Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-131/2023-2

 

             

      Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

 

 

Poslovni broj: Gž-131/2023-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. B. j.d.o.o., OIB: , P., zastupan po direktoru T. B., OIB: , P., zastupani po punomoćniku Ž. M., odvjetniku u S. B., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj 10 Pn-61/2021-2 od 23. prosinca 2022., 27. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I.) Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj 10 Pn-61/2021-2 od 23. prosinca 2022. godine.

 

II.) Točka I. izreke, kao ne pobijana, ostaje neizmijenjena.

 

III.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj 10 Pn-61/2021-2 od 23. prosinca 2022. godine navedeni sud se je proglasio stvarno nenadležnim za suđenje u ovoj građansko pravnoj stvari (točka I. izreke), i određeno je da će se nakon pravomoćnosti navedenog rješenja spis predmeta ustupiti na suđenje Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu (točka II. izreke).

 

2.) Protiv navedenog rješenja, i to samo protiv odluke u točki II. izreke, žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19. – dalje: ZPP), pa predlažu da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijano rješenje u točki II. izreke preinači tako da za suđenje kao stvarno i mjesno nadležni sud odredi Trgovački sud u Osijeku – Stalnu službu u Slavonskom Brodu.

 

3.) Žalba nije osnovana.

 

4.) Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi pozivom na primjenu odredbi čl.15.st.2., čl.17.st.1. te čl.34.b st.1.t.1. ZPP-a – jer na temelju podataka sadržanih u tužbi te isprava priloženih uz tužbu, na izvjestan način utvrđuje da se u predmetnom slučaju radi o sporu između pravnih osoba, za koje je stvarno nadležan trgovački sud, i jer se registrirano sjedište tuženika nalazi u Zagrebu, tj. na području mjesne nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu.

 

5.) Neosnovane su žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a – jer protivno tim tvrdnjama pobijano rješenje je potpuno jasno te sadrži valjane razloge (u obrazloženju je navedeno da je za suđenje odredio sud prema registriranom sjedištu tuženika), a nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih ga ne bi bilo moguće na valjan način ispitati.

 

5.1.) Sud prvog stupnja nije učinio niti bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koje se u skladu sa odredbom čl.365.st.2. ZPP-a uvijek pazi po službenoj dužnosti.

 

6.) Ne postoje niti žalbeni razlozi iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pobijanu odluku utemeljio na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7.) Naime, u ovom žalbenom stadiju postupka nije sporno da tuženik (C. o. d.d. Z.), koji je pravna osoba, ima registrirano sjedište u Z. – dakle, na području mjesne nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu.

7.1.) S obzirom na navedeno u prethodnoj točki pravilna je pobijana odluka suda prvog stupnja, jer je odredbom čl.46.st.1. ZPP-a propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost drugog suda, da je tada za suđenje nadležan sud koji je općenito nadležan za tuženika, i s obzirom da je odredbom čl.48.st.1. istog Zakona propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općenito  nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Dakle, u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi za suđenje u predmetnoj parnici mjesno je Trgovački sud u Zagrebu, kao sud opće mjesne nadležnosti za tuženika.

8.) Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je mjesno nadležni sud u predmetnom slučaju trebalo odrediti primjenom odredbe čl.52. ZPP-a, i da je prema toj odredbi, a s obzirom da su štetne posljedice nastupile u P., mjesno nadležan Trgovački sud u Osijeku – Stalna služba u Slavonskom Brodu. Navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti jer, polazeći od činjeničnih navoda tužbe, navedena odredba čl.52. ZPP-a ne može se primijeniti u predmetnom slučaju.

9.) Naime polazeći od činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu naknade štete na njegovom osobnom vozilu, koju štetu je pretrpio dana 25. lipnja 2021. godine u snažnom nevremenu praćenom obilnim ledom, a taj zahtjev tužitelj prema tuženiku temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju automobilskog kaska – na Polici osiguranja automobilskog kaska broj .

10.) Odredbom čl.52. ZPP-a, na koju se u žalbi poziva tuženik, propisano je da je za suđenje u sporovima o izvan ugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila (st.1.); da ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, da je nadležan pored suda iz stavka 1. ovog članka i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište (st.2.); i da će se odredbe st.1. i 2. ovog članka primjenjivati i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja, a odredba stavka 1. ovog članka i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika (st.3.).

11.) Ne primjenjivost navedene odredbe u predmetnom slučaju proizlazi iz toga  što se ista odnosi na sporove o izvan ugovornoj štetu, a što predmetni spor s obzirom na činjenični supstrat izložen u točki 9. obrazloženja nije, jer tužitelj u njemu zahtjeva isplatu osigurnine temeljem zaključenog kasko osiguranja, dakle, svoj zahtjev za isplatu temelji na postojanju ugovornog odnosa osiguranja imovine.

12.) Zbog navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

13.) Budući da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku ne pripada mu niti pravo na trošak izjavljivanja žalbe pa mu isti nije niti dosuđen.

 

 

Bjelovar, 27. veljače 2023.

 

 

Sudac

     Antun Dominko v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu