Poslovni broj: 1 Kžzd-169/2022-4

                

         Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

  Trg Nikole Šubića Zrinskog 5                                                 Poslovni broj: 1 Kžzd-169/2022-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivana Restović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. S. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-46/2020-72. od 6. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se žalba optuženog A. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-46/2020-72. od 6. lipnja 2022., optuženi A. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenom D. S. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev te mu je po tom osnovu optuženi A. S. dužan isplatiti 7.866,82 eura (sedam tisuća osam stotina šezdeset šest eura i osamdeset dva centa) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, dok je s ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni D. S. upućen u parnicu.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi A. S. dužan je podmiriti trošak kaznenog postupka, a na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08. o visini troška bit će odlučeno posebnim rješenjem.

 

4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi A. S. po branitelju M. K., odvjetniku iz S. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

5. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženi A. S. posebno ne obrazlaže, ne navodi iz čega proizlazi ova žalbena osnova. Isto tako žalitelj ne obrazlaže na koji je to način prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika. Ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.  

 

9. Žalitelj u bitnome osporava zaključke suda o postojanju namjere da bi počinio inkriminirano kazneno djelo, tvrdeći da iz opravdanih razloga nije redovno plaćao uzdržavanje za svoje tada malodobno dijete D. S. jer optuženik u inkriminirano vrijeme nije radio, imao je zdravstvenih problema, a uzdržavao je i drugu djecu čiju obvezu uzdržavanja također ima, a iz čega proizlazi da žalitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Nastavno žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.866,83 eura, protuvrijednost u kunama, što nije u skladu s postavljenim zahtjevom jer i spisa predmeta proizlazi da je oštećenik državljanin R. S., obveza uzdržavanja je izražena u slovačkim krunama, a pretvorena u eure po tadašnjem tečaju slovačke krune i eura. Smatra i da je presuda neprovediva jer optuženik ne može izvršiti plaćanje oštećeniku u kunskoj protuvrijednosti jer je u S. od 2009. službena valuta plaćanja euro.

 

11. Protivno istaknutim žalbenim navodima optuženog A. S., prvostupanjski je sud u obrazloženju presude, a nakon što je proveo sve raspoložive i potrebne dokaze, dao jasne, određene i potpune razloge zašto neke činjenice i na temelju kojih dokaza smatra utvrđenim, a između istaknutih razloga ne postoji proturječje.

 

12. Prvostupanjski je sud na osnovi obrane optuženika i pročitane materijalne dokumentacije utvrdio da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio radno sposoban, radio je „na crno“ u F. i nije plaćao uzdržavanje za svoje malodobno dijete. Postojanje obveze uzdržavanja druge optuženikove djece ne oslobađa optuženika obveze uzdržavanja ovdje oštećenog D. S. jer je obveza roditelja redovno doprinositi uzdržavanju svoje djece, optuženik je na isto bio obvezan i pravomoćnom presudom, a uzdržavanje jednog djeteta i samoinicijativno davanje prioriteta jednoj obvezi uzdržavanja u odnosu na drugu ne isključuje druge obveze uzdržavanja.

 

13. Optuženik u obrani tvrdi da je povremeno doprinosio uzdržavanju oštećenog D. S. i shodno tome osporava vjerodostojnost iskaza oštećenog D. S. i njegove majke P. S. koji su u iskazima naveli da optuženik nije doprinosio uzdržavanju oštećenog D. S.. Potpuno osnovano je prvostupanjski sud otklonio istaknutu tvrdnju obrane optuženika i prihvatio iskaz oštećenog D. S. i njegove majke P. S. jer ne postoji niti jedan materijalni dokaz, u vidu bankovne potvrde, osobne potvrde oštećenika ili njegove majke iz koje bi proizlazilo da je optuženik ispunjavao svoju obvezu. Posebno kada se ima u vidu da je majka oštećenika zbog optuženikove nebrige i neplaćanja uzdržavanja morala podnijeti tužbu kojom bi se regulirala obveza uzdržavanja pa je stoga nelogično da optuženi A. S., da je bar povremeno plaćao uzdržavanje, ne bi prilikom isplate pojedinih obroka zatražio od majke oštećenika da potpiše potvrdu ili da ne bi plaćao putem bankovnog računa kako bi postojao ikakav pisani trag ispunjenja njegove obveze.

 

14. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je prvostupanjski sud neutemeljeno dosudio imovinskopravni zahtjev u eurima, time da je obveza bila da plati u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate. Što se tiče visine obveza ista je prvenstveno određena u slovačkim krunama, tadašnjoj službenoj valuti Slovačke, koja je u međuvremenu 1. siječnja 2009. prihvatila euro koja svoju službenu valuti pa dužan iznos konvertiran iz slovačke krune u euro, a kako to proizlazi iz podneska ureda. Prvostupanjski je sud s obzirom na inkriminirano razdoblje i u istom neplaćene obroke uzdržavanja ispravno optuženika imovinskopravnim zahtjevom obvezao na plaćanje 158 mjesečnih obroka, odnosno za plaćanje dospjelih obroka u razdoblju od 20. srpnja 2000. do 15. rujna 2013. i to isključivo glavnice. Kako je u međuvremenu i Hrvatska prešla na euro kao službenu valutu plaćanja, optuženik iznos dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva može platiti u eurima, bez ikakve konverzije.

 

15. Ispitujući odluku o kazni, u smislu odredbe članka 478. ZKP/08., a s obzirom da je žalba izjavljena u korist optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio i vrednovao u smislu članka 47. KZ/11. sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakšavajuću okolnost na strani optuženika cijenio da je otac petero djece, ima težih zdravstvenih problema, dok je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost.

 

16. Kada se sve istaknute olakotne i otegotne okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu ličnost optuženika, njegovu životnu dob, način i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju jedne godine, primjereni su istaknutim i utvrđenim okolnostima te će se upravo takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

17. Slijedom navedenog, kako optuženi A. S. nije osnovano osporio zaključke prvostupanjskog suda o počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08. odbijena je njegova žalba kao neosnovana.

 

 

U Zagrebu, 28. veljače 2023.

 

                                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                                  Jasna Smiljanić, v.r.