1                             Poslovni broj: 3 P-385/2022-12

 

 

            

  Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

  Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-385/2022-12

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB…, S., koju zastupa punomoćnik G. P., odvjetnik u S., protiv tužene C. b. d.d. u stečaju, OIB…, S., koju zastupa stečajna upraviteljica A. Č., S., radi nedopuštenosti ovrhe, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice G. P. i D. M., radnice tužene, 27. veljače 2023.

 

presudio je

 

              I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbe i prijenosa u postupku koji se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu tuženika prema tužitelju za izravnu naplatu tražbine zaprimljene kod FINA-e dana 30. rujna 2021. na temelju zadužnice od 23. rujna 2008. godine, ovjerene kod javnog bilježnika N. K. pod poslovnim brojem OV-11883/08."

 

              II Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tužena naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn.1

             

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica je 15. prosinca 2021. Općinskom sudu u Splitu podnijela tužbu postupajući prema zaključku Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-3267/2021-8 od 2. prosinca 2021. kojim je upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog člankom 50. stavkom 1. točkom 11. Ovršnog zakona.

 

              2. U tužbi je istaknula zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Financijske agencije na temelju zahtjeva tužene za izravnu naplatu od 30. rujna 2021. na temelju zadužnice od 23. rujna 2008. koja je ovjerena od javnog bilježnika N. K. pod poslovnim brojem OV-11883/08.

             

              3. Izjavila je da zadužnica ovjerena od javnog bilježnika N. K. pod poslovnim brojem OV-1183/08 predstavlja privatnu ispravu ovjerenu u potpisu i da je tražbina iz zadužnice zastarjela.

 

              4. Tužena je u odgovoru na tužbu izjavila protivljenje tužbenom zahtjevu.

 

              5. Izjavila je da je predmetna bjanko zadužnica, OV-11883/08, izdana 23. rujna 2008. na iznos do 500.000,00 kn kao instrument osiguranja tražbine iz ugovora o okvirnom kreditu broj 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 od 26. rujna 2008. i pripadajućim mu aneksima 1 i 2, koji su sklopljeni između tužene kao kreditora i društva P. d.o.o., kao korisnika kredita, a kojim ugovorom je korisniku kredita odobren kredit kao dozvoljeno prekoračenje po poslovnom računu broj 1120004732 na iznos do 90.000,00 kn s ugovorenim rokom dospijeća na dan 27. rujna 2010. Izjavila je tužena da predmetna tražbina zastarijeva u roku od pet godina. Zastara je počela teći 28. rujna 2010., odnosno prvog idućeg dana od dana dospijeća tražbine iz ugovora o okvirnom kreditu broj 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 i njegovim aneksima.

 

              6. Radi namirenja dospjele, a nepodmirene tražbine po ugovoru i njegovim aneksima, tužena da je Financijskoj agenciji 19. svibnja 2011. podnijela na naplatu bjanko zadužnicu, OV-11883/08 koja je bila evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje FINE. Financijska agencija da je 24. lipnja 2019., temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima utvrdila nemogućnost izvršenja jer se tražbina po predmetnoj zadužnici nije naplatila u roku od tri godine od dana njenog podnošenja na naplatu te po istoj nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno. Potom da je tužena 31. kolovoza 2021. ponovno podnijela predmetnu zadužnicu, OV-11883/08, na naplatu Financijskoj agenciji radi naplate potraživanja po ugovoru o okvirnom kreditu broj 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 koje i dalje egzistira i na dan 31. svibnja 2022. iznosi 115.634,77 kn. Time da je tužena prekinula tijek zastare. Osim toga izjavila je i da je prema Zakonu o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i Odluci Vlade Republike Hrvatske za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 u razdoblju od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. zastara po sili zakona bila u zastoju.

 

              7. Izjavila je tužena da se u postupku izravne naplate temeljem predmetne bjanko zadužnice naplaćuje, a što da je vidljivo iz priložene Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-11883/08 Financijske agencije od 14. srpnja 2022.

 

              8. Stoga da zastara nije nastupila, pa da tužbeni zahtjev treba odbiti.

 

              9. Predložila je izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora o okvirnom kreditu broj 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 s aneksima 1 i 2, bjanko zadužnice OV-11883/08, zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji od 17. svibnja 2011. s prijamnim pečatom Financijske agencije, izvoda iz očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom Financijske agencije od 23. srpnja 2015., specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-11883/08 od 14. srpnja 2022. i izvoda iz poslovnih knjiga tuženika od 12. srpnja 2022.

 

              10. Općinski sud u Splitu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari rješenjem poslovnog broja P-4418/21 od 15. travnja 2022.

 

              11. Na pripremnom ročištu tužiteljica je izjavila da je glavni dužnik P. d.o.o. brisan iz registra i da su prema njemu svi postupci obustavljeni, odnosno zastarjeli, a da zastarom potraživanja prema glavnom dužniku potraživanje zastarijeva i prema jamcu.

 

              12. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenim ovrhe, odnosno pljenidbe i prijenosa po zahtjevu za izravnu naplatu tužene kao ovrhovoditelja na temelju bjanko zadužnice OV-11883/08.

             

              13. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava ugovora o okvirnom kreditu broj 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 s aneksima 1 i 2, bjanko zadužnice OV-11883/08, zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji od 17. svibnja 2011. s prijamnim pečatom Financijske agencije, izvoda iz očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom Financijske agencije od 23. srpnja 2015., specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-11883/08 od 14. srpnja 2022. i izvoda iz poslovnih knjiga tuženika od 12. srpnja 2022.

 

              14. Sud je od Općinskog suda u Splitu tražio spis tog suda poslovnog broja Ovr-3267/2021. Iz tog spisa, za potrebe ovog postupka, kopirana je žalba od 12. listopada 2021. i zaključak i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-3267/2021-8.

 

              15. Zaključkom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-3267/2021-8 od 2. prosinca 2021. tužiteljica je upućena pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ).

 

              16. Propisano je člankom 50. stavkom 1. točkom 11. OZ-a da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

 

              17. Propisano je člankom 210. stavkom 2. OZ-a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a).

             

              18. Dakle, tužiteljica je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, a u kojem je upućena pokrenuti ovu parnicu, svoje protivljenje prijenosu i pljenidbi, odnosno svoju tvrdnju o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa argumentirala tvrdnjom o nastupanju zastare tražbine tužene. Zbog toga je sud i uputio tužiteljicu pokrenuti ovu parnicu, da bi se u parnici provjerila istinitost njezinih tvrdnji o tome da je nastupila zastara tražbine tužene.

 

              19. Propisano je člankom 52. stavkom 3. OZ-a da će sud prvog stupnja bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana. Dakle, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen na temelju članka 52. OZ-a, ovršenik (tužiteljica) može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu.

 

              20. Prilikom donošenja odluke o stranačkom sporu, odnosno o dopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom trebalo je, a uzimajući u obzir navode tužiteljice utvrditi je li nastupila zastara tražbine iz bjanko zadužnice.

 

              21. Pri tome je trebalo uzeti u obzir činjenice koje su utvrđene iz sadržaja isprava:

- da su tužena i trgovačko društvo P. d.o.o., sklopili ugovor o okvirnom kreditu br. 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 26. rujna 2008.

 

- da je na temelju tog ugovora nastala obveza trgovačkog društva P. d.o.o. vratiti tuženoj iskorišteni iznos sredstava uvećan za kamatu, naknadu, zateznu kamatu i druge eventualne troškove s dospijećem 27. ožujka 2009., a potom aneksom broj 1 od 27. ožujka 2009. datum dospijeća obveze odredili na dan 27. rujna 2009. te aneksom broj 2 od 25. rujna 2009. datum dospijeća obveze odredili na dan 27. rujna 2010.

 

- da je tužiteljica radi osiguranja obveze vraćanja kredita predala tuženoj bjanko zadužnicu izdanu u Splitu 23. rujna 2008., a što je navedeno u članku 10. ugovora o okvirnom kreditu br. 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 od 26. rujna 2008.

 

- da je potpis tužiteljice na bjanko zadužnici ovjeren od javnog bilježnika N. K. u S. pod brojem: OV-11883/08 23. rujna 2008.,

 

- da je trgovačko društvo P. d.o.o. prestalo postojati jer je brisano iz sudskog registra 24. svibnja 2018. rješenjem ovog suda poslovnog broja Tt-18/5030-2.

 

- da je tužena kanila postići ovrhu, odnosno prisilno ostvarenje tražbine iz zadužnice u iznosu od u iznosu od 86.970,29 kn, od čega glavnog duga u iznosu od 75.087,25 kn, koju mu je predala tužiteljica i u tu svrhu podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu bjanko zadužnice 19. svibnja 2011.,

 

- da je tužena potom, 31. kolovoza 2021. podnijela zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku N. K. pod brojem OV-11883/08 od 23. rujna 2008.

 

              22. Spor je među strankama nastao u odnosu na to je li tražbina tužene prema tužiteljici zastarjela, pa stoga je li prestalo pravo tužene zahtijevati ispunjenje obveze. Stoga je prvenstveno trebalo odrediti rok zastare tražbine utvrđene u bjanko zadužnici.

 

              23. Predmetnu zadužnicu tužiteljica je izdala 23. rujna 2008. U to vrijeme institut zadužnice bio je uređen člankom 183. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., dalje: OZ/96).

             

              24. Odredba članka 183. stavka 1. OZ/96, koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice glasi:

              "Dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate."

 

              25. S obzirom na formu isprave, koja predstavlja privatnu ispravu s javno ovjerenim potpisom izdavatelja, neovisno o tome što prema odredbi članka 183. stavka 1. OZ/96 ta isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, zadužnica izdana sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, nije sudska odluka kojom je utvrđeno potraživanje.

 

              26. Naime, zadužnica sama po sebi nije "pravomoćna sudska odluka" već dostavom iste banci tek proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali ujedno nije i rješenje o ovrsi, koje i inače po svom sadržaju (osim kod rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem se nalaže isplata) nije takva sudska odluka kojom se utvrđuje neko potraživanje. Zadužnica izdana u smislu članka 183. stavka 1. OZ/96 nije javnobilježnički akt, ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku.

 

              27. Za potraživanje iz zadužnice nije određen neki drugi rok zastare, pa sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) treba zaključiti da tražbina iz zadužnice zastarijeva u roku od pet godina.

 

              29. Prema članku 215. stavku 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

 

              30. Da bi se utvrdio početak tijeka zastare te tražbine potrebno je prvenstveno utvrditi od kojeg trenutka je tuženik kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. To će prije svega ovisiti o tome je li zadužnica izdana nakon što je tražbina iz osnovnog posla dospjela ili prije roka dospijeća. U prvom slučaju zastarni rok bi počeo teći nakon izdavanja zadužnice, a u drugom slučaju tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla.

 

              31. Tražbina iz ugovora o okvirnom kreditu br. 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 od 26. rujna 2008., radi osiguranja koje je izdana predmetna zadužnica, dospjela je 27. rujna 2010., a zadužnica je izdana 23. rujna 2008. Dakle, zadužnica je izdana prije roka dospijeća tražbine iz osnovnog posla. Stoga je sukladno članku 215. stavku 1. ZOO-a tužena kao vjerovnik imala pravo zahtijevati ispunjenje tražbine osigurane zadužnicom 28. rujna 2010. Tužena je zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji podnijela 19. svibnja 2011., dakle unutar roka zastare. Tom radnjom tužena, kao vjerovnik, a koju je poduzela protiv tužiteljice kao dužnika radi ostvarenja potraživanja, prekinula je zastaru, prema određenjima članka 241. ZOO-a.

 

              32. Propisano je člankom 12. stavkom 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18., dalje ZPONS) da Agencija prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika.

 

              33. Prestankom izvršavanja osnove za plaćanje, predmetne zadužnice, a koje je bilo obligatorno za Financijsku agenciju u slučaju ispunjenja uvjeta, okončana je provedba ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja i to prema navodima tužene 24. lipnja 2019., odnosno prema navodima tužiteljice 25. lipnja 2019.

 

              34. Na taj način je zapravo došlo do okončanja postupka po zahtjevu ovrhe, ali i do okončanja prekida zastare, prema članku 245. stavku 5. ZOO-a. Tako je prema određenju članka 245. stavka 5. ZOO-a zastara počela teći iznova od dana okončanja postupka po zahtjevu ovrhe, odnosno od dana prestanka izvršavanja osnove za plaćanje po zahtjevu za naplatu.

 

              35. Dakle od tada, prema članku 245. stavku 1. ZOO-a, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužena je nedvojbeno 31. kolovoza 2021. ponovno podnijela zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice Financijskoj agenciji, pa je ponovno, u okviru roka zastare od pet godina, prekinula zastaru.

 

              36. S obzirom na to zaključiti je da nije nastupila zastara tražbine iz bjanko zadužnice, pa da je utoliko i neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da sud proglasi ovrhu (pljenidbu i prijenos) na temelju zahtjeva za izravnu naplatu nedopuštenim.

 

              37. Tužiteljica se pozivala na svoj status jamca za ispunjenje obveze trgovačkog društva P. d.o.o. prema tuženoj na temelju ugovora o okvirnom kreditu br. 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 od 26. rujna 2008. te je tvrdila da je tražbina tužene prema glavnom dužniku obveze iz ugovora o okvirnom kreditu br. 8010002318 po poslovnom računu broj 1120004732 od 26. rujna 2008., dakle obveza trgovačkog društva P. d.o.o. zastarjela, pa da je stoga zastarom obveze glavnog dužnika nastupila i zastara obveze tužiteljice kao jamca. Međutim treba kazati da osnova nastanka obveze tužiteljice prema tuženoj, koju je tužena pokušala prisilno ostvariti, nije jamstvo, već bjanko zadužnica. Zadužnica je instrument dobrovoljnog osiguranja tražbine i mehanizam izvansudskog namirenja tražbine te je po svojoj pravnoj prirodi strogo formalni, jednostrani privatnopravni akt dužnika koji on preuzima obvezu ispunjenja određene novčane tražbine i daje suglasnost da se radi naplate tražbine mogu plijeniti njegovi računi. Dakle u zadužnici dužnik daje suglasnost da se radi naplate određene tražbine plijene njegovi računi. Bjanko zadužnica je relativno apstraktna osnova nastanka tražbine, na temelju koje dužnik preuzima obvezu ispunjenja novčane obveze koja se na temelju bjanko zadužnice može neposredno izvansudski prisilno ostvariti.

 

              38. Obveza tužiteljice prema tuženoj ima osnovu u bjanko zadužnici i ta obveza ima samostalnost i u odnosu na rok zastare. Činjenica postojanja jamstva tužiteljice za obvezu trgovačkog društva P. d.o.o. prema tuženoj nije bitna za rješenje stranačkog spora. Naime, ponoviti je, da obveza tužiteljice prema tuženoj ima svoju osnovu u bjanko zadužnici ovjerenoj po javnom bilježniku N. K. pod brojem OV-111883/2008 od 23. rujna 2008. te da ista ne predstavlja jamstvo, pa su utoliko nebitni i bez utjecaja na rješenje stranačkog spora navodi tužiteljice o tome da je tražbina iz zadužnice zastarjela zbog navodne zastare obveze trgovačkog društva P. d.o.o.

 

              39. Tužena je u cijelosti uspjela u ovoj parnici, ali nije istaknula zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

              40. Tužiteljica je istaknula zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn.

 

              41. Propisano je člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. S obzirom na to da je tužiteljica izgubila parnicu, njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka trebalo je odbiti.

 

U Splitu 27. veljače 2023.

 

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.