1

Poslovni broj: 21 Gž R-2928/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 21 Gž R-2928/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz K., OIB:…, kojeg zastupa odvjetnik A. G. iz Odvjetničkog društva R. i k. j.t.d. Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:…, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-565/2016-33 od 19. srpnja 2022., na sjednici vijeća 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-565/2016-33 od 19. srpnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 944,91 kn/125,41 eura[1] sa zateznim kamatama, pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od  5.775,00 kn/766,47 eura sa zateznim kamatama.

 

II. Prihvaća se žalba tuženice kao djelomično osnovana i preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-565/2016-33 od 19. srpnja 2022., pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 4.058,20 kn/538,62 eura (preko iznosa od 944,91 kn/ 125,41 eura do iznosa od 5.003,11 kn/664,03 eura) sa zateznim kamatama i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak postupka preko iznosa od 5.775,00 kn/ 766,47 eura do iznosa od 11.625,00 kn/ 1.542,90 eura (za iznos od 5.850,00 kn/ 776,43 eura) sa zateznim kamatama i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da mu s razlike plaće isplati iznos od 4.058,20 kn/538,62 eura sa zateznim kamatama.

 

2. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.850,00 kn/ 776,43 eura sa zateznim kamatama.

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 59,73 eura /450,00 kn sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 5.003,11 kn bruto sa zateznom kamatom koja teče od 16. lipnja 2014. do isplate po stopi pobliže određenoj u izreci, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu bruto plaće. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 6.225,74 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose po stopi pobliže određenoj u izreci, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2022. do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama.

 

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću temeljem prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rada na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), te obavljanja stražarskih dužnosti i dužnosti požarstva u iznosu od 5.003,11 kn sa zateznim kamatama i s osnova neisplaćenih naknada za korištenje godišnjeg odmora u iznosu od 6.225,74 kn sa zateznim kamatama, za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. (tužbeni zahtjev list 211 spisa).

 

5. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osobe i nije sporna visina tužbenog zahtjeva utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku D&S d.o.o. K., D. J. (list 150 do 167 spisa).

 

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud tijekom postupka temeljem priložene dokumentacije i nalaza vještaka utvrdio da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a što među strankama nije niti sporno.

 

7. Isto tako, proizlazi da je uvažavajući zahtjev tužitelja za obračunom prekovremenih sati na terenu, vještak knjigovodstvene struke na temelju uvida u službenu evidenciju tuženika o vremenu provedenom na radu izradio nalaz i mišljenje u dvije varijante, u prvoj varijanti ukoliko se uzima u obzir da slobodni dani za prekovremene sate nisu iskorišteni (5.003,11 kn) i u drugoj varijanti ukoliko se uzima u obzir da su slobodni dani za prekovremene sate iskorišteni(944,91 kn) i to sve po mjesecima kako je navedeno u Tablici, dok je s osnove naknade za godišnji odmor u obje varijante iznos 6.227,74 kn.

 

8. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09.), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 73/13., 75/15. i 50/16.), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine, broj 50/08., 142/08.), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine, broj 118/09.), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj 118/09. i 118/12.), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.), Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine, broj 66/14., 23/15. i 84/15.), Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine, broj 23/15. i 84/15.) i  Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj 54/14.) prihvatio prvu verziju nalaza i mišljenja vještaka i ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

 

9. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio da tuženica nije dokazala da bi tužitelj iskoristio slobodne dane za ostvareni prekovremeni rad na terenu u mjesecu svibnju 2014. jer da tuženica nije uredno vodila evidenciju o radu tužitelja, a da je na tuženici teret dokazivanja sukladno čl. 135. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine,  broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR/14), pa je iz navedenih razloga prvostupanjski sud prihvatio izračun nalaza i mišljenja u prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane, pri čemu se izračuni varijante 1 i 2 razlikuju jedino u odnosu na razliku plaće za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom koji je ostvaren jedino u mjesecu svibnju 2014., dok su u odnosu na razliku naknade plaće za godišnji odmor izračuni obje varijante identični. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica dužna tužitelju isplatiti razliku plaće za mjesec svibanj 2014. u utuženom iznosu od 5.003,11 kn, te naknadu za godišnji odmor u iznosu od  6.227,74 kn.

 

10. Sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj opravdano postavio tužbeni zahtjev za isplatu dodataka na plaću po varijanti I. izračuna vještaka jer tuženica tijekom postupka nije na pravno relevantan način dokazala da su slobodni dani koje je tužitelj iskoristio u vezi s odrađenim prekovremenim radom i u kojem razdoblju je odrađen prekovremen rad jer u odnosu na isti nije vodila propisanu evidenciju.

 

11. Zaključak suda prvog stupnja da je, s obzirom da postoji spor među strankama u vezi s korištenjem slobodnih dana, teret dokaza na tuženici u smislu odredbe čl. 134. st. 4. ZR/14, odnosno čl. 131. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 u daljnjem tekstu: ZR/09) je pogrešan.

 

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 8 nalaza) proizlazi da je knjigovodstveni vještak na temelju uvida u službenu evidenciju tuženika o vremenu provedenom na radu, u Varijanti broj 1 izradio obračun kao da prekovremeni sati u utuženom razdoblju nisu pokriveni ostvarenim satima u slobodnim danima, a u Varijanti 2 je izradio obračun kao da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima (a nesporno je, prema nalazu i mišljenju vještaka, da slobodni dani po evidencijama postoje, točka. 4. pasus četvrti nalaza i mišljenja vještaka). Sporno je, dakle, po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani, odnosno da li su iskorišteni za prekovremene sate u utuženim razdoblju i sporno je na kome je teret dokaza za dokazivanje te sporne činjenice.

 

13. Odredbom čl. 131. st. 4. ZR/09, odnosno odredbom čl. 135. st. 4. ZR/14, propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR/09, odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Međutim, u situaciji kada se vodila dnevna evidencija radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana te ukoliko je  evidencijom tuženica dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, na tužitelju je teret dokaza da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi(tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021. i Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž R-554/22 od 2. studenoga 2022., Gž R-3041/22 od 11. studenoga 2022., Gž R-1508/22 od 27. svibnja 2022.). Budući da tužitelj evidenciju tuženice u tom smislu nije osporio, a u postupku nije dokazano da je ostvarene slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada u spornom razdoblju, za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja relevantna je varijanta knjigovodstvenog vještačenja u kojoj su ostvareni prekovremeni sati rada umanjeni za korištene slobodne dane.

 

14. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se za razdoblje od 8. svibnja 2014. prilikom obračuna neisplaćene razlike za godišnji odmor uzima u obzir i dodatak za vojnu službu jer je Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj 54/14.) u čl. 6. propisano da sve djelatne vojne osobe ostvaruju dodatak za vojnu službu pa je za zaključiti da navedeni dodatak djelatne vojne osobe ostvaruju kada rade u redovnom radnom vremenu (takvo pravno shvaćanje i u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2965/21, Gž R-2105/21, Gž R-1565/21, Gž R-727/21). Plaća koju tužitelji kao djelatne vojne osobe primaju za svoj redovni rad je njihova uobičajena plaća (čl. 7. st. 1. Konvencije o plaćenom godišnjem odmoru koja se primjenjuje temeljem točke III. Odluke o objavljivanju Konvencija međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (Narodne novine, Međunarodni ugovor 6/95).

 

15. Slijedom svega navedenog valjalo je pobijanu presudu pod točkom II. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi, a pod točkom I. izreke temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP za iznos od 4.058,20 kn preinačiti i odbiti.

 

16. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u parnici valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, a u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP. Tužitelj je konačno u parnici uspio sa 64% a tuženica sa 36% slijedom čega je tužitelju valjalo priznati troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u omjeru od 28%, koji pojedinačni trošak je prvostupanjski sud priznao pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 108/14., 107/15. i dr.), što suprotni žalbeni navodi tuženice nisu doveli u pitanje, dakle, u iznosu od 2.275,00 kn što zajedno sa troškom vještačenja od 3.500,00 kn ukupno iznosi 5.775,00 kn. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 380. st. 3. ZPP valjalo preinačiti i djelomično odbiti tužitelja sa daljnjim zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.850,00 kn, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku odluku u preostalom dijelu u iznosu od 5.775,00 kn.

 

18. Također je valjalo tuženici dosuditi i trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10/1 i 50 Tarife i uspjehu u žalbenom postupku od 36% u iznosu od 450,00 kn sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 27. i 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22) po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 156/22).

 

 

U Zagrebu 28. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                                          Vesna Žulj, v.r.