Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                   Poslovni broj: Gž-124/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

 

 

 


Poslovni broj: Gž-124/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u pravnoj stvari tužitelja ureda, OIB: ..., iz Z., kojega zastupaju punomoćnici iz O. društva M. i L., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. A., OIB: ..., iz V., kojega zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, od 2. prosinca 2022., poslovni broj: 17 Povrv-414/2019-34, 24. veljače 2023.

 

 

                                                                      p r e s u d i o    j e

 

 

              I. Odbija se žalba tužitelja ureda iz Z. kao  neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, od 2. prosinca 2022.,  poslovni broj: 17 Povrv-414/2019-34.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan. 

             

             

Obrazloženje

 

 

              1. Prvostupanjskom presudom je  suđeno:

 

              "I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz V. G. poslovni broj Ovrv-3111/16 od 14. travnja 2016. u dijelu pod točkom I u kojem je naloženo tuženiku I. A. iz V., da plati tužitelju uredu iz Z., iznos od 6.907,60 kuna/916,80 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

 

              - iznos od 200,00 kuna/26,54 eura¹ od 22. listopada 2011. pa do isplate

              - iznos od 6.560,00 kuna/870,66 eura¹ od 10. prosinca 2011. pa do isplate

              - iznos od 147,60 kuna/19,59 eura¹ od 14. siječnja 2012. pa do isplate,

 

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 387,50 kuna/51,43 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2016. pa do isplate.

 

II               Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 19.422,80 kuna/2.577,85 eura¹, kao s neosnovanim.

 

III               Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 11.646,88 kuna/1.545,81 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za  referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV               Odbija se tuženik s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 1.303,12 kuna/172,95 eura¹ zajedno sa kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim."

 

              2. Protiv dijela presude u točkama I. II. i III. izreke  tužitelj je podnio žalbu iz svih dopuštenih razloga pobijanja iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 11/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,  dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači na način da u cijelosti prihvati tužbu uz nalog tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka i trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu, podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovni postupak.

 

              2.1. U obrazloženju žalbe kritizira postupak suda koji je činjenično stanje utemeljio samo na nalazu i mišljenju vještaka, svjedoka S. J. i tuženika, u čemu nalazi bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između razloga presude i sadržaju isprava i zapisnika. Smatra da je sud tumačio pojedine dokaze isključivo u korist tuženika, a zanemario činjenice koje idu na štetu tuženiku. U prekršajnom postupku u pogledu počinjenja prometne nezgode vodio se postupak samo protiv tuženika, dok se protiv drugog sudionika V. K. nije uopće vodio. Analizira nalaz i mišljenje vještaka i smatra da se iz tog nalaza može zaključiti o isključivoj krivnji tuženika, jer je vozilom prešao na lijevu polovicu kolnika. Ističe da su iskaz tuženika i iskaz svjedoka S. J. međusobno kontradiktorni, a tuženik je mogao pravovremeno vidjeti vozilo iz suprotnog smjera i usporiti kretanje, zbog čega smatra da se kretao prevelikom brzinom. Tuženika smatra odgovornim za nastanak prometne nezgode, a time i za štetu.  

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

              4. Žalba je neosnovana.

 

              5. Ispitujući osnovanost žalbe protiv presude utvrđeno je da u postupku nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se tužitelj opisom povrede poziva. 

 

              6. U ovom sporu male vrijednosti radi isplate na ime  regresa za isplaćenu štetu, prvostupanjski sud je proveo sve  predložene dokaze na temelju kojih je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje  primjenom pravila o slobodnoj ocjeni dokaza (članak 8. ZPP) i  pravilno primijenio materijalno pravo  između kojih je i  pravilo o teretu dokazivanja (članak 221a. ZPP) kada je odbio tužbeni zahtjev radi isplate regresnog potraživanja tužitelja.

 

              7. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio iz vještačkog nalaza, iskaza tuženika i iskaza svjedoka, te uvida u prekršajni spis, da je do prometne nesreće došlo na način da se vozač V. K. nije držao svoje desne strane vrlo uske lokalne ceste, te je nailaskom na jedan prijevoj naišlo vozilo tuženika iz suprotnog smjera te tuženik izbjegavajući to vozilo skrenuo na lijevu stranu kolnika, ali nije uspio izbjeći vozilo V. K.. Nadalje, utvrđeno je da je utuženu svotu isplatio tužitelj navedenom vozaču smatrajući tuženika odgovornim za nesreću i stoga što tuženik nije imao sklopljen ugovor o obveznom osiguranju za svoje vozilo  (neosigurano vozilo), a regres kojeg potraživanja traži u ovom predmetu.     

 

              8. Neopravdano tužitelj prigovara postupku prvostupanjskog suda koji je zaključio da tužitelj  nije dokazao da je tuženik skrivio prometnu nesreću, budući da je to pretpostavka za pravo tužitelja  na povrat sredstava plaćenih drugom sudioniku u prometu. Činjenica da je tuženik vozio neosigurano vozilo sama po sebi ne stvara odgovornost za štetu drugog sudionika u nezgodi, već je potrebno da se utvrdi krivnja (barem podijeljena) vozača koji je upravljao takvim neosiguranim vozilom. Protivno navodima žalbe, tužitelj nije dokazao da je za nastanak štete koju je isplatio drugom sudioniku u nesreći  odgovoran tuženik, zbog čega nema uzročne veze između činjenice da je tuženik vozio neosigurano vozilo i nastanka prometne nezgode.

 

9. Svaka stranka dužna je dokazati svoje navode i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (članak 7. i 219. stavak 1. ZPP), a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s odredbom članka 221a. ZPP. 

 

              10. Naime, niti iz jednog provedenog dokaza, niti iz rezultata dokazivanja kao cjeline ne može se nedvojbeno zaključiti o odgovornosti tuženika za nastanak nezgode, pa time niti njegova odgovornost za isplatu regresnog potraživanja. Činjenica da je do kontakta između vozila došlo na lijevoj polovini kolnika, s obzirom na opisano kretanje vozila prije nesreće, nije od presudne važnosti za zaključak o odgovornosti tuženika za nezgodu, te je sud pravilno uzeo u obzir i rezultat prekršajnog postupka u kojem je tuženik oslobođen krivnje za počinjenje nezgode, koje činjenice sud razmatra u smislu članka 8. ZPP. 

 

              11. O svim  navedenim činjenicama i primjeni prava prvostupanjski sud je dao valjane i jasne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud,  pa se žalitelj upućuje na opširnije razloge prvostupanjske presude. Ovaj sud podržava činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda koji je pravilnom primjenom prava, članak 221.a ZPP zaključio da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štete, a posljedično  zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

             

12. Navodima žalbe tužitelj nije  doveo  u pitanje pobijanu presudu, pa je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana  i potvrđena  je prvostupanjska presuda primjenom članka 368. stavak 1. ZPP (točka I. izreke).

 

13. Tužitelj nije uspio s žalbom, pa je o trošku žalbe odlučeno primjenom članka 166. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP, kao u točki II. izreke ove presude.

             

                                                        U Sisku, 24. veljače 2023.

 

                                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                              Ljiljana Milina, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu