Poslovni broj 9 P-325/2022-6

       Poslovni broj 9 P-325/2022-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A 

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Š., I. M. 4, OIB …, kojeg zastupa B. M., odvjetnik u Š., protiv tuženika O. D. L. i P. d.o.o. Z., D. 18, OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javno održane glavne rasprave dana 17. siječnja 2023 .godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, a objavljene dana 28. veljače 2023. godine 

p r e s u d i o  j e

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              "1. Proglašava se nedopuštenim postupak pljenidbe i prijenosa mirovine tužitelja D. P. iz Š., I. M. 4, OIB: …, koji se pred Zavodom vodi na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu dijela plaće ovjerene u potpisu ovršenika po javnom bilježniku L. M. pod posl. brojem OV-2892/2003 dana 14.04.2003

              2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak prema odluci suda, sve to u roku od 8 dana".

Obrazloženje

1.Tužitelj D. P. (dalje: tužitelj) je dana 15. veljače 2022.godine podnio tužbu protiv tuženika tuženika O. D. L. i P. d.o.o. Z., D. 18, OIB: … (dalje: tuženik) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a na koju je upućen rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-532/21 od dana 28. siječnja 2022.godine.

2. U tužbi navodi kako je tužitelj na temelju izjave o suglasnosti zapljene dijela plaće ovjerene u potpisu ovršenika po javnoj bilježnici L. M. pod posl. br. Ov-2892/2003 dana 14. travnja 2003. godine i izjave o prijenosu potraživanja ovjerene po javnom bilježniku J. R. iz Z. pod brojem Ov-5069/13 od dana 10. travnja 2013. godine zatražio od Zavoda provedbu na ovrsi plaće ovršenika-tužitelja, dakle nakon proteka više od deset godina nakon davanja izjave poslovnog broja Ov-2892/2003 od dana 14. travnja 2003. godine iz čega proizlazi kako je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

2.1. Nadalje, osim na nastup zastare, tužitelj navodi kako je iz predmeta ovršnog spisa Ovr-866/04 razvidno da je tužitelj u cijelosti podmirio predmetnu tražbinu Privrednoj banci Zagreb d.d.

2.2. Obzirom na navedeno tužitelj predlaže pregled ovršnih spisa O. S. u Š. poslovni broj Ovr-532/21 i Ovr-866/04 i prihvaćanje tužbenog zahtjeva kao osnovanog u cijelosti.

3. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti svojim odgovorom na tužbu, prije svega ističući nepravodobnost tužbe, a nadalje ističući kako je tužitelj upućen na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a.

3.1. U odnosu na navod tuženika da je nastupila zastara potraživanja, tuženik isto osporava navodeći kako su raniji vjerovnik P. d.d. i tužitelj dana11. travnja 2003. godine zaključili Ugovor o kreditu za kupnju vozila broj 23138-251, te je raniji vjerovnik za kupnju vozila tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 77.208,77 kn. Obzirom da tužitelj nije izvršavao svoje obveze, raniji vjerovnik je temeljem Ugovora o kreditu broj 23138-251, kao ovršne isprave pred O. S. u Š. dana 21. srpnja 2004. godine pokrenuo ovršni postupak te je sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-866/2004 od dana 09. lipnja 2005. godine. Tuženik da je kao novi vjerovnik podneskom od 06. rujna 2013. godine zatražio od Zavoda provedbu ovrhe na plaći ovršenika temeljem izjave o suglasnosti zaplijene dijela plaće. Rješenjem O. S. u Š. poslovni broj Ovr-866/04 od 01. listopada 2021. godine utvrđeno je da je ovrha dovršena. Tražbina koja je predmetom ovog ovršnog postupka utvrđena je dvjema ovršnim ispravama i to Ugovorom o kreditu i Izjavom o suglasnosti zaplijene plaće. Ovršni postupak temeljem Ugovora o kreditu dovršen je dana 01. listopada 2021. godine te je prekid zastare po toj osnovi prestao pravomoćnošću navedene odluke suda. Za vrijeme trajanja prekida zastare tuženik je zatražio provedbu ovrhe temeljem druge ovršne isprave, slijedom čega nije zastupila zastara tražbine, pozivajući se na odredbu čl. 233. i 242. Zakona o obveznim odnosima.

3.2. U odnosu na navod tužitelja da je tražbina namirena, tuženik ističe da se radi o netočnoj tvrdnji, jer je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-866/2004 od 01. listopada 2021. godine utvrđeno da je ovrha dovršena, ali iz razloga što je prema Zapisniku o pljenidbom popisu i procjeni pokretnina, tužitelj naveo da je predmetni dug podmiren te predložio da se pozove tadašnji ovrhovoditelj P. d.d. da se očituje da li je dug u potpunosti namiren, a na što je izostalo očitovanje P. B. To ne znači da je došlo do podmirenja tražbine koja je prema izjavi o prijenosu potraživanja P. d.d. prenesena na tuženika 2013. godine. Iz tog razloga tuženik predlaže odbijanje postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanom.

4. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u ovršne predmete O. S. u Š. poslovnih brojeva Ovr-532/21 i Ovr-866/04.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19; dalje ZPP) sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.

7. Tužba u ovoj pravnoj je usmjerena na proglašenje nedopuštenim postupka pljenidbe i prijenosa mirovine tužitelja koji se pred Zavodom vodi na temelju Izjave o suglasnosti za zapiljenu dijela plaće ovjerene u potpisu ovršenika po javnom bilježniku L. M. pod poslovnim brojem Ovr-2892/2003 dana 14. travnja 2003. godine.

8. U odnosu na prigovor nepravodobnosti podnesene tužbe, pregledom rješenja i zaključka suda posl.br.Ovr-532/2021 od dana 28.siječnja 2022.godine upućen je ovršenik- sada tužitelj pokrenuti parnicu radi proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa mirovne ovršenika (sada tužitelja) u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja i zaključka. Pregledom dostavnice razvidno je kako je punomoćnik ovršenika, a sada tužitelja spomenuto rješenje i zaključak zaprimio 2.veljače 2022.godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je dana 14.veljače 2022.godine, dakle, unutar ostavljenog roka od 15 dana od dana primitka spomenutog rješenja i zaključka iz čega slijedi kako je prigovor nepravodobnosti tužbe tuženika, u ovoj pravnoj stvari, neosnovan.

9. Odredba čl. 50.stavak 1.točka 9.i 11 OZ-a propisuje da ovršenik može podnijeti žalbu na rješenje ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (stavak 9.) i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (stavak 11.).

10. U dokaznom postupku sud je izvršio pregled ovršnih predmeta O. S. u Š. posl.br. Ovr-532/2021 i Ovr-866/04, čiji sadržaj nije sporan među parničnim strankama, te je utvrđeno kako su P. d.d. i tužitelj dana 11.4.2003.g. zaključili ugovor o kreditu za kupnju vozila br. 23138-251 te je raniji vjerovnik za kupnju vozila tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 77.208,77 kn. Obzirom da tužitelj nije izvršavao svoje obveze raniji vjerovnik je temeljem ugovora o kreditu br 23138-251 kao ovršne isprave pred O. S. u Š. dana 21.7.2004.g. pokrenuo ovršni postupak te je sud donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-866/2004 od dana 9.6.2005.g. Izjavom od prijenosu potraživanja od dana 5.travnja 2013.godine (ovjeren kod J. B. J. R. iz Z. dana 10.travnja 2013.godine pod posl.br. OV-5069/13) P. d.d. je prenijela tražbinu na tuženika u ovom postupku 2013.godine te je tuženik kao novi vjerovnik podneskom od 6.rujna 2013.godine zatražio od Zavoda provedbu ovrhe na plaći ovršenika temeljem izjave o suglasnosti zapljene dijela plaće. Rješenjem O. S. u Š. posl.br. OVR-866/2004 od 1.listopada 2021.g. utvrđeno je da je ovrha dovršena. Tražbina koja je predmetom ovog ovršnog postupka utvrđena je dvama ovršnim ispravama ugovorom o kreditu i izjavom o suglasnosti zaplijene plaće. Ovršni postupak temeljem ugovora o kreditu dovršen je dana 1.10.2021.g. te je prekid zastare po toj osnovi prestao pravomoćnošću navedene odluke suda. Za vrijeme trajanja prekida zastare tuženik je zatražio provedbu ovrhe temeljem druge ovršne isprave slijedom čega nije nastupila zastara tražbine. Ovo stoga što je odredbom čl.233. ZOO-a tražbine utvrđene odlukom suda ili javnog bilježnika zastarijevaju za deset godina, pri tome nije određeno da zastara nastupa protekom deset godina od izdavanja isprave, obzirom na propisano odredbom čl.241. ZOO –a kojom je određeno da se zastara prekida svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom pred sudom radi ostvarenja tražbine. Slijedom rečenog, podnošenjem ovršnog prijedloga dana 21.srpnja 2004.g. prekinuta je zastara predmetne tražbine te je prekid tražbine trajao sve do pravomoćnog okončanja ovršnog postupka pred sudom temeljem rješenja O. S. u Š. posl.br. OVR-866/2004 od 1.listopada 2021.g. obzirom na iznijeto, razvidno je da je neosnovan prigovor tužitelja o nastupu zastare potraživanja.

11.U odnosu na navod tužitelja da je dug podmiren (što osobno od tužitelja što putem jamaca), istaći je kako u prilog toj tvrdnji tužitelj nije sudu ostavio nijedan dokaz da bi tražbina bila podmirena smatrajući kako iz dokumentaciji priložene spisu proizlazi isključivo da bi se potraživanje prenijelo na drugog vjerovnika, ovdje tužitelja.

12. Obzirom da je tuženik u ovoj parnici OD L. i P. d.o.o. Z. te da iste zastupa jedan od odvjetnika iz tog odvjetničkog društva, tuženik koji je u cijelosti uspio u ovom postupku nema pravo na naknadu troška postupka u ovom postupku.

13.Temeljem svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Šibenik, 28.veljača 2023.

                                                Sudac

                                                                                         Martina Miočević Šušnjić, v.r.