Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj Gž-172/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA Županijski sud u Puli – Pola Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola |
Poslovni broj Gž-172/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. P., OIB: …, 2. M. P., OIB: …, 3. V. P., OIB: …, svi iz R. I., S. F., i 4. K. M. M., OIB: … iz R. I., F. (BZ), svi tužitelji zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. R. i R. K. iz P., protiv tuženika 1. R. K., OIB: …, iz P., kojeg zastupa punomoćnica T. V. R., 2. A. H. G. d.d., P., OIB: … i 3. Hrvatski ured za osiguranje, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv djelomične presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-36/2018-204 od 24. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
- Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje djelomična presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-36/2018-204 od 24. ožujka 2022.
- Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
- Odbija se zahtjev trećetuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: ”I Odbija se, zbog prekoračenja limita osiguranja, tužbeni zahtjev kojim se nalaže Hrvatskom uredu za osiguranje da tužiteljima M. P. i V. P. isplati svakom iznos naknade štete s osnova gubitka uzdržavanja od po 99.741,21 euro u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se od mjesečnog dospijeća do 31. prosinca 2005. godine obračunava po stopi koju su banke u mjestu ispunjenja plaćale na a vista štedni ulog u eurima, u razdoblju od 01. siječnja 2006. do 31. srpnja 2015. godine obračunava u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9%, a počevši od 30. lipnja 2011. godine od 7%, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. godine obračunava po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja zakonska zatezna kamata
teče:
- na iznos od 440,69 eura od 01.08.2002. godine,
- na iznos od 440,69 eura od 01.09.2002. godine,
- na iznos od 440,69 eura od 01.10.2002. godine,
- na iznos od 440,69 eura od 01.11.2002. godine,
- na iznos od 440,69 eura od 01.12.2002. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.01.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.02.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.03.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.04.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.05.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.06.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.07.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.08.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.09.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.10.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.11.2003. godine,
- na iznos od 466,94 eura od 01.12.2003. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.01.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.02.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.03.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.04.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.05.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.06.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.07.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.08.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.09.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.10.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.11.2004. godine,
- na iznos od 475,16 eura od 01.12.2004. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.01.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.02.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.03.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.04.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.05.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.06.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.07.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.08.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.09.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.10.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.11.2005. godine,
- na iznos od 499,09 eura od 01.12.2005. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.01.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.02.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.03.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.04.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.05.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.06.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.07.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.08.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.09.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.10.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.11.2006. godine,
- na iznos od 564,39 eura od 01.12.2006. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.01.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.02.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.03.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.04.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.05.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.06.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.07.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.08.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.09.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.10.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.11.2007. godine,
- na iznos od 554,40 eura od 01.12.2007. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.01.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.01.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.01.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.02.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.03.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.04.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.05.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.06.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.07.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.08.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.09.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.10.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.11.2008. godine,
- na iznos od 608,40 eura od 01.12.2008. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.01.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.02.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.03.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.04.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.05.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.06.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.07.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.08.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.09.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.10.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.11.2009. godine,
- na iznos od 665,55 eura od 01.12.2009. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.01.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.02.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.03.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.04.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.05.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.06.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.07.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.08.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.09.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.10.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.11.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.12.2010. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.01.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.02.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.03.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.04.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.05.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.06.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.07.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.08.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.09.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.10.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.11.2011. godine,
- na iznos od 667,19 eura od 01.12.2011. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.01.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.02.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.03.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.04.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.05.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.06.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.07.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.08.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.09.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.10.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.11.2012. godine,
- na iznos od 677,35 eura od 01.12.2012. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.01.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.02.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.03.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.04.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.05.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.06.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.07.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.08.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.09.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.10.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.11.2013. godine,
- na iznos od 648,21 eura od 01.12.2013. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.01.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.02.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.03.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.04.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.05.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.06.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.07.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.08.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.09.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.10.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.11.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.12.2014. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.01.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.02.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.03.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.04.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.05.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.06.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.07.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.08.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.09.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.10.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.11.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.12.2015. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.01.2016. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.02.2016. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.03.2016. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.04.2016. godine,
- na iznos od 676,25 eura od 01.05.2016. godine, sve u roku od 15 dana te im mjesečno isplaćuje svakome po 676,25 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate počevši od 01. lipnja 2016. godine nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća, prvoga dana narednog mjeseca, do isplate, a obračunava se po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II O trošku postupka odlučiti će se naknadno posebnim rješenjem.”
2. Protiv djelomične presude (dalje: presuda) pravovremenu žalbu podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuju na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 6., t. 11. i t. 12. ZPP, da je sud propustio utvrditi da je tuženik HUO prigovor prekoračenja limita istaknuo tek u žalbi, da je time prekludiran u svom pravu da sud utvrdi da je došlo do prekoračenja limita, čl. 352. ZPP, da vještak dipl oec. D. B. nije saslušan na glavnoj raspravi na prigovore tužitelja, da podneskom od 13. srpnja 2016. tužitelji nisu preinačili tužbeni zahtjev, pa nije niti nastupila zastara protekom roka od 3 godine, čl. 376. ZOO jer se radi o usklađenju zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka. Predlažu preinaku presude, podredno ukidanje iste i vraćanje na ponovni postupak. Potražuju trošak za sastav žalbe.
3. U odgovoru na žalbu trećetuženik Hrvatski ured za osiguranje (dalje HUO) ističe da je žalba neosnovana, da je dodatak suda u zahtjevu tužitelja ne predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva, da je neosnovan i prigovor prekluzije jer je o tome već odlučio Županijski sud u Puli u odluci Gž 915/2017 i Gž 916/2017 od 22. siječnja 2018. kada je istaknuo da je prigovor limita relevantan samo za raspravljanje u dijelu u kojemu je ukinuta prvostupanjska presuda poslovi broj P-1208/10-75 od 11. srpnja 2012.; da tužitelji nisu izričito tražili saslušanje vještaka na okolnost vlastitih primjedbi i to je tako i naznačeno u zapisniku s glavne rasprave 11. lipnja 2021. Ukazuju da je vrijednost predmeta spora 2.121.314,18 kn. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora jest, nakon što je već pravomoćno utvrđeno da je za nastanak štetnog događaja dana 28. srpnja 2002. godine u kojem je smrtno stradala K. M. odgovoran prvotuženik te solidarno s istim trećetuženik te da su stoga dužni tužiteljima naknaditi štetu zbog smrti bliske osobe svakom iznos od 300.000,00 kn sa zateznim kamatama te tužitelju S. P. iznos od 35.000,00 kn sa zateznim kamatama na ime pogrebnih (prijevoznih) troškova; te nakon što je pravomoćno utvrđeno da za nastanak predmetnog štetnog događaja ne postoji odgovornost drugotuženika A. d.d. (A. H. group d.d.), postoji li pravo drugo i trećetužitelja na isplatu naknade štete na ime gubitka uzdržavanja od pok. majke u odnosu na HUO i R. K..
6. Sud prvog stupnja pobijanom djelomičnom presudom odbio je zbog prekoračenja limita osiguranja tužbeni zahtjev M. i V. P. radi naknade štete zbog gubitka uzdržavanja u iznosu od po 99.741,21 euro u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose tekuće od 1. kolovoza 2002. pa nadalje dok za to postoje zakonski razlozi u odnosu na HUO, a kraj nesporne činjenice limita odgovornosti HUO u iznosu 1.400.000,00 kn (utvrđen Odlukom o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja vlasnika, odnosno korisnika brodica na motorni pogon od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama „Narodne novine“ 20/98).
6.1. Svoju odluku obrazlaže utvrđenjima:
- da iz nalaza vještaka za financijsko-računovodstvene struke D. B. slijedi:
- da ukupno utvrđena naknada nematerijalne štete iznosi 1.200.000,00 kuna, naknada materijalne štete prvotužitelju 35.000,00 kuna,
- da naknada materijalne štete M. i V. P. na ime gubitka uzdržavanja kao kapitalizirana renta u vrijeme nastanka štetnog događaja iznosi 297.735,99 i 396.188,71 kunu, sveukupno 1.928.924,71 kunu,
- da tako utvrđeni iznos štete veći je od limita osiguranja, pa razmjerni dio štete iznosi za prvotužitelja 243.140,65 kuna, drugotužitelja 433.832,58 kuna, trećetužitelja 505.288,88 kuna, četvrtotužitelja 217.737,89 kuna,
- da je izravnom naplatom putem FINE od Hrvatskog ureda za osiguranje naplaćeno 1.920.257,73 kune (naknada nematerijalne štete od 1.200.000,00 kuna, zatezna kamata od 625.607,18 kuna, trošak 35.000,00 kuna i zatezna kamata na trošak 59.650,55 kuna),
- da je ostao zaplijenjeni iznos od 377.871,19 kuna na računu punomoćnika tužitelja
- da ako cjelokupni zaplijenjeni iznos po FINI se uračuna, tada je za 177.871,19 kuna pređen limit svote osiguranja, a ukoliko se neraspoređeni iznos od 377.871,19 kuna ne koristi za podmirenje preostale štete tada do limita ostaje 200.000,00 kuna.
- da je dana 24. srpnja 2017. HUO isplatio iznos od 377.871,19 kn za V. P.
a iz čega zaključuje da je u odnosu na HUO prekoračen limit osiguranja te da je tražbina drugo i treće tužitelja dijelom zastarjela, s obzirom da su podneskom od 29. ožujka 2012. potraživali iznos od 400,00 eura svaki mjesečno, da su podneskom od 13. srpnja 2016. potraživale veće iznose, a za koje je primjenom čl. 376. ZOO nastupila zastara za sve iznose iznad 400,00 eura dospjele nakon 13. srpnja 2013.
7. Ispitujući pobijanu djelomičnu presudu (dalje presudu) u granicama žalbenih navoda pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku/14 ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje ukazuje žalitelj. Izreka presude je razumljiva ne proturječi sama sebi niti razlozima odluke, odluka sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema niti proturječnosti o onome što se o odlučnim činjenicama navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Točno je da odluka suda prvog stupnja ne sadrži detaljno materijalnopravne propise na kojima se temelji, ali se nedvojbeno jasno može izvesti zaključak na kojim se propisima ista temelji, tim više što se dijelom materijalno pravo navodi, pa se ne radi o nerazumljivosti odluke u smislu da bi izostanak navođena materijalnog prava predstavljao tu povredu. Osim toga, nedvojbeno je da se radi o naknadi štete osnovom izgubljenog uzdržavanja, čl. 194. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; ZOO), što je već navođeno u ranijim odlukama, dok se u ovoj djelomičnoj odluci sud prvog stupnja zadržao na ocjeni neosnovanosti zahtjeva u odnosu na trećetuženika jer je našao osnovanim prigovor limita, a zbog čega je i donio djelomičnu odluku. Dakle, niti glede toga ne radi se o nedostatku zbog kojeg se odluka ne bi mogla ispitati. Pritom valja dodati da zaključak prvostupanjskog suda o prekoračenju limita osiguranja jasno slijedi iz točke 9. obrazloženja pobijane odluke.
7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP time što je sud prvog stupnja u izreci dodao riječi “zbog prekoračenja limita osiguranja“. Naime, sud prvog stupnja u izreci oduke jasno je odbio tužbeni zahtjev drugo i treće tužitelja u odnosu na HUO; međutim, pritom je zaista dodao riječi iz kojih slijedi da to čini zbog prekoračenja limita osiguranja. Takvim, iako nepotrebnim, dodatkom u izreci nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva, a niti je izreka presude nerazumljiva niti proturječna sama sebi niti obrazloženju odluke, niti je odlučeno o nečem drugom u odnosu na ono što je traženo, niti je odbijeno više od onog što su drugo i treće tužitelji potraživali tužbenim zahtjevom. Nisu počinjene druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP time što vještak nije saslušan na primjedbe tužitelja na nalaz. Prema odredbi čl. 260. st. 1. ZPP sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Pritom sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja. Dakle, slijedi da vještak daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, a može ga dati i pisano prije rasprave, odnosno zakon ne ograničava iznošenje vještačkog nalaza i mišljenja na samo pisano iznošenje. Na taj se način ostvaruje načelo neposrednosti iz čl. 4. ZPP, a i odredbom čl. 302. ZPP određeno je da se vještaci saslušavaju na glavnoj raspravi.
7.2.1. Međutim, u predmetnoj pravnoj stvari sud prvog stupnja radi utvrđenja prelazi li iznos plaćen po trećetuženiku HUO limit osiguranja od 1.400.000,00 kn pri čemu se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, nenovčana materijalna i nematerijalna prema cijenama, kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja 28. srpnja 2002., a naknada materijalne štete u obliku novčane rente određuje kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja, dok se zatezne kamate i trošak postupka ne uračunavaju, odredio je provođenje financijskog vještačenja po vještaku D. B..
7.2.2. Vještak je dostavio pisani nalaz, a podneskom od 19. veljače 2021. HUO se očitovao na isti ističući u bitnom da je iznos od 377.871,19 kn isplaćen V. P. te je dostavio dokaz o tome, kao i da iznos od 35.000,00 kn plaćen je prvotužitelju radi naknade materijalne štete po prvostupanjskoj presudi.
7.2.3. Tužitelji su na nalaz vještaka prigovorili u smislu da je vještak trebao utvrditi štetu prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Time su u osnovi htjeli reći da isti to nije učinio jer je iznos štete utvrdio na osnovu pravomoćno dosuđenih iznosa. Tome su dodali da primjedba tužitelja iznijeta na nalaz ne zahtijeva usmeno saslušanje vještaka te da zbog toga tužitelji niti ne predlažu da se vještak pozove na ročište i usmeno izloži svoj nalaz.
7.2.4. Sud prvog stupnja raspravnim je rješenjem odbio prijedlog za dopunu nalaza, a vještak nije i usmeno iznosio svoj nalaz. Dakle, u ovakvoj situaciji kada sama stranka jasno, izričito navede da njene primjedbe na nalaz ne zahtijevaju saslušanje vještaka te da ne predlaže da se vještak pozove radi usmenog iznošenja nalaza i kada u toj situaciji sud ne postupiti po odredbi čl. 260. st. 1. ZPP, zaključak je ovoga suda da prihvaćanje žalbenog navoda zbog toga počinjene bitne povede iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP predstavljalo bi prihvaćanje zlouporabe prava, čl. 10. st. 1. ZPP koju je sud, pa i ovaj, dužan onemogućiti. Naime, odluka suda o ne pozivanju vještaka, izvjesno je posljedica i navoda tužitelja na glavnoj raspravi, a takvi navodi (punomoćnika tužitelja) tužitelje obvezuju jer su nedvojbeno dani upravo kako bi se izbjeglo pozivanje vještaka na raspravu. Iz takvog svojeg postupanja, tužitelji sada ne mogu ostvarivati koristi jer bi to predstavljalo uvažavanje zlouporabe prava koja strankama pripadaju u postupku.
7.3. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 352. st. 1. ZPP. Naime, točno je da je HUO činjenicu prigovora limita osiguranja iznio tek u žalbi od 6. rujna 2012. podnesenoj na prvostupanjsku odluku od 11. srpnja 2012. Ta je odluka djelomično potvrđena odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-1370/13-4 od 14. travnja 2014., a dijelom je ukinuta i to upravo u dijelu u kojem je ostalo za odlučiti o naknadi štete drugo i treće tužiteljima zbog gubitka uzdržavanja. Tada je navedeno da taj prigovor limita HUO je istaknuo tek u žalbi, pa je relevantan samo za raspravljanje u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda ukinuta. To znači da do tada nije relevantan, pa bi tužitelji imali pravo na naknadu tada pune štete neovisno o eventualnoj osnovanosti toga prigovora. Međutim, kako je raspravljanje o zahtjevu za naknadu štete na ime izgubljenog uzdržavanja vraćeno na ponovni postupak, to je u (tom dijelu) relevantan i taj prigovor. Stoga je pravilno sud prvog stupnja u daljnjem postupku glede isplate štete koju još tužitelji potražuju na ime izgubljenog uzdržavanja cijenio je li taj prigovor osnovan. Dakle, nema nepravilne primjene odredbe čl. 352. ZPP.
8. Nadalje, kako je pravilno utvrđena visina isplaćene štete ukupno 1.235.000,00 kn te tužitelji ne spore, niti je prema žalbenim navodima to sporno, i da je dodatno i iznos od 377.871,19 kn isplaćen na ime naknade štete V. P. (na računu punomoćnika), to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je pravilan nalaz i zaključak vještaka da je u tom slučaju prekoračen limit osiguranja u iznosu 1.400.000,00 kn. Pritom je isti (sud, ali i vještak) pravilno prihvatio iznose štete koji su dosuđeni kao iznose prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja jer su ti iznosi upravo i odmjereni prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja.
8.1. Naime, Orijentacijski kriteriji VSRH za utvrđivanje visine pravične novčane naknade doneseni su na sjednici Građanskog odjela VSRH 29. studenog 2002., a štetni je događaj u predmetnoj pravnoj stvari bio 28. srpnja 2002., kada su već u praksi dosuđivani iznosi kao i u predmetnoj pravoj stvari i kako je određeno nastavno orijentacijski Orijentacijskim kriterijima. Valja naglasiti da se radi samo o kriterijima koji se nikada nisu primjenjivati strogo matematički, već individualno prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Upravo zbog okolnosti ovoga slučaja, dosuđena naknada svakom tužitelju zbog smrti supruge, majke i kćeri u iznosu 300.000,00 kn predstavlja pravičnu novčanu naknadu koja je odmjerena upravo prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Dakle, pravomoćno odmjerena naknada je i ona naknada štete koja bi tužiteljima pripadala (i jest pripadala, odnosno jest određena) i prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja jer su i tada primjenjivani takvi iznosi, odnosno u pravilu 220.000,00 kn zbog smrti bliske osobe, ali ovisno o okolnostima slučaja i viši i niži iznosi; dok je novčana šteta odmjerena u iznosu u kojem je i nastala.
9. Glede preinake tužbe od dana 13. srpnja 2016. valja navesti da nije sporno pravo tužitelja da preinače tužbu do zaključenja glavne rasprave; čl. 190. st. 1. ZPP/13 u svezi sa čl. 102. st. 1. ZIDZPP/13.
9.1. Međutim, kako je već navedeno u ranijoj odluci ovoga suda poslovni broj Gž- 915/2017-2 i Gž-916/2017-2 od 22. siječnja 2018., preinaka tužbe jest … povećanje postojećeg zahtjeva, pa povećanje zahtjeva za isplatu štete na ime gubitka uzdržavanja bilo da se povećanje sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s te osnove za isto razdoblje ili se zahtijeva isplata za drugo razdoblje predstavlja preinaku tužbe. U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, ovdje 13. srpnja 2016. godine.
10. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja pravilno uslijed osnovanosti prigovora limita odbio zahtjev tužitelja u odnosu na HUO, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.
11. Kako je žalba neosnovana odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, a odbijen je i zahtjev trećetuženika jer odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje postupka; čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.
U Puli-Pola 27. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško