Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: UsI-195/2021-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-195/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. C. M. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica Z. K., odvjetnica u Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreznog nadzora, 24. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/19-01/194, URBROJ: 513-04-20-3 od 27. studenoga 2020.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/18-001/444, URBROJ: 513-07-01-19-2 od 1. ožujka 2019. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
III. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.243,75 eur/9.371,03 kn1.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/19-01/194, URBROJ: 513-04-20-3 od 27. studenoga 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/18-001/444, URBROJ: 513-07-01-19-2 od 1. ožujka 2019., kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje 19.3.2018. do 31.7.2018. u iznosu 365.767,73 kn. Pod točkama II.-V. naložena je uplata utvrđene obveze na za to propisani račun uz nalog za obračun i plaćanje daljnjih kamata sve do dana uplate, naloženo je provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku 8 dana od dana izvrsnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.
2. Tužitelj u tužbi navodi da osporava zakonitost rješenja u dijelu u kojemu je i žalbom pobijano, odnosno u dijelu u kojemu prelazi utvrđenu obvezu PDV-a u iznosu od 120.810,01 kn i srazmjerno tome obračunatu kamatu na nepravodobno plaćenu poreznu obvezu.
2.1. Obrazlaže kako je predmet spora osporeno pravo na pretporez u iznosu od 109.459,68 kn temeljem ulaznog računa društva ZTM broj 21/1/2 od 31.7.2018. u dijelu koji se odnosi na primljenu uslugu upravljanja financijama i usluge upravljanja i ulaznih računa istog društva broj 15/1/2 od 31.5.2018. i 20/1/0 od 30.6.2018. u ukupnom iznosu od 104.427,84 kn, a pružene su temeljem zaključenog ugovora za organizaciju poslovanja i administrativne usluge poput usluge financijskog i poslovnog upravljanja. Ističe kako utuženo rješenje, jednako kao i prvostupanjsko rješenje, ne sadrži ocjenu dokazne snage dokaza koji su dostavljeni u tijeku poreznog nadzora, a na koje se i u žalbi poziva, odnosno iz obrazloženja rješenja nisu vidljivi razlozi zbog kojih je žalba tužitelja odbijena, a ti dokazi upravo i dokazuju da je tužitelj stvarno primio zaračunate mu usluge od tog društva. Obrazloženje prvostupanjskog rješenja, a tuženik samo ponavlja iste razloge ne odgovarajući na žalbene navode, svodi se na utvrđenje da su iste financijske usluge koje su zaračunate od društva ZTM zaračunate i od društva S. – T. Tužitelj se u prigovoru, jednako kao i u žalbi, pozivao na dokumentaciju dostavljenu u mailu od 28. prosinca 2018. - specifikaciju računa za administrativne usluge za svibanj i lipanj 2018., specifikaciju računa za organizaciju poslovanja za srpanj 2018. i specifikaciju računa za marketing i prodaju (u kojem dijelu pretporez nije osporen), međutim, dalje se pozivao i na korespondenciju dostavljenu mailom od 8. siječnja 2019. i dokumentaciju „Organizacija poslovanja 1“ do „Organizacija poslovanja 5“, pri tome obrazlažući i dokazujući da društvo ZTM ne obavlja operativno financijsko računovodstvo, kao što to radi S. – T. d.o.o., nego koristi podatke dobivene od tog društva za izračun i prezentiranje ključnih informacija o poslovanju za praćenje profitabilnosti poslovanja i komunikaciju s bankama u vezi pregovaranja oko financiranja odnosno podršku u poslovanju.
2.2. U vezi dostavljenih dokaza odnosno ocjene vjerodostojnosti ulaznih računa i ocjene dokazne snage koje su to usluge stvarno primljene i jesu li one direktno povezane s poslovanjem tužitelja, ukazuje i na okolnost da je poreznom tijelu bila poznata i činjenica (budući da je već ranije proveden porezni nadzor za 2017. godinu) da je tužitelj u 2017. godini imao prihode u iznosu od 138.380,00 kn i rashode u iznosu od 330.691,86 kn te je ostvario gubitak u 2017. godini u iznosu od 192.311,96 kn, dok se u razdoblju od 1.1.2018. do 31.12.2018. od ranije 5 zaposlenih popeo na 41 zaposlenog i ostvario je prihode u iznosu od 37.237.636,99 kn. Rast prihoda od 138 tisuća kuna na 37 milijuna kuna u samo jednoj godini, a i u 2017. godini je poslovne knjige vodilo društvo S. – T., mora biti rezultat i nekih drugih primljenih financijskih i upravljačkih usluga (osim onih što se tiču vođenja poslovnih knjiga), a upravo te primljene financijske usluge koje su u vezi upravljačkih funkcija se tužitelju ovdje osporavaju, uz obrazloženje da su to iste one usluge koje je već primio i po kojima je koristio pravo na pretporez te da ne može dva puta za iste usluge koristiti pravo na pretporez. Takvo paušalno i neargumentirano obrazloženje odnosno obrazloženje iz kojega nije vidljivo temeljem čega je to zaključeno da se radi o „istim već primljenim uslugama" vrijeđa čast i dostojanstvo tužitelja te se tužitelj ovdje poziva i na izraženo pravno shvaćanje Ustavnog suda RH u odlukama broj: U-III-3463/2012 od 20.6.2013. i U-lll-3395/2007 od 15.3.2012.
2.3. Tužitelj ističe da je obrazloženje utuženog rješenja kontradiktorno i nerazumljivo i to u dijelu odgovora na žalbeni navod vezan za primljeni račun za usluge marketinga. Naime, očito je da tuženik ponavlja utvrđenje prvostupanjskog tijela, a uopće ne razmatra i ne odgovara na žalbene navode tužitelja u dijelu u kojemu jasno obrazlaže da se ne radi o bilo kakvom prefakturiranju stavki plaća, doprinosa, plina i sl., nego da se radi samo o specifikaciji računa. Račun se odnosi na pružene usluge marketinga, a to što je vidljiva i kalkulacija cijene, odnosno da cijena pružene usluge marketinga sadrži ukalkulirane troškove, to je i uobičajeno. Svaki račun za pruženu uslugu u sebi ima ukalkuliran i trošak plaće i poreza i el. energije. To su troškovi koji se nadoknađuju iz prihoda i kao takvi ulaze u kalkulaciju naknade. Dakle, tužitelju je priznato pravo na pretporez za primljene usluge marketinga od društva ZTM samo u onom dijelu u kojemu je taj račun potkrijepljen ulaznim računima ZTM-a od njegovih dobavljača (uvećano za 5%), međutim, u ostalom dijelu u kojemu je vidljiva kalkulacija cijene usluge marketinga, a sadrži trošak plaće i ostalih materijalnih troškova, taj dio zaračunate cijene se ne priznaje. Postavlja se pitanje, ako ZTM ostvaruje prihode isključivo od obavljanja usluga za potrebe tužitelja, kome bi trebalo i na koji način (transparentan način u kalkulaciji cijene usluge) zaračunati trošak plaće i druge materijalne troškove koje ima to društvo. Upravo zato što se radi o povezanim društvima, zato da je jasno vidljivo na koji način je formirana cijena usluge, tako da zaračunata cijena ne može biti osporavana samo iz razloga što se radi o povezanim osobama (preniska ili previsoka), društvo ZTM je iskazalo na računu i ukalkulirane troškove u cijeni za zaračunate marketinške usluge.
2.3.1. Dakle, na žalbeni navod: „Znači društvo ZTM ne prodaje žalitelju plin, paru i ugljen, doprinose za plaće, vodu za piće itd., nego samo isključivo uslugu marketinga, a navedene stavke predstavljaju samo dio kalkulacije cijene usluge marketinga i prodaje, što je poreznom tijelu pojašnjeno“, tuženik odgovara sljedeće: „Porezno tijelo (pravilno je) osporilo usluge koje nisu ugovorene i za koje nije dokazano da su doista i obavljene od povezanog društva ZTM.“ U vezi s citiranim žalbenim navodom i odgovorom na taj žalbeni navod, tužitelj upire na povredu članka 9. i članka 98. stavka 5. OPZ-a, prema kojoj odredbi tužitelj mora imati dojam da je njegov žalbeni navod pravilno razmotren i mora znati jasne razloge zbog kojih je taj žalbeni navod odbijen. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz naknadu troška.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je raspravu 16. veljače 2023. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).
6. Tužitelj na raspravi, u pogledu usluga marketinga, navodi da je na računu navedena kalkulacija troškova iz razloga što se radi o povezanim osobama te radi transparentnosti u formiranju cijene između povezanih osoba, a iz toga se može zaključiti da bi pretporez po tim računima bio priznat da u njima ta kalkulacija nije navedena. Ističe kako nije logično da se priznaju troškovi telefona i Interneta, a da se istodobno ne priznaju troškovi struje i plaća za djelatnike koji su usluge izvršili. U odnosu na navod tuženika da u sklopljenom ugovoru o poslovnoj suradnji takvi troškovi nisu ugovoreni, navodi kako nije uobičajeno takve troškove posebno navoditi u ugovorima o poslovnoj suradnji. U vezi usluga financijskog i poslovnog upravljanja, ističe da društvo S. T. obavlja za tužitelja klasične usluge računovodstva – operativno računovodstvo, a ne obavlja usluge financijskog pregovaranja s bankama i unapređenja poslovanja koje usluge je tužitelju izvršilo društvo ZTM Ističe da porezno tijelo ni tuženik nisu dokazali da je navedene usluge izvršilo društvo S. T. Ističe da su u vezanom nadzoru kod povezane osobe ZTM priznati u prihode računi za predmetne isporučene usluge, pa nema logike da se ti isti računi tužitelju ne priznaju u rashode.
7. Iz spisa predmeta i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, proveo postupak poreznog nadzora kod tužitelja, o čemu je sačinjen zapisnik od 7. veljače 2019., protiv kojeg je tužitelj uložio prigovor koji nije prihvaćen. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj od društva Z. T. M. d.o.o. (dalje ZTM) zaprimio dva računa i to rn. broj 17/1/1 i 23/1/1 ukupnog iznosa 482.500,00 kn (osnovica 386.000,00 kn, PDV 96.500,00 kn) za najam stanova za smještaj pacijenata, temeljem ugovora o najmu stanova, kojim najmodavac ZTM stavlja na raspolaganje tužitelju kao najmoprimcu stanove za smještaj pacijenata, za koje najmodavac ima sklopljene ugovore o zakupu s vlasnicima stanova. ZTM vlasnicima stanova uplaćuje troškove najma te fakturira tužitelju najam predmetnim računima po kojima je tužitelj koristio pretporez u iznosu od ukupno 96.500,00 kn. Porezno tijelo je utvrdilo da tužitelj obavlja stomatološku djelatnost te da najam stanova nije nužan za obavljanje njegove registrirane stomatološke djelatnosti. Kako usluge najma nisu primljene za potrebe obavljanja njegovih oporezivih transakcija - stomatoloških usluga, to mu je osporen pretporez po tim računima iznosa 96.500,00 kn. Ovaj dio osporenog pretporeza tužitelj ne spori.
8. Nadzorom je nadalje utvrđeno da su tužitelj kao naručitelj i društvo ZTM kao pružatelj usluge, sklopili ugovor o pružanju usluga organizacije poslovanja. Temeljem tog ugovora tužitelj je od tog društva primio jedan račun 21/1/2 od 31.7.2018. ukupnog iznosa 547.298,39 kn (PDV 109.459,68 kn) za usluge organizacije poslovanja i dva računa 15/1/2 i 20/1/0/ ukupnog iznosa 522.139,18 kn (PDV 104.427,84 kn) za administrativne usluge, po kojim računima je priznao pretporez.
9. Sastavni dio računa 21/1/2 od 31.7.2018. za uslugu organizacije poslovanja su usluge organizacije smještaja i prijevoza pacijenata, na koje tužitelj nije imao pravo na odbitak pretporeza prema čl. 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, budući da iste nisu obavljene za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Naime, kako tužitelj po ulaznim računima tog dobavljača za usluge organizacije prijevoza i smještaja pacijenata, nije priznao pretporez, jer te usluge nisu ukalkulirane u cijenu stomatoloških usluga, to nije imao pravo niti na odbitak pretporeza za te usluge koje su iskazane na tom računu. Ovaj dio tužitelj ne osporava.
10. Sastavni dio računa 21/1/2 su i usluge upravljanja financijama i usluge upravljanja - specificirane na str. 11 poreznog rješenja. Nadzorom je utvrđeno da tužitelj ima sklopljen ugovor o obavljanju računovodstvenih usluga s društvom S.-T. d.o.o. od 18.9.2017., kojim je između ostalog ugovoreno obavljanje usluga korespondencije s bankama, vođenje poslovnih knjiga, koje uključuje i vođenje troškova društva te sastavljanje financijskih izvještaja. Tuženik zaključuje da tužitelj već ima poslovni odnos s društvom S.-T. d.o.o. za obavljanje navedenih usluga, za koje mu je to društvo ispostavilo pet računa ukupnog iznosa 107.460,25 kn, dok mu je u tom istom razdoblju društvo ZTM ispostavilo naprijed navedeni račun, koji se, osim na usluge organizacije smještaja i prijevoza pacijenata, odnosi i na naprijed navedene usluge koje mu je već obavilo i fakturiralo društvo S.-t. d.o.o. u iznosu od 107.460,25 kn. S obzirom da je te iste usluge društvo ZTM fakturiralo tužitelju računom 21/1/2 od 31.7.2018., to je nadzorom utvrđeno da taj račun nije vjerodostojan, jer su te usluge već ugovorene sa društvom S.-T. d.o.o. i obavljene te je tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza po tom računu u iznosu od 109.459,68 kn.
11. Kako se računi broj 15/1/2 i 20/1/0/ koje je društvo ZTM ispostavilo tužitelju za administrativne usluge odnose na usluge upravljanja financijama i usluge upravljanja, koje usluge su već ugovorene s društvom S. T. d.o.o., koje usluge je to društvo obavilo i fakturiralo tužitelju, s obzirom da je društvo ZTM iste te usluge fakturiralo tužitelju, nadzorom je utvrđeno da su ti računi nevjerodostojni te je tužitelju osporen odbitak pretporeza po tim računima u iznosu od 104.427,84 kn.
12. Člankom 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16) propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.
13. Člankom 58. st. 1. istog Zakona propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.
14. Vezano za osporeni pretporez po računu 21/1/2 od 31.7.2018. u dijelu koji tužitelj pobija, tuženik ističe kako isti nije moguće priznati, jer se radi o uslugama koje mu je već obavilo/fakturiralo društvo S.-T. d.o.o., po kojima je već koristio pravo na odbitak pretporeza, pa ne može za iste usluge koristiti dva puta pravo na odbitak pretporeza, prvo po računima S.-T. d.o.o., a potom po računima društva ZTM.
15. Nadalje, utvrđeno je da su tužitelj kao naručitelj i ZTM kao pružatelj usluge, sklopili ugovor o pružanju usluge prodaje i marketinga, kojim su specificirane usluge koje ZTM pruža tužitelju, prikaz kojih je dan na str. 8 poreznog rješenja. Ugovoreno je da se tužitelj obvezuje pružatelju usluge platiti određenu mjesečnu naknadu u visini stvarnih troškova nastalih pružanjem predmetnih usluga uvećanih za dodatak na troškove od 5%. Temeljem tog ugovora tužitelj je od društva ZTM primio jedan račun 22/1/2 od 31.7.2018. ukupnog iznosa 670.856,78 kn (osnovica 536.685,42 kn, PDV 134.171,36 kn) za usluge marketinga i prodaje, u prilogu kojeg računa je popis naslova „Organizacija“ u kojem je navedeno o kojim je fakturiranim uslugama riječ, a koje su specificirane na str. 18 poreznog rješenja. Kako društvo S.-T. d.o.o. vodi knjigovodstvo oba društva, to je od istog zatraženo da dostavi ulazne račune društva ZTM temeljem kojih je ono fakturirao usluge marketinga i prodaje tužitelju te ostalu dokumentaciju. Dostavljeni su računi specificirani na str. 18 i 19 poreznog rješenja.
16. Nadzorom je utvrđeno da je predmetni račun ispostavljen za obavljanje poslova koji su ugovoreni ugovorom, ali da istim nije ugovoreno plaćanje plaća, doprinosa, poreza, plaćanje plina, el. energije, vode, zakupnine, oglašavanja, amortizacije, oglasa za posao, troškova sitnog inventara. Slijedom toga, nadzorom je osporen račun u iznosu 210.97,21 kn za naprijed navedene stavke koje nisu ugovorene, dok se račun priznaje u iznosu osnovice od 300.156.76 kn koji se odnosi na ugovorene usluge fakturirane tim računom, a to su reklamiranje putem Internet portala, korištenje usluga drugih radi pružanja usluga te troškovi telefona i mobitela, na koji iznos priznate osnovice od 300.156,76 kn je dodano 5% dodatka kako je to ugovoreno te iznosi 315.164,60 kn. Dakle, nadzorom je ukupna osnovica računa od 536.685,42 kn umanjena za iznos od 315.164,60 kn koji se priznaje, što znači da se za iznos osnovice od 221.520,82 kn (za stavke računa koje nisu ugovorene ugovorom) pretporez u iznosu od 55.380,21 kn ne priznaje.
17. Vezano za prigovor kako je riječ o izvršenim uslugama marketinga, tuženik je stava da je pravilno prvostupanjsko tijelo osporilo usluge koje nisu ugovorene i za koje nije dokazano da su doista i obavljene od povezanog društva ZTM i to preko ovlaštene osobe za zastupanje u oba društva D. M. Tuženik ističe kako za ostvarivanje prava na odbitak pretporeza nije dovoljno imati ulazne račune, već je potrebno ispuniti i druge uvjete za priznavanje pretporeza, dokaze da je isporuka obavljena, a što ovdje nije slučaj. Tuženik dodaje kako je za priznavanje prava na odbitak pretporeza odlučno da li je isporuka usluga i izvršena od strane drugog poreznog obveznika, izdavatelja računa te se poziva na presudu Suda Europske unije u predmetu C-342/87 u postupku G. H. BV, gdje u zaključku stoji kako se pravo poreznog obveznika na odbitak PDV-a prema 6. Direktivi (77/388), a vezano uz isporuku dobara ili usluga od strane drugog poreznog obveznika može iskoristiti prema članku 17 (2)(a) direktive samo na porez koji se odnosi na stvarno izvršenu isporuku dobara ili usluga koje podliježu porezu na dodanu vrijednost ili koje su već plaćene po dospijeću. Pravo na odbitak PDV-a ne primjenjuje se na porez koji je plativ samo zato što je naznačen na računu.
18. Sud na temelju stanja spisa ne može otkloniti prigovore tužitelja niti osporeno rješenje ocijeniti zakonitim.
19. Naime, u pogledu ugovora o pružanju usluge prodaje i marketinga, koji su sklopili tužitelj kao naručitelj i ZTM kao pružatelj usluge te računa 22/1/2 od 31.7.2018. za usluge marketinga i prodaje, u prilogu kojeg računa je popis naslova „Organizacija“, porezno tijelo nije priznalo stavke koje se odnose na troškove inventara, električne energije, plina, vode, zakupnine, troškova plaća zaposlenima i amortizacije materijalne imovine, s obrazloženjem da sklopljenim ugovorom nije ugovoreno plaćanje tih troškova, iako je ugovorom ugovoreno da se tužitelj obvezuje pružatelju usluge platiti određenu mjesečnu naknadu u visini stvarnih troškova nastalih pružanjem predmetnih usluga uvećanih za dodatak na troškove od 5%, pa nije jasno zašto navedene stavke ne predstavljaju stvarne troškove nastale pružanjem predmetnih usluga, kao što su primjerice i troškovi telefona i mobitela, a koje je porezno tijelo priznalo. Što se tiče troška za usluge oglašavanja na Internet portalima (990,00 kn), koji se odnosi na objavljeni oglas za zapošljavanje doktora dentalne medicine, sud prihvaća da se tu ne radi o sastavnom dijelu usluge marketinga i prodaje te je navedena stavka pravilno osporena. S obzirom da porezno tijelo ne spori da su usluge marketinga i prodaje po navedenom ugovoru izvršene, nije jasno zašto nije priznalo i ukalkulirane troškove u cijeni za zaračunate marketinške usluge, a koji su na računu specificirani.
20. Nadalje, vezano za sklopljeni ugovor o pružanju usluga organizacije poslovanja i temeljem tog ugovora zaprimljenog računa društva ZTM 21/1/2 od 31.7.2018., koji obuhvaća usluge upravljanja financijama i usluge upravljanja te računa 15/1/2 i 20/1/0/ za administrativne usluge, porezno tijelo navedene račune ne smatra vjerodostojnim iz razloga što tužitelj već ima sklopljen ugovor s društvom S.-T. d.o.o. za obavljanje računovodstvenih usluga, koje uključuju i vođenje poslovnih knjiga te sastavljanje financijskih izvještaja.
20.1. Iz ugovora o pružanju usluga organizacije poslovanja, sklopljenog između tužitelja i društva ZTM, proizlazi da se isti odnosi, između ostaloga, na usluge upravljanja financijama koje obuhvaćaju: financijsko planiranje prihoda, rashoda i postavljanje ciljeva, praćenje novčanih tokova, praćenje troškova, plaćanje računa, kalkulacija plaća, komunikacija sa knjigovodstvom, prosljeđivanje dokumentacije knjigovodstvu, komunikacija sa bankama, potpisivanje ugovora s trećim stranama, slanje pošte, potpisivanje isplatnih lista, izrada ugovora o radu, izrada pravilnika i protokola, izrada rasporeda za godišnje odmore, vođenje evidencije rada te usluge upravljanja koje obuhvaćaju: izradu strategije poslovanja, procjene rizika poslovanja, izrada financijskih i statističkih izvještaja. Tužitelj tijekom postupka obrazlaže da društvo ZTM ne obavlja operativno financijsko računovodstvo, kao što to radi društvo S. – T. d.o.o., nego koristi podatke dobivene od tog društva za izračun i prezentiranje ključnih informacija o poslovanju za praćenje profitabilnosti poslovanja i komunikaciju s bankama u vezi pregovaranja oko financiranja odnosno podršku u poslovanju. Osnovan je prigovor tužitelja da je obrazloženje tuženika u tom dijelu paušalno i neargumentirano, jer nije vidljivo temeljem čega je zaključeno da se radi o istim, već primljenim uslugama, niti je jasno zašto tužitelj ne bi imao sklopljen ugovor s društvom S. – T. d.o.o. za obavljanje računovodstvenih usluga i ugovor s društvom ZTM za obavljanje drugih usluga upravljanja financijama i usluga upravljanja, a koje prelaze opseg računovodstvenih usluga koje obavlja S. – T. d.o.o.
21. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U Zagrebu 24. veljače 2023.
Sutkinja
Lidija Prica, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točaka I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 66.a stavak 1. ZUS-a).
Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.