- 1 -           Poslovni broj: 1 Us I-1411/2022-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-1411/2022-6

                           

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

              Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja B. E. S. d.o.o., V., (OIB:..), kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda C. & p. d.o.o., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z. (OIB: .), radi poreznog nadzora, 24. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/25, URBROJ: 513-04-22-3 od 10. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, P. u. V., KLASA: UP/I-471-02/21-01/196, URBROJ: 513-07-16-02-01/05-21-01 od 16. prosinca 2021., kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021., i to porezna osnovica od 1.483.865,52 kn te porezna obveza u iznosu od 370.966,38 kn i kamate u iznosu od 2.166,65 kn.

2.              Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog postupovnih povreda, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da su porezna tijela odluku utemeljila na negativnoj pretpostavci da do prometa roba i usluga po predmetnim računima nije bilo. Osnovno pravno pitanje koje utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari je da li je temeljem ugovornog odnosa iz kojeg proizlaze osporavani računi, bilo prometa i usluga. No, tijekom poreznog postupka navedeno nije bilo predmet utvrđivanja. Naime, porezna tijela su utvrđivala samo formalne propuste tužitelja, ne ulazeći u to jesu li transakcije bile istinite. Tužitelj ističe da je će nakon što tuženik dostavi cjelokupan spis predmeta, on detaljno obrazložiti i druge razloge koji su doveli do osporavanih odluka. Tužitelj nadalje traži da sud provede raspravu, pa predlaže da sud poništi osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

3.              Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti ostao kod razloga iz osporenog rješenja, te stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4.              U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis upravnog postupka dostavljen uz odgovor na tužbu, a rasprava je, na prijedlog tužitelja, održana i zaključena 16. veljače 2023., kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Na raspravu stranke nisu pristupile.

5.              Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6.              Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je Porezna uprava, P., u. V. obavila porezni nadzor kod tužitelja. Predmet poreznog nadzora je PDV za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021., a o obavljenom nadzoru sačinjen je zapisnik KLASA: 471-02/21-01/311, URBROJ: 513-07-16-02-01/05-21-13 od 8. prosinca 2021. u kojem su utvrđene obveze koje se odnose na osporeno pravo na iskazani pretporez po ulaznim računima od dobavljača Z. D. iz Z. Naime, tijekom poreznog nadzora utvrđeno je da je Z. D., koji je u sustav PDV-a upisan 1. rujna 2021. i koji je osnivač tužitelja, ispostavio tužitelju izlazne račune broj 1/1/1 dana 1. rujna 2021. i broj 2/1/1 dana 30. rujna 2021. za najam stroja za čišćenje (osnovica 1.438.865,57 kn, PDV 370.966,39 kn). Međutim, tijekom poreznog nadzora utvrđeno je da Z. D. nema vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi dokazao izvorno vlasništvo vozila, te da ga, prema dostavljenoj i analiziranoj dokumentaciji, nije moguće povezati sa vozilom za koje je tužitelju pružio usluge najma.

7.              Zbog tih razloga prvostupanjsko tijelo je osporilo tužitelju pravo na odbitak pretporeza, odnosno utvrdilo mu je obvezu PDV-a za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021. u iznosima specificiranim u izreci rješenja od 16. prosinca 2021.

8.              Odredbe o pretporezu sadržane su u člancima 57. do 65.a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'', broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20. – dalje: Zakon o PDV) i u člancima 130. do 142. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'', broj 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17. i 1/19.).

9.              Člankom 58. stavkom 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

10.              Pravo na odbitak pretporeza nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. U skladu s člankom 60. Zakona o PDV-u porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) odbitak pretporeza nije isključen prema članku 58. stavcima 4. i 8., članku 61. stavcima 1. i 2. te članku 62. stavku 1. ovoga Zakona, b) ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu s odredbama članaka 78., 79., 80. i 81. ovoga Zakona, osim u slučaju iz točke c) ovoga stavka, c) da za uvezena dobra ima jedinstvenu carinsku deklaraciju u kojoj je naveden kao primatelj ili uvoznik dobara te u kojoj je iskazan iznos PDV-a koji treba platiti ili je omogućeno njegovo izračunavanje, d) kada je obvezan platiti PDV temeljem prijenosa porezne obveze prema članku 75. stavku 1. točkama 3., 6. i 7. te članku 75. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, e) da iznos obveze PDV-a, kao i sve podatke potrebne za obračun PDV-a na stjecanje dobara unutar Europske unije iskaže u prijavi PDV-a iz članka 85. stavka 1. ovoga Zakona i da ima račun i f) kod plaćenog predujma pretporez može odbiti ako je primljeni račun izdan u skladu s člankom 78. stavkom 1. ovoga Zakona.

11.              Dakle, jedan od uvjeta za odbitak pretporeza je taj da isporuka mora biti primljena od drugog poduzetnika – obveznika PDV-a jer su samo obveznici PDV-a ovlašteni izdavati račune s posebno iskazanim iznosom PDV-a. Naime, prema članku 79. stavku 11. Zakona o PDV-u ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV, iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iskazani iznos PDV-a, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona. Istovremeno, po računu na kojem je izdavatelj računa odvojeno iskazao PDV, iako za to nije ovlašten, primatelj takvog računa ne može odbiti iskazani porez kao pretporez.

12.              PDV mora prema članku 75. stavku 1. točki 5. Zakona o PDV-u plaćati izdavatelj računa iz članka 79. stavaka 10. i 11. toga Zakona te svaka osoba koja iskaže PDV na računu.

13.              Jasno je da kada izostane stvarna isporuka robe ili usluga ne može nastati nikakvo pravo na odbitak, a upravo je u konkretnom slučaju tužitelju uskraćeno pravo na odbitak pretporeza jer iz isprava koje su analizirala porezna tijela i koje je tužitelj dostavio proizlazi da isporuka spornih usluga najma, za koje su izdani predmetni računi i na temelju kojih je tužitelj u poreznim prijavama evidentirao pretporez, nije bila stvarna, što je sve valjano obrazloženo i u osporenom i u prvostupanjskom poreznom rješenju.

14.              Prema tome, kako tužitelj u tužbi nije naveo razloge koji bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te analizirajući podatke spisa, posebice utvrđenja iz zapisnika KLASA: 471-02/21-01/311, URBROJ: 513-07-16-02-01/05-21-13 od 8. prosinca 2021., ocjena je ovoga suda da je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu mjerodavnih zakonskih odredbi, pravilno tužitelju utvrđena obveza plaćanja PDV-a, uz provedbu odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama.

15.              Zbog svega navedenoga, a na temelju članka 57. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 24. veljače 2023.

Sudac:

Tomislav Artuković, v. r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.