1

Poslovni broj: Gž R-254/2022-2

 

Poslovni broj: Gž R-254/2022-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Veljka Kučekovića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice Ž. R., OIB: …, iz S. B., zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., protiv tuženice bolnice dr. J. B., OIB: …, iz S. B., zastupane po punomoćnici A.-M. B., odvjetnici iz S. B., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-716/2021-28 od 24. listopada 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.,

 

presudio je

 

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-716/2021-28 od 24. listopada 2022. u točki I. i II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu tuženice.

 

III. Točka III. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 5.116,01 kn/679,01 EUR bruto za vremensko razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako je to specificirano, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima. U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužitelji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 3.240,50 kn/430,09 EUR sa zakonskom zateznom od presuđenja, 24. listopada 2022. pa do isplate. U točki III. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom da joj tuženica isplati iznos od 5.814,99 kn/771,78 EUR i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos, kao neosnovanim.

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 8. studenog 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i pobijanu presudu ukine i odbaci tužbu ili preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu od 29. studenog 2022. tužiteljica je osporila navode žalbe tuženice u cijelosti te predlaže da drugostupanjski sud odbije istu kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je isplata razlike plaće zbog manje plaćene osnovice za vremenski period od siječnja 2016. do siječnja 2017. u iznosu od 10.931,00 kn. Tužiteljica je tijekom postupka povukla dio tužbenog zahtjeva za iznos od 5.814,99 kn, ali kako se tuženica usprotivila povlačenju, to je prvostupanjski sud meritorno odlučio o potraživanju od 10.931,00 kn. Tužiteljica je ocijenila kako joj je tuženica trebala obračunati osnovicu plaće po 5.415,37 kn bruto, u utuženom vremenskom periodu, a ne po 5.108,84 kn, kako je to stvarno obračunato i isplaćeno tužiteljici.

 

5.1. Tuženica je osporila tužbeni zahtjev smatrajući da je plaća pravilno obračunata te da se Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu) ne mogu primijeniti jer nisu nastupile pretpostavke iz članka III. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Isto tako, smatra da su se odredbe Dodatka Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu prestale primjenjivati 26. listopada 2016. Istaknut je i prigovor zastare.

 

5.2. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženice, da joj je tuženica u utuženom razdoblju obračunala plaću po osnovici od 5.108,84 kn te da su Vlada Republike Hrvatske s jedne strane i Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Republike Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, s druge strane, sklopili Sporazum o osnovici plaće u javnim službama 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kao i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., izuzev Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi kada se radi o Izmjenama i dopuni Dodatka Sporazumu.

 

5.3. Prvostupanjski sud navodi da je Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (dalje: Sporazum) dogovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009., a Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak Sporazuma) da se privremeno osnovica zamrzava na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice iz 2009. odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Odredbama članka IV. do V. Dodatka Sporazuma da je dogovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklađivanja plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu da je u članku III. dogovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast realnog mjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)  prosječno 2 ili više % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu. Člankom XI. stavak 4. ugovoreno je trajanje ovog Sporazuma na vrijeme od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016., s tim što su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. da je u članku III. određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene. Dana 28. prosinca 2012. da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV., u svezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, prema kojem je određeno da se primjena članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. odgađa do 31. prosinca 2013., ali nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. niti članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., dakle, odredbe prema kojima je osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosila 5.415,37 kn bruto.

 

5.4. Prvostupanjski sud nadalje navodi da je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 147/12.; dalje: TKU) kojim je u članku 51. stavak 4. propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz službenih podataka DZS-a da je utvrđeno da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno, te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2% te da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. Prema navedenom da su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015.

 

5.5. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3535/12 proizlazi da Izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Da je točno da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije potpisao, već samo parafirao, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, ali je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Niti jedan potpisnik da nije u zakonom predviđenom postupku osporavao valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu pa je isti sastavni dio Kolektivnog ugovora.

 

5.6. Vrhovni sud Republike Hrvatske da je u svojoj odluci broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. odlučio o spornim pravnim pitanjima i u ovom postupku na način da je utvrđeno da dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014., da ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjene članka V., a članak VII. na članak III. do V. na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njezinog dosezanja (konvergencije).

 

5.7. Prvostupanjski sud ocjenjuje da primjena Dodatka Sporazuma i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu istekle 26. listopada 2016. jer je člankom XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno razdoblje (za razdoblje od 5 godina), a člankom 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje: ZR) da je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca do isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, što znači da su isti u primjeni do 26. siječnja 2017.

 

5.8. Radi utvrđenja visine razlike plaće obračunate po osnovici od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. T. N. te je ista utvrdila da je tužiteljici manje isplaćena plaća u utuženom periodu u iznosu od 5.116,01 kn, te je taj iznos dosuđen tužiteljici, dok je odbijena s iznosom od 5.814,99 kn s obzirom da se tuženica nije suglasila s povlačenjem dijela tužbe koji se odnosi na taj iznos.

 

5.9. Odbijen je prigovor zastare s pozivom na članak 139. ZR-a jer potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Tužiteljica je tužbu podnijela 10. veljače 2021., a najstarije utuženo potraživanje se odnosi na plaću za siječanj 2016., koja je dospjela 16. veljače 2016., dakle, tužba je podnesena prije isteka zastarnog roka. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće dosuđena je zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa, odnosno od 16-og dana u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da je obveza poslodavca plaću isplatiti najkasnije do 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec (članak 92. stavak 3. ZR-a).

 

5.10. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a polazeći od vrijednosti predmeta spora, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) uz uvećanje za iznos plaćenog predujma za financijsko vještačenje.

 

6. U svojoj žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 4., 6., 11. i 12. ZPP-a te bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 190. stavak 3. ZPP-a.

 

6.1. Bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. stavak 3. ZPP-a da je prvostupanjski sud počinio jer je dozvolio preinaku tužbe kojoj se tuženica usprotivila. Ovu bitnu povredu tuženica vidi u tome što da u tužbi nije postavljen tužbeni zahtjev na isplatu novčanog iznosa kako je to postavljeno preinačenom tužbom pa da tužiteljica može tražiti isplatu samo za mjesec u kojem je podnijela tužbu, a ne i retroaktivno za razdoblje pet godina od dana podnošenja tužbe pa da joj je prvostupanjski sud prešutno dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, a time i preinaku tužbe iako se tuženica tome usprotivila.

 

6.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Tužiteljica je tužbu postavila kao stupnjevitu tužbu tražeći da se naloži tuženici da dostavi tužiteljici dokumentaciju koja je točno u tužbi navedena, a kako bi ona mogla postaviti određeni tužbeni zahtjev na isplatu, a kako je tuženica u odgovoru na tužbu osporila ispunjenje pretpostavki za podnošenje stupnjevite tužbe, to je prvostupanjski sud svojim rješenjem broj Pr-716/2021-7 od 2. svibnja 2022. pozvao tužiteljicu da ispravi tužbu na način da postavi točno određeni tužbeni zahtjev, što je tužiteljica i učinila, pa se smatra da je podnijela ispravnu tužbu sukladno članku 109. stavak 4. ZPP-a. Dakle, ne radi se o preinaci tužbe nego o ispravku tužbe, pa se ima smatrati da je ispravljena tužba sa svojim tužbenim zahtjevom postavljena u trenutku podnošenja tužbe.

 

6.3. Bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 4. i 6.. ZPP-a tuženica posebno ne obrazlaže, dok bitnu povredu iz točke 12. navedenog članka vidi u tome što da je  prvostupanjski sud samoinicijativno promijenio istovjetnost zahtjeva tužiteljice, jer je ona tražila isplatu novčanog iznosa, a prvostupanjski sud joj je dosudio razliku manje isplaćenih plaća.  Bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a da je učinjena na način da nisu dani jasni razlozi o činjenicama bitnim za presuđenje u ovom postupku.

 

6.4. Bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 4. ZPP-a čini sud ako je protivno odredbama ovog Zakona svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3.), bitnu povredu iz točke 6. istog članka čini ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a iz točke 12. ako je presudom prekoračio tužbeni zahtjev. U konkretnom postupku nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda jer prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima iz članka 3. stavak 3. ZPP-a, tuženica je ravnopravno s tužiteljicom sudjelovala u postupku, dostavljeni su joj svi podnesci i omogućeno joj je raspravljanje pred sudom, a niti je presudom prekoračen tužbeni zahtjev time što je prvostupanjski sud dosudio „razliku manje isplaćenih plaća“ umjesto novčanog iznosa bez te formulacije. Prekoračenje tužbenog zahtjeva postoji ako je sud sudio nešto što nije traženo ili je dosudio više nego što je traženo. U konkretnom slučaju jasno je da je tražena isplata novčanog iznosa koji predstavlja razliku između isplaćene plaće po manjoj osnovici i plaće koja je trebala biti obračunata i isplaćena po većoj osnovici. Tražen je određeni novčani iznos koji predstavlja navedenu razliku u isplaćenoj plaći, pa dodavanjem formulacije u izreku tužbenog zahtjeva kojom se točno određuje na što se odnosi dosuđeni novčani iznos nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva, a time nije došlo ni do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Radi se o nepotrebnoj intervenciji prvostupanjskog suda u postavljeni tužbeni zahtjev, a što nije ni na koji način utjecalo na prava tuženice u postupku. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne razloge pa je istu moguće ispitati.

 

7. Tuženica u osnovi osporava primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, kao i primjenu pravila o zastari smatrajući da zastaru treba računati od podnošenja preinačenog tužbenog zahtjeva, tj. od 7. listopada 2020., te ponavlja svoje stavove u pogledu primjene propisa na koje se poziva sud u svojoj odluci, a koji stavovi su iznošeni i tijekom prvostupanjskog postupka.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, citirajući materijalne propise koji se primjenjuju u konkretnom postupku, ocjenjujući sve prigovore tuženice, te stavove prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Tuženicu se upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, a radi u ovom postupku nepotrebnog ponavljanja i iznošenja istih stavova koje je iznio i prvostupanjski sud u odnosu na sporne činjenice i spornu primjenu materijalnog prava između stranaka.

 

8. U odnosu na prigovor zastare treba reći da kako je tužba ispravljena po zahtjevu prvostupanjskog suda podneskom od 7. listopada 2022., to se smatra da je tako ispravljena tužba podnesena 10. veljače 2021., pa navedeni prigovor nije osnovan.

 

9. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška koju tuženica posebno ne osporava, osim osporavanja u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

 

10. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i potvrdio pobijanu presudu primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

11. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženice, jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

12. Točka III. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

 

Koprivnica, 28. veljače 2023.