1              Poslovni broj: Gž R-984/2022-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-984/2022-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., pravnik zaposlen u Sindikatu, protiv tuženika Z. d.o.o. iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-3788/2019-25 od 8. lipnja 2022., 27. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-3788/2019-25 od 8. lipnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se obveže tuženika da mu s osnove otpremnine isplatiti ukupan novčani iznos od 10.000,00 kuna neto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2019., i to od 1. svibnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3,11 postotnih poena do isplate, a sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupak sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 6.875,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2022.do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/1., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je porekao sve žalbene navode kao neosnovane, te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tuženik je zatražio i trošak žalbenog postupka.

 

2.2. Žalba nije osnovana.

 

3. S obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prema odredbi čanka 467. stavka. 1. ZPP-a.

 

3.1. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

3.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

3.3. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo se navodi, iako taj žalbeni razlog u sporu male vrijednosti nije dopušten.

 

4. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati s osnove otpremnine iznos od 10.000,00 kuna, skupa sa zatraženim kamatama.

 

5. Prvostupanjski sud po valjano provedenom dokaznom postupku utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

 

- da iz ugovora o radu od 1. ožujka 2017. i 17. svibnja 2017. proizlazi kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač tramvaja I.,

- da iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 26. ožujka 2018. proizlazi kako je tužitelj trajno nesposoban za vozača H (za tramvaj), B, F, G, AM kategorije,

- da iz dopisa HZZO-a od 29. siječnja 2019. proizlazi da HZZO nije tužitelju priznao pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjene radne sposobnosti,

- da se tužitelj od utvrđenog trajnog gubitka sposobnosti za upravljanje vozilom H, B, F, G, AM kategorije nalazio na privremenoj naknadi,

- da je dopisnom od 19. srpnja 2019. tuženik, tužitelju ponudio sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto čistač III sa 6. kolovoza 2019.iz razloga što je izvanrednim zdravstvenim pregledom utvrđeno da je tužitelj zdravstveno trajno nesposoban za vozača H, B, F, G, AM kategorije,

- da je u tom dopisu navedeno da ako radnik odbije ponudu za sklapanje ugovora o radu, poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu,

- da je tužitelju uručen prijedlog za sklapanje izmijenjenog ugovora 22. srpnja 2019. što je vidljivo iz bilješke i potpisa,

- da se tužitelj nije očitovao na tuženikovu ponudu od 19. srpnja 2019. pa mu je tuženik 12. kolovoza 2019. uputio poziv na iznošenje obrane zbog toga što se tužitelj nije očitovao na ponudu izmijenjenog ugovora,

- da je tuženik pozvao tužitelja da u roku od pet dana iznese svoju obranu te da pokreće postupak otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu,

- da je tužitelj 14. kolovoza 2019. dao izjavu u kojoj je iznio svoju obranu te je naveo da ne zna zašto se poslodavac tako ponaša prema njemu, da to nije korektno prema njemu, da je ponuda koju je dobio od poslodavca za njega šokantna, da je radio kao vozač, a ponudom posla čistača poslodavac ga spušta na razinu kvalificiranog radnika što tužitelj ne razumije, te da mu je postupkom poslodavca ugrožena egzistencija i osnovni uvjeti života,

- da iz sadržaja tužiteljeve obrane od 14. kolovoza 2019. proizlazi kako se ni na koji način nije očitovao na ponuđeni ugovor o radu,

- da je dopisom od 14. kolovoza 2019. tuženik od sindikalnih povjerenika u funkciji radničkog vijeća zatražio očitovanje o namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljevog ugovora o radu, navedeni dopis dostavljen je sindikalnim povjerenicima, ali se sindikalni povjerenici nisu očitovali na namjeravani otkaz tužiteljevog ugovora o radu,

- da je tuženik 13. rujna 2019. donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i tom odlukom otkazao je tužiteljev ugovor o radu za radno mjesto vozač tramvaja i ponudio mu je ugovor o radu za radno mjesto čistač III,

- da iz obrazloženja odluke proizlazi da se otkazuje ugovor o radu za radno mjesto vozača tramvaja iz razloga što tužitelj više ne može obavljati poslove tog radnog mjesta zbog trajnog gubitka sposobnosti za upravljanje vozilima H kategorije, a tužitelj da se nije očitovao na ponudu izmijenjenog ugovora od 22. srpnja 2019. kojom je tužitelju ponuđeno radno mjesto čistač III i da je tuženik tužitelju ponudio navedeno radno mjesto za koje je tužitelj radno sposoban, a sve u svrhu trajnog rješenja tužiteljevog radno-pravnog statusa,

- da je tužitelj 3. listopada 2019. podnio zahtjev za zaštitu prava u kojem od poslodavca traži da donese odluku kojom će utvrditi tužiteljevo pravo na otpremninu prema TKU-u,

- da odlukom od 11. listopada 2019. tuženik nije udovoljio tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava iz razloga što pravo na otpremninu nema radnik kojem se otkazuje iz razloga uvjetovanog ponašanjem radnika, a tužitelju da je otkazan ugovor o radu zato što je neopravdano odbio zaposlenje na ponuđenim poslovima, s time što se nije ni očitovao na ponudu poslodavca.

 

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev nakon što je smatrao da tužitelj nema pravo na otpremninu iako je kod tuženika radio više od dvije godine jer je tužiteljev ugovor o radu za radno mjesto vozač tramvaja otkazan iz razloga uvjetovanog ponašanjem radnika, a to ponašanje da se sastoji u tome što se tužitelj nije očitovao na ponudu tuženika za sklapanje ugovora o radu za radno mjesto čistač III za koje je bio radno sposoban, zbog čega mu je tuženik otkazao ugovor o radu koji je bio sklopljen za radno mjesto vozača tramvaja, i istodobno mu je ponudio izmijenjeni ugovor za radno mjesto čistača, a što tužitelj nije prihvatio.

 

6.1. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da je tuženik namjeravao tužitelja zadržati u radnom odnosu, a to da proizlazi iz činjenice što je tuženik tužitelju ponudio ugovor o radu za poslove za koje je tužitelj zdravstveno sposoban, pa da je tužitelj prihvatio ponuđene poslove i očitovao se na ponudu tuženika (umjesto da se na istu oglušio), tuženik ne bi tužitelju otkazao ugovor o radu koji nije mogao ostati na snazi zbog tužiteljeve zdravstvene nesposobnosti za upravljanje vozilom H kategorije (za tramvaj), već bi tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu za radno mjesto čistač III.

 

6.2. Kako tužitelj nije prihvatio tuženikovu ponudu, tuženik prema zaključku prvostupanjskog suda nije imao drugi način da razriješi tužiteljev radno-pravni status, već je morao tužitelju otkazati ugovor o radu za radno mjesto vozač tramvaja I. i istodobno mu ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora. Pri tome je taj sud naveo da tužitelj neosnovano tvrdi kako je očekivao da će se vratiti na posao jer je znao da mu je utvrđena zdravstvena nesposobnost za upravljanje vozilima H, B, F, G, AM kategorije, i time nesposobnost za vozača tramvaja (H kategorija), pa da nije mogao očekivati da će se vratiti na poslove vozača koji upravlja tramvajem.

 

6.3. Stoga je prvostupanjski sud smatrao da je tužiteljev ugovor o radu otkazan zbog njegovog propusta, odnosno iz razloga uvjetovanog ponašanjem radnika, zbog čega je zaključio da mu na temelju odredbe članka 126. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22 - u daljnjem tekstu: ZR), kao ni na temelju odredbi članka 140 i članka 141. Temeljnog kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: TKU), ne pripada pravo na utuženu otpremninu.

 

7. Neosnovno tužitelj tvrdi da je na navedeno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

8. Odredbom članka 126. stavkom 1. ZR-a, propisano je da radnik kojemu poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koja se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Na identičan način regulirano je pitanje prava na otpremninu i odredbama članka 140. TKU-a.

 

9. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao iz razloga uvjetovanog ponašanjem tužitelja jer je prema pravilnom utvrđenju toga suda odbio zaposlenje na ponuđenim poslovima prema njegovoj radnoj sposobnosti, odnosno iz razloga što se nije ni očitovao na ponudu tuženika za rad na novo radno mjesto čistača koje je odgovaralo njegovoj radnoj sposobnosti, a nakon što je uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti za tužitelja utvrđeno da je trajno nesposoban za vozača H, B, F, G, AM kategorije.

 

10. Dakle, iz navedenog proizlazi da tužitelj više nije mogao raditi kao vozač tramvaja za koje je radno mjesto imao sklopljen ugovor o radu, zbog čega mu je tuženik prema njegovoj zdravstvenoj sposobnosti ponudio izmijenjeni ugovor, a što tužitelj nije prihvatio. Štoviše na to se nije ni očitovao, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga uvjetovanih ponašanjem njega kao radnika i da mu na temelju odredbe članka 126. stavka 1. ZR-a, niti na temelju članka 140. TKU-a, ne pripada pravo na otpremninu.

 

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima tvrdi da je od tuženika dobio redoviti osobno uvjetovani otkaz iz razloga što više nije mogao obavljati poslove svog radnog mjesta vozača kategorije H (vozača tramvaja) i da mu pripada pravo na otpremninu ističe se, da iz pobijane odluke proizlazi kako je tuženik kao poslodavac želio s tužiteljem kao radnikom sporazumno riješiti njegov radno-pravni status nakon što je utvrđeno da više ne može obavljati poslove vozača tramvaja zbog svoje zdravstvene sposobnosti i to sklapanjem izmijenjenog ugovora o radu. Kako to tuženik nije uspio jer se tužitelj nije očitovao na ponudu tuženika, to je tuženik, a da bi riješio radno-pravni status s tužiteljem mogao mu dati otkaz postojećeg ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koji odgovara njegovom zdravstvenom stanju, pa kako tužitelj tu ponudu nije prihvatio to je pravilan zaključak da mu je radni odnos prestao iz razloga uvjetovanih ponašanjem njega kao radnika, zbog čega mu ne pripada pravo na otpremninu.

 

12. Isto tako, na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni ostali žalbeni navodi koji se odnose na bitno lošije uvjete rada koji su nuđeni u izmijenjenim ugovorom.

 

12.1. Odredbom članka 123. stavkom 1. ZR-a, propisano je da odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), dok je stavkom 2. istoga članka propisano, ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora.

 

13. Tužitelj je mogao na temelju citirane odredbe članka 123. stavka 2. ZR-a, da je prihvatio ponudu tuženika kao poslodavca iz stavka 1. istoga članka, pred sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza i razlozima za taj otkaz, a time i kakvi su uvjeti izmijenjenog ugovora, a što se sve ne može utvrđivati u ovom postupku u kojem se traži isplata otpremnine.

 

14. S obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni navodi tužitelja, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

15. Zahtjev tuženika za naknadom troška za sastavljanje žalbe odbijen je, jer je ovaj sud mišljenja da ta radnja nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 27. veljače 2023.