Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: UsI-3308/21-14

 

              

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja T. H. d.o.o., Z., OIB: (ranije: O.-O. T. d.o.o., Z., OIB: ), protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., OIB: , uz sudjelovanje zainteresirane osobe I.M.G.A. d.o.o., Z., OIB: , kojeg zastupa opunomoćenik J. K., odvjetnik u Z., radi rješavanja spora između korisnika i operatera, nakon održane usmene i javne rasprave, 24. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

             

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odluke Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, KLASA: UP/I-344-08/21-01/677, URBROJ: 376-08-21-4 od 30. rujna 2021.

II. Nalaže se tužitelju: T. H. d.o.o., Z., OIB: nadoknaditi zainteresiranoj osobi: I.M.G.A. d.o.o., Z, OIB: , trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,27 eura (tisuću dvjesto četrdeset četiri eura i dvadeset sedam centi) / 9.374,95 kn (devet tisuća tristo sedamdeset četiri kune i devedeset pet lipa) /konverzijski tečaj 7,53450/, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanom odlukom tuženika KLASA: UP/I-344-08/21-01/677, URBROJ: 376-08-21-4 od 30. rujna 2021. usvojen je zahtjev za rješavanje spora korisnika I.M.G.A. d.o.o. i O. T. d.d. kao osnovan te je naloženo tužitelju da korisniku izvrši financijsko odobrenje naknade zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 2.120,69 kn.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako I.M.G.A. d.o.o. (Korisnik) nije podmirio račun za rujan 2020. godine u iznosu od 251,46 kn s rokom dospijeća 15. listopada 2020. tužitelj je izvršio privremeno isključenje usluga korisniku dana 16. prosinca 2020., a potom je dana 25. veljače 2021. izvršeno i trajno isključenje usluga jer Korisnik račun za rujan 2020. niti do tada nije podmirio unatoč svim opomenama iskazanim na računima izdanim mu do dana raskida. Trajnim isključenjem je ugovor između Korisnika i Tužitelja raskinut, a Korisnik nije mogao nastaviti korištenje usluga Tužitelja. Tek po prestanku pretplatničkog odnosa, Korisnik podmiruje Tužitelju dugovanje po računu za rujan 2020. - u ožujku 2021. kada je Korisniku izdan poseban dokument opomene (ugovor je raskinut te Tužitelj više nije izdavao Korisniku račune za usluge). Tužitelj posebno ističe kako je za postupanje na način da opomenu o dospjelim dugovanjima iz prethodnih razdoblja iskazuje na sljedećim izdanim računima tužitelj dobio suglasnost tuženika. Dodatno tužitelj se i očitovao tuženiku o načinu na koji pretplatnike upozorava na postojanje dugovanja, odnosno dospjelog nespornog računa. Ističe da je u upravnom postupku iznio točno, istinito i određeno sve činjenice i okolnosti koje se tiču spornog dugovanja iz pretplatničkog odnosa između Korisnika i Tužitelja kako ga uređuju propisi s područja elektroničkih komunikacija, koje su i potkrijepljene odgovarajućim dokazima, iz čega je bilo evidentno da je tužitelj postupio sukladno relevantnim propisima, pretplatničkom ugovoru, ali i dokumentima na koje mu je upravo tuženik dao suglasnost. Na mogući navod tuženika da tužitelj nije dostavio sve račune izdane Korisniku nakon računa za rujan 2020., a prije privremenog isključenja, tužitelj odmah ističe da predmet upravnog postupka nije bilo pitanje dopuštenosti privremenog isključenja, o čemu se ni tuženik ne očituje u Pobijanoj odluci, već prava tužitelja na naplatu penala i pitanje oblika dostave pisane opomene Korisniku (dostava opomene na računu ili kao poseban dokument opomene) te i sam tuženik u pobijanoj odluci komentira isključivo dostavljene račune i opomene iskazane na njima. Predlaže poništiti odluku tuženika, a dodatno tužitelj predlaže riješiti upravnu stvar na način da donese odluku kojom se odbija zahtjev za rješavanje spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako se spor povodom kojeg je donesena sporna odluka vodio između tužitelja i korisnika vezano za prijevremeni raskid ugovora i naplatu naknade zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 2.447,14 kn od strane tužitelja. Tuženik je stoga prvenstveno utvrđivao jesu li bile ispunjene pretpostavke za jednostrani raskid ugovora od strane tužitelja i naplatu naknade zbog prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora. Postupak privremenog, a zatim trajnog isključenja korisnika iz mreže operatora detaljno je propisan zakonom i podzakonskim propisom. U konkretnom slučaju propisana procedura od slanja opomene korisniku u slučaju, prvo privremenog isključenja pretplatničke terminalne opreme te navođenja daljnjih koraka koji mogu dovesti do trajnog isključenja iz mreže operatora ukoliko se određeno dugovanje ne podmiri nije bila provedena od strane tužitelja što sam tužitelj niti ne osporava. Opomena u slučaju privremenog isključenja korisnika mora sadržavati iznos dugovanja, podatke za plaćanje te posljedice nepodmirenja dugovanja sukladno citiranim odredbama Pravilnika. Iz Odluke Povjerenstva tužitelja od 24. svibnja 2021. vidljivo je kako korisniku nije prije privremenog isključenja pretplatničke terminalne opreme poslana opomena koja sadrži sve gore navedene elemente već je samo tužitelj konstatirao da budući da računi nisu uredno podmireni, došlo je do privremenog isključenja priključka radi dugovanja. Uvidom u spis predmeta jasno je kako tužitelj prilikom očitovanja tužitelju od 31. ožujka 2021. samo utvrđuje da je pretplatnički ugovor jednostrano raskinut zbog dugovanja dana 25. veljače 2021. godine, dok je ranije usluga bila privremeno isključena zbog dugovanja od 16. prosinca 2020. Među priloženim dokazima tužitelj nije dostavio dokaz da je korisniku prije privremenog isključenja terminalne opreme dostavljena opomena uz upozorenje da u slučaju daljnjeg kašnjenja u plaćanju dugovanja korisnik može biti trajno isključen iz mreže operatora/tužitelja već tužitelj samo proizvoljno tvrdi da je dovoljan uvjet za trajno isključenje korisnika da je dugovanje naznačeno na gornjem desnom kutu računa. Tuženik ostaje kod citirane odluke iz gore navedenih razloga i iz razloga navedenih u obrazloženju osporene odluke te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je sporni račun tužitelja podmirio dana 5. ožujka 2021. i to u trenutku saznanja za navodno nepodmireno dugovanje. Ističe da je dana 26. travnja 2021. prvi put zaprimila obavijest o postojanju dugovanja, odnosno opomenu od strane tužitelja i to za neplaćanje predmetne naknade u visini od 2.447,14 kn te da za sporni račun zbog koje mu je otkazana suradnja na ovakav način nikad nije dobio opomenu. Napominje da je kojim slučajem zaprimila sličan tip prethodno navedene opomene glede spornog računa, račun bi bio podmiren na vrijeme baš kao što su plaćeni i apsolutno svi ostali računi tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 18. veljače 2022., zaprimljenom u Sudu 21. veljače 2022., tužitelj se u bitnom očitovao na odgovore na tužbu.

6. Sud je rješenjem od 26. siječnja 2023. prekinuo spor jer je tužitelj O.-O. T. d.o.o. prestao postojati 24. siječnja 2023. te je nastavio spor u odnosu na tužitelja T. H. d.o.o. jer je tom društvu pripojeno društvo O.-O. T. d.o.o.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je 21. veljače 2023. održao usmenu i javnu raspravu. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga. Predao je u spis i drugim strankama Opće uvjete poslovanja te naveo da je člankom 15. stavak 2. propisano da tužitelj pridržava pravo poslati opomenu sa napomenom o mogućem privremenom isključenju korisnika, a ne da bi to bila obveza tužitelja, a s kojim općim uvjetima je tužitelj upoznat te je prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa iste u cijelosti prihvatio. Nadalje, tužitelj ističe da zainteresirana osoba zaista i nije primila predmetni račun, ista nije postupila sukladno načelu savjesnosti i poštenja u izvršavanju obveznog odnosa s obzirom da je ista koristila usluge tužitelja za koje je znala da ih je zbog toga dužna i podmiriti, a o čemu (o neprimitku računa) zainteresirana osoba nije obavijestila tužitelja. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu u razloga osporavane odluke, tuženik smatra da je sam tužitelj bio dužan poštovati proceduru privremenog i trajnog isključenja korisnika koja je opisana Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, a tuženik smatra da ta procedura nije poštivana. Zainteresirana osoba je ostala kod odgovora na tužbu te navela da iz načina obavještavanja o postojećem dugovanju nije razvidno o kojem se dugovanju uopće radi već je zainteresirana osoba u trenutku kada je saznala za postojeće dugovanje isto dugovanje podmirila baš kao što je to slučaj sa svim računima koje je izdao tužitelj. Osim toga iz navoda tužitelja jasno je kako su isti navodi u potpunosti neprofesionalni i suprotni odredbama Zakona o obveznim odnosima kao i spomenutog Pravilnika pa je protivno materijalnim propisima raskinut predmetni ugovor. Smatra da tužitelj u dosadašnjem dijelu postupka apsolutno ničim nije dokazao da je uopće poslao račun a kamoli opomenu za taj račun, a napominje da je i taj račun od strane zainteresirane osobe podmiren u cijelosti u trenutku saznanja za isti.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je operator raskinuo pretplatnički ugovor uz obvezu plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida ugovora;

- da je ugovor raskinut 25. veljače 2021. prije isteka obveznog ugovornog trajanja, a radi nepodmirenog dugovanja po računu za rujan 2020. godine;

- da je korisnik obaviješten o raskidu pretplatničkog ugovora od strane operatora dopisom od 26. veljače 2021.;

- da je korisnik 16. prosinca 2020. privremeno isključen radi dugovanja po računu za rujan 2020. godine;

- da je korisnik opomenom br. 240115791/2021 od 21. travnja 2021. obaviješten o dugovanju u iznosu od 2.447,14 kn uz napomenu kako će u slučaju nepodmirenja operator privremeno isključiti korisnika sa svoje telekomunikacijske mreže;

- da nema dokaza da je operator korisniku poslao opomenu zbog neplaćanja računa za ugovorene usluge za mjesec rujan 2020. godine osim navedene opomene od 21. travnja 2021.

10. Na temelju tih činjenica, rješavajući spor u smislu članka 51. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17.; dalje ZEK), tuženik je ocijenio kako nisu bili ispunjeni uvjeti za jednostrani raskid pretplatničkog ugovora od strane operatora te je naložio operatoru izvršiti financijsko odobrenje naknade zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 2.120,69 kn.

11. Ovaj Sud je na temelju članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) uzeo u obzir te pravno relevantne činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja s obzirom da su u skladu sa stanje spisa.

12. Prema odredbi članka 48. stavak 1. ZEK ako pretplatnik nije podmirio dugovanje za pružene usluge, operator javnih komunikacijskih usluga ima pravo privremeno isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz elektroničke komunikacijske mreže u skladu s općim uvjetima poslovanja. Operator javnih komunikacijskih usluga može privremeno isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz elektroničke komunikacijske mreže ako pretplatnik nije podmirio dospjela dugovanja u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisane opomene, s naznakom privremenog isključenja u slučaju nepodmirenja dugovanja, i ako nije podnio prigovor iz članka 50. ovoga Zakona (stavak 2). Privremeno isključenje pretplatničke terminalne opreme iz stavka 2. ovoga članka mora se, u skladu s tehničkim mogućnostima, ograničiti samo na one usluge za koje nije podmireno dospjelo dugovanje (stavak 3). Za vrijeme trajanja privremenog isključenja pretplatničke terminalne opreme iz stavka 2. ovoga članka pretplatnik ima pravo primati dolazne pozive kada se nalazi u Republici Hrvatskoj, te ima pravo upućivati odlazne pozive prema hitnim službama i besplatnom broju službe za korisnike usluga svojeg operatora (stavak 4.). Ako pretplatnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog isključenja, operator može trajno isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz elektroničke komunikacijske mreže i raskinuti pretplatnički ugovor u skladu s općim uvjetima poslovanja (stavak 5.).

13. Članak 16. stavak 1. točka 5. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Narodne novine, broj 154/11., 149/13., 82/14., 24/15., 42/16. i 68/19.; dalje: Pravilnik) propisuje kako operator javnih komunikacijskih usluga može privremeno isključiti pretplatničku telekomunikacijsku terminalnu opremu iz javne elektroničke komunikacijske mreže ako utvrdi da pretplatnik nije podmirio dospjelo dugovanje za obavljene elektroničke komunikacijske usluge u roku od 30 dana od dana dostavljanja opomene s naznakom privremenog isključenja u slučaju nepodmirivanja dugovanja u određenom roku, a nije podnio prigovor na iznos kojim je zadužen, u skladu s odredbama Zakona i propisa donesenih na temelju Zakona.

14. Članak 20. stavak 1. točka 3. Pravilnika propisuje da operator ima pravo raskinuti pretplatnički ugovor ako pretplatnik ne podmiri dospjelo, a neosporeno dugovanje za obavljene elektroničke komunikacijske usluge u roku od trideset (30) dana od dana privremenog isključenja pretplatničke telekomunikacijske terminalne opreme iz javne elektroničke komunikacijske mreže.

15. Iz navedenih odredbi proizlaze pretpostavke pod kojima operator ima pravo raskinuti pretplatnički ugovor u slučaju nepodmirenja duga od strane pretplatnika. Nakon što pretplatnik ne podmiri dospjelo dugovanje, operator mu dostavlja pisanu opomenu s naznakom privremenog isključenja u slučaju nepodmirivanja dugovanja u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisane opomene. Ako pretplatnik u ostavljenom roku ne plati dug, a nije ni podnio prigovor na iznos kojim je zadužen, operator može privremeno isključiti pretplatnika iz elektroničke komunikacijske mreže. Ako pretplatnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog isključenja, operator može raskinuti pretplatnički ugovor. Dakle, privremenom isključenju mora prethoditi pisana opomena. Pisana opomena mora sadržavati upozorenje na posljedice neplaćanja duga u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisane opomene privremeno isključenje.

16. Predmet upravnog postupka zaista nije bilo pitanje dopuštenosti privremenog isključenja. Spor povodom kojeg je donesena osporavana Odluka je spor između prednika tužitelja i zainteresirane osobe zbog prijevremenog raskida ugovora i zahtijevanja plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida ugovora. U tom sporu tuženik je trebao utvrditi jesu li bile ispunjene pretpostavke za jednostrani raskid ugovora od strane prednika tužitelja i naplatu naknade zbog prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora. Jedna od pravnih pretpostavki koja je bila potrebna da bi operator zakonito raskinuo ugovor je pisana opomena koja prethodi privremenom isključenju.

17. Tužitelj pozivanjem na svoje Opće uvjete poslovanja i tvrdnjom da ima pravo, a ne i obvezu poslati opomenu, ne može isključiti obvezu pridržavanja odredbi ZEK-a o raskidu zbog u slučaju nepodmirenja dugovanja koje predstavljaju kogentno pravo, dakle predstavljaju pravna pravila koja imaju prisilan značaj, tj. obvezuju pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja, za razliku od pravila dispozitivnoga prava. 

18. Primjenjujući odredbe ZEK-a i Pravilnika na okolnosti konkretnog slučaja očito je da nisu bile ispunjenje pretpostavke da prednik tužitelja raskine pretplatnički ugovor i naplati naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora. Tužitelj nije dostavio dokaz da je pretplatniku prije privremenog isključenja terminalne opreme, do kojeg došlo 16. prosinca 2020., dostavljena opomena zbog neplaćanja računa za ugovorene usluge za mjesec rujan 2020. godine. Navođenje dospjelih neplaćenih novačenih tražbina iz prethodnog razdoblja u gornjem desnom kutu izdanih računa za mjesec prosinac 2020. godine i siječanj 2021. godine ne može se smatrati opomenom koja prethodi privremenom isključenju.

19. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

20. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 2. ZUS-a.

21. Zainteresiranoj osobi treba kao opravdan izdatak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi trošak za sastavljanje odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi u iznosu od 995,42 eura (250x15kn=3.750,00 kn; 3.750,00kn x 2=7.500,00kn; 7.500,00kn/7,53450-konverzijski tečaj=995,42 eura) prema Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa), uvećano za porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 248,85 eura, sveukupno 1.244,27 eura. Stoga je na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

 

U Zagrebu, 24. veljače 2023.

 

Sudac

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu