1                Poslovni broj: 26 Povrv-111/2021-12

 

                     

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

   Trg pobjede 13, Slavonski Brod                           

 

Poslovni broj: 26 Povrv-111/2021-12

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A1 H. d.o.o., OIB:…, Z., zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Z. i P. d.o.o., O., protiv tuženika Ž.T., vlasnika obrta P.R. iz S.B., OIB:..., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja M.J., odvjetnika u S.B. i tuženika osobno, zaključene 27. siječnja 2023., nakon javne objave presude, 27. veljače 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika R.A.Č. iz S.B., poslovni broj Ovrv-1164/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku Ž.T., vlasniku obrta P.R. iz S.B., OIB:..., da tužitelju A1 H. d.o.o., OIB:..., Z., namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 249,00 eur/1.876,07 kn[1] (dvije stotine četrdeset devet eura/tisuću osam stotina sedamdeset šest kuna sedam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

              - na iznos od 3,48 eur/ 26,25 kn1 od 17. travnja 2019.,

              - na iznos od 32,50 eur/244,88 kn1 od 16. svibnja 2019.,

              - na iznos od 35,82 eur/269,88 kn1 od 18. lipnja 2019.,

              - na iznos od 39,14 eur/294,88 kn1 od 17. srpnja 2019.,

              - na iznos od 32,71 eur/246,44 kn1 od 15. kolovoza 19.,

              - na iznos od 39,34 eur/296,44 kn1 od 14. rujna 2021.,

              - na iznos od 33,12 eur/249,56 kn1 od 16. listopada 2019.,

              - na iznos od 32,88 eur/247,74 kn1 od 16. studenog 2019.,

do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun tužitelja IBAN … otvoren kod banke, s pozivom na broj …, sve u roku od 8 (osam) dana.

II               Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika R.A.Č. iz S.B., poslovni broj Ovrv-1164/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu kojim je naloženo tuženiku Ž.T., vlasniku obrta P.R. iz S.B., Petra Krešimira IV br. 32, OIB:..., da plati tužitelju A1 H. d.o.o., OIB:..., Z., trošak ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kn (pet stotina kuna) i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu 537,50 kn (pet stotina trideset sedam kuna pedeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III              Nalaže se tuženiku Ž.T., vlasniku obrta P.R. iz S.B., OIB:..., da tužitelju A1 H. d.o.o., OIB:..., Z., naknadi troškove postupka u iznosu od 282,87 eur/2.131,25 kn1 (dvije stotine osamdeset dva eura i osamdeset sedam centi/dvije tisuće stotinu trideset jednu kunu i dvadeset pet lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, odnosno od 27. veljače 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je protiv tuženika podnio javnom bilježniku R.A.Č. iz S.B., prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 1.876,07 kuna prema pojedinačno utuženim računima sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose glavnice prema svakom pojedinačnom računu počev od njegova dospijeća pa do isplate te nastalih troškova ovršnog postupka ukupnom iznosu od 1.037,50 kuna, od čega nastali trošak ovršnog postupka iznosi 500,00 kuna, a predvidivi troškovi ovršnog postupka 537,50 kuna.

1.1.              Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika R.A.Č. iz S.B. poslovni broj Ovrv-1164/2020 od 19. listopada 2020., određena je ovrha općenito na imovini tuženika radi naplate novčane tražbine tužitelja iz točke I.

1.2.              Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je u otvorenom zakonskom roku izjavio prigovor, stoga je temeljem odredbe članka 58. stavka 3. u svezi s odredbom članka 287. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ), rješenjem od 11. prosinca 2020. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2.              Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi da je račun broj 04/19 u visini od 244,88 kuna u cijelosti plaćen 31. svibnja 2019. vidljivo iz prometa po računu koji je priložio uz odgovor na tužbu. Ističe da je greškom dva puta uplatio tužitelju iznos od 941,12 kuna i to 3. siječnja 2019. i 11. siječnja 2019., a iznos od 543,89 kuna platio je također dva puta, 15. ožujka 2019. i 3. travnja 2019. Navodi da je u više navrata odlazio kod tužitelja i zvao je službu za korisnike tužitelja sve kako bi više preplaćene iznose tužitelj preknjižio na buduće račune međutim, tužitelj to nije učinio. Izvršene uplate dokazuje izvatkom iz prometa po transakcijskom računu u privitku odgovora na tužbu.

3.              Podneskom od 22. ožujka 2021. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu te je u bitnome istaknuo da visinu tražbine dokazuje vjerodostojnim ispravama – prijepisima mjesečnih računa za utuženo razdoblje, a koje tuženik nije u cijelosti namirio i prilaže karticu kupca, a ukoliko tuženik tvrdi suprotno ističe da je na njemu teret dokaza u smislu odredbe članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP). Osporava navode tuženika da je namirio potraživanje tužitelja te obrazlaže da se predmetno potraživanje ne odnosi na korisnika P.R. j.d.o.o., OIB: …, već na potraživanje koje tužitelj ima korisniku Ž.T. kao vlasniku obrta P.R., iz čega je vidljivo da se radi o dva različita subjekta. Ističe da iz priloženog izvoda iz prometa po transakcijskom računu trgovačkog društva P.R. j.d.o.o. nije vidljivo da je podmireno potraživanje tužitelja po računima koji su predmet ovog postupka. Prilaže račune ispostavljene za razdoblje od ožujka do listopada 2019. te izvadak iz obrtnog registra za obrt P.R.

3.1.              Tužitelj upućuje na odredbe članka 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08, 72/17, dalje u tekstu: ZEK) kojim je uređena pravna procedura reklamacije u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge, odnosno na kakvoću pružene usluge te ističe da je tuženik, ukoliko je bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge mogao u roku od trideset dana podnošenjem pisanog prigovora pokrenuti reklamacijski postupak, a tuženik navedenu pravnu proceduru nije koristio. S obzirom da tuženik nije podnosio pisane prigovore na utužene račune, to se ima smatrati da se sa iznosima računa suglasio pa da je u ovoj fazi postupka prekludiran iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa budući da je svojom krivnjom propustio pravodobno prigovoriti računima u rokovima propisanima ZEK-om. Predlaže sudu pozvati tuženika u smislu odredbe članka 221. b. stavka 4. ZPP da dostavi isprave kojima se može utvrditi je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, a na okolnost da je tuženik u sustavu PDV-a dostavlja presliku izvatka sa mrežne stranice Porezne uprave. Zaključno, predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, a tuženika obvezati na naknadu troškova postupka tužitelju.

4.              Na pripremnom ročištu održanom 5. prosinca 2022. tuženik je ponovio navode iz odgovora na tužbu, istaknuo je da je u siječnju i veljači 2019. račune tužitelja platio dva puta, a djelatnici tužitelja su mu rekli da će to preknjižiti pa će se platiti razlika kad se preplaćeni iznos potroši. Devet mjeseci su mu stizali računi, ali ih on prema uputi djelatnika tužitelja nije plaćao jer je znao da je u preplati, a kada mu je isključen telefon bezuspješno je pokušavao stupiti u kontakt s tužiteljem. Nakon toga primio je rješenje o ovrsi od javnog bilježnika. Posebno je istaknuo da je tijekom razdoblja od devet mjeseci koristio telefon unatoč neplaćenim računima pa smatra da bi ga tužitelj u tom razdoblju sigurno isključio da je smatrao da je dužan platiti račune. Predložio je da se u postupku kao svjedok sasluša knjigovođa A.M. na okolnost da su računi tužitelja plaćeni unaprijed. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. siječnja 2023. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem A.M.

5.              U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga sa stanjem duga tuženika na dan 3. lipnja 2020. (str.5), izvadak iz obrtnog registra za tuženika (str.6 spisa), promet po transakcijskom računu trgovačkog društva P.R. j.d.o.o. S.B. od 14. svibnja 2020. (str.11-12 spisa), računi za pružene usluge ispostavljene tuženiku za mjesec ožujak 2019. do listopad 2019. (str.29-48 spisa), kartica kupca (str. 49-50 spisa), izvadak iz obrtnog registra (str.51), provjera obveznika u sustavu PDV-a (str. 52 spisa) te dopis Ministarstva financija, Porezne uprave o korištenju prava na odbitak pretporeza od strane tuženika (str. 73 spisa).

5.1.              Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP) kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

5.2.              Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6.              Predmet postupka je naplata potraživanja tužitelja koju ima prema tuženiku po osnovu dospjelih, a ne plaćenih računa za telekomunikacijske usluge za razdoblje od ožujka do listopada 2019. (str.29-48 spisa) u ukupnom iznosu od 249,00 eur/1.876,07 kuna1.

7.              Budući se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje u iznosu manjem od 10.000,00 kuna to se sukladno odredbi članka 458. stavka 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

8.              Među parničnim strankama nije sporno postojanje obveznopravnog odnosa, sporna je osnova i visina tražbine tužitelja.

8.1.              Tuženik osporava tražbinu tužitelja iz razloga što smatra da je istu tužitelju namirio uplatama koje je izvršio prije ispostavljanja predmetnih računa, obzirom da je vršio plaćanja tužitelju u iznosima koji su premašivali iznose tražbina po ranije ispostavljenim računima.

9.              Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem duga tuženika na dan 3. lipnja 2020. sud je utvrdio da tužitelj ima novčanu tražbinu prema tuženiku s osnova ne plaćenih računa ispostavljenih za telekomunikacijske usluge tužitelja koje je koristio tuženik i to za razdoblje od ožujka do listopada 2019., u  ukupnom iznosu od 249,00 eura/1.876,07 kuna1 (str. 5 spisa).

9.1.              Tuženik ne spori postojanje ugovornog (pretplatničkog) odnosa, ali osporava tražbinu tužitelja za utuženo razdoblje jer smatra da je istu namirio uplatama koje je izvršio tužitelju po drugim računima koje je greškom plaćao u više navrata.

9.2.              Kao dokaz svojih navoda prilaže promet po transakcijskom računu otvorenom kod P.B.Z. d.d., s kojega je vršio plaćanja tužitelju (str.11 spisa) međutim, iz istoga nije moguće utvrditi da bi tražbina tužitelja doista bila namirena, a tužitelj namirenje tražbine osporava. Naime, u odnosu na priloženi izvod iz prometa po transakcijskom računu kojega je dostavio tuženik vidljivo je da se radi o računu drugog subjekta - trgovačkog društva P.R. j.d.o.o., OIB: 00311729973, a ne transakcijskom računu tuženika Ž.T., vlasnika obrta P.R., OIB:..., prema kojemu tužitelj ima tražbinu koju prisilno ostvaruje putem suda. Jednako tako iz opisa plaćanja nije moguće utvrditi da bi s istoga transakcijskog računa bila izvršena plaćanja za korist tužitelja po utuženim računima, a iznosi koji su plaćeni s transakcijskog računa P.R. j.d.o.o. nisu istovjetni iznosima tražbine koji su naznačeni u utuženim računima.

9.3.              Iz priloženog izvatka iz obrtnog registra sa stanjem obrta na dan 16. ožujka 2021. proizlazi da je obrt P.R., vl. Ž.T. iz S.B., aktivan (str. 51 spisa).

9.4.              Tužitelj je također predložio da se u dokaznom postupku pribavi podatak od Ministarstva financija, Porezne uprave, o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima, a Porezna uprava je izvijestila sud da je porezni obveznik Ž.T., S.B., OIB:..., obveznik podnošenja obrazaca poreza na dodanu vrijednost mjesečno prema odredbama članka 84. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22), da primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama te odbija pretporez u skladu s odredbama članka 57. istoga Zakona. Nadalje, da je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave i dokumentaciju poreznog obveznika Ž.T. utvrđeno je da nad tuženikom nije proveden postupak poreznog nadzora u predmetnom, utuženom razdoblju te  da tuženik nije iskazao utužene račune tužitelja u svojim knjigama ulaznih računa, stoga Porezna uprava ne raspolaže podacima o korištenju pretporeza po utuženim računima za tuženika (str. 73 spisa). Tuženik ovaj podatak također nije dostavio tijekom postupka niti se očitovao na navode tužitelja glede konzumiranja prava na odbitak pretporeza po utuženim računima.

9.5.              Visina utuženog potraživanja utvrđena je uvidom u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem duga tuženika na dan 3. lipnja 2020. (str.5) i spisu priloženih računa koje je tužitelj ispostavio tuženiku (str. 29-48 spisa). Tuženik ne osporava primitak računa niti činjenicu da prema istima nije vršio plaćanja tužitelju, ali navodi da to nije činio jer je preplatio tražbinu tužitelja po prethodnim računima pa je smatrao da nije dužan namiriti utužene račune koje mu je ispostavljao tužitelj.

9.6.              Kako tuženik u postupku nije dokazao da je namirio tražbinu tužitelja po utuženim računima premda je na njemu teret dokaza to je sud, u smislu odredbe članka 219. stavka 1. i 221.a ZPP, navode tuženika ocijenio neosnovanima.

10.              Tužitelj je dokazao postojanje tražbine prema tuženiku, a tuženik nije dokazao da je platio utuženo potraživanje tužitelja prema ispostavljenim računima pa je primjenom odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) u vezi sa odredbom članka 451. stavka 3. ZPP odlučeno kao u točki I izreke presude.

11.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP.

11.1.              Trošak postupka odmjeren je u skladu sa vrijednosti predmeta spora i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: OT). Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 48. toč. 3. OT. Tužitelj je na ročištu na kojem  je zaključena glavna rasprava 27. siječnja 2023. popisao trošak u ukupnom iznosu 321,85 eura/2.425,00 kuna1.

11.2.              Nakon što je po prigovoru tuženika postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, smatra se da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga te se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom u kojem se o troškovima postupka odlučuje jedinstvenom odlukom, bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka.

11.3.              Vrhovni sud Republike Hrvatske je u Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. zauzeo stajalište u kojemu je navedeno: „Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (jednako i ŽS u Varaždinu, Gž 1612/2021-2 od 8. prosinca 2021.).

11.4.              Tužitelju zastupanom po opunomoćeniku iz reda odvjetnika su priznati troškovi postupka u ukupnom iznosu od 282,87 eura/2.131,25 kuna1, a odnose se na trošak sastava prijedloga/tužbe u iznosu od 41,48 eur/312,50 kuna1 (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženog podneska od 19. ožujka 2019. u iznosu 49,77 eur/375,00 kuna1 (Tbr. 8. toč.1. u vezi sa Tbr. 7. toč, 1. OT), troška zastupanja na ročištu 30. ožujka 2021. u iznosu 187,50 kuna budući se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. toč. 2.OT, 50% nagrade), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 5. prosinca 2022. u iznosu 49,77 eur/375,00 kuna1 (Tbr. 9. toč. 1. OT) i troška zastupanja na glavnoj raspravi 27. siječnja 2023. u iznosu 49,77 eur/375,00 kuna1 (Tbr. 9. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 53,92 eur/406,25 kuna (Tbr.42 OT) što iznosi ukupno 269,59 eur/2.031,25 kuna te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur/100,00 kuna1 (Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21). Tužitelju nije priznat trošak nagrade javnog bilježnika u iznosu 100,00 kuna, paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu 37,50 kuna kao niti zatraženi materijalni trošak u iznosu 50,00 kuna jer sudu nije dostavljen dokaz da su isti troškovi doista plaćeni te da su plaćeni u navedenim iznosima, odnosno spisu ne prileže računi za navedene izdatke koje je tužitelj samo popisao u troškovima ovršnog postupka, dok predvidive troškove ovršnog postupka u cijelosti sud nije priznao iz razloga jer isti nisu nastali pa tužitelj nema pravo na naknadu istih u okviru troškova parničnog postupka.

12.              Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud temelji na odredbi članka 29. stavka. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO), kojom je propisano da dužnik koji padne u zakašnjenje pored glavnice duguje vjerovniku i zakonsku zateznu kamatu, dok se odluka o visini kamate temelji na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO. Prema odredbi članka 151. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22; dalje u tekstu: ZPP/22) koja se primjenjuje u ovom postupku prema odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22), na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 27. veljače 2023.

13.              Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 27. veljače 2023.

                                            Sudac

 

                                                                                                    Marina Smaić

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

 

 

     O tome obavijest:

1. Tužitelj po opunomoćenicima u O.D. Z.iP. d.o.o., O.,
2. Tuženik Ž.T., vl. obrta P.R., S.B..