Poslovni broj: 25 Pr-7/2019

 

 

                                         

                                                        

 

 

Republika Hrvatska                                                                  

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85 A, Crikvenica                          

Poslovni broj: 25 Pr-7/2019

                                         

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz R., OIB ..., zastupan po punomoćniku L. T., odvjetniku u R., protiv tuženika V. T. d.o.o., Z., OIB ..., zastupano po punomoćnici J. D. M., odvjetnici u Z., radi zaštite prava iz radnog odnosa, nakon rasprave zaključene 23.siječnja 2023. kojoj su prisustvovali punomoćnici stranaka, 27.veljače 2023.

 

presudio je

 

I Utvrđuje se da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu ( skrivljeno ponašanje radnika ) koju je 30. 7.2019. donio tuženik nezakonita slijedom čega je otkaz nedopušten.

 

II Određuje se prestanak radnog odnosa sa danom 28.rujna 2019.

 

III Odbija se zahtjev tužitelja da se odredi prestanak radnog odnosa sa danom donošenja ove presude.

 

IV Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 3.782,60 eura / 28.500,00 kuna[1] ( dvadesetosam tisuća petsto kuna ) - što predstavlja 3 prosječne bruto plaće u roku 15 dana od presuđenja protekom kojeg roka se na isti iznos do isplate obračunava zakonska zatezna kamata po stopi prema Zakonu o obveznim odnosima.

 

V Tužitelj se odbija sa preostalim zatraženim iznosom preko iznosa od 3.782,60 eura / 28.500,00 kuna, do zatraženog od 10.352,38 eura / 78.000,00 kuna.

 

VI Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.U svojoj tužbi, tužitelj tvrdi kako je bio zaposlen kod tuženika od 15.srpnja 2011., te da mu je radni odnos prestao redovitim otkazom ( skrivljenim ponašanjem radnika ), koju odluku je tuženik donio 30.srpnja 2019. Tuženik navodi da je kod tužitelja ostvarivao primanja u visini od 9.500,00 kuna bruto ( osnovna mjesečna bruto plaća ) na koju su mogući dodaci. Tužitelj da se u trenutku donošenja i primitka odluke o otkazu nalazio na bolovanju i liječio se uslijed ozlijede na radu. U predmetnom periodu da je bio privremeno nesposoban za rad, a o čemu da je tuženik obaviješten. Usprkos tome, tuženik da je protivno zakonskoj zabrani otkazao tuženiku ugovor o radu-bez bilo kakve osnove, obzirom nikakvog skrivljenog ponašanja radnika nije bilo i protivno zakonskoj zabrani otkazivanja za vrijeme ozlijede na radu odnosno profesionalne bolesti. Nadalje, tužitelj je naveo da se  na radu ozlijedio u vidu uklještenja u predjelu leđa uslijed čega se razvila profesionalna bolest lumbalnog i drugog intervertebralnog diska s radikupatijom te mu je određen poštedni režim. Naveo je da je još od travnja 2019. u režimu privremene nesposobnosti za rad. Tužitelj je naveo da s obzirom da mu je tuženik otkazao ugovor o radu u vrijeme profesionalne bolesti uzrokovane ozljedom na radu uslijed čega da je tužitelju propisan poštedni režim i otvoreno bolovanje tužitelj da se obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao pa da je tužitelj primoran zahtijevati sudsku zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa. Tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu parničnog troška tuženiku.

 

2. U svojem odgovoru na tužbu tuženik je istu u cijelosti osporio. Tuženik je naveo da iz medicinske dokumentacije proizlazi da se ne radi o nikakvoj ozlijedi na radu već da je bolovanje otvoreno pod šifrom A0, a koja šifra ne predstavlja ozljedu na radu. Nadalje, tuženik je naveo da u tužbi nigdje nije navedeno gdje se navodna ozljeda na radu dogodila i pod kojim okolnostima, a nalaz fizijatra da upućuje na bolest, a ne ozljedu. Nadalje, tuženik je naveo da nadležnim službama niti poslodavcu nije apsolutno nitko prijavio, a bio ju dužan prijaviti tužitelj ili liječnik opće medicine. Tuženik je nadalje naveo da je sam tužitelj dostavio medicinski karton iz kojeg je upravo proizlazi da ima bolest i to skolioza, izravnata lumbalna lodroza i dijagnoza lumboischialgia i to sve još dana 12.travnja 2019., da se ne može kad je prvi puta dijagnosticirana bolest, a ne ozljeda, da se ne može utvrditi jer nedostaje cijeli zdravstveni karton tužitelja, da iz zdravstvenog kartona i to nalaza od 28.lipnja 2019. jedino piše da su bolovi u križima počeli oko 20.ožujka 2019. te da je prilikom ukrcavanja gostiju u kajake osjetio te da ga je nešto zaboljelo, a bol da se pojačavala slijedećih 10 dana dok ga nije potpuno ukočilo, a tada da se nije javljao doktoru. Tuženik je naveo da tužitelj nema medicinske dokumentacije vezane uz anamnestički podatak ozlijede, niti da je od strane poduzeća učinjena prijava ozljede te da se ista ne može evidentirati. Da se ne radi o ozljedi na radu, da tužitelj od ranije ima problema sa kičmom te da se ukočenja kičme uzrokovana skoliozom ili degenerativnim promjenama ne mogu definirati kao ozljeda na radu, a posebice da se ne može pozivati na istu, ukoliko se ona dogodila u mjesecu ožujku, a bolovanje je otvoreno u srpnju mjesecu. Tuženik je naveo da je suglasan da se odredi sudski raskid ugovora o radu, a ukoliko sud utvrdi da je otkaz nedopušten, ali sa datumom 28.rujna 2019. kada je tužitelj javno uvrijedio osnivača tužitelja. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te potražuje trošak parničnog postupka.

 

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.travnja 2018. ( str. 3-9 spisa), odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 30.srpnja 2019. ( str. 10-13 spisa), obračun plaće ( str. 14-16 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad ( str. 17 spisa), nalaz fizijatra (str. 18 spisa ), karton pacijenta ( str. 19 -21 spisa), zahtjev za zaštitu prava ( str. 22 -25 spisa), privatnu tužbu ( str. 36-28 spisa), zapisnik ( str. 3943 spisa ) fotografije (str. 44-47 spisa), saslušao svjedoke K. Š., E. M., A. P. tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika.

 

4.Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

 

5. U svojem iskazu tužitelj je iskazao da je 2019. u ožujku od strane firme V. T. poslan na rad u V.. Gurajući goste sa kajakom u more da mu je mišić u leđima ozlijeđen i tada da je to prvi puta osjetio, a budući je tada radio kao biciklistički vodič tada da mu je postojalo sve gore i gore. Iskazao je da je njegova dužnost bila je i nošenje kofera gostima. Četiri dana prije završetka te ture prilikom nošenja kofera sa broda do autobusa da je osjetio bol u leđima. Sutradan ujutro da je ostao nepomičan i da se nije mogao micati. Iskazao je da je nazvao prisutnu direktoricu firme i ispričao joj što se dogodilo, da je naveo u telefonskom razgovoru da se ozljeda dogodila prilikom rada, na što mu je rečeno "ništa ti ne brini, bit će ozljeda na radu, samo ti dođi doma". Po povratku da je otišao kod liječnika ali bolovanje da još nije izvadio jer je imao obaveza prema firmi. Poučen ranijim događajima da nije otvarao bolovanje jer vjerojatno ne bi dobio putne troškove. Iskazao je nadalje da nakon dva tjedna od povratka iz V., od strane direktorice i vlasnika firme da je bio pozvan u ured. Da je mislio da će se pričati o njegovoj ozljedi ali da se nad njim trebao izvršiti mobbing na način da mu se plaća smanji za 1.500 kuna uz obrazloženje da ih puno košta. Iskazao je da je otišao liječiti kod privatnog liječnika sve kako ne bi dugo čekao na nalaze  i fizijatra. U 6. mjesecu da se vratio raditi ture tu na J. kada je shvatio da mu se ne želi priznati ozljeda na radu, a zbog toga mu je plaća umanjena za 30 %. Da je smatrao da su njegova radnička prava prekršena. Od direktorice i vlasnika firme da nije dobivao nikakve informacije. Doktorica da mu nije htjela dati doznake ozljede na radu, budući iz firme nisu htjeli ispuniti obrazac koji je za to potreban. Naknadno da je nazvao vlasnika firme i rekao mu da će potražiti pravnu pomoć vezano za ovaj slučaj. Kratko nakon toga poštom da mu je uručena opomena za otkaz, a na što se očitovao, a kratko iza toga uslijedio je otkaz. Iskazao je da se ozljeda na radu dogodila u V., a doktorica i fizijatrica da su savjetovale da u slučaju da se bol ponovi da će otvoriti ozljedu na radu. Da je htio izaći u susret svojoj firmi za koju da je radio 9 godina pa se liječio privatno i plaćao je to liječenje, jer regularnim putem ne bi se vratio regularno za sezonu. Iskazao je da nikada nije omalovažavao i napadao svoje kolege, da je slušao upute poslodavca, da nije odmah po povratku u H. prijavio bolovanje jer da je imao obaveza prema firmi, i zato što zadnji put kada je izvadio bolovanje da nije dobio putni trošak i dnevnice i rad u firmi, jer to nije jedini slučaj kršenja radničkih prava i mobbinga u firmi.

 

6.U svojem iskazu zakonska zastupnica tuženika K. M. J. je iskazala da je točno je da je M. u 3. mjesecu 2019. poslan kao pratnja turističkoj turi u V., da ju je bio nazvao i rekao joj da je prilikom guranja gumenjaka osjetio oštru bol u leđima, da je rekao je da je bol intenzivna, da se ne može micati i da će posjetiti bolnicu u čemu da mu je pomogao kolega lokalac koji je vodio turu, a M. je bio pratitelj, da je rekao da je u bolnicu otišao i da je dobio injekciju koja mu je pomogla da bol oslabi te da više ne može voditi turu, ali da su mu organizirali let za povratak u Z. uz njenu uputu da čim se vrati istog trena ide doktoru. Nakon što je stigao u H. više da se nije javljao. Iskazala je da je nakon mjesec dana otvorio bolovanje, a u korespondenciji koju su imali usmeno i pismeno rekao je da bolovanje nije odmah otvorio po povratu u H. već da je otišao na akupunkturu koja da mu je jako pomogla. Da se sa time nije složila, da mu je rekla da mora rješavati tu bol ali ne odlaskom na akupunkturu, već klasičnim putem. Iskazala je da mu je za period koji je bio na bolovanju plaća bila obračunata po zakonu i umanjena za 30 %, M. da je bio na bolovanju, a na doznaci je pisala šifra A0 i očekivano bolovanje 14 dana. Prije nego što je počeo raditi te sezone da je tražio je od nje da radi samo blok od dva tjedna. On da je bio na radnom mjestu turističkog pratitelja i voditelja broda. Da imaju princip rada da ljudi rade 4 tjedna na brodu, a zatim imaju pauzu. Da mu je rekla da mu ne može napraviti iznimku zbog drugih kolega i da ako ima problema sa leđima da to treba rješavati da bude potpuno zdrav. Do kad M. nije počeo raditi, od prilike početkom lipnja mjeseca, niti ona niti računovodstvo da nisu zaprimili nikakvu medicinsku dokumentaciju. Iskazala je da joj je poslao poruku da ukoliko mu ne odobri rad u bloku od 2 tjedna da će otvoriti bolovanje i da neće raditi uopće. Da su mu rekli da nemaju blokove od dva tjedna, ako ima bolove da se mora liječiti i da će imati podršku. U trećem tjednu njegova rada poslao je poruku u grupu koja je bila komunikacijski kanal da je otvorio bolovanje. Isto to da je napisao je to i kolegici B. M., a ona je administrativni djelatnik. Iskazala je da je razgovarala s M. i rekla mu da je to u redu i da pošalje obavijest o nesposobnosti za rad, da napusti brod pošto je brod radno mjesto, da ide doma, i da ide dalje u proceduru zbog koje je otvorio bolovanje. Da su razgovarali telefonski, da mu je još napisala poruku putem aplikacije koja je služila za poslovnu komunikaciju da siđe sa broda. On da se na to oglušio i ostao je na brodu cijelo vrijeme trajanja ture. Po povratku ture odnosno broda u ishodišnu luku, bicikli se spuštaju sa broda, a dolazi kolega logističar i donosi druge bicikle koji se moraju krcati na brod. To je fizički posao gdje vodiči dižu i spuštaju bicikle, a u tome je i protiv njene upute sudjelovao i M. za vrijeme dok je imao otvoreno bolovanje. Kolege da su mu davale otvorenu uputu da to ne radi jer da ima otvoreno bolovanje i da to u tom trenutku nije njegov posao, istu rečenicu uputio mu je i kolega logističar E. M., na što je M. rekao da ga sada ne boli i da iz tog položaja iz kojeg diže bicikle  da to može. Taj tjedan da su dobili i službeni izvještaj od kolegice koja je bila službeni pratitelj i koja je obavljala jednak posao kao i M. tada, u kojem je bilo pisalo, da se nedolično ponašao prema kolegama i da ih je omalovažavao. M. je nakon te ture otišao iz O. sa broda, a nastavio je negativnu komunikaciju sa kolega a i sa njom. Navela je da je u jednoj rečenici je rekao da vodiči koji rade nisu njemu niti do koljena, uzdizao je sebe i kritizirao je način na koji vode firmu i posao. To negativno ponašanje trajalo je još neko vrijeme dok nije dobio otkaz ugovora o radu. Da nije shvatila na koje troškove M. misli, a o kojima je govorio u svojem iskazu jer kompletne troškove puta snosi firma. Iskazala je da u odluci o otkazu ugovora o radu piše da poslodavac ne zna ništa o ozljedi na radu, niti kada je ozljeda nastala, točno pod kojim okolnostima i slično, jer da kad ju je M. nazvao iz V. da joj je M. rekao samo da ga bole leđa, da mu je dala uputu da odmah ide u prvu bolnicu kada siđe sa aviona, a nije dostavio nikakvu dokumentaciju o ozljedi na radu.  Na upit zbog čega u otkazu ugovora o radu nisu navedene činjenice, već je samo navedeno kao razne činjenice u pogledu navodnih optužbi protiv tužitelja iskazala je da je odluku o otkazu ugovora o radu sastavljala njihova odvjetnica, temeljem njenih pisano dostavljenih činjenica, a formulacija je njezina, da nije htjela iznositi prljavi veš, da je njegova samovolja bila to što je otvorio bolovanje a usprkos uputi da ne radi on je nastavio raditi. Njegova samovolja je bila i tijekom obavljanja posla i njegovih tura, a vrlo često nije ispunjava obaveze koje su bile dijelom u opisu njegovog radnog mjesta. Iskazala je da brod u tijeku ture pristaje svaki dan. Da se radi o sedmodnevnoj turi koja kreće iz O. i obilazi K. otoke, a na svakom se otoku staje i događaju se određene aktivnosti – biciklističke ture, a jedan od tih otoka je i R. gdje M. živi. U trenutku kad je M. rekao da je otvorio bolovanje, da je pretpostavila da je bolovanje otvorio na R. ali ne zna zašto se vratio na brod. Na upit kad je tražila medicinsku dokumentaciju od M. iskazala je da mu rekla dok je još bio u V. da kad dođe u H. da odmah ide liječniku. Navela je da je prvi puta sam danas čula da se radilo o puknuću mišića. Za to da nije vidjela niti dobila medicinsku dokumentaciju, a iz koje bi se vidjelo da se radilo o puknuću mišića. Tužitelj da se nekorektno ponašao prema svojim kolegama, vlasniku firme i prema partnerima.

 

              7.U svojem iskazu svjedok K. Š. je iskazao da poznaje tužitelja M. P., da je bio prisutan tog dana kada je M. već bio otvorio bolovanje, ali je došao u  završnu luku. To da je bilo u O. na otoku K.. Da je bio čuo da je otvorio bolovanje zbog leđa odnosno kičme. Da mu nije bilo jasno zašto je uopće došao tamo, a živi inače na otoku R.. Tužitelj da je prvotno sjedio, a to da je najturbulentniji dio rada jer se radi o iskrcaju i opet ukrcaju te čišćenju bicikla, da je prvo sjedio, a kad je počela padati kiša na svoj način počeo je ubacivati u skladište, što da je to izazivalo nelagodu jer sa njim nije imao nikakvu poslovnu niti drugu suradnju, odnosno imao je samo poslovnu suradnju, a privatnu nikakvu. Svjedok je iskazao da to što je tužitelj unesao da je morao ponovno složiti jer da ima princip slaganja kako su naučili u firmi. Tužitelju da nije ništa govorio, da je htio samo da prestane da može završiti do večere. Svjedok je dalje iskazao da je tužitelj nakon nekog vremena prestao to raditi pa da je sve bicikle iskrcao i ponovno ukrcao, da ne zna da li je tužitelj otišao ali više nije bio u tom dijelu gdje je taj proces. Bili su još prisutni E. M., A. P. i bivši radnik V. B.. Svjedok je iskazao da se sjeća da se M. obratila A. P. da to ne radi zbog bolova u kičmi, a on joj je rekao neka piše u izvještaju za firmu. Marina da nitko nije zvao da dođe raditi, a da su bili čuli da je otvorio bolovanje. Da je ranije zbog privatnih stvari prekinuo komunikaciju sa M.. Nadalje, svjedok je iskazao da je tužitelj bio raspoređen na dio za D., on za K., da ne zna kakav je imao odnos prema drugim kolegama.

 

              8.U svojem iskazu svjedok E. M. je iskazao da poznaje tužitelja i da je sa njim radio. Iskazao je da je logistika i dolazi dan prije nego što je potrebno bicikle iskrcati, ukrcati i pripremiti za slijedeći tjedan. Da je bio dobio poziv od direktorice da je tužitelj na bolovanju. Tužitelj je većinom radio u D.. Da je očekivao da će se tužitelj iskrcati budući da stanuje na R.. Brod pristaje i na R., a koliko se sjeća njegova priča je bila da neće ništa raditi ali da bi volio ostati sa gostima do kraja i da se sa njima pozdravi. Brod je pristao na K. u O.. Tog dana da su bila su dva broda, a bicikle iznose van, pomažu i vodiči sa broda da se bicikli srede, operu i servisirao i vrate na brod. M. da nije ništa radio, a kad je sve bilo gotovo počeo je sam utovariti bicikle na brod. Da mu je prvi rekao da to ne radi, jer da je otvorio bolovanje, a tužitelj je rekao mu to nije problem. Vodiči koji rade na brodu vole sami slagati bicikle. M. da je uhvatio bicikle i utvarao ih bez obzira što su mu i vodiči govorili da ne treba. Svaki brod ima oko 25 – 30 bicikli. Da se ne sjeća se koliko dugo je M. utovarao ali da je krenuo da to radi. Svjedok je iskazao da je logističar i ne radi na brodu i nije kompetentan govoriti o odnosu M. sa drugim kolegama. Sad da ne radi logistiku u D. ali dok je radio M. je uvijek bio buntovnik. Često se da se znalo dogoditi da ode piti kavu dok drugi rade. Iskazao je da njega tužitelj nije omalovažavao, ponižavao ili verbalno napadao. Da ne može tvrditi jer nije bio prisutan da je M. prijetio poslodavcu, ali da je čuo priče u firmi. Da je čuo da su bile neke uvrede. Čuo je priče od vodiča. O M. da je čuo i dobre stvari pa je tako imao dobar odnos sa gostima.

             

              9.U svojem iskazu svjedokinja A. P. je iskazala da je zaposlenica C. E. d.o.o koji ima istog vlasnika kao i V. T.. Da M. P. poznaje i da su skupa radili. Da se ne može očitovati koliko dugo su skupa radili jer znaju raditi na različitim brodovima. Na otoku K. konkretno u O. je iskrcajno – ukrcajna luka gdje moraju iskrcati bicikle, servisirati ih i ponovno ukrcati. Tamo da su bila dva broda, L. i L., a im je rečeno da M. neće biti prisutan jer da je na bolovanju. Da su se sami organizirali da bicikle ukrcaju. Za ukrcaj jednog bicikla potrebno je minimum troje ljudi. Broj bicikla razlikuje se od grupe do grupe, dakle koliko je ljudi toliko bicikla plus rezerve. M. je sam počeo ubacivati bicikle na brod A. L., dok su oni rješavali bicikle na brodu L.. E. da je upozorio tužitelja da to ne radi, ona da mu je to naglasila, a pogotovo jer mu je došao gost sa broda A. L. reći, odnosno dovikivao mu je da M. bole leđa i da ne bi trebao ukrcavati bicikle. M. da je ipak nastavio ukrcavati bicikle. Iskazao je da nisu bili zadovoljni kako su bicikli složeni na brodu A. L., da su ih ponovno sve iskrcali, odnosno te što su bili, i ponovno su sve složili. M. da je tog dana bio na bolovanju. To zna jer im je javljeno iz firme. To da je bilo krajem 6. mjeseca 2019. M. destinacija da je pretežito bila u D., a njena K.. U jednom trenutku da je bila predviđena za D., a M. da je pokazao destinacije. On da je bio nekada voditelj broda K. J. na kojeg je bila došla i kojeg je trebala preuzeti. M. da je bio verbalno neugodan konkretno taj dan kada je bio na bolovanju. Iskazala je da imaju poslovan odnos i ono što je bilo odrađeno bilo je odrađeno korektno. Da se ne sjeća da li ju je M. omalovažavao ili verbalno napadao osim tog dana sa ukrcajem bicikla. Da je znao reći je bolji radnik i da je bolje informiran. Da ne zna koliko je to puta rekao i kada. Iskazala je da se nije osjećala poniženom ili omalovažavanom od strane tužitelja. Da ga je znala sa doživljavati kao opasnog čovjeka u smislu da je imao agresivni nastup, konkretno prema njoj. Govorio bi jako glasno, sa tijelom prema njoj. Bilo je psovki, M. je konkretno psovao nju, kad se ljutio. To da je bio taj dan. Bilo je toga još ali nema konkretan dokaz o tome.

 

              10. Odlučujući o tužbi i tužbenom zahtjevu sud je istog u dijelu prihvatio, a u dijelu odbio. Naime, tužitelj u svojoj tužbi traži da sud utvrdi da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu ( skrivljeno ponašanje radnika ) koju je 30.srpnja 2019. donio tuženik nezakonita, te da je otkaz nedopušten. Tužitelj ujedno potražuje na ime naknade štete iznos od 10.352,38 eura / 76.000,00 kuna što predstavlja 8 bruto plaća. Tužbeni zahtjev sud je procjenjivao na temelju odredbe čl. 115. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, dalje ZR ) i to u pogledu točke I. tužbenog zahtjeva, te čl. 125. ZR u pogledu točke II tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbi čl. 135 ZR. u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Ovdje se naglašava kako je tužitelj na ročištu održanom dana 12.rujna 2022. naveo kako u tijeku postupka niti u odluci o otkazu ugovora o radu nije konkretizirano o kakvom skrivljenom ponašanju tužitelja se radi, da su navedeni paušalni navodi da je tužitelj optuživao poslodavca i da se nekorektno ponašao, a nigdje nije navedeno o kakvom ponašanju se radi, prema kome i u kojem trenutku. Tuženik je pak naveo kako je tužitelj na navedenom ročištu dopunio činjenični temelj tužbe, a čime da se radi o preinaci tužbe jer da je tužitelj do sada isključivo činjenično temeljio tužbu da je otkaz dobio za vrijeme korištenja bolovanja i to radi ozljede na radu. Međutim, ukazuje se na odredbu čl. 135. ZR sukladno kojem je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu upravo na tuženiku slijedom čega ne može biti govora o preinaci tužbe.

 

              11.Što se tiče postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tuženiku, sud je stajališta da ne postoji opravdani razloga za otkaz ugovora o radu tuženiku. Naime, tuženik je 30.srpnja 2019. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, uzrokovan skrivljenim ponašanjem radnika, a da iz same odluke nije razvidno o kakvom skrivljenom ponašanju radnika-tužitelja se radilo. Iz same odluke je vidljivo da je 2.srpnja 2019. poslodavac donio odluku o opomeni pred otkaz ugovora o radu iz razloga što se radnik u bitnom nekorektno odnosi prema drugom radnicima, nekorektno se ponaša prema poslodavcu te isti nije prijavio ozljedu na radu, a što da je sve povreda obveze iz radnog odnosa. Iz odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 30.srpnja 2019. je vidljivo da se radnik na opomenu očitovao na način da i dalje optužuje poslodavca da nije prijavio ozljedu na radu iako poslodavac ne zna o čemu se radi, kada je ozljeda i pod kojim okolnostima nastala,  da radnik i dalje neosnovano optužuje poslodavca za činjenice koje poslodavcu nisu poznate, da radnik ignorira svoje nekorektno ponašanje prema ostalim radnicima navodeći da se nije primjereno ponašao da bi se onda ispričao za navedeno ponašanje, a posebice poslodavac opravdava odluku da radnik i dalje neosnovano optužuje poslodavca, da se nekorektno ponaša prema svojem poslodavcu i kolegama, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Činjenice navedene u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu od 30.srpnja 2019. tuženik nije dokazao niti je dokazao opravdane razloge za otkaz ugovora o radu tuženiku. Prije svega, na navod tužitelja mu je otkazan ugovor o radu, iako je zabranjeno otkazivati ugovor o radu u slučaju privremene nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, ističe

se kako je tužitelj, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije bio na bolovanju iz drugih razloga, pa je u tom pogledu navod tužitelja neosnovan. Međutim, tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga otkaza ugovor o radu, niti je dokazao činjenice navedene u samoj odluci od 30.srpnja 2020. Naime, činjenica da je tužitelj eventualno i optuživao tuženika da nije prijavio njegovu ozljedu na radu, bez obzira bila ta optužba osnovana ili nije, ne predstavlja skrivljeno ponašanje radnika koje bi opravdalo otkaz, kao što to u smislu odredbe čl. 117. ZR ne predstavlja niti podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti. Tužitelj dakle ima pravo štititi svoja radnička prava kod poslodavca, bio u pravu ili ne. Ostale činjenične navode tuženika da se tužitelj nekorektno ponašao prema radnicama tuženik nije dokazao, odnosno svjedoci koje je sud ispitao, a koje je preložio upravo tuženik takvo nešto nisu iskazivali, već su općenito govorili o ponašanju tužitelja, dali su svoje mišljenje, ali nisu naveli konkretne činjenice. Zaključno, činjenica da je tužitelj i djelomično sudjelovao u radnom procesu kada je već bio otvorio bolovanje ( noseći bicikle na brod), ne može predstavljati razlog za otkaz ugovora o radu, jer tužitelj poslodavcu nije nanio nikakvu štetu. Dakle odluka o otkazu ugovora o radu od 30.srpnja 2019. nije dopuštena.

 

              12. Točka II. tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem zahtjeva sudski raskid ugovora o radu je osnovana, ali sud nije odredio prestanak radnog odnosa sa danom donošenja ove odluke, već sa danom 28.rujna 2019. kako je to predložio tuženik, a tada je, što nije sporno, tužitelj počinio kazneno djelo protiv K. S., osnivača tuženika, protiv ugleda i časti uvredom, opisano po članku 147. Kaznenog zakona, i povodom čega je donesena pravomoćna presuda. Naime, odredbom čl. 125 ZR je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Svakako od 28.rujna, 2019. radni odnos tužitelja kod tuženika ne bi bio moguć, uslijed činjenice da je prema osnivaču tuženika počinio kazneno djelo, a što je nesporna činjenica među strankama i što je vidljivo iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1531/19. U tom pogledu sud je prihvatio prijedlog tuženika da se odredi prestanak radnog odnosa sa danom 28.rujna 2019. jer tada svakako radni odnos tužitelja kod tuženika ne bi bio moguć, kako to osnovano ističe tuženik, a ne sa danom presuđenja kako je to tražio tuženik. Slijedom iznijetog, sud nije provodio dokaz saslušanjem K. S. budući je tužitelj učinio nespornim da je presuda K-1531/2019 pravomoćna, te sud nije saslušao svjedokinju D. G., liječnicu koja je tužitelju otvorila bolovanje, budući je sud utvrdio da je odluka o otkazu ugovora o radu od 30.srpnja 2019 nedopuštena, pa je irelevantno da li je otkaz uslijedio dok je tužitelj bio na bolovanju uslijed profesionalne bolesti ili ozljede kako to tvrdi tužitelj.

 

              13. U pogledu točke III tužbenog zahtjeva, sud je naložio tuženiku-poslodavcu da tužitelju isplati iznos od 3.782,60 eura / 28.500,00 kuna, i to tri mjesečne ugovorene plaće budući je sud odredio prestanak radnog odnosa sa 28.rujna 2019. Naime, radni odnos tužitelja kod tuženika trajao je od 15.rujna 2011., dakle 8 godina, ali tužitelj nije dokazao niti naveo kakve obveze uzdržavanja ga terete, a s obzirom na starost tužitelja, isti će relativno lako naći drugo zaposlenje.

 

              14. U smislu odredbe čl. 154.st.2. ZPP sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka budući su u ovom sporu podjednako uspjele sa svojim zahtjevima.

 

              15. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Crikvenici, 27.veljače 2023.

 

 

Sudac

 

        Kristina Pavelić, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.