Poslovni broj 10 P-2490/2020

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Živku Pašari, u pravnoj stvari tužitelja R. P. (OIB:…) iz T., L., zastupan po OD M., protiv tuženika Ž. P. (OIB:…) iz T., L., radi ukidanja služnosti, nakon glavne rasprave dana 24. siječnja 2023.g., u prisutnosti punomoćnice tužitelja S. M. R., tuženika osobno i pun. tuženika Ž. Ž., odvj. iz Š., na ročištu objave odluke dana 27. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"  1. Ukida se pravo stvarne služnosti puta na teret čest. zgr. 771 KO T., kao poslužnog dobra, na korist povlasne nekretnine kat. oznake čest. zgr. 691 K.O. T. i to puta širine 1,00 m i dužine oko 40 m ograđen betonskim zidom, na skici mjesta spora koju je izradio vještak B. B. iz srpnja 2005. godine, označen slovima A-B-G-D-C1-C2-F-E, kao sastavni dio čest. zgr. 771 K.O. T., utvrđeno presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1624/12 od dana 17.04.2013. godine i na skici mjesta spora od dana 08. travnja 2022. godine izrađenoj od strane vještaka B. B., ing. geod., označenog kao dio čest. zgr. 771 K.O. T., označen slovima A-B-C-D-E-F-A, slijedom čega se tuženiku zabranjuje svaki daljnji prolazak preko navedene nekretnine.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak."

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9 575,00 kuna ili 1270,82 EUR, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

U ovoj pravnoj stvari je dana 09.07.2020.g. posl. br. P-2159/2015 bila donesena presuda kojom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi ukidanja služnosti, te tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2 000,00 kuna. Povodom žalbe tužitelja, ŽS u S. je rješenjem posl. br. Gž-1451/2020 od 04.11.2020.g. prihvatio žalbu tužitelja, ukinuo presudu OS Šibenik posl. br. P-2159/2015 od 09.07.2020.g. i  predmet vratio na ponovno raspravljanje i suđenje. Po zaprimanju u ovaj sud, predmet je dobio oznaku, posl. br. P-2490/2020.

U predmetu P-2490/2020, jednako kao i u predmetu P-2159/2015, tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. 771, K.O. T., u naravi kuća i dvorište, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1624/12 od dana 17.4.2013. utvrđeno da je:- prostor, u naravi put širine 1,00 m i dužine oko 40m – ograđen betonskim zidom, na skici mjesta spora koju je izradio vještak B. B. iz srpnja 2005., označen slovima A-B-C-D-C1-C2-F-E, sastavni dio čest. zgr. 771, K.O. T.; -na teret čest. zgr. 771, K.O. T., kao poslužnog dobra, postoji pravo stvarne služnosti puta, opisanog u toč.1 izreke, na korist povlasne nekretnine kat. oznake čest. zgr. 691, K.O. T.. Poslovni broj: P-2159/2015-38 2 tuženik da je vlasnik nekretnine kat. oznake čest. zgr. 691, K.O. T., u korist koje nekretnine je utvrđeno da postoji pravo stvarne služnosti puta, na teret čest. zgr. 771, K.O. T., u vlasništvu tužitelja.

Međutim, tuženik da do svoje nekretnine ne dolazi preko opisanog dijela tužiteljeve nekretnine, već do iste dolazi drugim, kvalitetnim pravcem, jasno označenim zemljanim putem preko nekretnina oznake čest. zem. 1346/3, 1348/1, 1353/1, 1353/9, 1353/7, 1353/6, 1353/5, sve K.O. T., koji put je prikladan za automobile i pješake.

Iako predmetni put nije ucrtan u katastru i nema posebnu katastarsku oznaku, radi čega se vodi kao dio nekretnina koje su u vlasništvu trećih osoba, isti već dugi niz godina u naravi predstavlja uređeni zemljani put koji koristi ne samo tuženik da bi došao do svoje nekretnine nego i njegovi gosti u sezoni, a i ostali mještani i vlasnici susjednih nekretnina, te ih nitko nikada u tome nije sprječavao.

Navedenim putem da se može kvalitetno doći i do drugih dijelova mjesta, a kvaliteta ovog puta da je puno bolja od spornog puta, posebno ako se uzme u obzir sporni put, za kojeg se traži ukidanje služnosti, trenutno niti ne postoji. Naime, da bi se sporni put osposobio, tužitelj mora rušiti dio betonskog zida kojim je ogradio svoje dvorište.

Takva služnost koja nije niti upisana u zemljišne knjige, da je izgubila razumnu svrhu u vidu jedine prometne komunikacije, jer da isključivo služi tuženiku za skraćivanje prometne povezanosti sa plažom, iako u naravi taj put zapravo i ne postoji već ima funkciju ograde dvorišnog prostora kuće tužitelja.

S obzirom da tuženik do svoje nekretnine ima drugi prikladniji prolaz, to mu je sporna služnost puta preko nekretnine u vlasništvu tužitelja nepotrebna, odnosno da je izgubila razumnu svrhu, pa tužitelj kao vlasnik poslužne nekretnine traži ukidanje služnosti puta.

Tuženik se  i  u predmetu P-2490/2020 jednako kao i u predmetu P-2159/2015 protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, jer da ne postoji drugi prikladan put do njegove nekretnine. Put kojeg spominje tužitelj da nije ucrtan u katastru kao put, da nije asfaltiran ni osvijetljen, te da prelazi preko nekretnina koje su vlasništvo trećih osoba, a također ističe da se dio puta kojeg tužitelj spominje ljeti zatvara za promet, s obzirom da prelazi preko plaže.

U dokaznom postupku, temeljem uputa iz drugostupanjskog Rješenja Gž-1451/2020, proveden je očevid na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika dana 25. ožujka 2022.g., dopunski očevid uz sudjelovanje vještaka mjernika i upotrebu mjernog instrumenta šireg mjesta spora dana 08. travnja 2022.g., pregledan dopis O. T., pregledane fotografije koje sa šireg mjesta spora dostavili tužitelj i tuženik, pregledan spis ovog suda P-2159/2015, te je pregledan zemljišnik.

Tijekom očevida na mjestu spora, dana 25. ožujka 2022.g., sudska komisija obišla je mjesto spora koje po kazivanju punomoćnika tužitelja i tuženika predstavlja dio čest. zgr. 771 K.O. T. koji se nalazi uz sjevero - istočnu među čestice, a predstavlja put/prolaz u širini od cca. 1 metra u cijeloj dužini čest. zgr., a koji će biti obilježen slovima A-B-C-D-E-F. Tužitelj da traži ukidanje služnosti na tom dijelu spora. Nadalje, mjesto spora da predstavlja po današnjem stanju utabani makadamski put koji se nalazi istočno od posjeda tuženika, prolazi preko više kat. čest. i dolazi do obale, a tužitelj njega da pokazuje kao pristup kojim tuženik može pristupiti svom posjedu.

Punomoćnik tužitelja je pitao vještaka, a sukladno uputi drugostupanjskog suda da li taj drugi prikladni put predstavlja prikladni put kojim tuženik može doći s plaže, odnosno s magistrale, automobilom, a onda i pješice do svoje nekretnine, na što vještak odgovara da se vjerojatno tim pitanjem misli na cestu koja se zove P. S., a ne na magistralu koja je udaljena 5 km od mjesta spora te je izjavio da se odvojkom od ulice P. S. može pristupiti do točaka u skici mjesta spora E-F, a koji predstavlja ulaz na alternativni pristup, tj.  makadamski put.

Tuženik je pokazao predmet spora, koji obiđen, nakon čega se vještak očituje u usmenom nalazu i mišljenju, pa je tuženik prigovorio gornjem usmenom nalazu i mišljenju vještaka navodeći da put o kojem se očitovao vještak nisu obašli, niti predstavlja adekvatni kolni i pješački pristup do nekretnine tuženika, nakon čega se vještak usmeno očitovao:

Po kazivanju tuženika utabani bijeli put oznake E-F-G-H-I-J-K-E nije pogodan zbog spoja na mjesnu plažu i prostor koji koristi brodogradilište Stipaničev koji ima koncesiju na taj dio obale.

Tuženik je prilikom obilaska tog dijela pokazao i dva mjesta na obali na kojem su postavljene rampe koje su sada dignute, ali se svako ljeto od 01.06 - 30.09.  spuštaju (zatvaraju) tako da nije moguć kolni prolaz kroz to područje. U skici mjesta spora rampe će biti obilježene slovnom oznakom P1 - P2. Zbog širine i kompleksnosti mjesta spora potrebno je te dijelove prostora  kao i pristupne ceste  snimiti geodetskim instrumentom u skladu sa kazivanjem tužitelja i tuženika.

Tuženik je naveo da je ŽS u S. tražio da se pojasni da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 242 u kojem vlasnik može zahtijevati ukidanje prava služnosti, a zbog kojih je ista izgubila razumnu svrhu osim ako nije posebno određeno, a u ovom slučaju je posebno određeno jer se put za koji tužitelj tvrdi da je prikladniji, zatvara u periodu od 01.06 - 30.09. pa tuženik nema pristup kući 4 mjeseca godišnje osim preko spornog prolaza i to samo pješke, dok automobil ostavlja na javnom parkingu koji se nalazi ispred nekretnine tužitelja, a označen je kao 1737/47 iz čega proizlazi odgovor na pitanje ŽS u S. da  li tuženik ima prikladni javni prolaz, dakle nema. Nadalje, u prijašnjem sporu P-2159/2015 sam preko potvrde O. T. potpisan o strane načelnika iz kojeg je vidljivo da O. T. ne održava put jer isti nije nerazvrstana cesta. Nadalje ŽS u S. i dalje upućuje da se riješi da li je put kojeg tužitelj uporno spominje ima status javnog puta, a upravo iz izjave načelnika O. T. koju smo priložili je vidljivo da put nije stekao status javnog puta što u ovom trenutku potkrjepljujem  svježim stanjem sa Geoportala od 17.03.2022.g. iz kojeg je vidljivo da put ne postoji. Nadalje, na pitanje suda da li tuženik može tim putem doći do magistrale, izjavljujem da se ne može jer se taj put pretvara preko ljeta  u plažu u cjelini i normalno da se ne može  prolaziti niti autom niti pješke. Radi svih poznatih razloga su moji roditelji prije više od 40 godina u dogovoru s tužiteljem nakon odrađenih radnji kao što je bilo miniranje terena tužitelja i ograđivanje terena betonskim zidom  za tužitelja, a o svom trošku uz dogovor sa tužiteljem uspostavili prolaz od 1 metra sa sjeverne strane nekretnine tužitelja 771 jer je sa  južne strane nekretnine 771 od starine bio prolaz do našeg objekta. Također moram napomenuti da je ovdje tužitelj već prije 2004.godine tuženiku zapriječio prolaz preko spornog prolaza te da je ovdje tuženik uspio dobiti pravo služnosti presudom ŽS u Š. Gž-1217/13 i OS Š. P.-1624/12. Tuženik u spis i za suprotnu stranu predaje Zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta Jedinstvenog upravnog odjela O. T. iz kojeg je vidljivo da je objekt koji je napravljen „prikladan putu“ napravljen bez legalne pristupne ceste. Prilaže se za sud i suprotnu stranu Presuda ŽS u V. Gž-229/2008 od 28.02.2008.g., a vezano za ukidanje prava služnosti čl. 242, a koja glasi: „Pravo služnosti puta ne može se ukinuto ako postoji prikladniji prolaz preko nekretnina koje su u vlasništvu trećih osoba što je ovdje i slučaj bez obzira na činjenicu što predmetna nekretnina u naravi predstavlja asfaltni put koji koristi veći broj osoba.

Punomoćnik tužitelja se protivio navodima tuženika te naveo da taj drugi prikladniji put nije zatvoren preko ljeta već drugi put odnosno obala koja nije predmet ovog postupka. Nadalje, u odnosu na očitovanje O. T., koje spominje tuženik, tužitelj navodi da je ovom sudu dostavljeno očitovanje O. T. novijeg datuma odnosno od  19.07.2021.g., u kojem dopisom O. T. navodi da je na nekretnini koja predmet postupka postavljena javna rasvjeta te da se po saznanjima O. T. iste koriste i za promet vozila i pristupačni su većem broju korisnika. O. T. je također navela da može započeti s procedurom upisa ceste nakon što Općinsko vijeće O. T. uvrsti predmetnu točku na dnevni red. Slijedom navedenog, tužitelj se obvezuje sudu dostaviti novije očitovanje O. T. na okolnost da li je u međuvremenu započelo s procedurom upisa nekretnine u zemljišnim knjigama kao nerazvrstane ceste. Također su neistiniti navodi tuženika da isti ljeti nema pristup  automobilom do svoje nekretnine budući da isti ljeti parkira na svoju nekretninu jer se parking koji ovdje spominje ljeti naplaćuje.

Radi premjeravanja šireg mjesta spora mjernim instrumentom, proveden je dopunski očevid na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika i upotrebu mjernog instrumenta dana 08. travnja 2022.g., pa je vještak po kazivanju stranaka izmjerio šire mjesto spora mjernim instrumentom.

Po provedenom očevidu uz upotrebu mjernog instrumenta, vještak mjernik je u spis dostavio dopunjenu skicu mjesta spora, na koju stranke nisu imale primjedbi. Tužitelj je po zaprimanju skice mjesta spora uredio tužbeni zahtjev, a sukladno provedenom očevidu.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, sud utvrđuje da  nisu ostvareni uvjeti iz čl. 242 st. 1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stranim pravima (NN br. 91/96 – 153/09, dalje ZV), jer je sud utvrdio da put kojim tuženik dolazi automobilom do svoje nekretnine nije stekao status javnog puta, kako proizlazi iz dopisa O. T., nadalje utvrđeno da tuženik do svoje nekretnine ljeti dolazi automobilom koji ostavlja na javnom parkingu, a put koji je premjeren na dopunskom očevidom mjernim instrumentom nije ucrtan u katastru, nema posebne oznake, kao suvlasnici su upisane treće fizičke osobe, ali se i tim putem služi veći broj osoba posebice tijekom ljetnog perioda.

Stoga, budući nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 242 st. 1 i 2 ZV-a valjalo je riješiti kao u izreci i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj je popisao parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 3 000,00 kuna odnosno 398,17 EUR na ime jednokratne nagrade, uvećano za 25 % PDV-a i uvećano za trošak vještačenja i sudske pristojbe.

Tuženik je popisao trošak u iznosu od 1270,82 EUR (9 575,00 kuna).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, pa su tuženiku priznati troškovi zastupanja na dva ročišta glavne rasprave (14.02.2022.g. i 24.01.2023.g. – tbr. 9 t. 1 OT), svaka radnja 1 500,00 kuna, sastav tri podneska (14.02.  06.04. i 14.12.2022.g. – tbr. 8 t. 1 OT ) svaka radnja po 1 500,00 kuna, ukupno

7 500,00 kuna, uvećano za PDV u iznosu od 25 % u iznosu od 1 875,00 kuna, ukupno 9 375,00 kuna te uvećano za pristojbu odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 kuna, odnosno ukupno 9 575,00 kuna ili 1270,82 EUR, a koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku, sukladno uspjehu tuženika u ovom postupku.

U Šibeniku, 27. veljače 2023. godine.

  S U D A C

Živko Pašara