REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-4555/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u
pravnoj stvari tužitelja TRGOVAČKA ŠKOLA iz Zagreba, Trg J. F. Kennedyja 4, OIB
56064164023, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu,
Palmotićeva 50, protiv tuženika HTP MATIJA GUBEC d.d. u stečaju iz Stubičkih
Toplica, Viktora Šipeka 27, OIB 63048129745, kojeg zastupa punomoćnica Jasna
Orešić, odvjetnica u Zagrebu, Kozarčaninova 5, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj
žalbi protiv rješenja (presude) Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-773/2022
od 3. kolovoza 2022., 27. veljače 2023.

r i j e š i o j e

I. Preinačuje se rješenje-presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-773/2022 od 3. kolovoza 2022. u točki I. izreke i rješava:

Odbacuje se tužba tužitelja kao nedopuštena.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje-presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-773/2022 od 3. kolovoza 2022. u točki II.
izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom (pravilno, rješenjem) označenom u
izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odbacio kao neosnovan kondemnatorni
tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju
iznos od 620.208,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 10. svibnja

2019. pa do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka
I. izreke presude) te je naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu
od 23.875,00 kn (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je
nakon provedenog postupka utvrdio da tužitelj kao solidarni dužnik nije prijavio
postojanje svoje tzv. uvjetne tražbine u stečajnom postupku nad tuženikom premda
je to trebao učiniti sukladno članku 143. Stečajnog zakona („Narodne novine” broj
71/15 i 104/17); zbog navedenog, tužitelj kao stečajni vjerovnik je svoju tražbinu

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 28 Pž-4555/2022-2 2

može ostvarivati samo u stečajnom postupku prema članku 167. Stečajnog zakona
pa zato nisu ispunjene pretpostavke za vođenjem postupka. Odluku o troškovima
postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članaka 154. i 155. Zakona
o parničnom postupku.

2. Protiv presude (pravilno, rješenja) žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u
cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.
točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene
razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku
jer se tužbeni zahtjev ne može odbaciti već odbiti. Odbacuje se tužba, ako su za to
ispunjene zakonom propisane pretpostavke. Odbacujući tužbeni zahtjev presudom
sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu pravila parničnog postupka. Žalitelj u žalbi
navodi što je sud prvog stupnja naveo u obrazloženju pobijane odluke te ističe da
njegova tražbina nije postojala u vrijeme otvaranja stečajnog postupka zbog čega
nije ni mogao podnijeti prijavu stečajnom upravitelju. Prema presudi tužitelj je postao
obveznik isplate naknade neimovinske i imovinske štete 5. studenoga 2019. Ne radi
se o ugovornoj već izvanugovornoj šteti, a kako je u cijelosti platio iznos štete i sve
druge naknade, ovom regresnom tužbom potražuje od tuženika kao solidarno
odgovornog dužnika da mu naknadi dio štete (50%) koju je platio umjesto njega.
Žalitelj je uz podnesak od 21. prosinca 2021. priložio sve isprave iz kojih je bilo
moguće utvrditi osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kojim se dokazuje pasivna
legitimacija i odgovornost tuženika. U vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad
tuženikom tužitelj nije mogao prijaviti ni tzv. uvjetnu tražbinu solidarnog dužnika jer
nije niti mogao znati da će biti obvezan na isplatu štete ni u kojem iznosu, tim više što
je prigovarao osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u toj parnici istaknuo
prigovor krivnje za štetu na strani oštećenika Siniše Kekića i prednika tuženika pa
zato razlozi suda temeljeni na odredbi članka 143. Stečajnog zakona nisu pravilni i
na zakonu osnovani. Žalitelj se poziva i na odluku Ustavnog suda Republike
Hrvatske poslovni broj U-III-4693/2008 od 30. ožujka 2011. u kojoj je izraženo
shvaćanje da pravila parničnog suđenja podrazumijevaju da se svakoj strani u
stečajnom postupku omogući očitovanje o argumentima koje je izrazila protivna
strana. Tužitelj predlaže da sud uvaži njegovu žalbu, ukine pobijanu presudu i
predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

Ispitavši točku I. izreke pobijane presude (pravilno, rješenja) temeljem odredbe
članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu
primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci
o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu

Poslovni broj: 28 Pž-4555/2022-2 3

odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom
postupku, no primjenom odredbe članka 381. u vezi s člankom 373.a stavka 3. u vezi
stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku u tom je dijelu prvostupanjsko
rješenja valjalo preinačiti.

4. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je pravomoćnom presudom
Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7782/94 od 20. listopada 1997. (točka
III. izreke te presude sa str. 95.-101. spisa) naloženo (u tom postupku) tužitelju i
tuženiku solidarno plaćanje mjesečne rente u iznosu od 800,00 kn Siniši Kekiću.
Međutim, Siniša Kekić je tužbenim zahtjevom u predmetu Općinskog građanskog
suda u Zagrebu poslovni broj P-10314/03 pokrenutog tužbom protiv obje (ovdje)
parnične stranke tražio povišenje mjesečne rente, no, tijekom trajanja tog spora je u
odnosu na (ovdje) tuženika povukao tužbu; prema obrazloženju presude donesene u
tom sporu sa str. 52. spisa Siniša Kekić je u odnosu na (ovdje) tuženika povukao
tužbu podneskom od 4. travnja 2018. Nadalje, budući da je tužitelj po pravomoćnoj
presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10314/03 od 10.
svibnja 2019. sa str. 48.-60. spisa 1. prosinca 2020. isplatio na ime naknade štete,
zateznih kamata i troškova parničnog postupka ukupan iznos od 1.240.416,33 kn, to
je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 620.208,17 kn smatrajući da omjer
odgovornosti tužitelja i tuženika iznosi 50% : 50%, a odgovornost tuženika je u tome
što je dozvolio pristup bazenu koji se punio i u koji je Siniša Kekić skočio i pritom
zadobio teške tjelesne ozljede.

Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog, naveo da je podnošenje
tužbe tužitelja „sporno i smatra takvo postupanje protivnim odredbama Stečajnog
zakona” (str. 35. spisa) jer je stečajni postupak nad tuženikom otvoren rješenjem
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-276/14 od 15. rujna 2014. (što proizlazi
iz tuženikova podneska od 14. siječnja 2022. sa str. 109. spisa i iz povijesnog izvatka
iz sudskog registra za tuženika sa str. 120. spisa), a na pripremnom ročištu od 3.
veljače 2022. tužitelj je na upit suda izričito naveo da predmeta tražbina nije bila
predmet prijave u stečajnom postupku otvorenim nad tuženikom. Osim toga, budući
da je tuženik na istom tom ročištu naveo da je tužitelj trebao (u stečajnom postupku)
postaviti zahtjev osiguranja iznosa koji se treba platiti po osnovi solidarne obveze što
tužitelj nije učinio (str. 128. spisa), između stranaka je sporno je li dopuštena tužba u
ovoj pravnoj stvari.

5. Prethodno, ovaj sud napominje da je prvostupanjski sud (ne)dopuštenost
tužbe trebao ispitivati primjenom odredaba ranije važećeg Stečajnog zakona
(„Narodne novine” broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12)
koji je bio na snazi do 1. rujna 2015., a ne primjenom (sada važećeg) Stečajnog
zakona (iz 2015. godine s kasnijim izmjenama tog Zakona). Naime, upravo zbog toga
što je stečajni postupak nad tuženikom otvoren prije stupanja na snagu Stečajnog
zakona iz 2015. godine, za dopuštenost tužbe su mjerodavne odredbe ranijeg
Stečajnog zakona; zbog toga, prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane odluke
pogrešno pozivao, između ostalog, na odredbe članaka 143. i 167. Stečajnog zakona
(iz 2015. godine).

Poslovni broj: 28 Pž-4555/2022-2 4

6. Nadalje, prvostupanjski je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, a na što u
žalbi osnovano ukazuje žalitelj. Naime, prema odredbi članka 129. stavka 2. Zakona
o parničnom postupku (o osnovanosti) tužbenog zahtjeva sud odlučuje presudom,
izuzev u postupku radi smetanja posjeda u kojem o tužbenom zahtjevu sud odlučuje
rješenjem. Međutim, u slučajevima kada sud odlučuje o nedopuštenosti tužbe (a ne
tužbenog zahtjeva, kako je to u izreci pobijane odluke naveo prvostupanjski sud),
tada sud odlučuje rješenjem sukladno članku 129. stavku 3., članka 282. stavka 1. i
članka 288. stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Prema tome, budući da je
prvostupanjski sud presudom odlučio o odbačaju tužbenog zahtjeva kao
neosnovanom, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer je izreka presude (pravilno,
rješenja) nerazumljiva. Međutim, unatoč tome, sud prvog stupnja pravilno smatra da
je tužitelj svoju tražbinu prema tuženiku trebao ostvarivati u stečajnom postupku koji
se vodi nad tuženikom, pa je stoga primjenom odredbe članka 373.a stavka 3. u vezi
stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku prvostupanjsku odluku valjalo
preinačiti.

Naime, odredbom članka 96. (ranijeg) Stečajnog zakona (a koja je sadržajno
identična sada članku 167. sada važećeg Stečajnog zakona je propisano da stečajni
vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom
postupku, dok prema članku 76. stavku 1. Stečajnog zakona solidarni dužnici i jamci
dužnika mogu kao stečajni vjerovnici tražiti da im se vrati ono što su za dužnika platili
prije ili nakon dana otvaranja stečajnog postupka, ako im pripada pravo na vraćanje
isplaćenoga prema dužniku, a prema stavku 2. istoga članka Stečajnog zakona
solidarni dužnici i jamci mogu podnijeti zahtjev da im se osigura iznos što će ga platiti
za dužnika razmjerno iznosu koji bi im pripao kao stečajnim vjerovnicima (odredba
članka 76. Stečajnog zakona je identična odredbi članka 143. sada važećeg
Stečajnog zakona, na koju se u obrazloženju odluke pozvao prvostupanjski sud).

U konkretnom predmetu, tužitelj je nesporno još u trenutku pokretanja
postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 17. listopada 2003. kojeg je
protiv njega (i protiv tuženika) pokrenuo Siniša Kekić (postupak se vodio pod
poslovnim brojem P-10314/03) znao da su on i tuženik solidarni dužnici obveze
isplate rente Siniši Kekiću budući da je još ranijom presudom Općinskog suda u
Zagrebu poslovni broj Pn-7762/94 od 20. listopada 1997. ovdje parničnim strankama
naloženo da solidarno plaćaju Siniši Kekiću mjesečnu svotu od 800,00 kn na ime
rente; ta je presuda postala pravomoćna i ovršna 22. studenoga 1999., a što je
vidljivo iz klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sa str. 95. spisa. Prema tome, iako se
spor pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-10314/03 vodio
radi povišenja iznosa mjesečne rente, a tijekom trajanja tog spora (ovdje) tuženik je
bio (i) stranka u tom sporu jer je protiv njega Siniša Kekić povukao tužbu tek 4.
travnja 2018. (dakle, više od tri godine nakon što je nad tuženikom otvoren stečajni
postupak), tužitelj je nesporno i u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad
tuženikom 15. rujna 2014. znao da su on i tuženik solidarni dužnici isplate mjesečne
rente Siniši Kekiću, neovisno o tome što sama visina te rente tada nije bila utvrđena.

Poslovni broj: 28 Pž-4555/2022-2 5

Upravo zbog navedenog, tužitelj je kao solidarni dužnik sukladno odredbi
članka 76. stavka 2. Stečajnog zakona mogao odmah nakon otvaranja stečajnog
postupka nad tuženikom, a prije pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda
u Zagrebu poslovni broj P-10314/03 od 10. svibnja 2019. u stečajnom postupku nad
tuženikom podnijeti zahtjev da mu se osigura iznos što će ga platiti za tuženika kao
stečajnog dužnika i to razmjerno iznosu koji bi mu pripadao kao stečajnom
vjerovniku. Naime, neovisno od toga što u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad
tuženikom nije bila donesena pravomoćna odluka prvostupanjskog suda o visine
rente koju tužitelj mora isplatiti Siniši Kekiću, tužitelj je prema postavljenom tužbenom
zahtjevu mogao znati visinu tražbine Siniše Kekića i, povezano s time, razmjerni dio
tražbine koji „otpada” na tuženika kao solidarnog dužnika, te sukladno tome u
stečajnom postupku podnijeti zahtjev da mu se osigura iznos kojeg će platiti za
tuženika (i to razmjerno iznosu koji bi pripao tužitelju kao stečajnom vjerovniku).
Međutim, tužitelj to nesporno nije učinio.

Osim toga, ne ulazeći ovom prilikom u ispitivanje pripada li tužitelju pravo na
vraćanje isplaćenog iznosa od 620.208,17 kn (koji iznos „odgovara” 50% navodne
tuženikove odgovornosti za štetu nastalu Siniši Kekiću), tužitelj kao solidarni dužnik
može u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom sukladno članku 76. stavku

1. Stečajnog zakona tražiti da mu se vrati ono što je za dužnika platio (neovisno je li
to platio prije ili nakon dana otvaranja stečajnog postupka). Međutim, da bi tužitelj
kao solidarni dužnik to mogao učiniti, on je kao stečajni vjerovnik morao svoju
tražbinu prijaviti u stečajnom postupku nad tuženikom te tako ostvariti tu tražbinu, a
što nije učinio.

Prema tome, tužitelj je kao solidarni dužnik (s tuženikom) morao prije
pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj
P-10314/03 od 10. svibnja 2019. za svoju, u ovom postupku utuženu tražbinu,
podnijeti zahtjev u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom da mu se osigura
iznos kojeg će platiti za dužnika i to razmjerno iznosu koji bi mu pripao kao
stečajnom vjerovniku odnosno on je (i) morao kao stečajni vjerovnik tražiti da mu se
vrati ono što je nakon otvaranja stečajnog postupka platio za tuženika po navedenoj
pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Međutim, ništa od
navedenog tužitelj nije učinio u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom
premda sukladno odredbi članka 96. Stečajnog zakona on svoju tražbinu može
ostvarivati samo u tom stečajnom postupku. Upravo zbog navedenog, tužitelj svoju
tražbinu ne može ostvarivati u parničnom postupku pa je stoga njegova tužba
nedopuštena.

Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo uvažiti i preinačiti točku I.
izreke prvostupanjske presude/rješenja na način da se tužba odbaci kao
nedopuštena, a sukladno odredbi članka 381. u vezi s člankom 373.a stavkom 3. i
stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku.

7. Međutim, neovisno od toga što je pobijana točka I. izreke prvostupanjske
odluke preinačena, tužitelj je parnična stranka koja je u cijelosti izgubila ovaj spor.
Sukladno tome, tuženik prema odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o
parničnom postupku osnovano potražuje trošak postupka za poduzete postupovne

Poslovni broj: 28 Pž-4555/2022-2 6

radnje potrebne za vođenjem ovog spora, a koje je sud prvog stupnja pravilno
odmjerio kako po osnovi tako i po visini. Zato je tužiteljevu žalbu kojom pobija točku
II. izreke prvostupanjske odluke valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi taj dio
prvostupanjske odluke, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o
parničnom postupku.

Zagreb, 27. veljače 2023.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak