1              Poslovni broj: II Kž-82/2023-5

Poslovni broj: II Kž-82/2023-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, u kaznenom predmetu protiv okrivljene S. T. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kov-7/2023-26 od 16. veljače 2023. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljene S. T. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) okrivljenoj S. T., ukinut je istražni zatvor te je ista puštena na slobodu. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 3., 4., 5. i 9. ZKP/08. okrivljenici su određene mjere opreza i to: obveza redovitog javljanja VI Policijskoj postaji Novi Zagreb, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, zabrana približavanja žrtvi D. L., na razdaljinu manju od 100 metara na adresi privremenog boravišta Z., i na mjestu zaposlenja, zatim zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze (putem telefona, e-maila, poštom) sa žrtvom D. L. te zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve D. L.. Pod točkom V. izreke rješenja određeno je kako će u slučaju nepridržavanja, izrečene mjere opreza biti zamijenjene istražnim zatvorom.

2. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, preinači pobijano rješenje na način da se okrivljenoj S. T. odredi istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

3. Spis predmeta je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice i ocijenio da se istražni zatvor u konkretnom slučaju može zamijeniti blažim mjerama opreza.

5.1. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud za svoju odluku sud dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljene S. T., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i razloga zašto se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može uspješno prevenirati kombinacijom ovako izrečenih mjera opreza.

6. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nakon što je ispravno utvrdio i valjano obrazložio da u odnosu na okrivljenu S. T. i nadalje postoji pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud ispravno zaključio da se ista svrha može uspješno ostvariti i primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točaka 3., 4. 5. i 9. ZKP/08., specificiranih u izreci pobijanog rješenja.

6.1. Naime, navedeno je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, a imajući na umu da je dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od skoro šest mjeseci zasigurno utjecalo na okrivljenicu da se suzdrži od daljnjeg kriminalnog postupanja, uz okolnost da se radi o osobi koja nije kazneno osuđivana niti prekršajno kažnjavana, te činjenicu da je oštećeni odselio sa zajedničke adrese. Nadalje, okrivljena S. T. je upozorena da će se, u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

7. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima državnog odvjetnika kojima se ne navode nove ni kvalitativno značajne okolnosti, već se traži ponovna ocjena onih okolnosti zbog kojih je okrivljenici bila prethodno produljena mjera istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., isticanjem načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret. Stoga, kako su sve te okolnosti, odnosno odlučne činjenice bile predmetom razmatranja prvostupanjskog suda, žalbeni navodi državnog odvjetnika nisu osnovani.

8. Također, treba uzeti u obzir da je istražni zatvor krajnja mjera koju treba primjenjivati restriktivno tek onda kada se ista svrha ne može postići blažim mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., što u konkretnom postupku, za sada, nije slučaj.

9. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. veljače 2023.