8 P-144/2022-11

                                                                                                                                            8 P-144/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja U. O. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u R., protiv tuženika D. L. vl. obrta A. D. L., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. T., odvjetnica u R., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 25. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 27. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e

I.              Nalaže se tuženiku  D. L. vl. obrta A. D. L., K., OIB: …, platiti tužitelju U. O. d.d. Z., OIB …, novčani iznos od 6.636,14 eura/50.000,00 kuna (šest tisuća šesto trideset šest eura i četrnaest centi/pedeset tisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II.              Nalaže se tuženiku D. L. vl. obrta A. D. L., K., OIB: …, naknaditi tužitelju U. O. d.d. Z., OIB …, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.221,05 eura/9.200,00 kn (tisuću dvjesto dvadeset jedan euro i pet centi/devet tisuća dvjesto kuna) u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 27. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

Obrazloženje

1.              Tužitelj je u tužbi naveo kako je dana 12. srpnja 2015. na adresi K., došlo do požara koji se proširio i na obližnji poslovni prostor u kojemu su se nalazile stvari i oprema trgovačkog društva A. T. d.o.o. U požaru je izgorjela oprema i stvari trgovačkog društva A. T. d.o.o. koja je bila osigurana policom osiguranja imovine broj … koju je zaključio A. T. d.o.o. s tužiteljem. Kako je visina štete na imovini A. T. d.o.o. bila sporna to društvo je podnijelo tužbu  radi naknade štete povodom koje se vodio parnični postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-361/2018. U navedenom postupku zaključena je sudska nagodba temeljem koje je tužitelj povodom štetnog događaja od 12. srpnja 2015. isplatio A. T. d.o.o. novčani iznos od 44.000,00 kuna, uvećano za troškove postupka u iznosu od 6.000,00 kuna. Tužitelj je naveo kako je uzrok predmetnog požara od dana 12. srpnja 2015. utvrđen nakon provedenog vještačenja po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Klasa …. Navedenim vještačenjem je utvrđeno kako je najvjerojatniji uzrok nastanka požara zapaljenje benzinskih para električnom iskrom u prostoru autocisterne marke „MAN“ 25.410, registarske oznake …, koje je vozilo bilo vlasništvu tuženika. Tužitelj se u tužbi pozvao na odredbu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ističući kako je isplatom iznosa od 50.000,00 kuna svojem osiguraniku na tužitelja prešlo pravo isplaćeni iznos namiriti od osobe koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Za nastalu štetu odgovara tuženik kao vlasnik opasne stvari – prethodno opisane autocisterne, a za koju su vještaci Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja u svojem nalazu i mišljenju utvrdili da je uzrok predmetnog požara. Zato je tužitelj predložio donošenje presude kao u izreci.

2.              U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Učinio je nespornom činjenicu prema kojoj je tužitelj na ime naknade štete temeljem police osiguranja imovine opisane u tužbi isplatio trgovačkom društvu A. T. d.o.o. ukupan iznos od 50.000,00 kn. Osporio je odgovornost tuženika za nastanak požara. Naveo je kako je tuženikova cisterna bila propisno testirana i ispunjavala je sve tehničke uvjete za prijevoz robe te takva cisterna po svom svojstvu nije opasna stvar. Prema tuženikovim navodima, u konkretnim slučaju šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan cisterne, a čije se djelovanje od strane tuženika nije moglo predvidjeti, niti izbjeći ili otkloniti te tuženik nije svojim postupanjem doprinio nastanku i širenju požara. Kako se cisterna u trenutku izbijanja požara nalazila u stanju mirovanja i bila je tehnički ispravna ne može se smatrati da je tuženik u to vrijeme cisternu koristio kao sredstvo za obavljanje opasne djelatnosti. Prema tome, tuženik nije odgovoran za štetu tužitelju po principu objektivne odgovornosti kako tužitelj u tužbi navodi. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3.              U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe. Ukazivao je na utvrđenja iz zapisnika o očevidu gdje je između ostalog navedeno kako je "s mjesta događaja izuzet dio pumpe za gorivo u kojoj je zatečena otvorena klapna“ iz čega proizlazi da je netko na predmetnoj cisterni ostavio otvorenu klapnu pumpe za gorivo. Kako je došlo do velikog požara na autocisterni tuženika, notorno je da je u pitanju opasna stvar te da za štetu odgovara tuženik kao vlasnik opasne stvari i to prema kriteriju objektivne odgovornosti pa je na tuženiku teret dokaza da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, sukladno članku 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima.

4.              Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu. Pozivao se na službenu bilješku Općinskog državnog odvjetništva, poslovni broj … od 13. kolovoza 2015. iz koje proizlazi da u tom postupku nije utvrđeno postojanje obilježja kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. Kaznenog zakona, a u odnosu na tuženika.

5.              Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu te u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-189/18.

6.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom  postupku – „Narodne novine“  broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7.              Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), a s obzirom na to da je tužitelj isplatom naknade štete oštećeniku iz štetnog događaja od 12. srpnja 2015. stupio u njegov pravni položaj. Naime, tužitelj kao osiguratelj imovine trgovačkog društva A. T. d.o.o. je svom osiguraniku na temelju sudske nagodbe sklopljene u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-361/2018 isplatio iznos od 50.000,00 kn i to 44.000,00 kn na ime naknade štete povodom štetnog događaja – požara na adresi .od 12. srpnja 2015. i iznos od 6.000,00 kn na ime naknade prouzročenog parničnog troška te navedeni iznos potražuje u ovom postupku od štetnika.

8.              U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je 12. srpnja 2015. došlo do požara na adresi (u objektu autoradionice tuženika),

- da su u tom požaru izgorjeli oprema i stvari trgovačkog društva A. T. d.o.o. koje je bilo osigurano na temelju police osiguranja imovine broj … sklopljene s tužiteljem,

- da je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznos od ukupno 50.000,00 kn na ime štete iz tog štetnog događaja i naknade troškova parničnog postupka koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P361/2018. Sporno je postoji li tuženikova odgovornost za predmetni štetni događaj, a posljedično tome za nastalu štetu.

9.              Uvidom u isprave u spisu te u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-189/2018 (koji postupak se vodio između tužiteljice A. L. čije je vozilo također stradalo u predmetnom štetnom događaju – požaru i ovdje tužitelja kao osiguratelja prema polici osiguranja koju je ovdje tuženik sklopio radi osiguranja javne izvanugovorne odgovornosti za štetu prema trećim osobama) utvrđeno je da je u tom postupku provedeno vještačenje utvrđenja uzroka požara koji se desio 12. srpnja 2015. u objektu (tuženikove) autoradionice. Prema nalazu i mišljenju vještaka "Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja" najvjerojatniji uzrok nastanka požara je zapaljenje benzinskih para električnom iskrom u prostoru autocisterne "MAN", registarskih oznaka … koje je vozilo bilo u vlasništvu tuženika (stranica 31 spisa). Vještaci su utvrdili da se uže locirano centar požara nalazi u prostoru za pretakanje gorive predmetne autocisterne. U svojem dodatnom očitovanju od 3. listopada 2019. (stranica 247 spisa Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-190/2018) vještaci su naveli kako u konkretnom slučaju zbog velikih termičkih oštećenja nije bilo moguće preciznije utvrditi koji je neposredni uzrok zapaljenja benzinskih para goriva (u autocisterni …).

10.              Tuženik je tijekom postupka osporavao svoju odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja ističući da svojim postupanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja, da se cisterna u trenutku izbijanja požara nalazila u stanju mirovanja te da je bila tehnički ispravna pa se ne može smatrati da je u trenutku nastanka požara tuženik koristio cisternu za obavljanje opasne djelatnosti. Tuženik u ovom sporu nije osporavao nalaz i mišljenje vještaka "Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja " iz kojeg proizlazi da je uzrok požara zapaljenje benzinskih para električnom iskrom u prostoru autocisterne "MAN", registarskih oznaka … (u vlasništvu tuženika) te sud nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost, stručnost i objektivnost tako izrađenog nalaza i mišljenja kojeg je u cijelosti prihvatio i čijem se korištenju u ovom parničnom postupku stranke nisu protivile.  S tim u vezi, a u odnosu na odgovornost za štetu iz predmetnog štetnog događaja, napominje se da tuženik odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti iz čl. 1063. u vezi sa čl. 1064. ZOO-a, kao vlasnik opasne stvari (autocisterne). Naime, opasna stvar je svaka ona stvar koja čini povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš u kojem se nalazi. Povećanu opasnost ona čini samim postojanjem ili uporabom ili zbog osobitog položaja u kojem se nalazi ili zbog svojih osobina ili nedostataka, a pri tom opasnost postoji za okolinu neovisno o poduzetim mjerama sigurnosti jer stvar nije u potpunosti u kontroli njezinog imatelja. U tom smislu se ističe kako autocisterna u kojoj je došlo do zapaljenja benzinskih para električnom iskrom bez sumnje predstavlja povećanu opasnost za okolinu jer može izazvati daljnje širenje požara (što se u konkretnom slučaju i desilo širenjem požara na cijelu radionu, teretna vozila koja su se u njoj nalazila i drugu imovinu).

11.              Dakle, u konkretnom slučaju je požar iz autocisterne prouzročio materijalnu štetu velikih razmjera, što upućuje na zaključak prema kojem je predmetno vozilo predstavljalo stvar, pojačano opasnu za okolinu, a ta opasnost se u konkretnom slučaju manifestirala u nastalom požaru. Ovdje se dodaje da činjenica prema kojoj ovdje nije došlo do utvrđenja postojanja obilježja kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom jer nije utvrđeno da bi uzrok požara bila ljudska radnja (već je uzrok zapaljenje benzinskih para električnom iskrom u prostoru za pretakanje goriva kamiona u vlasništvu tuženika kako to proizlazi i iz službene bilješke Općinskog državnog odvjetništva na stranici 46 spisa) ne otklanja građanskopravnu, objektivnu odgovornost tuženika kao vlasnika opasne stvari u konkretnom slučaju. Naime, tuženik se u ovoj parnici mogao osloboditi odgovornosti pod uvjetom dokazivanja da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao izbjeći, spriječiti ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a) ili da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti ili ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a). Međutim, tuženik u ovoj parnici nije predlagao dokaze iz kojih bi proizlazila neka od okolnosti iz čl. 1067. koje bi ga oslobodile odgovornosti. S obzirom na to da je teret dokazivanja nepostojanja odgovornosti u konkretnom slučaju bio na tuženiku, a tuženik dokaze u tom smjeru nije predlagao, dok je, s druge strane iz provedenog vještačenja u predmetu Pn-190/2018 utvrđeno da uzrok požara potječe iz benzinskih para električnom iskrom u prostoru za pretakanje goriva kamiona u vlasništvu tuženika, ovaj sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala trgovačkom društvu A. T. d.o.o. (čija se imovina koja se nalazila u mjestu zahvaćenom požarom na adresi zapalila) te je posljedično tome, tuženik dužan tužitelju platiti onaj iznos kojeg je tužitelj tom društvu isplatio na ime naknade štete i tako stupio u njegov pravni položaj. U tom smislu se napominje da uslijed činjenice prema kojoj je tužitelj nesporno oštećeniku A. T. d.o.o. platio iznos od 44.000,00 kn na ime naknade štete povodom štetnog događaja od 12. srpnja 2015. te iznos od 6.000,00 kn na ime troškova parničnog postupka te uvažavajući okolnost prema kojoj tuženik nije osporavao opseg i visinu tužbenog zahtjeva (kao ni činjenicu plaćanja izvršenu oštećeniku od strane tužitelja), tužitelj ima pravo taj iznos potraživati od tuženika kao štetnika sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a. Zato je sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 1063. ZOO-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

12.              Tužitelj ima pravo potraživati od tuženika i zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos koji je dospio u trenutku kada je tužitelj izvršio plaćanje (čl. 1086. ZOO-a u vezi sa čl. 963. st. 1. ZOO-a). S obzirom na navedeno, prihvaćen je i tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno od 1. siječnja 2023. po stopi propisanoj čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22).

13.              Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke presude donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. S obzirom na uspjeh u sporu, tužitelju je odmjeren trošak postupka u iznos od po 1.500,00 kn za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore – „Narodne novine“ broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), za pristup ročištima od 8. studenoga 2022. i 25. siječnja 2023. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za sastav podneska od 9. listopada 2022. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife), pripadajući PDV u visini od 1.500,00 kn (Tbr. 42. Tarife) te iznos od po 850,00 kn na ime pristojbe na tužbu i presudu (Tar.br. 1. i 2.  Tarife sudskih pristojbi – „Narodne novine“ broj 53/19), odnosno ukupno 9.200,00 kn/1.221,05 eura. O zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude. Ovdje se dodaje da je u izreci presude primijenjeno pravilo o dvojnom iskazivanju novčanih obveza u sudskim odlukama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. navedenog Zakona.

U Rijeci 27. veljače 2023.

Sutkinja:

   Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).

1