1

Poslovni broj Gž Ovr-95/2021-2

Poslovni broj Gž Ovr-95/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara,               u pravnoj stvari ovrhovoditelja L. M. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. V. i K. V., odvjetnicima iz O., protiv ovršenika P. J. iz P., OIB: ..., kao vlasnika obrta G. metalna i aluminijska bravarija, zastupanog po punomoćniku R. P., odvjetniku iz S., radi ostvarenja nenovčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika, podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2881/2020 od 26. siječnja 2021., 27. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

              Uvaženjem žalbe ovršenika ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2881/2020 od 26. siječnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.  

Obrazloženje 

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke određena je ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-648/2016 od 30. kolovoza 2017., radi ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditelja koju može obaviti i druga osoba, ne samo ovršenik, a radi otklanjanja nedostatka na ulaznim vratima i to nedostatak funkcionalne električne brave, nedostataka pomicanja ulaznih vrata prema unutra dok su ista zaključana, postavljanje gumene brtve oko stakla i panela na vratima, otklopni dio nadsvjetla opremiti mehanizmom za otvaranje, zamijeniti dva stakla sa strukturalnim greškama sa istim staklima bez tih grešaka i ponovno staviti silikon na spoj kamena i praga ispod vrata, a sve to sukladno "vještvu osiguranja dokaza" od 7. travnja 2011. i "izmjeni i dopuni vještva izrađenog 7. travnja 2011." od 29. studenog 2011. izrađenim po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo A. N. iz O. u izvanparničnom predmetu osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Omišu broj R1-744/2010, tako da se ovlašćuje ovrhovoditelj da na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi o trošku ovršenika, na stambenom objektu ovrhovoditelja anagrafske oznake O., otkloniti sve nedostatke na ulaznim vratima i to ukloniti nedostatak nefunkcionalne električne brave, ukloniti nedostatak pomicanja ulaznih vrata prema unutra dok su ista zaključana, postaviti gumene brtve oko stakala i panela na vratima, otklopni dio nadsvjetla opremiti mehanizmom za otvaranje, zamijeniti dva stakla sa strukturalnim greškama sa istim staklima bez ikakvih greški i ponovo staviti silikon na spoju kamena i praga ispod vrata, a sve to sukladno "vještvu osiguranja dokaza" od 7. travnja 2011. i "izmjeni i dopuni vještva (osiguranje dokaza) izrađenog 7. travnja 2011." od 9. studenog 2011. izrađenima po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo A. N. iz O. u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Omišu pod poslovnim brojem R1-744/2010, te je naloženo ovršeniku da u roku od tri dana po dostavi ovog rješenja, na račun suda položi iznos od 10.000,00 kn potreban za podmirenje troškova koji će nastati ovrhom opisane radnje od druge osobe.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da su djelatnici ovršenika u više navrata nakon ugradnje kao i po pravomoćnoj presudi pristupili ovrhovoditelju i sanirali te otklonili nedostatke. Također su otklonili i nedostatke silikoniranja koje nisu dužni otkloniti iz razloga jer su vrata sada stara 12 godina od kada su ugrađena i treba ih redovito svake godine održavati. Navodi da je tijekom cijeloga garantnog roka za vrata bio na usluzi i spreman otkloniti bilo kakav kvar.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se obustavi ovršni postupak. Traži trošak prema troškovniku specificiranom u žalbi.

5. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu navodi da su navodi ovršenika istaknuti u njegovoj žalbi od 3. veljače 2012. neistiniti, naime, djelatnici ovršenika su jednom prije 4 – 5 mjeseci izašli na teren i izvidili stanje, nakon čega je ovršenik usmenim putem obavijestio ovrhovoditelj da on neće popraviti ta vrata jer mu je tako preskupo. Dakle, ovršenik, a ni njegovi djelatnici nikada nisu otklonili nedostatke na koje upućuje ovršna isprava i zbog toga ovrhovoditelj u cijelosti ustraje kod ovršnog prijedloga.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

7. Žalba je osnovana.

8. Prijedlog za ovrhu, kao i pobijano rješenje temelji se na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-648/2016 od 30. kolovoza 2017. kojom je ovršeniku kao tuženiku naloženo da otkloni sve nedostatke na ulaznim vratima i to ukloniti nedostatke funkcionalne električne brave, nedostatak pomicanja ulaznih vrata prema unutra dok su ista zaključana, postavi gumene brtve oko stakala i panela na vratima, otklopni dio nadsvjetla opremiti mehanizmom za otvaranje, zamijeniti dva stakla sa strukturalnim greškama sa istim staklima bez grešaka i ponovno staviti silikon na spoju kamena i praga ispod vrata, a sve to sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 7. travnja 2011. i 29. studenog 2011. u postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj R1-744/2010.

9. U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj je naveo da ovršenik nije postupio po citiranoj presudi te je predložio donošenje rješenja o ovrsi kojim se sud ovlašćuje ovrhovoditelja da sam o trošku ovršenika učini te radnje.

10.  Prema tome, radi se o radnjama koje može obaviti druga osoba, zbog čega se ovrha u ovom predmetu treba provesti na način određen čl. 261. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje OZ).

11. Prema odredbi čl. 261. OZ-a ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam (st. 1.). U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu priloži ovrhovoditelj (st. 2.). Konačno rješenje o visini troškova iz st. 2. ovog članka sud donosi na prijedlog ovrhovoditelja, odnosno ovršenika. Ako se naknadno pokaže da je na temelju rješenja iz st. 2. ovog članka pribavljeno od ovršenika više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnog postupka, sud će, na ovršenikov prijedlog, razliku vratiti ovršeniku, ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od ovršenika, odnosno naložit će ovrhovoditelju da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspoložbu (st.3.).

12. Dakle, prijedlogom za ovrhu radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba potrebno je tražiti da sud ovrhovoditelja ovlasti da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi obavljanje radnje na koju glasi obveza, odnosno da je sam obavi te da se naloži ovršeniku da na ime troškova koji će nastati obavljanjem radnji od strane druge osobe ili ovrhovoditelja unaprijed položi kod suda određeni iznos.

13. Obzirom na navedeno, proizlazi da ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu ne sadrži sve što je potrebno u smislu odredbe čl. 39. st. 3. OZ-a pa je stoga prvostupanjski sud trebao pozvati ovrhovoditelja da u skladu s odredbom čl. 109. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), svoj prijedlog dopuni u smislu određivanja roka u kojem je ovrhovoditelj ovlašten na trošak ovršenika povjeriti drugoj osobi obavljanje radnje na koju glasi obveza odnosno da je sam obavi, te ovisno o postupanju ovrhovoditelja odlučiti o njegovom prijedlogu.

14. U nastavku postupka sud prvog stupnja dužan je postupiti kako je navedeno u ovom rješenju, dakle pozvati ovrhovoditelja na dopunu prijedloga za ovrhu na način da isti sadrži sve što je potrebno sukladno odredbi čl. 261. st. 1. i 2. OZ-a te ovisno o postupanju ovrhovoditelja ponovno odlučiti o podnijetom prijedlogu za ovrhu.

15. Dodatno, treba reći da odredba čl. 261. OZ-a propisuje da visinu iznosa koji će sud rješenjem naložiti ovršeniku da unaprijed položi, sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji je uz prijedlog za ovrhu priložio. Iz sadržaja citirane odredbe proizlazi da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu niti ne mora nužno priložiti troškovnik ali bi bilo poželjno; a kako bi sud sukladno citiranom propisu mogao odrediti po slobodnoj ocjeni iznos potrebnog troška. Dakle, bilo bi potrebno da ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu svoj prijedlog obrazloži na način da učini vjerojatnim visinu potrebnog iznosa potrebnog za podmirenje obavljanja ovršnih radnji, odnosno po mogućnosti priložiti troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje

16. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe ovršenika pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovan postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1.     O.-a.

U Rijeci 27. veljače 2023.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara