1                             Poslovni broj: 3 P-627/2022-11

 

 

            

  Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

  Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-627/2022-11

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o., OIB:…, S., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Ž. Ć., odvjetnik u S., protiv tuženika GRAD S., OIB:…, S., kojeg zastupa punomoćnik I. G., radnik, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 30. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ž. Ć. i punomoćnika tuženika I. G., 28. veljače 2023.

 

presudio je

 

              I Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana položiti kod Općinskog suda u Splitu na broj žiro računa: HR…, poziv na broj primatelja:…, iznos od 184.844,78 EUR / 1.392.713,06 kn1 sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku u razdoblju od 11. lipnja 2006. do 1. siječnja 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te iznos od 2.974,17 EUR / 22.408,91 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. ožujka 2013. do 1. siječnja 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

              II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da tuženik položi kod Općinskog suda u Splitu na broj žiro računa: HR…, poziv na broj primatelja:… zatezne kamate na iznos od 184.844,78 EUR / 1.392.713,06 kn kao i na iznos od 2.974,17 EUR / 22.408,91 kn po višoj stopi od dosuđene točkom I izreke ove presude.

 

              III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 25.147,87 EUR / 189.476,62 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. veljače 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

              IV Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.841,18 EUR / 74.148,38 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. veljače 2023. do isplate, kao i zahtjev da mu na dosuđene troškove postupka u iznosu od 25.147,87 EUR / 189.476,62 kn plati zatezne kamate po stopi višoj od stope određene točkom III izreke ove presude.

             

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je 18. lipnja 2018. podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud naloži tuženiku da kod ovog suda na broj računa HR… položi iznos od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. lipnja 2008. do isplate, kao i iznos od 22.408,91 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. ožujka 2013. do isplate.

 

              2. Tužbeni zahtjev istaknuo je na osnovi sljedećih činjenica.

             

              3. Tužitelj da je vjerovnik trgovačkog društva H. d.o.o. prema kojem da ima tražbinu u iznosu od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama. Postojanje tražbine tužitelja da je trgovačko društvo H. d.o.o. priznalo u izvansudskoj nagodbi. Člankom 5. izvansudske nagodbe trgovačko društvo H. d.o.o. da je izričito navelo da ima dospjelu neplaćenu tražbinu prema tuženiku. Člankom 6. izvansudske nagodbe trgovačko društvo H. d.o.o. da je izričito izjavilo da tužitelj može, u slučaju da mu trgovačko društvo H. d.o.o. ne ispuni tražbinu, bez daljnjih pitanja i odobrenja istu namiriti za ukupan iznos od 1.392.713,06 kn uključivo i na tražbini koju trgovačko društvo H. d.o.o. ima prema tuženiku.

 

              4. Potom da je Općinski sud u Splitu 29. ožujka 2013. donio rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-1184/13 kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini koju njegov dužnik (ovršenik) trgovačko društvo H. d.o.o. ima prema Gradu S., a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. lipnja 2006. U tom postupku tuženik da se očitovao na rješenje o ovrsi navodeći da ne postoji dospjela tražbina ovršenika trgovačkog društva H. d.o.o. prema njemu te predložio ukinuti rješenje o ovrsi.

 

              5. Međutim, da je očitovanje tuženika o (ne)postojanju tražbine trgovačkog društva H. d.o.o. pogrešno, jer da trgovačko društvo H. d.o.o. ima prema tuženiku tražbinu u iznosu od 19.576.717,25 kn s kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2002. Ta tražbina da je nastala kada su rješenja o komunalnom doprinosu pravomoćno utvrđena ništavima rješenjima drugostupanjskog tijela Ministarstva, pa je zbog toga tuženik stjecatelj bez osnove iznosa plaćenih na ime komunalnog doprinosa od strane trgovačkog društva H. d.o.o.

 

              6. Postojanje tražbine trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku da proizlazi iz tužbe koju je trgovačko društvo H. d.o.o. podnijelo protiv Grada S. pred Općinskim sudom u Splitu, u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Pi-804/2012, kao i rezultata vještačenja koje je provedeno u tom postupku.

 

              7. Izjavio je tužitelj da je u predmetnom slučaju došlo do zakonske, odnosno sudske cesije tražbine, koja je ostala kakva je i bila po kvaliteti i obujmu, ali da je došlo do promjene vjerovnika.

 

              8. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem prijedloga za ovrhu, rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 i izvansudske nagodbe od 24. siječnja 2012. Osim toga predložio je da sud izvrši uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pi-804/12 te spis ovog suda poslovnog broja P-126/18.

 

              9. Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio protivljenje tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelju nedostaje aktivna legitimacija, da je promašio pasivnu legitimaciju, ali osim toga i da tužitelju nedostaje pravni interes za ovu tužbu.

 

              10. Nije sporio tuženik činjenicu da su tužitelj i trgovačko društvo H. d.o.o. sklopili izvansudsku nagodbu temeljem koje je trgovačko društvo H. d.o.o. priznalo svoje dugovanje prema tužitelju u iznosu od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama. Tuženik je međutim osporavao tvrdnju tužitelja da je temeljem te nagodbe tužitelju prenesena tražbina označena u tužbi, stoga što u trenutku sklapanja izvansudske nagodbe između tužitelja i trgovačkog društva H. d.o.o., trgovačko društvo H. d.o.o. nije imalo tražbinu prema tuženiku. Naime, tužitelj i trgovačko društvo H. d.o.o. da su izvansudsku nagodbu sklopili 24. siječnja 2012. Tužbu radi isplate trgovačko društvo H. d.o.o. da je protiv tuženika podnijelo 30. listopada 2012. Prema tome da u vrijeme sklapanja nagodbe tužitelja i trgovačkog društva H. d.o.o. nije tekla parnica između trgovačkog društva H. d.o.o. i tuženika. Pored toga da trgovačko društvo H. d.o.o., u parnici koja se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-6093/2017 (ranije Pi-804/12) nije povuklo tužbu za dio prenesene tražbine. Sporno da je i to koju tražbinu trgovačko društvo H. d.o.o. ima prema tuženiku i u kojem iznosu.

 

              11. Nedostatak pravnog interesa za podnošenje tužbe tuženik je opravdavao činjenicom da je tužitelj u stečajnom postupku koji se vodi nad trgovačkim društvom H. d.o.o. prijavio razlučno pravo na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi ovog suda poslovnog broja Ovr-469/12, izvansudske nagodbe od 24. siječnja 2012. solemnizirane kod javnog bilježnika H. D. pod brojem Ov-472/12 od 24. siječnja 2012. i pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13.

 

              12. Naveo je i da se među strankama pred ovim sudom vodi i parnični postupak pod poslovnim brojem P-126/18 koji nije okončan, već je prekinut do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem P-6093/17.

 

              13. Predložio je tuženik sudu da izvede dokaze čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-6093/17 od 28. studenoga 2018., rješenja ovog suda poslovnog broja 7 St-211/2017 od 20. rujna 2018., tablice prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava od 16. siječnja 2019., rješenja ovog suda poslovnog broja P-126/18 od 12. travnja 2018., žalbe tuženika od 18. travnja 2018. te je predložio učiniti uvid u spis ovog suda poslovnog broja P-126/18, kao i spis Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovnog broja 7 St-182/2019.

 

              14. Tužitelj je očitujući se o navodima tuženika iz odgovora na tužbu i dodatno objašnjavajući osnovu tužbenog zahtjeva naveo da je ovrha na novčanoj tražbini trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku određena na temelju izvansudske nagodbe te da je prijenos te tražbine na tužitelja posljedica donošenja rješenja o ovrsi radi naplate tražbine. Naveo je da je u tužbenom zahtjevu omaškom kao datum početka tijeka zateznih kamata označio 11. lipnja 2008., dok ispravno da treba stajati 11. lipnja 2006. kako je i označeno u rješenju o ovrsi, a osim toga uredio je tužbeni zahtjev i u oznaci suda i broja računa na koji traži da tuženik položi iznos od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama i iznos od 22.408,91 kn sa zateznim kamatama.

 

              15. Pravni interes za podnošenje ove tužbe opravdao je time što je u postupku koji se vodi između trgovačkog društva trgovačkog društva H. d.o.o. i tuženika utvrđen prekid postupka, pa da je neizvjesno hoće li stečajni upravitelj (i stečajni vjerovnici) trgovačkog društva H. d.o.o. nastaviti parnicu te da ne može ovisiti o toj odluci.

 

              16. U spis je dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. J. izrađen u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-6093/17 navodeći da je iz istog razvidno da na dan 28. svibnja 2013. tuženik duguje trgovačkom društvu H. d.o.o. 33.520.000,00 kn. Dostavio je i popis svih uplata koje je trgovačko društvo H. d.o.o. učinilo u korist tuženika te pojedinačnu specifikaciju uplata po poništenom rješenju o plaćanju komunalnog doprinosa od 20. veljače 2001. Po tom rješenju da tuženik duguje trgovačkom društvu H. d.o.o. glavnicu u iznosu od 8.362.000,00 kn. Dostavio je dokumentaciju iz spisa Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovnog broja 7 St-182/15 i to tablicu prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava od 9. studenoga 2018., izvješće o poslovanju trgovačkog društva H. d.o.o. od 28. prosinca 2018., izvješće stečajne upraviteljice od 10. siječnja 2019. i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-1073/2019-2 od 20. veljače 2019. te je izjavio da je u stečajnom postupku koji se vodi nad trgovačkim društvom H. d.o.o. prijavio razlučno pravo na iznos glavnice od 4.405.824,00 kn temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013.

 

              17. Predložio je izvesti dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke radi utvrđenja iznosa koji je trgovačko društvo H. d.o.o. platilo tuženiku.

 

              18. Izjavio je i to da je rješenjem Upravnog odjela za komunalne poslove Splitsko-dalmatinske županije od 15. ožujka 2019. poništeno rješenje tuženika u postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa za trgovačko društvo H. d.o.o.

             

              19. Tuženik je u tijeku postupka povukao prijedlog da sud učini uvid u spis Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovnog broja St-182/15. Osim toga predložio je da sud prekine ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem P-6093/17. Istaknuo je prigovor zastare i prigovor prekluzije. Izjavio je da je trgovačko društvo H. d.o.o. dio svoje tražbine ustupilo trgovačkom društvu M. d.o.o. u stečaju te tužitelju, a da i dalje ustraje u tužbenom zahtjevu za isplatu iste tražbine od tuženika pred Općinskim sudom u Splitu. Protivio se korištenju nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. J.izrađenog za potrebe druge parnice u ovoj parnici.

 

              20. Tužitelj je potvrdio navode tuženika o tome da je trgovačko društvo H. d.o.o. dio svoje tražbine koju ima prema tuženiku prenijelo na M. d.o.o. u stečaju, navodeći pri tome da tim prijenosom nije obuhvaćen dio tražbine koji je prenesen na tužitelja. Kao posljedica toga trgovačko društvo H. d.o.o. da je u parnici protiv tuženika podneskom od 11. rujna 2014. smanjilo tužbeni zahtjev za 11.258.788,20 kn tako da u konačnici traži od tuženika isplatu glavnice u iznosu od 8.362.068,46 kn s kamatama, odnosno da je na M. d.o.o. u stečaju prenijelo tražbinu na povrat komunalnog doprinosa po rješenjima Klase: UP/I-361-01/2000-01/85 od 30. listopada 2000., Klase: UP/I-361-01/2000-01/109 od 20. prosinca 2000., Klase: UP/I-361-01/2000-01/110 od 21. prosinca 2000., Klase: UP/I-361-01/2000-01/111 od 20. prosinca 2000. Sada da trgovačko društvo H. d.o.o. od tuženika u parnici koja se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-6093/17 traži povrat plaćenog po rješenju Klase: UP/I-361-01/2000-01/16 od 20. veljače 2001. koje je poništeno rješenjem Ministarstva, Samostalne službe za žalbe i upravni nadzor, Klase: UP/II-363-03/11-04/122 od 12. rujna 2011.

 

              21. Tuženik je pored prethodno iznijetih prigovora prigovorio i apsolutnu nenadležnost suda za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, navodeći da se o zahtjevu za povrat naknade plaćene na ime komunalnog doprinosa odlučuje u upravnom postupku. S tim u vezi izjavio je i to da je postupak koji je trgovačko društvo M. d.o.o. u stečaju vodilo protiv tuženika radi plaćanja 11.258.788,13 kn koji su M. d.o.o. u stečaju i trgovačko društvo H. d.o.o. uplatili tuženiku na temelju četiri poništena rješenja kao suinvestitori četiri objekta, pravomoćno završen rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-856/2016-2 od 13. studenoga 2019. kojim je ukinuta presuda i tužba odbačena.

 

              22. Istaknuo je tuženik i prigovor litispendencije navodeći da tužitelj u parnici koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-126/18 traži da tuženik položi na račun ovog suda 963.608,56 kn sa zateznim kamatama na temelju izvansudske nagodbe. Ustupljena tražbina prema izvansudskoj nagodbi da iznosi 1.392.713,06 kn, a da je taj iznos obuhvaćen iznosom u tužbenom zahtjevu istaknutom u toj parnici.

 

              23. Ovaj sud je presudom poslovnog broja P-369/2018-43 od 30. ožujka 2021. prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da u roku od osam dana položi kod Općinskog suda u Splitu na broj žiroračuna HR…  iznos od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. lipnja 2006. te iznos od 22.408,91 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. ožujka 2013. do isplate. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da tuženik položi kod Općinskog suda u Splitu na broj žiroračuna HR…  zatezne kamate na iznos od 1.392.713,06 kn, kao i na iznos od 22.408,91 kn po višoj stopi od dosuđene. Sud je rješenjem poslovnog broja P-369/2018-43 od 30. ožujka 2021. odbio prigovor apsolutne nenadležnosti suda, naložio tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 137.250,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. ožujka 2021. do isplate, a odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 138.375,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. ožujka 2021. i odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik troškove parničnog postupka isplati na žiroračun punomoćnika.

 

              24. Protiv presude i rješenja ovog suda poslovnog broja P-369/2018-43 od 30. ožujka 2021. tuženik je izjavio žalbu.

 

              25. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž-2365/2021-5 od 22. listopada 2022. odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje ovog suda poslovnog broja P-369/2018-43 od 30. ožujka 2021. kojim je odbijen prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Istim rješenjem, Visoki trgovački sud ukinuo je presudu ovog suda poslovnog broja P-369/2018-43 od 30. ožujka 2021. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da u roku od osam dana položi kod Općinskog suda u Splitu na broj žiroračuna HR… iznos od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. lipnja 2006. te iznos od 22.408,91 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. ožujka 2013. do isplate te u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 137.250,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. ožujka 2021. do isplate. Tim rješenjem upućen je ovaj sud iznova, pravilno i potpuno, ocijeniti osnovanost tuženikovog prigovora litispendencije, uvažavajući upute iz tog rješenja.

 

              26. U ponovljenom postupku sud je, uvažavajući uputu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, ponovno ocijenio osnovanost tuženikovog prigovora litispendencije i to tako što je pročitao isprave sadržane u spisu ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem P-126/2018, a osim toga i isprave koje je tužitelj dostavio u ponovnom postupku. Potom je, nakon što je prigovor litispendencije ocijenio neosnovanim, odlučio o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka, a što je izloženo u nastavku ovog obrazloženja.

 

              27. Tužitelj je izjavio da se ovaj postupak vodi radi naplate tražbine trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku prenesene na tužitelja temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013., dok se drugi parnični postupak koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-616/2021 (prije: P-119/2013, potom P-126/2018) vodi radi naplate tražbine trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku u iznosu od 949.217,20 kn sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2008. do isplate i troškova ovršnog postupka prenesene na tužitelja na temelju rješenja ovog suda poslovnog broja Ovr-469/2012 od 19. travnja 2012. Donošenju ovih rješenja o ovrsi da je prethodio rješenje o ovrsi javnog bilježnika S. Z. poslovnog broja OVR-363/08 od 30. lipnja 2008. Tim rješenjem o ovrsi određena je ovrha radi naplate tražbine tužitelja od ovršenika H. d.o.o. u iznosu od 2.133.963,79 kn s pripadajućim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 6.173,20 kn. Protiv tog rješenja o ovrsi, ovršenik H. d.o.o. je podnio prigovor u kojem je izričito priznao postojanje tražbine tužitelja E. d.o.o. u iznosu od 949.217,20 kn. Zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovrv-363/08 od 11. lipnja 2008. da je utvrđena pravomoćnost dijela rješenja o ovrsi kojim je izdan nalog za plaćanje iznosa od 949.217,20 kn i razmjerni iznos troškova ovrhe od 2.716,20 kn sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2008. do isplate te je razdvojen postupak i nastavljena ovrha radi naplate glavnice u iznosu od 949.217,20 kn s kamatama i troškovima postupka. Rješenjem ovog suda poslovnog broja Ovrv-363/08 od 11. lipnja 2008. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik S. Z. u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 1.164.746,59 kn s pripadajućim kamatama, ukinute su provedene radnje i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Parnični postupak nastavljen nakon pravomoćnosti prethodno spomenutog rješenja vodio se pod poslovnim brojem P-1319/08. U tom postupku da je provedeno vještačenje i utvrđeno postojanje tražbine tužitelja prema H. d.o.o. u iznosu od 1.392.713,06 kn s kamatama. Tužitelj i H. d.o.o. da su 24. siječnja 2012. sklopili izvansudsku nagodbu u kojoj su potvrdili postojanje tražbine tužitelja u iznosu od 1.392.713,06 kn s kamatama i troškovima postupka na temelju koje je kasnije doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013. Stoga, kazao je tužitelj, ne postoji litispendencija, već se u ovoj parnici i parnici koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-616/2021 raspravlja o različitim tražbinama. Dodao je tužitelj i to da je nad stečajnim dužnikom H. d.o.o. u stečaju obustavljen i zaključen stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovnog broja St-182/19 od 12. rujna 2022.

 

              28. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev istaknut temeljem članka 188. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ), dakle zahtjev radi naplate tražbine trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku prenesene na tužitelja temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013.

 

              29. Propisano je člankom 188. OZ-a:

(1) Ovršenikov dužnik kojemu je dostavljeno rješenje o ovrsi ili posebno rješenje o prijenosu ispunjava svoju obvezu polaganjem novca kod suda koji provodi ovrhu, odnosno javnoga bilježnika.

(2) Ako je radi naplate prenesene novčane tražbine ovrhovoditelj morao pokrenuti sudski ili drugi postupak, sud ili tijelo koje vodi postupak, u odluci kojom prihvaća zahtjev ovrhovoditelja naložit će ovršenikovu dužniku da dužni iznos položi kod suda koji provodi ovrhu.

(3) Na temelju odluke kojom je ovršenikovu dužniku naloženo da dužni iznos položi kod suda koji provodi ovrhu, odnosno javnoga bilježnika, na prijedlog ovrhovoditelja na koga je tražbina prenesena provest će se ovrha protiv ovršenikova dužnika i novac naplaćen tom ovrhom, nakon podmirenja troškova postupka, doznačiti po službenoj dužnosti sudu koji provodi ovrhu. O obavljenoj doznaci obavijestit će se sud.

 

              30. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava prijedloga za ovrhu od 4. veljače 2013. ovrhovoditelja E. d.o.o. protiv ovršenika trgovačkog društva H. d.o.o. (ovršenikov dužnik Grad S.), rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013. (pravomoćnog i ovršnog 18. travnja 2013.), izvansudske nagodbe od 24. siječnja 2012., potvrde javnog bilježnika H. D. broj OV-472/12 od 24. siječnja 2012., tužbe od 30. listopada 2012. u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva H. d.o.o. protiv tuženika Grada S., rješenja ovog suda poslovnog broja Ovr-39/2013 od 7. veljače 2013. (pravomoćnog 21. veljače 2013.), dopisa Općinskog sud u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013., rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013., očitovanja Grada S. od 11. travnja 2013., zaključka Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 od 17. travnja 2013., dopisa Općinskog sud u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 od 12. srpnja 2013., rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-6093/17 od 28. studenoga 2018., rješenja ovog suda poslovnog broja 7 St-211/17 od 20. rujna 2018., tablice prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava iz stečajnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem 7 St-211/17 od 9. studenoga 2018, rješenja ovog suda poslovnog broja 10 P-126/18 od 12. travnja 2018., žalbe Grada S. protiv rješenja ovog suda poslovnog broja 10 P-126/18 od 12. travnja 2018., rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001., rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/2000-01/85, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 30. listopada 2000., rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/2000-01/109, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 20. prosinca 2000., rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/2000-01/110, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 21. prosinca 2000., rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/2000-01/111, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 20, prosinca 2000., rješenja Ministarstva uređenja Klasa: UP/II-363-03/11-04/118, Urbroj: 531-05-2-2-1-12-3 od 19. ožujka 2012., rješenja Ministarstva Klasa: UP/II-363-03/11-04/119, Urbroj: 531-05-2-2-1-12-3 od 16. ožujka 2012., rješenja Ministarstva Klasa: UP/II-363-03/11-04/120, Urbroj: 531-05-2-2-1-12-3 od 20. ožujka 2012., rješenja Ministarstva Klasa: UP/II-363-03/11-04/121, Urbroj: 531-05-2-2-1-12-3 od 22. ožujka 2012., rješenja Ministarstva, Samostalne službe za žalbe i upravni nadzor Klasa: UP/II-363-03/11-04/122, Urbroj: 531-04-1-11-2 od 12. rujna 2011., podneska tužitelja H. d.o.o. u parnici Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-6093/17 (prethodno Pi-804/12) od 11. rujna 2014., izvješća o gospodarskom položaju stečajnog dužnika i njegovim uzrocima u predmetu Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovnog broja 7. St-211/2017 od 7. siječnja 2019., popisa predmeta stečajne mase, popisa vjerovnika, usporednog prikaza imovine i obveza i predvidivih troškova stečajnog postupka u predmetu Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovnog broja 7. St-211/2017 od 10. siječnja 2019., rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja 56 Pž-1073/2019-2 od 20. veljače 2019., isprava o učinjenom plaćanju H. d.o.o. tuženiku :nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije M. J. od 28. svibnja 2013., pregleda isplata trgovačkog društva H. d.o.o. – Grad S., ugovora o cesiji 5201 od 20. svibnja 2002., prijeboj potraživanja 50502 od 20. svibnja 2002., uplatnice uplatitelja trgovačkog društva H. d.o.o. od 24. svibnja 2002., potvrde trgovačkog društva K. d.o.o. od 23. svibnja 2013., ugovora o cesiji od 27. ožujka 2002., izvoda sa računa koji se vodi u R. A. d.d. za trgovačko društvo H. d.o.o., prijeboja potraživanja broj 01201 od 20. siječnja 2003., kompenzacije broj 1205/04 od 29. listopada 2004., prijeboja potraživanja od 30. studenoga 2004., uplatnice uplatitelja trgovačkog društva H. d.o.o. od 31. prosinca 2004., VI privremene situacije br. 6/6 od 7. veljače 2006., VII privremene situacije br. 6/7 od 24. kolovoza 2007., izjave o prijeboju (kompenzaciji) broj 678/06 od 30. lipnja 2006., ispisa proknjižene temeljnice od 31. svibnja 2010., rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1186/06 od 31. svibnja 2010., rješenje (zaključak) Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1186/06 od 6. svibnja 2010., rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja 53 Pž-3091/2018-3 od 20. listopada 2020., izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-6093/17 te su a potrebe ove parnice pročitane i isprave sadržane u tom spisu, te je izveden dokaz vještačenjem koji je obavio stalni sudski vještak za financije i računovodstvo M. Z. Sud je izveo dokaz čitanjem i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Klase: UP/II 363-03/19-03/0028, Urbroj: 2181/1-10/15-19-0002 od 15. ožujka 2019. iako se tuženik protivio izvođenju tog dokaza, s obzirom na to da je tužitelj ovu ispravu dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim ta isprava je nastala u upravnom postupku u kojem tužitelj nije stranka, a tužitelj je ispravu dostavio na ročištu održanom 3. srpnja 2019., dakle nedugo nakon što je isprava nastala. Uvažavajući činjenicu da mu ta isprava nije bila dostavljena u upravnom postupku, zaključiti je da mu je trebalo određeno vrijeme da je pribavi i da uopće sazna za ispravu, pa sud smatra da nije bilo krivnje na strani tužitelja kod prezentacije ove isprave nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je pročitao isprave sadržane u spisu ovog suda poslovnog broja P-616/2021, a osim toga i isprave sadržane u spisu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/2013 te rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovnog broja St-182/19 od 12. rujna 2022. i rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovnog broja St-182/19 od 20. listopada 2022.

 

              31. Nakon analize i ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan.

 

              32. Među strankama nisu sporne činjenice, a pored toga te su činjenice zabilježene i u ispravama sadržanim u spisu:

- da je tužitelj kao vjerovnik sa svojim dužnikom trgovačkim društvom H. d.o.o., sklopio izvansudsku nagodbu 24. siječnja 2012. kojom je trgovačko društvo H. d.o.o priznalo tužitelju tražbinu u iznosu 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. lipnja 2006. i ovlastilo ga da je naplati, između ostalog, i iz dospjele, a nenaplaćene tražbine koju trgovačko društvo H. d.o.o. ima prema Gradu S.,

- da je Općinski sud u Splitu, odlučujući o prijedlogu tužitelja pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013. odredio ovrhu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 22.408,91 kn na novčanoj tražbini koju ovršenik trgovačko društvo H. d.o.o., ima prema svom dužniku (ovdje tuženiku) Gradu S. i to pljenidbom i prijenosom tražbina na ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) radi naplate te je pozvan tuženik da dužni iznos položi na račun suda,

- da je tuženik u izjašnjenju na koje je pozvan osporio postojanje zaplijenjene tražbine,

- da je na temelju rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. nastala obveza plaćanja komunalnog doprinosa H. d.o.o. tuženiku u iznosu od 11.149.531,80 kn,

- da je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. oglašeno ništavim rješenjem Ministarstva, Samostalne službe za žalbe i upravni nadzor Klase: UP/II-363-03/11-04/122, Urbroj: 531-04-1-11-2 od 12. rujna 2011.,

- da su pored toga rješenjima Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/2000-01/85, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 30. listopada 2000., Klase: UP-I-361-01/2000-01/109, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 20. prosinca 2000., Klase: UP-I-361-01/2000-01/110, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 21. prosinca 2000. i Klase: UP-I-361-01/2000-01/111, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 20. prosinca 2000. H. d.o.o. i M. d.o.o. S. obvezani platiti komunalni doprinos za izgradnju turističkih apartmana na T. u S., te da su i ova rješenja rješenjima Ministarstva Klase: UP/II-363-03/11-04/118, Urbroj: 531-05-2-2-1-12-3 od 19. ožujka 2012., Klase: UP/II-363-03/11-04/119, Urbroj: 531-05-2-2-1-12-3 od 16. ožujka 2012., Klase: UP/II-363-03/11-04/120, Urbroj: 531-05-2-2-1-12-3 od 20. ožujka 2012. i Klase: UP/II-363-03/11-04/121 Urbroj: 531-05-2-2-1-12-3 od 22. ožujka 2012. oglašena ništavim,

- da je trgovačko društvo H. d.o.o. tražbinu koju ima prema Gradu S. temeljem činjenice da su rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/2000-01/85, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 30. listopada 2000., Klase: UP-I-361-01/2000-01/109, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 20. prosinca 2000., Klase: UP-I-361-01/2000-01/110, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 21. prosinca 2000. i Klase: UP-I-361-01/2000-01/111, Urbroj: 2181/01-01/01-2000-2 od 20. prosinca 2000. oglašena ništavim, prenio na trgovačko društvo M. d.o.o. u stečaju,

- da je trgovačko društvo H. d.o.o. protiv tuženika pred Općinskim sudom Splitu u predmetu poslovnog broja P-6093/17 (prije P1-804/12), podnijelo tužbu 30. listopada 2012. radi isplate iznosa koji je trgovačko društvo H. d.o.o. uplatilo Gradu S. temeljem rješenja o plaćanju komunalnog doprinosa, a koja rješenja su pravomoćnim rješenjima drugostupanjskog tijela oglašena ništavim.

 

              33. Dakle, na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013. zapljena tražbine trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku i njezin prijenos na tužitelja izvršeni su uvjetno. Ovršenikov dužnik, ovdje tuženik osporio je postojanje prenesene tražbine, pa je tužitelj radi ostvarenja prenesene tražbine, protiv ovršenikovog dužnika (nakon prijenosa zaplijenjene tražbine) pokrenuo i vodi ovu parnicu, jer smatra da tražbina postoji.

 

              34. U konkretnom slučaju je sudskom cesijom prenesena dospjela tražbina ovršenika trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku na tužitelja.

 

              35. Tuženik je protiv tužiteljeva zahtjeva istaknuo prigovore koji se tiču samog predmeta spora, ali tako i prigovore koji se tiču mogućnosti tužitelja da uopće pokrene i vodi ovu parnicu. Prvenstveno je stoga trebalo odlučiti o ovim prigovorima tuženika.

 

              36. Tuženik je istaknuo prigovor prekluzije, dakle prigovor gubitka prava uslijed propuštanja radnje vezane za rok. Međutim za podnošenje predmetne tužbe nije određen rok, pa utoliko ovaj prigovor nije osnovan.

 

              37. Tuženik je podnio i prigovor litispendencije navodeći da među strankama pred ovim sudom teče parnica, koja se vodi pod poslovnim brojem P-126/18, sada P-616/2021 u kojoj tužitelj traži od tuženika da na račun ovog suda položi iznos od 963.608,56 kn sa zateznim kamatama na temelju izvansudske nagodbe od 24. siječnja 2012., dakle da se odlučuje o istom tužbenom zahtjevu, pa je predložio da za iznos koji je ranije obuhvaćen tužbenim zahtjevom u drugoj parnici, sud odbaci tužbu. U bitnome tuženik tvrdi da su oba rješenja o ovrsi donesena na temelju iste ovršne isprave i da je ishodište za ocjenu tog prigovora sadržano u činjenici što je tužitelj ranije podnio tužbu ovom sudu sa zahtjevom da tuženik na račun suda položi iznos od 949.217,20 kn s kamatama i 11.675,16 kn s kamatama, koji se postupak vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 616/2021 (ranije 126/2018).

 

              38. Propisano je člankom 288. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP) da će sud odbaciti tužbu ako utvrdi da je riječ o tužbenom zahtjevu o kojem već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji interes tužitelja za podnošenje tužbe.

 

              39. Člankom 194. ZPP utemeljena je nemogućnost pokretanja parnice u pogledu istog zahtjeva u okolnostima kada je među strankama u pogledu tog zahtjeva parnica već u tijeku, dakle od dostave tužbe tuženiku kada parnica počinje teći, odnosno od kada nastaje litispendencija kao posljedica dostave tužbe tuženiku.

 

              40. Litispendencija u odnosu na drugu parnicu postoji onda kada uz subjektivni postoji i objektivni identitet spora, odnosno sadržajna istovjetnost tužbenog zahtjeva u dvije parnice. Za ocjenu postojanja dvostruke litispendencije treba ispitati postoji li sadržajni (subjektivni i objektivni) identitet između sporova, za što je potrebno ispitati dva elementa: subjektivni/stranke i objektivni/tužbeni zahtjev. U konkretnom slučaju, nije sporno da je riječ o parnicama koje se vode između istih stranaka, čak u istim stranačkim ulogama (iako za postojanje litispendencije nije nužno da se stranke u objema parnicama nalaze u istoj stranačkoj ulozi). U odnosu na objektivni identitet ističe se da su objektivno identične parnice ako je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev (zapreku za vođenje parnice predstavlja ne samo okolnost što se u nekoj parnici odlučuje o tužbenom zahtjevu identičnog sadržaja, već i kad su ta dva zahtjeva sadržajno kontradiktorna i uzajamno inkompatibilna, pa osnovanost jednog zahtjeva isključuje mogućnost osnovanosti drugog). Činjenično je stanje značajno za identifikaciju i utvrđenje identiteta parnica, u mjeri u kojoj je odlučno za identifikaciju sadržaja tužbenog zahtjeva.

 

              41. Dakle, u ovoj parnici odlučuje se o tužbenom zahtjevu radi naplate tražbine prenesene na tužitelja pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013. Nije sporno da se u drugoj parnici koja se vodi pred istim sudom između istih parničnih stranaka pod poslovnim brojem P-627/2022 (ranije P-126/18), raspravlja i odlučuje o tužbenom zahtjevu radi naplate tražbine prenesene na tužitelja na temelju rješenja o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr- 469/2012 od 19. travnja 2012. u iznosu od 963.608,56 kn i 11.675,16 kn s kamatama.

 

              42. Vidjeti je iz sadržaja prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, koji je javni bilježnik S. Z. primio 10. lipnja 2008., da je tužitelj protiv trgovačkog društva H. d.o.o. pokrenuo ovršni postupak radi prisilnog namirenja tražbine u iznosu od 2.113.963,79 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa tog ukupnog duga do isplate, dakle u razdoblju od 2004. do 2008.

 

              43. Odlučujući o prijedlogu za ovrhu javni bilježnik S. Z., donio je 11. lipnja 2008. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-320/2008 kojim je naloženo H. d.o.o. da tužitelju plati tražbinu u iznosu od 2.113.963,79 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa tog ukupnog duga do isplate, da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.173,20 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je određena predložena ovrha.

 

              44. Protiv tog rješenja o ovrsi trgovačko društvo H. d.o.o. podnijelo je prigovor u kojem je izjavilo da ima dugovanje prema tužitelju u iznosu od 949.217,20 kn. Odlučujući o prigovoru, ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Ovrv-363/08 od 30. lipnja 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-320/08 kojeg je 11. lipnja 2008. donio javni bilježnik S. Z. u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 1.164.746,59 kn sa zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.457,00 kn sa zateznim kamatama i ukinuo provedene radnje te odlučio da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Zaključkom poslovnog broja Ovrv-363/08 od 30. lipnja 2008. ovaj je sud utvrdio nastupanje pravomoćnosti za dio rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovrv-320/08 kojeg je donio javni bilježnik S. Z. 11. lipnja 2008. u dijelu kojim je naloženo H. d.o.o. da tužitelju plati 949.217,20 kn kao i razmjerni dio troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.716,20 kn sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2008. do isplate te odredio da se za taj dio nastavlja ovrha. Potom je između tužitelja i društva H. d.o.o. vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1319/08 radi utvrđenja zakonitosti i pravilnosti platnog naloga sadržanog u pobijanom rješenju o ovrsi, kojim je naloženo H. d.o.o. platiti tužitelju 1.164.746,59 kn sa zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka. U članku 1. izvansudske nagodbe na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-1184/2013 baš je navedeno to da je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-1319/2008, a u članku 2. izvansudske nagodbe da je u tom postupku izveden dokaz vještačenjem kojim je utvrđeno da H. d.o.o. duguje tužitelju 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. lipnja 2006.

 

              45. S druge strane, u predmetu ovog suda poslovnog broja P-616/2021, raspravlja se o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva da tuženik položi kod ovog suda na račun broj HR… iznos od 949.217,20 kn sa zateznim kamatama i troškove u iznosu od 2.716,20 kn sa zateznim kamatama odnosno o naplati tražbine trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku prenesene na tužitelja temeljem rješenja o ovrsi ovog suda, poslovnog broja Ovr-469/2012 od 19. travnja 2012. To rješenje o ovrsi donio je ovaj sud na temelju rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovrv-320/2008 od 11. lipnja 2008. koje je donio javni bilježnik S. Z., kao i rješenja i zaključka ovog suda poslovnog broja Ovrv-363/2008 od 30. lipnja 2008. kojim je utvrđeno nastupanje pravomoćnosti i ovršnosti nepobijanog dijela rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovrv-320/2008, kojeg je 11. lipnja 2008. donio S. Z., javni bilježnik u S., a radi naplate novčane tražbine tužitelja prema H. d.o.o. u iznosu od 949.217,20 kn, troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.716,20 kn sa zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka u iznosu od 11.675,16 kn.

 

              46. S obzirom na to da tražbina radi namirenja koje su pokrenuta dva ovršna postupka nije istovjetna, to nije osnovan prigovor litispendencije.

 

              47. Tuženik je istaknuo i prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje ove tužbe.

 

              48. Postojanje pravnog interesa zbog specifičnog svojstva kondemnatorne zaštite kakvu u ovoj parnici traži tužitelj oslobađa ga dužnosti da dokazuje svoj pravni interes za traženje sudske zaštite. Taj se interes pretpostavlja jer u pravilu postoji. Postojanje pravnog interesa tužitelja za podnošenje ove tužbe nije dovedeno u pitanje činjenicom da je tužitelj nositelj razlučnog prava zbog postojanja založnog prava na tražbini trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku, koje mu je o tome nema spora, priznato u stečajnom postupku koji se vodi nad trgovačkim društvom H. d.o.o. Ta okolnost nije od utjecaja na postojanje njegova pretpostavljenog interesa u ovoj parnici, stoga što bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva u ovoj parnici predstavljalo ostvarenje pravne koristi za njega, osobito cijeneći okolnost o postojanju neizvjesnosti ostvarenja razlučnog prava u stečajnom postupku koji se vodi nad trgovačkim društvom H. d.o.o.

 

              49. Prema tome i prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja nije osnovan.

 

              50.Tuženik je smatrao i da sud treba prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog završetka parnice koja se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem P-6093/17 između trgovačkog društva H. d.o.o. i tuženika.

             

              51. Sud je odbio taj prijedlog smatrajući da odluka u toj parnici nije prethodno pitanje za ovu parnicu, jer u toj parnici tužiteljev dužnik trgovačko društvo H. d.o.o. zahtijeva da mu Grad S. plati iznos od 8.362.068,46 kn (podnesak trgovačkog društva H. d.o.o. u spisu Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja P-6093/17 od 2. prosinca 2015.), nakon što je u podnesku od 11. rujna 2014. smanjio tužbeni zahtjev kojim je tražio isplatu 19.576.717,25 kn (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovnog broja Pž-3091/2018-3 od 20. listopada 2020.). U konačnici, ukoliko bi se i zauzeo stav o tome da je predmet spora u parnici koja se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem P-6093/17 između trgovačkog društva H. d.o.o. i tuženika prethodno pitanje, sukladno članku 12. ZPP-a ovaj sud ima mogućnost sam riješiti prethodno pitanje, odnosno sukladno članku 213. ZPP-a mogućnost, a ne i dužnost prekinuti postupak.

 

              52. Nakon donošenja odluka o prigovorima o (ne)dopuštenosti tužbe, trebalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

              53. Iz sadržaja izvansudske nagodbe koju su tužitelj i trgovačko društvo H. d.o.o. sklopili 24. siječnja 2012. proizlazi da je u toj ispravi trgovačko društvo H. d.o.o. priznalo postojanje duga prema tužitelju u iznosu od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama (članak 2.), obvezalo se taj iznos platiti do 1. svibnja 2012. (članak 3.), izjavilo da ima dospjelu, a neplaćenu tražbinu, između ostalog i prema tuženiku (članak 5.) te ovlastilo tužitelja da za slučaj neispunjenja obveze u nagodbom ugovorenom roku namiri svoju tražbinu između ostalog i iz tražbine koju ima prema tuženiku (članak 6.).

 

              54. Budući da je za određivanje ovrhe na novčanoj tražbini u pravilu dovoljno da ovrhovoditelj utvrdi da ovršenik ima takvu tražbinu prema određenoj osobi, zapljena tražbine i njezin prijenos određuju se i prenose uvjetno, ovisno o tome hoće li ovršenikov dužnik priznati tražbinu, odnosno hoće li i u kojoj mjeri ovrhovoditelj u parnici koju će pokrenuti protiv ovršenikova dužnika dokazati da prenesena tražbina postoji. Kada se prethodno izneseno ima na umu, zaključiti je i da je prigovor tuženika u pogledu nepostojanja identiteta tražbine koju je H. d.o.o. tvrdio da ima prema tuženiku u izvansudskoj nagodbi i predmetne tražbine, nema značaja jer je tužitelj u prijedlogu za ovrhu kao predmet ovrhe mogao označiti bilo koju tražbinu koju H. d.o.o. ima prema tuženiku. Osim toga identitet tražbine bi bio relevantan tek u okolnostima da je tužitelj isključivo tvrdio da je ugovorom o cesiji na njega prenesena tražbina. No u tom slučaju bi imao ovlaštenje izravno od tuženika tražiti prisilno ispunjenje. Međutim to ovdje nije slučaj, već je riječ o zakonskoj cesiji. To u konačnici znači da je dužnost tužitelja u ovoj parnici bila dokazati da tražbina trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku u iznosu označenom u tužbi postoji.

 

              55. Iako je tužitelj u početku tvrdio da postoji tražbina trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku u iznosu glavnice od 19.576.717,25 kn sa zateznim kamatama, u tijeku parnice izjavio je da je dio te tražbine u iznosu do 11.258.788,20 kn H. d.o.o. prenio na vjerovnika M. d.o.o. u stečaju. Osim toga označio je i osnovu postojanja tražbine trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku, navodeći da je tuženik stekao bez osnove iznos od 8.362.000,00 kn koliko je trgovačko društvo H. d.o.o. platilo tuženiku na temelju rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. koje je oglašeno ništavim rješenjem Ministarstva, Samostalne službe za žalbe i upravni nadzor Klase: UP/II-363-03/11-04/122, Urbroj: 531-04-1-11-2 od 12. rujna 2011., pa da je dio te tražbine rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013. prenesen na tužitelja.

 

              56. Sudski vještak M. Z. je u svom mišljenju prezentirao podatak da je na temelju rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. trgovačko društvo H. d.o.o. platilo tuženiku glavnicu u iznosu od 6.025.988,60 kn.

 

              57. No, bitno je istaknuti da u situaciji kada je tužitelj kao ovrhovoditelj odlučio ostvarivati tražbinu koja mu je prenesena u parnici, kao u ovom slučaju, tada tuženik kao ovršenikov dužnik može protiv tužitelja isticati sve prigovore koje bi mogao istaknuti i ovršeniku.

 

              58. Tuženik je u tom smislu istaknuo prigovor zastare.

 

              59. Tražbina tužiteljeva dužnika nastala je nasuprot obvezi tuženika da tužiteljevu dužniku vrati stečeno bez osnove sukladno članku 132. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09., dalje: ZOUP).

 

              60. Ovo stoga što je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. oglašeno ništavim rješenjem Ministarstva, Samostalne službe za žalbe i upravni nadzor Klase: UP/II-363-03/11-04/122, Urbroj: 531-04-1-11-2 od 12. rujna 2011.

 

              61. Sukladno članku 132. ZOUP-a imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava.

 

              62. Propisano je člankom 1111.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., dalje: ZOO) da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

              63. Rješenje Ministarstva, Samostalne službe za žalbe i upravni nadzor Klase: UP/II-363-03/11-04/122, Urbroj: 531-04-1-11-2 od 12. rujna 2011. prema navodima tužitelja, koje tuženik nije osporio, postalo je pravomoćno istekom roka od trideset dana od dana dostave tog rješenja tuženiku s obzirom na to da tuženik nije pokrenuo upravni spor protiv tog rješenja. Stranke u ovoj parnici nisu sporile činjenicu pravomoćnosti rješenja Ministarstva, Samostalne službe za žalbe i upravni nadzor Klase: UP/II-363-03/11-04/122, Urbroj: 531-04-1-11-2 od 12. rujna 2011., međutim nisu predložile izvođenje dokaza na okolnost kada je rješenje postalo pravomoćno. Međutim iz činjenice što je trgovačko društvo H. d.o.o. podnijelo tužbu protiv tuženika pred Općinskim sudom u Splitu radi isplate stečenog bez osnove na dan 30. listopada 2012., a uslijed pravomoćnosti ovog rješenja drugostupanjskog tijela te da u tome postupku nije bilo sporno da je rješenje postalo pravomoćno, ovaj sud zaključuje da je to rješenje postalo pravomoćno prije 30. listopada 2012., odnosno da je u razdoblju od kraja 2011. do 30. listopada 2012. dospjela tražbina H. d.o.o. prema tuženiku.

 

              64. Sukladno članku 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, pa tako tražbina prema stjecatelju bez osnove u okolnostima kada je osnova stjecanja otpala zastarijeva u roku od pet godina od kada je otpala osnova.

 

              65. U konkretnom slučaju u roku od 5 godina od nastupa pravomoćnosti rješenja Ministarstva, Samostalne službe za žalbe i upravni nadzor Klase:UP/II-363-03/11-04/122, Urbroj: 531-04-1-11-2 od 12. rujna 2011.

 

              66. Prijedlog za ovrhu u ovršnom postupku u kojem je doneseno rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-1184/13 tužitelj je podnio protiv svog dužnika trgovačkog društva H. d.o.o. radi ostvarenja tražbine koju ima prema njemu. Stoga ovaj sud smatra da to nije radnja na temelju koje bi bila prekinuta zastara predmetne prenesene tražbine, već je tom radnjom tužitelj mogao polučiti učinak prekida zastare u odnosu na tražbinu koju on ima prema H. d.o.o. Međutim, treba imati na umu činjenicu da je tužiteljev dužnik H. d.o.o. podnio tužbu protiv tuženika 30. listopada 2012. radi ostvarenja tražbine prema tuženiku. Time je sukladno članku 241. ZOO-a prekinuo zastaru tražbine. Dio te tražbine prenesen je rješenjem o ovrsi na tužitelja. Utoliko je i na tužitelja na koga je prenesena tražbina prenesen i učinak prekida zastare koji je učinio H. d.o.o. Stoga niti prigovor zastare nije osnovan.

 

              67. Iz sadržaja rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. utvrđeno je da je tim rješenjem trgovačkom društvu H. d.o.o. kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa određena visina komunalnog doprinosa za izgradnju apartmansko-poslovne zgrade na području T.-R., na čest. zem.46/2, K.O. S., građ. čestica broj 54, obračunske bruto površine 10.234,46 m2 u iznosu od 11.149.531,80 kn.

 

              68. Nije bilo spora o tome da je otpala osnova nastanka obveze trgovačkog društva H. d.o.o. platiti komunalni doprinos tuženiku, dakle rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. uslijed toga što je to rješenje izgubilo učinak kada je drugostupanjsko upravno tijelo Ministarstvo, Samostalna služba za žalbe i upravni nadzor rješenjem Klase: UP/II-363-03/11-04/122, Urbroj: 531-04-1-11-2 od 12. rujna 2011. oglasilo rješenje ništavim.

 

              69. Pored toga, a tako to baš tuženik potvrđuje u parnici koja se između H. d.o.o. i njega vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-6093/2017 (list 420-422 spisa), nakon toga je višekratno nadležno tijelo tuženika donijelo, a drugostupanjsko tijelo oglasilo ništavima rješenja kojima je H. d.o.o. obvezan platiti komunalni doprinos za građenje objekta na čest. zem.46/2, K.O. S., građ. čestica broj 54, obračunske bruto površine 10.234,46 m2. Dakle, nakon što je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. oglašeno ništavim doneseno je rješenje Klase: UP/I 361-01/12-01/85, Urbroj: 2181/01-11-02/03-12-01 od 13. srpnja 2012., koje je oglašeno ništavim. Potom je doneseno rješenje Klase: UP/I 361-01/12-01/00127 4. prosinca 2012. na temelju kojega je nastala obveza trgovačkog društva H. d.o.o. platiti komunalni doprinos za građenje na čest. zem.46/2, K.O. S. u iznosu od 13.349.245,80 kn. I to rješenje oglašeno je ništavim. Nakon tog rješenja, za građenje na čest. zem. 46/2, K.O. S. trgovačko društvo H. d.o.o. doneseno je rješenje o utvrđivanju komunalnog doprinosa Klasa: UP-I-361-01/13-01/000308 od 14. svibnja 2013. na temelju kojeg je H. d.o.o. bio dužan platiti komunalni doprinos u iznosu od 13.349.245,80 kn. I to rješenje je oglašeno ništavim. U konačnici je doneseno rješenje o utvrđivanju visine komunalnog doprinosa od 16. prosinca 2013. Klasa: UP-I-361-01/13-01/000308 od 16. prosinca 2013. na temelju kojeg je H. d.o.o. bio dužan platiti komunalni doprinos u iznosu od 13.349.245,80 kn. Iz sadržaja rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Klase: UP/II 363-03/19-03/0028, Urbroj: 2181/1-10/15-19-0002 od 15. ožujka 2019. utvrđeno je da je to tijelo odlučujući o žalbi H. d.o.o. u stečaju izjavljenoj protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Klase: UP/I 361-01/13-01/308, Urbroj: 2181/01-11-01/08-18-10 od 19. studenoga 2018. poništilo to rješenje kojim je H. d.o.o. kao investitor izgradnje apartmansko-poslovne građevine, katnosti Su1+Su2+Pr+3+N, na području T.-R. na čest. zem. 46/2, K.O. S., građ. čest. broj 54, obračunate bruto površine 10.234,46 m2 utvrđen obveznikom komunalnog doprinosa u iznosu od 13.349.245,80 kn s utvrđenjem da je iznos s osnova utvrđene obveze komunalnog doprinosa od 6.025.988,60 kn platio i da je u obvezi platiti razliku u iznosu od 7.323.257,20 kn.

 

              70. Dakle, utvrđeno je da u trenutku zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari ne postoji valjana osnova na temelju koje bi trgovačko društvo H. d.o.o. imalo obvezu platiti tuženiku komunalni doprinos. Naime, propisano je člankom 23. stavkom 1. i 2. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13. i 147/14., dalje: ZKG), da su komunalni doprinosi novčana javna davanja koja se plaćaju za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 22. stavka 1. tog Zakona. Komunalni doprinos je prihod jedinice lokalne samouprave. Komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor. Određeno je dakle ovom odredbom tko je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa i kada, međutim ta obveza nastaje, sukladno članku 24. stavku 2. ZKG-a onda kada upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo, na temelju odluke o komunalnom doprinosu, u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti donese rješenje o komunalnom doprinosu. Utoliko treba zaključiti da je osnova obveze plaćanja komunalnog doprinosa rješenje o komunalnom doprinosu. S obzirom na to da u odnosu na H. d.o.o. uslijed nepostojanja valjanog rješenja o komunalnom doprinosu, ne postoji osnova plaćanja komunalnog doprinosa, treba zaključiti da je onaj iznos koji je tuženiku od strane H. d.o.o. plaćen radi ispunjenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, a nakon što je ta osnova uslijed ništavosti otpala, plaćen bez osnova. Pri tome treba imati na umu da predmet raspravljanja u ovoj parnici nije bila ukupna tražbina H. d.o.o. prema tuženiku već njen dio i to onaj koji odgovara iznosu tražbine koji tužitelj ima prema H. d.o.o., a radi ostvarenja koje je na tužitelja prenesen dio tražbine H. d.o.o. prema tuženiku.

 

              71. Sudski vještak M. Z. je u svom mišljenju prezentirao podatak da je na temelju rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. trgovačko društvo H. d.o.o. platilo tuženiku glavnicu u iznosu od 6.025.988,60 kn. Taj rezultat potvrđuje i sadržaj dopisa tuženika Financijskoj agenciji, Nagodbenom vijeću HR07, Klasa:UP-I/110/07/13-01/1904, Urbroj:04-06-13- 1904-89 od 7. ožujka 2014. u kojem je tuženik potvrdio da je na temelju rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. trgovačko društvo H. d.o.o. platilo tuženiku 6.025.988,60 kn. Sudski vještak M. Z. je u nalazu, a na temelju pregleda knjigovodstvenih isprava koje su dostavljene od odjela za financije tuženika prikazao knjigovodstveno stanje vezano za obvezu H. d.o.o. prema tuženiku na temelju rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela općih komunalnih poslova Klase: UP-I-361-01/01-01/16, Urbroj: 2181/01-01/01-01-2 od 20. veljače 2001. Prema sadržaju nalaza, koji sud u cijelosti prihvaća, 22. svibnja 2002. knjižena je uplata u iznosu od 1.121.568,50 kn (ugovor o cesiji), 13. siječnja 2003. uplata 131.847,05 kn (izvadak iz poslovne banke), 20. veljače 2003. iznos od 113.606,00 kn (izvadak iz poslovne banke), 31. ožujka 2003. 650.000,00 kn (ugovor o cesiji), 9. svibnja 2003. 300.000,00 kn (izvadak iz poslovne banke), 3. listopada 2003. 3.363,75 kn (izvadak iz poslovne banke), 8. prosinca 2003. 1.947,66 kn (izvadak iz poslovne banke), 4. ožujka 2004. 9.039,59 kn (izvadak iz poslovne banke), 31. kolovoza 2004. 84.406,40 kn (kompenzacija), 29. listopada 2004. u iznosu od 957.945,96 kn (kompenzacija), 29. prosinca 2004. 475.435,34 kn (kompenzacija), 30. lipnja 2006. 367.265,13 kn (kompenzacija) i 1. srpnja 2010. 1.806.000,00 kn temeljem rješenja o ovrsi 1186/06. Dakle iz poslovnih knjiga tuženika sudski vještak je zaključio da je H. d.o.o. tuženiku plaćao te da su stranke prebijale tražbine, odnosno da je tuženik prisilnim putem ostvario tražbinu u ukupnom iznosu od 6.025.988,60 kn. Osim toga sudski vještak je izračunao i iznos zateznih kamata na učinjena plaćanja u iznosu od 11.998.008,47 kn. Međutim osnova obveze plaćanja komunalnog doprinosa je otpala, pa je stoga trebalo iz naprijed navedenog utvrditi da sukladno članku 1111. ZOO-a postoji tražbina trgovačkog društva H. d.o.o. prema tuženiku i u većem iznosu od iznosa tražbine koja je prenesena na tužitelja temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1184/13 od 29. ožujka 2013., pa da stoga postoji tražbina koja je prenesena na temelju tog rješenja o ovrsi na tužitelja u iznosu od 1.392.713,06 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenom Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 72/02. i 153/04., dalje: Uredba), a potom u razdoblju od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, kao i u iznosu od 22.408,91 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. ožujka 2013. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

 

              72. Kod takvog utvrđenja trebalo je sukladno članku 188. stavku 2. OZ-a prihvatiti tužiteljev zahtjev kao osnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

 

              73. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a te na temelju članka 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 184.844,79 EUR / 1.392.713,06 kn te okolnost da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici (neuspjeh u pogledu odluke o zateznim kamatama ne utječe na odluku o uspjehu tužitelja, pa time ni na odluku o troškovima parničnog postupka).

 

              74. Sukladno članku 2. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a i s Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15. 37/22. i 126/22, dalje: Tarifa), sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje ove parnice troškove sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.306,05 EUR / 17.375,00 kn (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 16. svibnja 2019. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.306,05 EUR / 17.375,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 31. svibnja 2019. u iznosu od 2.306,05 EUR / 17.375,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 3. srpnja 2019. u iznosu od 2.306,05 EUR / 17.375,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 30.kolovoza 2019. u iznosu od 82,95 EUR / 625,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 16. rujna 2019. u iznosu od 2.306,05 EUR / 17.375,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 25. siječnja 2021. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.306,05 EUR / 17.375,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), kao i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 3. veljače 2021. u iznosu od 2.306,05 EUR / 17.375,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), potom trošak sastava podneska od 16. studenoga 2022. u iznosu od 3.465,83 EUR / 26.113,31 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife) i zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 3. veljače 2021. u iznosu od 3.465,83 EUR / 26.113,31 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife).

 

              75.Tužitelju su za vođenje ove parnice bili potrebni i troškovi vještačenja u iznosu od 663,61 EUR / 5.000,00 kn, kao i troškovi sudske pristojbe tužbe u iznosu od 663,61 EUR / 5.000,00 kn prema Tar.br. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19., dalje: Uredba) te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 663,61 EUR / 5.000,00 kn prema Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe.

 

              76. Stoga je sud prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.147,87 EUR / 189.476,62 kn. Pored toga tražio je tužitelj i da mu tuženik plati zatezne kamate na troškove parničnog postupka u razdoblju od donošenja presude do isplate. Sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a sud je prihvatio zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos troškova parničnog postupka u razdoblju od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima. No, kako je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata na iznos troškova parničnog postupka po višoj stopi od dosuđene, u tom dijelu je trebalo odbiti njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata. Naime, tražbina naknade troškova parničnog postupka nije nastala u odnosu iz trgovačkog ugovora niti ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

 

              77. Sud je presudom i rješenjem poslovnog broja P-369/2018-42 od 30. ožujka 2021. odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.365,52 EUR / 138.375,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. ožujka 2021. do isplate. Ta odluka je pravomoćna. Stoga nije dopušten zahtjev tužitelja kojim je ponovno tražio naknadu tih troškova.

 

              78.Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.903,31 EUR / 21.875,00 kn, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Sud je odbio iz istog razloga i zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 30.studenoga 2022. u iznosu od 3.467,38 EUR / 26.125,00 kn te trošak sastava podneska od 16. siječnja 2023. u iznosu od 3.467,38 EUR / 26.125,00 kn. Imajući na umu određenja Tbr.7. Tarife i vrijednost predmeta ovog spora od 184.844,79 EUR / 1.392.713,06 kn, sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak sastava podneska od 16. studenoga 2022. u iznosu od 1,55 EUR / 11,69 kn te više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 30. siječnja 2023. u iznosu od 1,55 EUR / 11,69 kn. Dakle, sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove u ukupnom iznosu od 9.841,18 EUR / 74.148,38 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate.

 

U Splitu 28. veljače 2023.

 

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.