1

                            Poslovni broj 33 Gž-1694/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1694/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. U. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika zavoda, Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5457/2019-38 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5457/2019-38 od 25. ožujka 2022.

                                                                         

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 60.391,87 kn, zajedno s zakonskim zateznim kamatama određenim u razdoblju od dospijeća svakog pojedinog sastavnog dijela glavnice ovog iznosa u razdoblju od 1.I.2008.g. do 31.VII.2015.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u razdoblju od 1.VIII.2015.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim:

1.1. na iznos od 2.610,49 kn od 1.XII.2010.g. do isplate.,

1.2. na iznos od 2.610,49 kn od 1.I.2011.g. do isplate.,

1.3. na iznos od 2.610,49 kn od 1.II.2011.g. do isplate.,

1.4. na iznos od 2.610,49 kn od 1.III.2011.g. do isplate.,

1.5. na iznos od 2.610,49 kn od 1.IV.2011.g. do isplate.,

1.6. na iznos od 2.610,49 kn od 1.V.2011.g. do isplate.,

1.7. na iznos od 2.610,49 kn od 1.VI.2011.g. do isplate.,

1.8. na iznos od 2.610,49 kn od 1.VII.2011.g. do isplate.,

1.9. na iznos od 2.610,49 kn od 1.VIII.2011.g. do isplate.,

1.10. na iznos od 2.610,49 kn od 1.IX.2011.g. do isplate.,

1.11. na iznos od 2.610,49 kn od 1.X.2011.g. do isplate.,

1.12. na iznos od 2.610,49 kn od 1.XI.2011.g. do isplate.,

1.13. na iznos od 2.610,49 kn od 1.XII.2011.g. do isplate.,

1.14. na iznos od 2.610,49 kn od 1.I.2012.g. do isplate.,

1.15. na iznos od 2.610,49 kn od 1.II.2012.g. do isplate.,

1.16. na iznos od 2.610,49 kn od 1.III.2012.g. do isplate.,

1.17. na iznos od 2.610,49 kn od 1.IV.2012.g. do isplate.,

1.18. na iznos od 2.610,49 kn od 1.V.2012.g. do isplate.,

1.19. na iznos od 2.610,49 kn od 1.VI.2012.g. do isplate.,

1.20. na iznos od 2.610,49 kn od 1.VII.2012.g. do isplate.,

1.21. na iznos od 2.610,49 kn od 1.VIII.2012.g. do isplate.,

1.22. na iznos od 2.610,49 kn od 1.IX.2012.g. do isplate.,

1.23. na iznos od 2.610,49 kn od 1.X.2012.g. do isplate., te

1.24. na iznos od 2.961,09 kn od 1.XI.2012.g. do isplate.,

 

2. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

 

2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda ukine a tuženici dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbe.

 

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužiteljica potražuje povrat iznosa, koji je naplaćen od njezine majke i skrbnice I. M., navodeći da je rješenjem tuženika od 20. svibnja 2011. njoj priznato pravo na isplatu obiteljske mirovine iza pok. oca L. U. u visini 2.610,49 kn mjesečno s danom 1. prosinca 2010., da je ona u tom razdoblju bila lišena poslovne sposobnosti i citirani su iznosi obiteljske mirovine u razdoblju do 31. listopada 2012. plaćani njezinoj skrbnici I. M., da je tuženik 24. siječnja 2013. donio rješenje kojim je utvrđeno da je njoj navodno nepripadno isplaćena obiteljska mirovina za gore navedeno razdoblje u ukupnom iznosu 60.391,87 kn te je I. M. naloženo da taj iznos vrati, koja odluka je stekla svojstvo ovršnosti 30. siječnja 2014. te da je tuženik temeljem rješenja od 24. siječnja 2013. izvršio ovrhu novčanih sredstava njezine skrbnice I. M. Slijedom navedenog je zbog postupanja tuženika u vidu naplate tog iznosa ona došla u regresnu obvezu prema I. M., sve s obzirom da je tuženik na teret I. M. naplatio te iznose i stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tužiteljica korisnik prava iz sustava socijalne skrbi - zajamčene minimalne naknade,

- da je I. M. majka tužiteljice i bila je skrbnica istoj prema rješenju CSS od 15. ožujka 2001.,

- da je rješenjem tuženika od 20. svibnja 2011. broj … tužiteljici priznato pravo na obiteljsku mirovinu s danom 1. prosinac 2010., kao djetetu umrlog osiguranika L. U., time da je korisnicima obiteljske mirovine - udovici B. U. i ovdje tužiteljici određena od 1. prosinca 2010. obiteljska mirovina u iznosu 5.220,97 kn mjesečno, a kako žive odvojeno taj je iznos raspodjeljen na dva jednaka dijela od 2.610,49 kn mjesečno,

- da je na gore navedenom rješenju sastavljena i ovjerena službena zabilješka iz koje proizlazi da je rješenje poništeno rješenjem od 2. svibnja 2012. broj …, -da je rješenjem tuženika od 18. prosinca 2012. broj … odbijen zahtjev skrbnice I. M. za tužiteljicu da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti oca L. U.,

- da je rješenjem tuženika od 24. siječnja 2013. broj … I. M., za tužiteljicu, utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. prosinac 2010. do 31. listopad 2012. u iznosu 60.391,87 kn te joj je naloženo tu svotu uplatiti u roku od 15 dana u korist Državnog proračuna (koje rješenje je postalo ovršno 30. siječnja 2014.),

- da je rješenjem tuženika od 3. prosinca 2013. broj … odbijena žalba ovdje tužiteljice protiv rješenja tuženika od 18. prosinca 2012.,

- da je rješenjem tuženika od 4. prosinca 2013. broj … odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja tuženika od 24. siječnja 2013.,

- da je FINA P. 11. lipnja 2019. primila zahtjev tuženika za izravnu naplatu od I. M., kao ovršenika, temeljem odluke upravnog tijela - tuženika od 24. siječnja 2013. broj …,

- da je dopisom tuženika od 9. lipnja 2020. I. M. obaviještena da su joj u razdoblju od 2010. do 2012. bile isplaćene svote obiteljske mirovine u iznosu 2.610,49 kn (1. prosinac 2010. do 31. prosinac 2010.), 31.325,88 kn (1. siječanj 2011. do 31. prosinac 2011.) i 26.455,50 kn (1. siječanj 2012. do 31. listopad 2012.), koje iznose treba vratiti prema rješenju o nepripadnoj isplati od 24. siječnja 2013.,

- da je u kartici korisnika novčane pomoći - tužiteljice - razvidno da je primila pomoć za uzdržavanje, a da je kao primaoc pomoći evidentirana I. M. u razdoblju od 1. prosinca 2010. do 31. prosinca 2012. u ukupnom iznosu od 6.000,00 kn.

 

7. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik temeljem rješenja od 24. siječnja 2013. izvršio ovrhu novčanih sredstava njezine skrbnice I. M. u iznosu 60.391,87 kn, koji novčani iznos da imenovana nije primila u svoje ime i za svoj račun, već u ime i za račun tužiteljice, pa da je zbog takvog postupanja tuženika ona došla u regresnu obvezu prema I. M.

 

8. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok prema stavku 3. toga članka, obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

9. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je odlučno, da je dio imovine jedne osobe (osiromašene) prešao u imovinu drugog i to je uslijedilo bez pravne osnove ili osnove koja je kasnije otpala.

 

10. U konkretnom slučaju, niti iz navoda tužiteljice ne proizlazi da je ostvareno navedeno jer je tuženik naplatio iznose, koje je prethodno isplatio tužiteljici (putem računa njezine skrbnice) na temelju rješenja koje je naknadno poništeno te je zahtjev tužiteljice za isplatu obiteljske mirovine pravomoćno odbijen. Imovina tužiteljice dakle nije neosnovano umanjena kada je ovrhom provedeno vraćanje iznosa, koji su joj isplaćeni (putem računa skrbnice) na temelju poništenog rješenja i za koje je utvrđeno, da istoj ne pripadaju po zakonu. Radi toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje i da nije odlučno, je li ona te iznose isplatila svojoj skrbnici nakon provedene ovrhe na računu skrbnice.

 

11. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o prijelazu imovine skrbnice i majke tužiteljice I. M. u imovinu tuženika, to tužiteljica nije niti aktivno legitimirana za predmetni zahtjev, već je to upravo treća osoba - I. M., prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio, a time je materijalno pravo citirane odredbe ZOO pravilno primijenio.

 

12. Tužiteljica u žalbi i dalje prigovara, da je ona došla u regresnu obvezu prema I. M., te da je predložila dokaz saslušanjem stranaka i I. M. na okolnost da joj je te iznose refundirala predajom na ruke I. M..

 

13. Navedene tvrdnje odnose se na imovinskopravne odnose između tužiteljice i njezine majke i prijašnje skrbnice, a ne i na odnos tužiteljice i tuženika, pa nisu odlučne u ovom postupku, u kojem tužiteljica traži od tuženika da njoj isplati one iznose, koje je prethodno naplatio od I. M.

 

14. Tužitelj nije neosnovano stekao utužene iznose od tužiteljice pa ista ne može osnovano tražiti niti povrat tih iznosa. Činjenicu, da su iznosi uplaćeni na račun I. M., ali za tužiteljicu, ista je mogla iznositi u postupku ovrhe; nakon što je upravo od I. M. tuženik naplatio sporne iznose, tužiteljica ne može osnovano tražiti njihov povrat od tuženika.

 

15. Pri tom prvenstveno treba imati na umu, da se ni u kojem slučaju ne radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika, koji je izvršio isplatu na temelju pravne osnove koja je kasnije otpala, pa ima pravo na vraćanje isplaćenog.

 

16. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede iz čl. 365. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Zagrebu, 28. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća:

         Milena Frankić, v.r.