1                             Poslovni broj: 6 Povrv-151/2021-23

 

 

            

  Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

  Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 6 Povrv-151/2021-23

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja C. J. G. d.o.o., OIB…, Z. (Grad Z.), , kojeg zastupa L. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika L.Z. P. d.o.o., OIB…, D. (Općina D.), kojeg zastupa M. B., odvjetnik u S., radi isplate 28.282,50 kn / 3.753,73 EUR, po objavi 28. veljače 2023.

 

presudio je

 

              I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. M. iz S. poslovni broj OVRV-4/2021 od 12. siječnja 2021. kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 28.282,50 kn / 3.753,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 4. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku, kao ovršeniku, da u istom roku nadoknadi tužitelju, kao ovrhovoditelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.135,90 kn / 283,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 12.1.2021. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena i odbija zahtjev tužitelja.

 

              II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13.289,25 kn / 1.763,79 EUR.

 

              III Za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.343,38 kn / 311,02 EUR, zahtjev tuženika se odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Nakon što je javni bilježnik J. M. iz S., po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, na temelju vjerodostojne isprave – računa br. 2/1/1 od 3. srpnja 2020. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-4/2021 od 12. siječnja 2021. kojim je tuženiku, kao ovršeniku u roku od 8 dana naložena isplata iznosa od 28.282,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća tog računa do isplate te su odmjereni nastali troškovi postupka u iznosu od 2.135,90 kn, protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik podnio prigovor.

 

              2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, tuženik je kao ovršenik osporio dugovanje prema tužitelju navodeći da od ovrhovoditelja nije naručio uslugu iz predmetnog računa te je predložio pregledati račun tužitelja i izvesti dokaze saslušanja zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika te svjedoka I. M. i po potrebi druge dokaze, predloživši staviti izvan snage rješenje o ovrsi i postupak nastaviti u parnici u kojoj će sud odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti mu plaćanje troškova postupka.

 

              3. Nakon pravodobno podnesenog prigovora, ovaj sud je rješenjem poslovni broj 6 Povrv-151/2021-3 od 7. rujna 2021., stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sve u smislu članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona. Budući se radi o sporu male vrijednosti to je točkama II – V izreke tog rješenja sud postupio sukladno odredbama članka 461.a stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) i upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a stavak 3. i stavak 4. ZPP-a te na odredbe članka 461.a stavak 6. i 7. ZPP-a na način da je ovrhovoditelj (tužitelj) dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, da je ovršenik (tuženik) dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog (tužiteljevog) podneska iz točke II izreke tog rješenja dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u podnescima iz točke II i III izreke tog rješenja te nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno točki IV izreke tog rješenja, sud neće uzeti u obzir.

 

              4. U nastavljenom parničnom postupku tužitelj je podneskom od 2. ožujka 2022. u očitovanju na prigovor tuženika istakao da su prigovori neosnovani i netočni, jer da iz članka 3. zaključenog Ugovora o najmu između predmetnih stranaka proizlazi da se tuženik kao najmoprimac obvezao dumpere koji su predmet najma i nalaze se u Z. o svom trošku izvršiti prijevoz do gradilišta, kao i povrat po prestanku najma na lokaciju u Z. iz čega proizlazi osnov za izdavanje utuženog računa. Kako tuženik po završetku korištenja građevinskih strojeva nije izvršio preuzetu ugovornu obvezu i nije izvršio povrat građevinskih strojeva na ugovorenu lokaciju to je isto učinio tužitelj pri čemu je za transport angažirao tvrtku H. T. d.o.o. sukladno dostavljenoj izjavi o kompenzaciji (prijeboju) između tužitelja i H. T. d.o.o. Nadalje, tužitelj je istakao da je tuženik sukladno Ugovoru o najmu za prijevoz građevinskih strojeva iz Z. u Ž. L. angažirao tvrtku H. T. d.o.o. za koji prijevoz je ta tvrtka ispostavila račun tuženiku kojeg je tuženik samo djelomično izvršio jer nije izvršio podmirenje troškova prijevoza strojeva s gradilišta u Z.

 

              5. Tuženik je u podnesku od 9. ožujka 2022. ponovio navod iz prigovora da od tužitelja nije zatražio pružanje sporne usluge osporivši izdavanje računa tuženiku. Nadalje je istakao da se tužitelj poziva na Ugovor o najmu radnih strojeva od 30. travnja 2020., koji Ugovor je dostavio u spis, a tužitelj nije stranka Ugovora o najmu, već su stranke predmetnog Ugovora o najmu tuženik i trgovačko društvo C. J. P. d.o.o. Na dostavljenu izjavu o kompenzaciji, koju je tužitelj dostavio uz podnesak tužitelja od 2. ožujka 2022., tuženik je naveo kako iz te isprave nije razvidno što je tužitelj kompenzirao sa društvom H. T. d.o.o., po kojem osnovu te kako bi se to na bilo koji način odnosilo na tuženika. Tuženik je istakao da je društvo C. J. P. d.o.o. u postupku protiv tuženika pred ovim sudom, u predmetu poslovni broj Povrv-150/2021, temeljem računa 5/1/1 potraživalo najam predmetnih strojeva u razdoblju od 26. lipnja 2020. do 26. srpnja 2020., a tužitelj u ovom postupku potražuje cijenu usluge odvoza tih istih strojeva po računu 2/1/1 od 3. srpnja 2020. navodeći da su predmetni računi u koliziji, jer nije moguće da su strojevi istodobno odvezeni i da su u najmu.

 

              6. Podneskom od 5. travnja 2022. tužitelj je ponovno osporio navode tuženika iz podneska od 9. ožujka 2022. ponovno ističući da izvršena usluga iz utuženog računa broj 2/1/1 od 3. srpnja 2020. predstavlja ugovornu obvezu tuženika koja proizlazi iz Ugovora o najmu temeljem kojeg je postojala nesporna obveza tuženika da o svom trošku izvrši povrat građevinskih strojeva na lokaciju u Z., pa kako to tuženik nije izvršio to da je društvo C. J. P. d.o.o. temeljem narudžbenica zatražilo od tužitelja izvršiti povrat građevinskih strojeva na lokaciju u Z. u koju svrhu prijevoza je tužitelj angažirao društvo H. T. d.o.o. sve sukladno narudžbenicama broj 03/2020, 04/2020, 05/2020 te 01/2021 i prijevoznicama društva H. T. d.o.o. od 20. kolovoza 2020., 22. kolovoza 2020., 15. rujna 2020., 17. studenog 2021. te izjavi o kompenzaciji (prijeboju) između društava C. J. P. d.o.o. i H. T. d.o.o. iz kojih je razvidno da je došlo do potpunog prebijanja obveza između društava C. J. P. d.o.o. i H. T. d.o.o. U istom podnesku tužitelj je naveo kako je iz računa 5/1/1, koji je predmet utuženja u Povrv-150/2021 zakasnina, a ne najam predmetnih građevinskih strojeva, a predmet ovog postupka je prijevoz – povrat građevinskih strojeva na lokaciju u Zagrebu.

 

              7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu i to: račun tužitelja br. 2/1/1 od 3. srpnja 2020. koji glasi na iznos od 28.282,50 kn (stranica 6 spisa), Ugovor o najmu br. 30-04-NSCJP-4-D/2020 od 30. travnja 2020. (stranice 28 i 29 spisa), Izjava o kompenzaciji (prijeboju) između tužitelja kao dužnika i njegovog vjerovnika H. T. d.o.o. od 15. ožujka 2021. (stranica 30 i 44 spisa), račun R1 br.:1-1/061-20-1 od 4. svibnja 2020. u iznosu od 27.027,00 kn kojeg je društvo H. t. d.o.o. ispostavilo tuženiku za prijevoz dumpera Volvo A25C na relaciji Z.-Ž. L. (stranica 31 spisa), dokumentacija tužitelja uz podnesak tužitelja od 5. travnja 2022. – narudžbenica br. 01/2021 od 16. studenog 2021. (stranica 36 spisa), narudžbenica 03/2020 bez nadnevka s rokom isporuke 20. kolovoza 2020. (stranica 37 spisa), narudžbenica 04/2020 bez nadnevka s rokom isporuke 22. kolovoza 2020. (stranica 38 spisa), narudžbenica 05/2020 bez nadnevka s rokom isporuke 15. rujna 2020. (stranica 39 spisa), prijevoznice društva H. T. d.o.o. od 20. kolovoza 2020., 15. rujna 2020., 17. studenog 2021. i 22. kolovoza 2020. (stranice 40-43 spisa), Izjava o kompenzaciji (prijeboju) od 15. ožujka 2021. (stranica 45 spisa).

U postupku je izveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja A. Ž.(stranice 56 i 57 spisa) te dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika J. B. (stranice 57 i 58 spisa) dok je tuženik odustao o prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka I. M. i taj dokaz nije izveden. Pribavljena je potvrda Ministarstva Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područni ured S., Ispostava S. KLASA: 034-04/22-02/15 URBROJ: 513-07-17-10-22-2 od 21. prosinca 2022. iz koje je razvidno da porezni obveznik LZ P. d.o.o. u svojim poslovnim knjigama nije prikazao ulazni račun izdan od C. J. d.o.o. (pravilno: C. J. G. d.o.o.) na ukupan iznos od 28.282,50 kn s datumom računa 3. srpnja 2020. te nije koristio pretporez po istome (stranica 68 spisa).

 

              8. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava koje se nalaze u spisu, očitovanjem stranaka u postupku te iskaza zastupnika po zakonu stranaka, odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga:

Potrebno je navesti da je predmetni spor – spor male vrijednosti u kojem se primjenjuju odredbe članka 457. do članka 467.a ZPP-a u vezi sa člankom 502. stavak 1. ZPP-a. Osim što je ovaj spor – spor male vrijednosti, isti se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o platnom nalogu u smislu članka 451. stavak 3. ZPP-a.

 

              9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 28.282,50 kn sa zateznom kamatom od dospijeća tražbine tužitelja – 4.7.2020. do isplate za obavljeni prijevoz dumpera Volvo A25, 3 kom i Volvo A30 1 kom, na relaciji Ž. L. – Z., sukladno računu tužitelja br. 2/1/1 od 3. srpnja 2020.

 

              10. Budući je tuženik u prigovoru osporio poslovnu suradnju sa tužiteljem temeljem Ugovora o najmu od 30. travnja 2020. sud je izvršio uvid u taj Ugovor i utvrdio kako su ugovorne strane tog Ugovora C. J. P. d.o.o. i L.Z. P. d.o.o., dakle, jedna od ugovornih strana je različita od parnične stranke u ovom postupku – tužitelja, pa je osnovan prigovor tuženika da stranke iz ovog postupka nisu ugovorne stranke temeljem Ugovora o najmu od 30. travnja 2020.

Tužitelj je istakao kako je tužitelj C. J. G. d.o.o. sukladno narudžbenicama broj 01/2021, broj 03/2020, broj 04/2020 i broj 05/2020, dogovorio usluge prijevoza radnog stroja Volvo A25C u neispravnom stanju uz potrebnu dizalicu i kamion sa labudicom, prijevoz radnog stroja Volvo A25C na relaciji Ž. L. – Z., prijevoz radnog stroja Volvo duper A-30C na relaciji Ž. L. – Z. te prijevoz radnog stroja Volvo na relaciji Ž. L. – Z. sa društvom C. J. P. d.o.o. Z. Pregledom tih narudžbenica sud nije mogao zaključiti da je C. J. P. d.o.o. Z., koje je društvo imalo zaključen Ugovor o najmu radnih strojeva sa tuženikom, zatražilo od tužitelja da izvrši prijevoz – povrat radnih strojeva iz Ž. L. u Z. za što je angažiralo društvo H. T. d.o.o. jer je iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja razvidno kako je tužitelj od društva H. T. d.o.o. naručio vraćanje strojeva iz . L. u Z., dakle tužitelj je neobavijestivši tuženika preko drugog društva H. T. d.o.o. izvršio predmetni prijevoz radnih strojeva za što je tužitelj kompenzirao svoje potraživanje prema društvu H. T. d.o.o. sukladno izjavama o kompenzaciji (prijeboju).

 

              11. Sukladno članku 661. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO-a) kojom odredbom je propisano da se ugovorom o prijevozu obvezuje prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu, prijevoznikom se smatra kako osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovitim poslovanjem, tako i svaka druga osoba koja se ugovorom obveže izvršiti prijevoz uz naknadu.

 

              12. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika razvidno je da je tuženik bio u ugovornom odnosu sa društvom C. J. P. d.o.o. za najam strojeva, odnosno zakup četiri radna stroja za obavljanje poslova na vjetroparku u L., uz ugovoren mjesečni najam strojeva s dovozom i odvozom radnih strojeva, što je sve bila obveza tuženika koju obvezu tuženik nije osporio, ali je tražio da mu to društvo ispostavi račun sukladno Ugovoru o najmu, što društvo C. J. P. d.o.o. nije učinilo. Isto tako, zastupnik po zakonu tuženika je u svom stranačkom iskazu istakao, a što je razvidno i iz potvrde Porezne uprave, Područni ured S., Ispostava S. od 21. prosinca 2022. da tuženik po predmetnom računu tužitelja broj 2/1/1 od 3. srpnja 2020. nije koristio pretporez, niti ga je prikazao u knjizi ulaznih računa, odnosno u svojoj poslovnoj dokumentaciji sve iz razloga što je tuženik osporio tražbinu tužitelja jer ista ne proizlazi iz poslovnog događaja između tužitelja i tuženika jer poslovnog događaja između parničnih stranaka nema, pa se nisu ispunile pretpostavke iz članka 8. stavak 2. i članka 9. stavak 7. Zakona o računovodstvu da bi tuženik postupio drugačije i u svoje poslovne knjige unio predmetni račun tužitelja.

 

              13. Pregledom dostavljenih narudžbenica broj 03/2020, 04/2020, 05/2020 i 01/2021 i računa tužitelja broj 2/1/1 od 3. srpnja 2020. razvidno je da je tužitelj tuženiku ispostavio račun za prijevoz dumpera Volvo A25 3 kom i Volvo A30 1 kom na relaciji Ž. L. – Z. prije nego što je predmetnim narudžbenicama tužitelj preuzeo izvršiti uslugu prijevoza od društva C. J. P. d.o.o., koja usluga je izvršena preko treće osobe H. T. d.o.o. te se zaključuje da su predmetne narudžbenice naknadno izdane tužitelju radi pokrića računa tužitelja broj 2/1/1 od 3. srpnja 2020.

 

              14. Dakle, u ovom postupku tužitelj je trebao dokazati da su stranke bile u ugovornom odnosu u svezi prijevoza radnih strojeva, dumpera, na relaciji Ž. L. – Z., odnosno trebao je dokazati da je tužitelj za društvo C. J. P. d.o.o., koje je bilo u ugovornom odnosu sa tuženikom, preuzeo izvršiti obvezu vraćanja radnih strojeva jer to nije učinio tuženik.

Tužitelj nije dokazao da je bio u ugovornom odnosu sa tuženikom u svezi prijevoza radnih strojeva, dumpera, na relaciji Ž. L. – Z., niti je dokazao da je tužitelj sa društvom C. J. P. d.o.o. zaključio predmetne narudžbenice prije ispostavljanja računa tuženiku broj 2/1/1 od 3. srpnja 2020. u iznosu od 28.282,50 kn, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, a sukladno odredbama članka 9. i 10. ZOO-a kao i članka 221.b ZPP-a, u smislu odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i odbio u cijelosti zahtjev tužitelja te odlučio kao u točki I izreke ove presude.

 

              15. Prema članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu to je dužan troškove postupka naknaditi tuženiku, pa se odluka o trošku parničnog postupka temelji na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT) te Tarifi sudskih pristojbi prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21) i Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) sve sukladno zahtjevu tuženika na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava i vrijednosti predmeta spora od 28.282,50 kn / 3.753,73 EUR.

 

              16. Tuženiku, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka uračunat je i odmjeren trošak sastava prigovora od 19.1.2021. – 100 bodova ili iznos od 1.500,00 kn (Tbr. 11/1 OT), za sastav obrazloženih podnesaka od 9.3.2022. i od 17.10.2022., svaki po 100 bodova – ukupno 200 bodova ili iznos od 3.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za pristup ročištu od 6.4.2022., koje je odgođeno – 25 bodova ili iznos od 375,00 kn (Tbr. 9/5 OT), za zastupanje na ročištima od 27.6.2022., od 12.10.2022. i od 16.1.2023., svako po 100 bodova – ukupno 300 bodova ili iznos od 4.500,00 kn (Tbr. 9/1 OT) te za pristup ročištu od 23.11.2022., na kojem se procesno raspravljalo – 50 bodova ili iznos od 750,00 kn (Tbr. 9/2 OT) ili ukupno iznos od 10.125,00 kn uz PDV od 25% u iznosu od 2.531,25 kn (Tbr. 42 OT) ili iznos od 12.656,25 kn, kojem iznosu je pridodana sudska pristojba prigovora u iznosu od 633,00 kn, pa je tuženiku sveukupno odmjeren parnični trošak u iznosu od 13.289,25 kn / 1.763,79 EUR.

 

              17. Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak za radnje poduzete u parnici u iznosu od 2.343,38 kn / 311,02 EUR jer za više traženi trošak nema utemeljenja u provedenom postupku a sukladno naprijed navedenom obrazloženju suda u vezi odmjerenih troškova tuženiku.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama II i III izreke presude.

 

              18. Na temelju odredaba članaka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22), iznosi u uvodu i izreci sudske odluke iskazani su u valuti HRK i valuti EUR, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn.

 

U Splitu 28. veljače 2023.

 

Sudac

Nevenka Marunica,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Podnesena žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.