Poslovni broj: 1. P-747/2022-15.

 

                                                                                                                                                             

                             

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

             Zlatar, Trg slobode 14A

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

i

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. A., J, Z., OIB: …, protiv tuženika S. E. d.o.o., U. D. T. G., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2023. u prisutnosti tužitelja, a odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 24. veljače 2023. godine

 

p r e s u d i o j e   i  r i j e š i o  j e

 

I. O d b i j a   s e  tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

 

II. O d b i j a  s e tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika J. M. R. iz Z., poslovni broj Ovrv-…/06 od 12. travnja 2006.".

 

III. N a l a ž e  se tužitelju A. S. da tuženiku S. E. d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 165,90 EUR (stošezdesetpet eura i devedeset centi)/ 1.250,00 kn (tisućudvijestopedeset kuna)[1] u roku od 15 dana, a o d b i j a  se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 398,17 EUR (tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi)/ 3.000,00 kn (tritisuće kuna).

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. M. R. iz Z., posl. broj: Ovrv-…/06 od 12. travnja 2006. određena ovrha po zahtjevu ovrhovoditelja Z. b. d.d. na imovini ovršenika A. S.. Tuženika S. e. d.o.o. u svojstvu ovrhovoditelja podnio je zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e, te istovremeno kod HZMO-a. Tužitelj o niti jednoj radnji tuženika – ovrhovoditelja nije obaviješten, već je za isto saznao uvidom u očevidnik kod FINA-e i HZMO-a. Dana 16. svibnja 2022. ovršenik, ovdje tužitelj podnio je žalbu nakon proteka roka sukladno članku 53. st. 3. u svezi s člankom 49. OZ-a, a Općinski građanski sud u Z. uputio ga je da podnese žalbu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe i to iz razloga propisanih odredama čl. 46. st. 1. t. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona. Tužitelj smatra da je tražbina ovrhovoditelja prestala, a također prigovora i zastari tražbine. Sukladno navedeno, postavio je tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara mjesnoj nadležnosti obzirom da je sjedište tuženika (a i tužielja) u Z., te nema osnove za nadležnost Općinskog suda u Z.. Navodi da je već u spisu Ovrv-…/2006., a što je poslovni broj kod javnog bilježnika, koji je podnesen kod OGS u Zagrebu, napomeno kako je člancima 210. i dr. Ovršnog zakona, propisan pravni lijek u slučaju izravne naplate, a što nije žalba nakon proteka roka. Sukladno tome, tvrdi da je potpuno promašen pravni lijek kojim je ustrajao tužitelj te tužbi predlaže odbaciti kao nepodobnu za odlučivanje, a i preuranjenu jer nema nikakve upute suda na njegno podnošenje.

 

3. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda nije osnovan. Naime, iz spisa je vidljivo da je tužitelj podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Z., a koji je i općemjesno nadležan prema odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), a mjesno je nadležan I prema odredbi čl. 63. ZPP-a, budući da se radi o sporu proizašlom iz ovrhe. Rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: 31 Su-771/2022-3. od 5. rujna 2022. je, temeljem odredbi čl. 11. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22), određen Općinski sud u Zlataru za postupanje, među ostalima, i u ovom predmetu te je predmet i dostavljen ovome sudu. Sukladno navedenome, ovaj je sud mjesno nadležna za suđenje u ovom predmetu.

 

4. Na pripremnom ročištu održanom 16. siječnja 2023. sud je, sukladno odredbi čl. 292.a ZPP-a, s obzirom na okolnosti slučaju ocijenio da je moguće na pripremnom ročištu zaključiti predhodni postupak te održati i zaključiti glavnu raspravu.

 

5. U postupku su pročitani: cijeli spis Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: Ovrv-…/2022, odnosno ovršenikova žalba nakon proteka roka naslovljena na predmet Ovrv-…/2006., zahtjev za izravnu naplatu od 24. lipnja 2021., podnesak ovrhovoditelja Z. b. d.d. FINA-i od 23. kolovoza 2011., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Z. b. dd.d. s rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. M.-R. posl. broj Ovrv-…/06. od 12. travnja 2006. s izvatkom iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja i rješenjem Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 44 Ovrv-…/22-2. od 12. srpnja 2022.; dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ovrhovoditelju od 26. ožujka 2020., podnesak ovrhovoditelja Z. b. d.d. od 29. svibnja 2017. Općinskom građanskom sudu u Z. na posl. broj: Ovrv-…/14., izračnu kamate Z. b. d.d. za A. S., kreditna parija …, za predmet Ovrv-…/06, zaključak Općinskog građanskog suda posl. broj: 61 Ovrv-…/2014-22. od 9. svibnja 2017., izvakad iz poslovnih knjiga povodom otkaza kredita Z. b. d.d. od 9. veljače 2006., podnesak ovrhovoditelja Z. b. od 4. listopada 2016. Općinskom građanskom sudu u Z. na posl. broj: Ovrv-…/14., podnesak Z. b. d.d. FINA-i od 1. lipnja 2015., zaključak Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 13 Ovrv-…/14-7. od 15. rujna 2016., rješenje Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 61 Ovrv-…/2014-21. od 28. travnja 2017., podnesak 2. ovrđenika (R. G.) javnom bilježniku J. M. R. na predmet Ovrv-…/06,. obavijest FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 16. svibnja 2012., dopis Z. b. d.d. FINA-i od 8. svibnja 2012., obavijest FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 26. kolovoza 2012., dopis Z. b. d.d. FINA-i od 23. kolovoza 2011., pristupnica za kredit, suglasnosti o zapljeni od 28. svibnja 2003., ugovor o gotovinskom nenamjenskom krditu od 28. svibnja 2003., dopis Z. b. d.d. FINA-i od 1. lipnja 2015., rješenje Općinskog suda u Z. posl. broj: Ovrv-…/06-2. od 11. kolovoza 2006., obavijest o dostava otkaza ugovora o kreditu javnog bilježnika D. S. od 2. veljače 2006., otkazno pismo za jamca od 19. siječnja 2006., potvrda javnog bilježnika D. S. posl. broj OU_../2006. od 2. veljače 2006., trostrani ugovor o ustupu i prijenostu tražbina od 9. listopada 2017. te saldokartica Z. b. za kredit broj … za radoblje od 1. svibnja 2003. do 31. svibnja 2017..

6. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

 

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

8. Iz pročitanih isprava te navoda samih stranaka vidljivo je i među strankama očito nesporno:

 

- da je povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Z. b. d.d. protiv ovršenika A. S. i R. G., radi naplate tražbine od 69.081,00 kuna s pripadajućim kamatama i troškovima, rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. M. R. iz Z. posl. broj: Ovrv-…/06 od 12. travnja 2006. određena ovrha, općenito na imovini ovršenika te da je to rješenje postalo pravomoćno i ovršno, u odnosu na ovršenika A. S. 11. svibnja 2006., a u donsou na ovršenika R. G. 29. travnja 2006.,

 

- da je ovrhovoditelj Z. b. d.d. navedeno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi dostavio još 25. kolovoza 2011. Financijskoj agenciji radi provedbe na novčanim sredstvima ovršenika A. S., a Financijska agenija je ovrhovoditelja obaviješću klasa: 110/07/11-…/1 od 26. kolovoza 2011. obavijestila da izvršenje osnove Ovrv-…/06 nema novčanih sredstava te je ista evidentirana u Očevinik redoslijeda osnova za plaćanje,

 

- da je ovrhovoditelj Z. b. d.d. navedeno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi dostavio 10. svibnja 2012. Financijskoj agenciji radi provedbe i na novčanim sredstvima ovršenika R. G., a Financijska agenija je ovrhovoditelja obaviješću klasa: 110-02/21-…/12 od 16. svibnja 2012. obavijestila da izvršenje osnove Ovrv-…/06 nema novčanih sredstava te je ista evidentirana u Očevinik redoslijeda osnova za plaćanje,

 

- da je ovršenik R. G. javnom bilježniku 14. stravnja 2014. podnio prijedlog za obustavu ovrhe u odnosu na njega te je, povodom toga i podneska ovrhovoditelja od 4. listopada 2016. rješenjem Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: Ovrv-…/2014-21. od 28. travnja 2017. u odnosu na njega i obustavljena ovrha,

 

- da je Općinski građanski sud u Z. zaključkom posl. broj: Ovrv-…/2014-22. od 9. svibnja 2017. naložio ovrhovoditelju da u roku od 15 dan izvijesti sud da li je njegova tražbina u odnosu na ovršenika A. S. podmirena, a ukoliko nije, da li traži nastavak ovršnog postupka te da dostavi sveukupan obračun potraživanja, jer da će se u protivnom postupak obustaviti,

- da je ovrhovoditelj Z. b. d.d. na taj zaključak odgovorio podneskom od 29. svibnja 2017., navodeći da tražbina nije namirena, predlažući nastavak ovrhe do dostavljajući obračun duga,

 

- da je ovrhovoditelj Z. b. d.d., kao ustupitelj s društvom A. D. s.r.o. kao stjecateljem i ustupiteljem i društvom S. E. d.o.o. kao primateljem 9. listopada 2017. sklopio trostani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina, potvrđen 30. listopada 2017. po javnom bilježniku M. J. iz Z. pod brojem OV-…/17, a predmetom kojeg je bila i tražbina prema ovršeniku A. S.,

 

- da je S. E. d.o.o. predmetno rješenje o ovrsi dostavilo i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi provedbe na mirovini ovršenika A. S., a na što je HZMO odgoviro dopisom od 26. ožujka 2020. navodeći da po rješenju o ovrsi nije u mogućnosti postupiti, budući da se korisniku usteže zakonski dio mirovine te je rješenje o ovrsi uvedeno u redoslijed naplate,

 

- da je S. E. d.o.o. 28. lipnja 2021. podnijela i zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi naplate tražbine po predmetnom rješenju o ovrsi na novčanim sredstvima ovroenika A. S.,

 

- da je A. S. 16. svibnja 2022. Općinskom građanskom sudu u Z. podnio žalbu nakon proteka roka, pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1., toč. 7., 9. 10. i 11. Ovršnog zakona, odnosno navedeći da ni na koji način nije bio obaviješten o promjeni vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, a da je kao dužnik trebao biti te da nema saznanja uz koju je naknadu izvršena cesija odnosno prijenos potraživanja pa da zbog toga ovrhovitelj nije ovlašten zahtiejvati naplatu iznosa iz rješenja o ovrsi već da je mogao zahtijevati iznos koji je platio; zatim tvrdeći da je tražbina prestala odnosno da je ispunjenje tražbine onemogućeno i izmijenjeno nakon činjenice koja je nstala u vrijeme kad ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe zahtjev za naplatu te stavljajući prigovor zastare jer je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 11. svibnja 2006., a zahtjev za naplatu podnesen je FINA-i i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 24. lipnja 2021.,

 

- da se ovrhovoditelj na ovu žalbu nije očitovao pa je rješenjem Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: Ovrv-…/22-2. od 12. srpnja 2022. ovršenik A. S. upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokretne parnicu radi proglađenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika J. M.-R. iz Z. posl. broj Ovrv-…/06- od 12. travnja 2006. nedopuštenom zbog razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. t. 7., 9. 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05, dalje: OZ),

 

- da stranke navedeno rješenje nisu pobijale žalbom te je isto postalo pravomoćno 1. kolovoza 2022., a ovrhovoditelj je 2. kolovoza 2022. Općinskom građankom sudu u Z. podnio predmetnu tužbu.

 

              9. Sporno je, i za ovu parnicu relevantno, je li ovrhovoditelj ovlašten tržiti ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 46. st. 1. t. 7. OZ.a); je li tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (čl. 46. st. 1. t. 9. OZ-a), je li ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno ili izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (čl. 46. st. 1. t. 10. OZ-a) te je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 49. st. 1. t. 11. OZ-a).

              10. Naime, prema odredbi čl. 51. st. 3. OZ-a, u vezi odredbe čl. 48. st. 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu te sud u ovoj parnici može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima, a nije ovlašten raspravljati niti odlučivati o ostalim žalbenim razlozima, o kojima je ovlašten odlučivati drugostupanjski sud.

 

              11. Tuženikovi navodi u odgovoru na tužbu o "promašenom pravnom lijeku" su bespredmetni budući da ih je tuženik mogao isticati samo u žalbi protiv rješenja o upućivanju na parnicu, a koju žalbu nije podnio. Osim toga, prema odredbom čl. 252.g. st. 5. OZ-a upravo je propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu (čl. 252.j) protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka (čl. 49.), a što je ovršenik i učinio.

 

12. Ovršnu ispravu u ovom predmetu predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. M. R. iz Z. posl. broj: Ovrv-…/06 od 12. travnja 2006., na kojem se nalazi potvrda je u odnosu na ovršenika A. S. postalo pravomoćno 11. svibnja 2006.

 

              13. Opugnacijski žalbeni razlog iz čl. 49. st. 1. toč. 7. OZ-a (aktivna odnosno pasivna legitimacija) nije osnovan budući da je ovrhovoditelj predmetnu tražbinu stekao temeljem trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbine, potvrđenom po javnom bilježniku M. J. iz Z. pod brojem OV-…/17. Prema odredbi čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. No, prema stavku 2. tog članka, ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti. Dakle, i eventualni propus obaviješćivanja dužnika o ustupanju nema za posljedicu nevaljanost ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, suprotno mišljenju tužitelja, primatelj, u ovom slučaju tuženik, ovlašen je od njega naplaćivati cijelu tražbinu kako je određena ovršnom ispravom, a ne onoliko koliko je primatelj platio ustupitelju jer u tom slučaju cesija ne bi imala nikakvog smisla pa se tuženika uopće ne tiče koliko je primatelj ustupitelju za tražbinu platio budući da to na njegovu obvezu nema nikakvog utjecaja.

 

              14. Opozicijske žalbene razloga iz čl. 49. st. 1. t. 9. (prestanak tražbine) kao točke 10. (nemogućnost ispunjenja tražbina) tužitelj nije niti konkretizirao, a kamoli pokušao dokazati u ovom postupku.

 

              15. Što se prigovora zastare tiče, na predmetnu se ovršnu ispravu – pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, temeljem odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a, primjenjuje rok zastare od deset godina.

              16. Sukladno odredbi članka 215. st. 1. ZOO zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema odredbi čl. 216. ZOO-a, zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

              17. U konkretnom slučaju zastara je počela teći 12. svibnja 2006. godine budući da je rješenje o ovrsi na temeljeu vjerodostojne isprave u odnosu na ovršenika A. S. postala pravomoćni i ovršna 11. svibnja 2006. te je tužitelj iz tog predmeta od tada imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

              18. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom pred sudom li drugim nadležnim tijelom radi utvđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine. Podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji te Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nepobitno predstavlja radnju kojim se zastara prekida, a kao što je navedeno, prednik tuženika Z. b. d.d. zahtjev Financijskoj agenciji radi naplate tražbine na novčanim sredstvima ovršenika A. S. podnijela je još 25. kolovoza 2011., dakle unutar zastarnog roka, čime je zastara u odnosu na njega prekinuta.

 

              19. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni zastarni rok. Prema stavku 3. tog članka, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5., isto vrijedi I kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. tog članka, zastara koja počinje teći iznova poslije prekida završava se kad protekne onoliko vremene koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

 

              20. Kao što je navedeno, ovrhovoditelj je još podneskom Općinskom građanskom sudu u Z. od 29. svibnja 2017. obavijestio sud da njegova tražbine još nije namirena i predložio nastavak ovrhe do potupnog namirenja tako da je i u to vrijeme trajala ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.

 

              21. Prema navodima tužitelja u žalbi nakon proteka roka, FINA-a je 4. Kolovoza 2018. obustavila izvršenje naplate po predmetnom rješenju o ovrsi. Iz zahtjeva za naplatu od 28. lipnja 2021. proizlazi da je FINA prestala s izvršenjem te osnove za plaćanje temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 68/2018), koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. Sukladno navedenom, od tada je zastara ponovno počela teći. Budući da do prestanka izvršenja po predmetnom rješenju o ovrsi nije došlo zbog razloga koji bi se mogao pripisati vjerovniku već zbog toga što na dužnikovim računu nije bilo sredstava, a na što vjerovnik nije mogao utjecati pa se prekid i nastavak zastare računaju upravo na prethodno izneseni način, a ne mogu se primijeniti odredbe čl. 242. ZOO.

              22. Nakon nastavka zastare, tuženik je kao novi vjerovnik i ovrhovoditelj ponovno, 28. lipnja 2021., temeljem iste ovršne isprave, protiv tužitelja podnio zahtjev za naplatu pred Financijskom agencijom, te je time došlo još jednom do prekida zastare i to prije isteka zastarnog roka, pa tako zastara nije nastupila, niti u pogledu glavnice niti u pogledu kamata.

23. Činjenica da je ovrha obustavljena u odnosu na ovršenika R. G. u odnosu na tužitelja nema nikakvog značaja.

 

24. Dakle, kako nije osnovani niti jedan od žalbenih razloga zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

              25. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dužan je tuženik naknaditi troškove postupka.

              26. Tuženiku su kao potrebni priznati troškovi zastupanja, određeno zatraženi u odgovoru na tužbu koji se sastoje od troškova sastava tog odgovora po tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećano za PDV od 250 kuna, a što zajedno iznosi 1.250 kuna., odnosno 165,90 EUR-a prema fiksnom tečaju konverzije. Ostali troškovi koje tuženik u odgovoru na tužbu navodi za njega nisu ni nastali pa je taj dio zahtjeva odbijen.

 

U Zlataru 24. veljače 2023.

 

S u d a c:

Damir Čižmek

 

 

                     

                                                                                                            

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

 

DNA:

 

1. tužitelju A. S.
2. punomoćniku tuženika D. G., odvjetniku iz Z.