1                            Poslovni broj: II Kž-74/2023-5

Poslovni broj: II Kž-74/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Zdravka Turčića, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kv-I-8/2023. (Kv-I-9/2023., K-3/2023.) od 6. veljače 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog Z. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kv-I-8/2023. (Kv-I-9/2023., K-3/2023.) od 6. veljače 2023., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog Z. T. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. T..

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. T. osobno i po branitelju, odvjetniku mr.sc. I. B., bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje, odnosno preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor optuženiku određen po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, podredno preinači pobijano rješenje te optuženiku odredi mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP-a". S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao nadalje nužne i prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora. Prvostupanjski sud je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge. Također, iznio je i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. U tom smislu, suprotno žalbenim navodima, nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji i koji su izvedeni u postupku broj K-14/2021., čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. U žalbi iznesena optuženikova vlastita analiza i osobna ocjena vjerodostojnosti dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer se osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.

 

7. Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da na strani optuženika i nadalje postoji opasnost od bijega. Naime, optuženi Z. T. je prilikom izdržavanja ranije izrečene kazne bio je u bijegu u više navrata, s najdužim trajanjem bijega od čak pet godina, s time da je prije toga pribavio krivotvorene isprave da bi izbjegao izdržavanje zatvorske kazne te su protiv njega provedena tri kaznena postupka u odsutnosti. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog Z. T., tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega, neovisno o proteku vremena od počinjenja terećenog kaznenog djela. Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom produljenja istražnog zatvora, optuženika promatrao nekritički i nesocijalno.

 

8. U cijelosti je prihvatljiva i ocjena suda prvog stupnja, da su navedene okolnosti takvog značaja da se opasnost od bijega kod optuženika ne može otkloniti primjenom mjera opreza predloženih u žalbi te da se svrha istražnog zatvora može ostvariti polaganjem jamstva u iznosu od 100.000,00 eura kako je to određeno pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda broj Kv-I-29/2022. od 18. listopada 2022.

 

9. Pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju opetovanim žalbenim navodima u kojima se razlozi nedostupnosti optuženika pokušavaju minorizirati pozivanjem na optuženikovo tadašnje zdravstveno stanje.

 

10. Neosnovano žalitelj prigovara kako je optuženik upravo odslužio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 9 (devet) mjeseci pa da je po odsluženju navedene kazne "reformiran i spreman za ponovno uključivanje u društvo", jer ti žalbeni navodi nisu od utjecaja na ispravnu odluku suda prvog stupnja o istražnom zatvoru.

 

11. Nadalje, žalbom se ponovno pobija visina jamstva, koju je prvostupanjski sud rješenjem broj Kv-I-29/2022. od 18. listopada 2022., odredio u visini od 100.000,00 eura. Radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja, žalitelj se upućuje na razloge citiranog rješenja prvostupanjskog suda, a koje je drugostupanjski sud imajući u vidu sve relevantne okolnosti ocijenio valjanim u svojem rješenju broj II Kž-451/2022-5 od 22. studenog 2022. (odlomak 8.).

 

12. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, žalbom se ponavljaju identični navodi kao i u prethodnoj žalbi protiv određivanja mjere istražnog zatvora, kako se svi postupci koji se vode i koji su se vodili protiv njega odnose na jedno produljeno kazneno djelo, te da mu je tako za isti događaj suđenje razdvojeno na čak tri postupka. Ponovno se ističe da ta tvrdnja nije od utjecaja na postojanje opasnosti od bijega koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio.

 

13. Niti optuženikova dob i zdravstveno stanje ne umanjuju opasnost od bijega jer se adekvatna zdravstvena skrb osigurava unutar zatvorskog sustava i optuženik je u dobi ispod 70 godina pa se ne radi o osobi iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. prema kojoj se istražni zatvor određuje iznimno. Jednako tako, okolnost da je optuženik upravo dovršio izdržavanje gotovo četiri godine zatvora, ne utječe na postojeću opasnost od bijega optuženika s obzirom na tijek izdržavanja te kazne u vidu bijega u više navrata.

 

14. Optuženi Z. T. pravilnost pobijanog rješenja osporava isticanjem da je isto doneseno nakon proteka roka iz članka 131. stavka 3. ZKP/08., kojim je propisano da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, ali da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Premda je optuženik u pravu kada u žalbi tvrdi da je pobijano rješenje doneseno nakon proteka roka od dva mjeseca od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o određivanju istražnog zatvora, ta činjenica nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Ovo stoga što se ne radi o roku prekluzivnog, nego instruktivnog karaktera, propisanom zbog potrebe žurnog postupanja u predmetima u kojima je određen istražni zatvor, pa istek istog ne dovodi do prestanka istražnog zatvora.

 

15. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi optuženog Z. T., da je produljenjem istražnog zatvora protiv njega povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o najduljem trajanju istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom optuženog Z. T. u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

16. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način, koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

17. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 24. veljače 2023.