1

Poslovni broj: 5 P-258/20-18

                

        Republika Hrvatska                                                                     

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

         32100 Vinkovci                                                      Poslovni broj: 5 P-258/20-18

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,  po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja Z. A., OIB: … iz V., A. B. Š. .., zastupan po punomoćniku S. H., odvjetnici iz O.,  protiv tuženika O. d.d. OIB:52508873833, S., D. r. .., zastupan po punomoćniku B. T. odvjetniku iz O.,  radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 30. siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice S. H. i odvjetničkog vježbenika M. S. punomoćnika tuženika, 24. veljače 2023.

 

p r e s u d i o     j e

             

              I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja Z. A., OIB: … iz V., A. B. Š. .., u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. d. točka 1. Ugovora o kreditu broj .., koji glasi: “u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.”

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. d. točka 2. Ugovora o kreditu broj .., koji glasi: “prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijenit će prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća.”

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 15. točka 1. Ugovora o kreditu broj .., koji glasi:”Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora. ”"

 

II Nalaže se tuženiku O. d.d. S., OIB: .., D. r. 61, S., tužitelju Z. A., OIB: …, iz V., A. B. Š. .., zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 3.212,77 / 24.206,60 kuna1, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 6,69 eura / 50,44 kuna1 od 10.04.2006. do isplate

na iznos od 7,48 eura / 56,39 kuna1 od 10.05.2006. do isplate

na iznos od 7,17 eura / 54,04 kuna1 od 12.06.2006. do isplate

na iznos od 5,81 eura / 43,79 kuna1 od 10.07.2006. do isplate

na iznos od 5,28 eura / 39,75 kuna1 od 10.08.2006. do isplate

na iznos od 6,45 eura / 48,57 kuna1 od 11.09.2006. do isplate

na iznos od 7,48 eura / 56,39 kuna1 od 10.10.2006. do isplate

na iznos od 3,99 eura / 30,05 kuna1 od 10.11.2006. do isplate

na iznos od 5,14 eura / 38,72 kuna1 od 11.12.2006. do isplate

na iznos od 2,43 eura / 18,29 kuna1 od 11.01.2007. do isplate

na iznos od 1,74 eura / 13,08 kuna1 od 12.02.2007. do isplate

na iznos od 1,05 eura / 7,88 kuna1 od 12.03.2007. do isplate

na iznos od 0,14 eura / 1,02 kuna1 od 10.04.2007. do isplate

na iznos od 1,73 eura / 13,01 kuna1 od 11.02.2008. do isplate

na iznos od 6,06 eura / 45,68 kuna1 od 10.03.2008. do isplate

na iznos od 2,31 eura / 17,43 kuna1 od 10.04.2008. do isplate

na iznos od 4,85 eura / 36,51 kuna1 od 10.10.2008. do isplate

na iznos od 10,50 eura / 79,12 kuna1 od 10.11.2008. do isplate

na iznos od 8,40 eura / 63,27 kuna1 od 10.12.2008. do isplate

na iznos od 20,41 eura / 153,76 kuna1 od 12.01.2009. do isplate

na iznos od 24,99 eura / 188,27 kuna1 od 10.02.2009. do isplate

na iznos od 30,60 eura / 230,57 kuna1 od 10.03.2009. do isplate

na iznos od 20,75 eura / 156,31 kuna1 od 10.04.2009. do isplate

na iznos od 18,99 eura / 143,08 kuna1 od 11.05.2009. do isplate

na iznos od 18,00 eura / 135,64 kuna1 od 10.06.2009. do isplate

na iznos od 19,99 eura / 150,60 kuna1 od 10.07.2009. do isplate

na iznos od 16,02 eura / 120,72 kuna1 od 10.08.2009. do isplate

na iznos od 17,82 eura / 134,29 kuna1 od 10.09.2009. do isplate

na iznos od 14,73 eura / 111,00 kuna1 od 12.10.2009. do isplate

na iznos od 17,48 eura / 131,71 kuna1 od 10.11.2009. do isplate

na iznos od 15,90 eura / 119,83 kuna1 od 10.12.2009. do isplate

na iznos od 22,83 eura / 172,07 kuna1 od 11.01.2010. do isplate

na iznos od 27,14 eura / 204,49 kuna1 od 10.02.2010. do isplate

na iznos od 26,23 eura / 197,62 kuna1 od 10.03.2010. do isplate

na iznos od 29,89 eura / 225,18 kuna1 od 12.04.2010. do isplate

na iznos od 35,15 eura / 264,82 kuna1 od 10.05.2010. do isplate

na iznos od 39,84 eura / 300,15 kuna1 od 10.06.2010. do isplate

na iznos od 48,63 eura / 366,38 kuna1 od 12.07.2010. do isplate

na iznos od 41,80 eura / 314,92 kuna1 od 10.08.2010. do isplate

na iznos od 59,58 eura / 448,89 kuna1 od 10.09.2010. do isplate

na iznos od 50,55 eura / 380,85 kuna1 od 11.10.2010. do isplate

na iznos od 53,11 eura / 400,15 kuna1 od 10.11.2010. do isplate

na iznos od 63,20 eura / 476,16 kuna1 od 10.12.2010. do isplate

na iznos od 74,22 eura / 559,23 kuna1 od 10.01.2011. do isplate

na iznos od 61,80 eura / 465,65 kuna1 od 10.02.2011. do isplate

na iznos od 65,20 eura / 491,27 kuna1 od 10.03.2011. do isplate

na iznos od 60,00 eura / 452,04 kuna1 od 11.04.2011. do isplate

na iznos od 75,91 eura / 571,92 kuna1 od 10.05.2011. do isplate

na iznos od 83,09 eura / 626,02 kuna1 od 10.06.2011. do isplate

na iznos od 95,67 eura / 720,83 kuna1 od 11.07.2011. do isplate

na iznos od 133,20 eura / 1.003,63 kuna1 od 10.08.2011. do isplate

na iznos od 89,63 eura / 675,33 kuna1 od 12.09.2011. do isplate

na iznos od 83,64 eura / 630,18 kuna1 od 10.10.2011. do isplate

na iznos od 85,11 eura / 641,29 kuna1 od 10.11.2011. do isplate

na iznos od 84,48 eura / 636,55 kuna1 od 12.12.2011. do isplate

na iznos od 90,60 eura / 682,63 kuna1 od 10.01.2012. do isplate

na iznos od 94,88 eura / 714,84 kuna1 od 10.02.2012. do isplate

na iznos od 96,20 eura / 724,82 kuna1 od 12.03.2012. do isplate

na iznos od 93,05 eura / 701,08 kuna1 od 10.04.2012. do isplate

na iznos od 94,75 eura / 713,88 kuna1 od 10.05.2012. do isplate

na iznos od 96,46 eura / 726,81 kuna1 od 11.06.2012. do isplate

na iznos od 94,03 eura / 707,49 kuna1 od 10.07.2012. do isplate

na iznos od 93,65 eura / 705,64 kuna1 od 10.08.2012. do isplate

na iznos od 88,82 eura / 669,24 kuna1 od 10.09.2012. do isplate

na iznos od 90,47 eura / 681,62 kuna1 od 10.10.2012. do isplate

na iznos od 94,06 eura / 708,70 kuna1 od 12.11.2012. do isplate

na iznos od 92,92 eura / 700,13 kuna1 od 10.12.2012. do isplate

na iznos od 94,57 eura / 712,54 kuna1 od 10.01.2013. do isplate

na iznos od 88,56 eura / 667,26 kuna1 od 11.02.2013. do isplate

na iznos od 88,27 eura / 665,09 kuna1 od 11.03.2013. do isplate, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022. isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku O. d.d. S., OIB: …, D. r. 61, S., tužitelju Z. A., OIB: .., iz V., A. B. Š. 19, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.430,15 eura / 10.775,47 kuna1, sa zateznom kamatom počevši od 24. veljače 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka

 

IV Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 1. Ugovora o kreditu broj …, koji glasi: "od CHF 24.290,00 (slovima: dvadesetčetiritisućedvijestotinedevedesetšvicarskih franaka)".

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 2. Ugovora o kreditu broj .., koji glasi: “u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja.”

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. a točka 1. Ugovora o kreditu broj .., koji glasi: “u iznosu od 367,42 CHF (slovima: tristotinešezdesetisedamšvicarskihfranakačetrdesetidvacentima) i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 366,41 CHF (slovima tristotinešezdesetšvicarskih franakčetrdesetijedancentim).”"

 

V Odbija se zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 16. srpnja 2020. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika tj. H. d.d. zaključio ugovor o kreditu broj … od 13. ožujka 2006. na iznos od 24.290,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj se obvezao tuženiku plaćati iznos kredita u mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF. Da je tužitelj imao saznanja o rastu mjesečnog anuiteta tada se ne bi odlučio za ovakav kredit. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF je rastao u odnosu na kunu, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta zbog čega tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je stoga ništetna. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu su ništetne i nepoštene, obzirom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, a da tuženik kao trgovac nije izvijestio tužitelja kao potrošača u cijelosti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika potražujući isplatu iznosa od 20.306,61 kuna1 / 2.695,15 eura.

1.1. Nakon provedenog vještačenja podneskom od 5. lipnja 2022. tužitelj specificira svoj tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 24.206,60 kuna time da je na ročištu od 30. siječnja 2023. navedeni iznos specificirao u eurima potražujući 3.212,77 eura. Na ovaj način tužitelj je izvršio preinaku tužbe obzirom je povećao postojeći tužbeni zahtjev, a kojoj preinaci tužbe se tuženik protivio. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno odredbu čl.190. st.3. Zakon o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP)  obzirom je isto svrsishodno za konačno uređenje odnosa između stranka.

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tuženik pravni slijednik S. b. d.d., odnosno H. d.d. te ne osporava činjenicu da je između tužitelja i pravnog prednika zaključen ugovor o kreditu. Tuženik nadalje ne osporava činjenicu da je ugovor zaključen na iznos od 24.290,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca. Tuženik cijeni da su navedene odredbe ugovora o kreditu poštene, odnosno da iste nisu ništetne, te ujedno ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Nadalje navodi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope jasne, uočljive i lako razumljive, te iste nisu dovele do narušavanja ravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača. Također ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, te ista ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Nadalje tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Tuženik navodi kako se presuda iz slučaja "Potrošač" ne može primijeniti na konkretni slučaj obzirom je tamo utvrđena apstraktna pravna zaštita. Također navodi da se o svim ugovornim odredbama pregovaralo između tužitelja i tuženika. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

              3. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu broj … od 13. ožujka 2006., otplatni plan, izvadak iz trgovačkog registra, obavijest o promjenama kamatnih stopa, podaci o uplatama, potvrda o otplati kredita, nalaz i mišljenje vještaka I. K. d.o.o. po vještaku T. V., te je saslušan tužitelj Z. A.

              4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika obzirom isti nije sudjelovao u pregovorima između tužitelja i tuženika. Također radi se o predmetu radi utvrđivanja prava potrošača, koja potpadaju pod kolektivnu presudu u "slučaju Potrošač", a koja presuda se direktno primjenjuje i na ovaj konkretan parnični postupak.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku)  sud je utvrdio slijedeće:

5.1. Tijekom postupka nesporne su aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je tuženik pravni slijednik H. d.d.; da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika zaključen ugovor o kreditu broj … od .. ožujka ...; da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 6,99%; da je ugovor zaključen na iznos 24.290,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom; da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

5.2. Među strankama sporno je pitanje zastare,  pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

5.3. Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu broj … od .. ožujka ... (nastavno: Ugovor o kreditu), otplatnog plana uz ugovor o kreditu, obavijesti o promjenama kamatnih stopa, izvatka iz trgovačkog registra, potvrde o otplati kredita; podataka o uplatama, te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, Pž-6632/17, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

5.4. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je  da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika.

5.5. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim  sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim  će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

              6. U odnosu  na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu, a koje se odnose na primjenu valutne klauzule i činjenicu da je tužitelj upoznat s promjenjivošću tečaja izabrane valute ugovora, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute ugovora, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

              6.1. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno  načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se  u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

              6.2. Analizirajući spornu odredbu čl.10.1., 10d.1. 10d.2, 15.1. Ugovora o kreditu u dijelu kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope i otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu istih jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se  nije pojedinačno pregovaralo. Također i odredba čl.15 toč.1. ugovora o kreditu a koja glasi  da je tužitelj upoznat s promjenjivošću tečaja izabrane valute ugovora, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute ugovora je protivna načelu savjesnosti i poštenja i sav rizik prebacuje samo na jednu stranu tj. tužitelja kao potrošača koji nema potrebna znanja za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe ugovora o kreditu nisu razumljive, te je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom  ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isključivom riziku tužitelja zbog mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedene odredbe nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

              7. Iz iskaza tužitelja Z. A. utvrđeno je da je isti sredstva iz kredita koristio za svoje osobne potrebe odnosno uređenje stana, da se za navedeni kredit odlučio upravo na preporuku djelatnice banke koja mu je savjetovala navedeni kredit kao najpovoljniji kredit obzirom je tečaj bio stabilan i siguran a kamatna stopa niža. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu mogao je utjecati samo na visinu kredita i rok otplate, dok na druge elemente nije mogao utjecati, a kada je došao ugovor je bio već pripremljen te ga je kao takvog i potpisao. Nije mu poznato o čemu ovsi promjena tečaja. Djelatnici tuženika nisu ga upozorili na rizik promjene tečaja, čak naprotiv upravo su mu preporučili kredit u CHF zbog njegove sigurnosti. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao siguran i uvjerljiv jer isti tijekom postupka nije doveden u sumnju.

              8. Glede visine preplaćenog dijela primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku T. V., a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita tužitelj platio više u iznosu od 24.206,60 kuna1 / 3.212,77 eura, time da je jedno vrijeme tečaj na dan plaćanja bio manji od početno ugovorenog tečaja, a razlika po tako manjem tečaju iznosi 324,96 kuna1 / 43,13 eura.

              8.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik osporavao metodologiju izračuna vještaka te osporavao nalaz u cijelosti. Tuženik navodi da iz nalaza vještaka proizlazi kao da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o kreditu u kunama s fiksnom kamatnom stopom. Tuženik cijeni da se u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir i negativna tečajna razlika u visini od 324,96 kuna1 / 43,13 eura, tj. kada je tečaj u vrijeme isplate kredita bio manji od tečaja u vrijeme plaćanja rate. Dakle prigovori tuženika bili su isključivo pravne naravi obzirom tuženik nije osporavao matematički izračun i utvrđenja vještaka. Kako su prigovori tuženika pravne naravi o istima ne odlučuje vještak već o istima odlučuje sud, te stoga sud nije proveo dokaz saslušanjem vještaka.

              9. Iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule utvrđen je u visini od 3.212,77 eura / 24.206,60 kuna1.

              10. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 3.212,77 eura / 24.206,60 kuna1 na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 323. ZOO.

              10.1. Sud potraživanje tužitelja nije umanjio za tzv. negativnu razliku u iznosu od 324,96 kuna1 / 43,13 eura jer u tom smjeru nije istaknut protutužbeni zahtjev ili neki prigovor, a sud po službenoj dužnosti ne može izvršiti prebijanje. Osim toga, zbog manje plaćenog anuiteta tužitelj ništa nije primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što isti nije primio.

              11. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Obzirom je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. to znači da zastara počinje teći od 15. lipnja 2023. Kako je tužitelj tužbu podnio 16. srpnja 2020. a preinaku tužbe izvršio 5. lipnja 2022. to označi da je tužitelj i tužbu  i preinaku tužbe podnio pravovremeno i unutar zastarnog roka od 5 godina.

              12. Sud je odbio djelomično zahtjev tužitelja, a kako je to navedeno pod točkom IV izreke presude cijeneći isti neosnovanim. Naime, tužitelj nije dokazao da je bilo nedopušteno ugovaranje kredita u CHF iskazanog u kunskoj protuvrijednosti. Dio zahtjeva tužitelja koji je odbijen odnosi se na visinu kredita iskazanog u kunskoj protuvrijednosti, kao i visinu anuiteta, a što nije presudom u slučaju potrošač utvrđeno ništetnom niti je bilo nedopušteno ugovaranje istog.

13. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

              14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, zbog neznatnog neuspjeha tužitelja nisu nastali posebni troškovi, a radi se o zaista razmjerno neznatnom neuspjehu tužitelja. Stoga tužitelju priznato za sastav tužbe 100 bodova sukladno tbr.7. toč.1., time da je vrijednost jednog boda u trenutku sastava tužbe iznosila 1,33 eura / 10,00 kuna1, za sastav obrazloženog podneska od 30. ožujka 2022. i 5. lipnja 2022. priznato je po 100 bodova za svaki podnesak sukladno tbr.8. st.1., za pristup na ročišta od 4. travnja 2022. i 30. siječnja 2023. priznato je po 100 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t. 1., obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu 1,99 eura / 15,00 kuna1 sukladno tbr. 50. te obračunat PDV sukladno tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 265,45 eura / 2.000,00 kuna1, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 36,70 eura / 550,00 kuna1.              Sud je tužitelju PDV priznao za sve radnje osim za podnošenje tužbe jer tada punomoćnik tužitelja nije bio u obvezi plaćanja PDV.

14.1. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 36,70 eura / 550,00 kuna/ 550,00 kuna1, obzirom tužitelj nije dostavio dokaz da je navedenu pristojbu i platio, a također i uvidom u e-spis razvidno je kako tužitelj nije platio navedenu pristojbu.             

              15. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka obzirom tuženik nije uspio u postupku.

              16. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci,  24. veljače 2023.

                                                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                                                       Ivica Raguž v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku S. H., odvjetnica iz O.

2. tuženik po punomoćniku B. T., odvjetnik iz O.             

                                                                                                 

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450