1

Poslovni broj: UsI-299/22-12

 

Poslovni broj: UsI-299/22-12

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik K. P., odvjetnik u O. d. P. & S. j.t.d., Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. Z., S. s. G. u., Z., radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, 27. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/20-04/213, URBROJ: 531-07-01-02/03-21-2 od 26. studenoga 2021.

              II.              Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/20-008/2195, URBROJ: 251-13-32-1/014-20-6-MV od 1. listopada 2020.

              III.              Nalaže se tuženiku, OIB … da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.242,00 Eur[1] (9.357,85 kuna).

             

             

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/20-04/213, URBROJ: 531-07-01-02/03-21-2 od 26. studenoga 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/20-008/2195, URBROJ: 251-13-32-1/014-20-6-MV od 1. listopada 2020.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je tužitelj dužan za izgradnju servisno poslovne zgrade u S., jugozapadno od k.br. 78, izgrađene na k.č.br. 4230/4 k.o. S., ukupnog obujma 24.134,87 m3 platiti komunalni doprinos u iznosu 1.351.552,72 kn (179.381,87 Eur), utvrđenog Proračunom troškova komunalnog doprinosa, KLASA: 363-02/20-07/300, URBROJ: 251-I3-32-2/007-20-2-NG od 08. srpnja 2020., koji čini sastavni dio tog rješenja (točka 1. izreke). Komunalni doprinos planirane servisno poslovne zgrade obračunava se množenjem obujma od 24.134.87 m3 i jedinične vrijednost komunalnog doprinosa u četvrtoj zoni od 56,00 kn (7,43 Eur)/m3 te iznosi 1.351.552,72 kn (179.381,87 Eur) ) (točka 2. izreke). Komunalni doprinos s popustom od 10 % iznosi 1.216.397,44 kn (161.443,68 Eur), ako ga obveznik plati u roku od 15 dana od dana izvrsnosti rješenja (točka 3. izreke). Ako ga ne plati u roku od 15 dana obveznik je dužan platiti puni iznos od 1.351.552,72 kn (179.381,87 Eur) koji dospijeva šesnaesti dan od dana izvršnosti. Dužni iznos plaća na naznačeni račun Proračuna Grada Zagreba. U slučaju kašnjenja plaćanja dospjelih iznosa, plaća se zakonska zatezna kamata (točka 4 izreke).

3.              Tužitelj u tužbi navodi da mu je prvostupanjsko tijelo rješenjem broj KLASA: UP/I-363-02/20-008/2195, URBROJ: 251-13-32-1/014-20-6-MV od 1. listopada 2020., temeljem građevinske dozvole broj Klasa: UP/I 361-03/19-001/1576), odredilo plaćanje određenog iznosa komunalnog doprinosa. Međutim, ta građevinska dozvola je u međuvremenu pravomoćno ukinuta rješenjem broj KLASA: UP/I 361-03/2019-001/1576 od 20. listopada 2020. Budući je u konkretnom slučaju mjerodavan članak 84. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstva (Narodne novine, broj 68/18. i 110/18. dalje ZKG), a građevinska dozvola je pravomoćno ukinuta, upućuje na članke 87. i 88. ZKG-a na temelju kojih treba ukinuti prvostupanjsko rješenje. Napominje da je po službenoj dužnosti, zakonito i pravilno, po istom činjeničnom osnovu, to učinilo javno društvo Hrvatske vode rješenjem od 20. listopada 2020., KLASA: UP/I-325-08/20-01/0014439. Kao nepravilnu primjenu materijalnog prava navodi dio obrazloženja osporenog rješenja prema kojem su žalbeni navodi o činjenici pravomoćnog ukidanja građevinske dozvole neosnovani, jer će se uplaćeni komunalni doprinos uračunati kao plaćeni dio istog u slučaju građenja na istom ili drugom zemljištu iste jedinice lokalne samouprave ukoliko to sam zatraži, sukladno članku 89. stavku 1. ZKG-a. Citirajući navedeni zakonski članak ukazuje da da je odlučna činjenica uplata komunalnog doprinosa, što je zakonska pretpostavka za primjenu navedenog članka, a on uplatu nije izvršio niti je išta sam zatražio. Smatra da je na njegovu štetu pogrešno primijenjen ZKG, poglavito članak 89. stavak 1., što osporeno rješenje čini nezakonitim. Stoga predlaže da Sud nakon glavne rasprave donese presudu kojom poništava osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška upravnog spora u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5.              Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod svih navoda i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom rješenju. Smatra kako je navedeno rješenje zakonito te da je doneseno na temelju točno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilne primjene materijalnog prava i pravila postupka. Predlaže da Sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6.              Tijekom spora tužitelj je obavijestio Sud da mu je naknadno izdana nova građevinska dozvola KLASA: UP/II-361-03/21-001/616 URBROJ: 251-13-22-4/007-2021-04 od 1. lipnja 2021., za istu građevinu na istoj k.č.br. 4230/4 k.o. S.. Na temelju te pravomoćne građevinske dozvole prvostupanjsko tijelo je rješenjem KLASA: UP/I-363-02/21-008/1834 URBROJ: 251-10-32-1/018-22-8-KSP od 21. siječnja 2022. utvrdilo komunalni doprinos za izgradnju predmetne građevine, koje rješenje je povodom njegove žalbe zamijenjeno rješenjem istog tijela KLASA:UP/I-363-02/21-008/1834 URBROJ: 251-10-32-1/018-22-12-KSP od 22. travnja 2022. Također je obavijestio Sud da je utvrđeni komunalni doprinos platio o kojoj uplati je dostavio dokaz.                 

7.              Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS), održao raspravu 16. veljače 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe koji izostanak nisu opravdali.

8.              Tužbeni zahtjev je osnovan.

9.              U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelju izdana građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03/2019-001/1576 URBROJ: 251-13-22/407-2019-02 od 30. prosinca 2019., koja je postala pravomoćna 28. siječnja 2020. Tom građevinskom dozvolom dozvoljava se izgradnja servisno poslovne zgrade na adresi S. c., jugozapadno od k.č.br. 78, S. na građevinskoj čestici k.č.br. 4230/4 k.o. S.. Također je nesporno da se tužitelj uvodno navedenim prvostupanjskim rješenjem obvezuje na plaćanje komunalnog doprinosa radi izgradnje nekretnine dozvoljene tom građevinskom dozvolom. Nesporno je i da je navedena građevinska dozvola ukinuta pravomoćnim rješenjem broj KLASA: UP/I-361-03/2019-001/1576 URBROJ:251-13-22/407-2020-13 od 20. listopada 2020.

10.              Među strankama je sporno da li tužitelj nakon ukidanje građevinske dozvole na temelju koje je obračunat komunalni doprinos, ima obvezu njegovog plaćanja.

11.              Naime, tuženik je osporeno rješenje utemeljio na odredbama članka 87. do 89. ZKG-a, zaključujući da se u konkretnom predmetu ne može poništiti utvrđenu obvezu komunalnog doprinosa, jer je građevinska dozvola prestala važiti, ali da tužitelj ima pravo tražiti uračunavanje plaćenog dijela komunalnog doprinosa za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave. Pritom tuženik upućuje na članak 89. ZKG-a koji, u stavku 1., pored ostalog, propisuje da se iznos komunalnog doprinosa plaćen za građenje građevine na temelju građevinske dozvole koja je prestala važiti jer građenje nije započeto uračunava kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor.

12.              Takvom stajalištu tužitelj se protivi smatrajući da su ostvareni uvjeti za poništenje utvrđene obveze komunalnog doprinosa, jer je građevinska dozvola prestala važiti, a prvostupanjsko tijelo je naknadno izdalo novu građevinsku dozvolu KLASA: UP/II-361-03/21-001/616 URBROJ: 251-13-22-4/007-2021-04 od 1. lipnja 2021., za istu (servisno-poslovnu) građevinu, na istoj k.č.br. 4230/4 k.o. S., za koju mu je prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA:UP/I-363-02/21-008/1834 URBROJ: 251-10-32-1/018-22-12-KSP od 22. travnja 2022. ponovno utvrdilo obvezu plaćanja komunalnog doprinosa uz obrazloženje da tužitelj do 22. travnja 2022. nema nepodmirenih dospjelih obveza s osnove komunalnog doprinosa. Tužitelj je obvezu komunalnog doprinosa utvrđenog kasnijem rješenjem prvostupanjskog tijela podmirio u cijelosti.

13.              Uzimajući u obzir pravno odlučne činjenice u ovoj stvari, a iz kojih proizlazi da je građevinska dozvola prestala važiti, jer nije započeto s građenjem po toj dozvoli u propisanom roku, ovaj Sud nalazi da je kod donošenja odluke o obvezi plaćanja komunalnog doprinosa trebalo imati u vidu odredbe članka 76. i članka 77. ZKG-a, prema kojima je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, a plaća ga vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina.

14.              Navedene zakonske odredbe moraju se dovesti u vezu s građenjem građevine, a ne s planiranom / odobrenom gradnjom, jer smisao naplate komunalnog doprinosa nije u pukom prihodovanju jedinice lokalne samouprave, već se doprinos plaća zbog toga što se novom gradnjom povećava opterećenost postojeće komunalne infrastrukture pa graditelj stoga sudjeluje u gradnji, održavanju i unapređenju komunalne infrastrukture područja unutar kojeg gradi novu građevinu (tako i Visoki upravni sud u presudi Usž-2943/22).

15.              Stoga u situaciji u kojoj se odobrena građevina nije izgradila prema građevinskoj dozvoli koje više nije na snazi, što je ovdje slučaj, nema opravdanja nametanju novčane obveze komunalnog doprinosa tužitelju samo zbog činjenice da je zatražio i ishodio dozvolu za gradnju. Poglavito što se tužitelja naknadno za istu gradnju obvezuje na plaćanje komunalnog doprinosa temeljem kasnije izdane građevinske dozvole za istu građevinu na istoj čestici, ne uvažavajući da mu je ista obveza već nametnuta uvodno navedenim prvostupanjskim rješenjem.

16.              Imajući na umu da propusti javnopravnih tijela, Sud osporeno i prvostupanjsko rješenje, ocjenjuje nezakonitim, iz kojeg razloga je temeljem članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

17.              O trošku upravnog spora, Sud je odlučio sukladno članku 79. ZUS-a, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, pa mu je priznat sudski trošak sastava tužbe, podneska 15. veljače 2022. i pristupa na ročište u neprocjenjivim predmetima od po 2.500,00 kn (Tbr.23.t.1. i Tbr.50) sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) uvećano za iznos PDV-a što ukupno iznosi 1.242,00 kn.

 

U Zagrebu, 27. veljače 2023.

 

 

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.