Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj 24 Pr-58/2021-21

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj: 24 Pr-58/2021-21

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužiteljice N. I. R. iz S. B., OIB:…, zastupane po  punomoćniku M. K., odvjetniku  iz Z.,  protiv tuženika D. z. S. B., OIB:…,  zastupan po punomoćnici A. M. B., odvjetnici iz S. B., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 7. veljače 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, M. A., odvjetničke vježbenice kod S. P. J., odvjetnice iz S. B. i punomoćnice tužene N. A., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice A. M. B., a u nenazočnosti tužitelja, 24. veljače 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

              I Odbija se tužiteljica N. I. R. iz S. B.,  OIB:…, s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, koji glasi:

 

              II Nalaže se tuženiku D. z. S. B.S. B. OIB:…, da isplati tužiteljici N. I. R. iz S. B., OIB:…, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 11.791,94 kn   bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

- 852,55 kn od 16. siječnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 852,55 kn od 16. veljače 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 852,55 kn od 16. ožujka 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 771,92 kn od 16. travnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 780,89 kn od 16. svibnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 798,04 kn od 16. lipnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 740,30 kn od 16. srpnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 871,90 kn od 16. kolovoza 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 888,62 kn od 16. rujna 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 870,30 kn od 16. listopada 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 891,69 kn od 16. studenog 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 790,27 kn od 16. prosinca 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 886,01 kn od 16. siječnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 891,54 kn od 16. veljače 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te plati da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

 

III Nalaže se tužiteljici N. I. R. iz S. B., OIB:…, da tuženiku D. z. S. B., OIB:…, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 1.012,84 eura / 7.631,25 kn (slovima: tisuću dvanaest eura i osamdeset četiri centa / sedam tisuća šesto trideset jedna kuna i dvadeset pet lipa ), u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

  1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće.

 

2. U tužbi navodi da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09) te da je  dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009. Vlada i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Odredbama članka IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu podnesene tužbe. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je pet godina. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka 11. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je slijedeće:

 

              "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama.“

 

Dana  27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a za  drugo tromjesečje  2015. realan rast BDP-a iznosio je 1,2%. Iz tih podataka slijedi da je  dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Vlada Republike Hrvatske nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za  2016., jer je na snazi bio TKU i  Sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. bila određena na 5.415,37 kn, međutim tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn. Zbog navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom tužitelju pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u prosincu 2015. i u cijeloj 2016.

 

Tužiteljica podnosi tzv. stupnjevitu tužbu i na temelju odredbe čl. 186.b. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u spis dostavi tužiteljeve platne liste za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016. pa da će po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl.  186.b. st. 4. ZPP-a.

 

Sud je rješenjem pozvao tužiteljicu da postavi tužbeni zahtjev jer je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi obračunska osnovica te iznos bruto i neto plaće te su ovi obračuni jedina potrebna dokumentacija za izračun razlike plaće po osnovici od 5.415,37 kn uz jednostavniju matematičku operaciju izračuna razlike plaće.

 

Postupajući po rješenju suda, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na iznos od 11.791,94 kn, na ime razlike plaće od plaće za mjesec prosinac 2015. Do zaključno s razlikom plaće za mjesec siječanj 2017.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor aktivne legitimacije jer tužiteljica u utuženom razdoblju nije bila zaposlenik tuženika, a prvenstveno se protivi podnošenju stupnjevite tužbe iz razloga što se nisu ispunile zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 186.b. st. 1., 2. i 3. ZPP-a, te se protivi dostavi službene dokumentacije tuženika jer tužiteljica raspolaže traženom dokumentacijom. Tuženik se protivi prijedlogu tužiteljica da naknadno uredi tužbeni zahtjev jer je isti bio dužan postaviti u točno određenom nominalnom iznosu.

 

Dakle, uz neispunjenje uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare, a ujedno se protivi i provođenju financijskog vještačenja.  Tuženik se protivi i preinaci tužbenog zahtjeva nakon što je tužitelj postavio tužbeni zahtjev.

 

Tuženik se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva jer je tuženik u cijelosti pravilno obračunavao i isplatio tužitelju plaću, odnosno da je u cijelosti postupao sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/2012) kao i u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Zakona o radu, Zakona o osnovici plaće u javnim službama i Zakona o plaćama u javnim službama, a kako je to i propisano odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Osnovica za obračun i isplatu plaće definirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama kao: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom“. Zbog navedenog tužena smatra da se za utuženo razdoblje imaju primijeniti odluke Vlade RH o osnovicama. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kao granski kolektivni ugovor u čl. 3 nedvojbeno upućuje na primjenu Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (TKU 141/2012) za pitanje utvrđivanja osnovice i njezinog iznosa. TKU 115/10 kao i važeći TKU 141/2012 u čl. 51. st. 4. za utuženo razdoblje utvrđuje jednu te istu notornu činjenicu, a to je da je između ostaloga važeći dokument Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i da se isti primjenjuje na način i u rokovima određenim u tom samom dokumentu, ali važeći TKU 141/2012 ne uređuje i ne upućuje i ne govori da je taj Dodatak sporazuma sastavni dio TKU 141/2012. Dakle,  Dodatak sporazumu nije sastavni dio TKU 141/2012, a da se ne radi o propustu ili pogrešnom tumačenju proizlazi iz ranijeg TKU 84/2007 u kojem u čl. 49. st. 4. je jasno i izričito da: „ Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.“ Dakle, ne postoji i nije potpisan kolektivni ugovor u kojem je određena visinu osnovice za utuženo razdoblje, to se imaju primijeniti u cijelosti Odluke Vlade Republike Hrvatske za predmetni period od 04. listopada 2010. pa sve do zaključno sa 07. prosinca 2017. kada je zaključen Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 128/2017 (zaključen 07.12.2017., s primjenom od 01.12.2017., u daljnjem tekstu: “TKU 128/17”), a u kojem TKU 128/17 u čl. 50. st. 4. je jasno utvrđena visina osnovica za razdoblje od 1. studenog 2017. pa nadalje.  Prema stavu tužene nakon TKU 84/07, a prije TKU 128/17 osnovica se određivala sukladno Odlukama Vlade Republike Hrvatske uslijed nepostojanja kolektivnog ugovora (jer isti nije potpisan) kojim bi se regulirala visina osnovice.

Tuženik nadalje navodi pregled rasta osnovice javnih službenika (bruto) sukladno odlukama Vlade Republike Hrvatske: 

-01. travnja 2009. - 31.12.2016. u iznosu od 5.108,84 kuna - a što se odnosi na utuženo razdoblje 

-1. siječnja 2017. - 31. srpnja 2017. povećanje za 2% odnosno 5.211,02 kuna

- 1. kolovoza 2017. - 31. listopada 2017. povećanje za 2% odnosno 5.315,24 kuna

-1. studenoga 2017. - 31. prosinca 2018. povećanje za 2% odnosno 5.421,54 kuna

-1. siječnja 2019. - 31. kolovoza 2019. povećanje za 3% odnosno 5.584,19 kuna

-od 1. rujna 2019. povećanje za 2% odnosno 5.695,87 kuna 

Stoga tužitelj neosnovano tvrdi da bi se u konkretnoj pravnoj stvari pri obračunu plaće imala uzeti u obzir neosnovano veća osnovica u iznosu od 5.415,37 kuna bruto obzirom se sukladno članku 2. Zakona imaju isključivo primijeniti Odluke Vlade Republike Hrvatske jer za utuženo razdoblje ne postoji kolektivni ugovor koji uređuje i regulira pitanje osnovice i visinu osnovice posljedično čemu se imaju primijeniti Odluke Vlade Republike Hrvatske. U skladu s naprijed navedenim ide i Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09, “Odluka”) koja je bila na snazi od 01. travnja 2009. zaključno s 31. prosinca 2016. odnosno do 1. siječnja 2017. iz čega nesporno proizlazi da je ista valjana i važi za sporno razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu tužitelja obzirom ista nikada i nije bila osporavana, počevši od 1. travnja 2009. pa do 31. prosinca 2016. Odlukom je nedvojbeno utvrđeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.108,84 kuna bruto i primjenjuje se od 1. travnja 2009. sve do zaključno s 31. prosinca 2016. odnosno do 1. siječnja 2017., a koja Odluka je naknadno potvrđena od strane Vlade Republike Hrvatske i od sindikata državnih službi, a što nesporno proizlazi iz Izmjena i dopuna kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od (NN 123/16) od 23. prosinca 2016. u čl. 3. istog, ali i iz Sporazuma o izmjenama i dopunama sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama (NN 123/16) od 23. prosinca 2016. iz koje nesporno proizlazi da su i druga javnopravna tijela učinila nespornom visinu osnovice u iznosu od 5.108.84 kuna bruto za 2016. godinu, ali i za utuženo razdoblje, dakle za godine koje predstavljaju sporno razdoblje za tužiteljicu, a koja osnovica je u skladu sa Zakonom o osnovici plaće u javnim službama i Zakonom o plaćama u javnim službama kao i drugim naprijed navedenim propisima. Odluka dakle obvezuje tuženu primijeniti pravilnu osnovicu u iznosu od 5.108,84 kuna bruto, a ne 5.415,37 kuna bruto kako to neosnovano potražuje tužiteljica. Čak i kada bi sud zauzeo suprotan stav da se Sporazum, Dodatak Sporazuma i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: “Izmjene i dopune Dodatka”) imaju smatrati kolektivnim ugovorom, tuženik ističe da je: 

- Sporazum, koji je sastavni dio TKU 84/07 i koji je regulirao osnovicu je istekao i nije na snazi i ne primjenjuje se (kako Sporazum tako i TKU 84/07); 

- Dodatkom Sporazuma (koji više nije na snazi i koji se ne primjenjuje) prvenstveno ne može se uređivati i regulirati dokument (Sporazum) koji više nije na snazi, dakle koji nije valjan i osobito, ali ne isključivo ne može se primijeniti zato jer Dodatak Sporazuma nije sastavni dio TKU 115/10, 141/2012 kao što to nisu niti Izmjene i dopune Dodatka; 

- Dodatak Sporazuma, a posljedično tome i Izmjene i dopune Dodatka nisu nikada stupili na snagu jer tužitelj nije dokazao niti da je Dodatak Sporazuma prihvaćen odlukom tijela koje ga donose odnosno nije dokazao je li proveden referendum koji je uvjet za stupanje na snagu Dodatka Sporazuma, a posljedično tome i Izmjena i dopuna Dodatka, a što jasno uvjetuju ti dokumenti za stupanje na snagu, a što nije dokazano.

Nadalje navodi, ukoliko se Dodatak Sporazuma kao i Izmjene i dopune Dodatka, ipak imaju primjenjivati isti su istekli  26. listopada 2016., a osim toga tužiteljica nije dokazala da su se ispunile pretpostavke iz istoga za primjenu veće visine osnovice s obzirom na negativan rast i odgodni učinak primjene čl. 3. kao i ograničeno trajanje, a koji uvjeti su propisani jasno u tim dokumentima, Dodatak Sporazuma kao i Izmjene i dopune Dodatka. Naime, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Sporazuma/Dodatka Sporazuma/Izmjena i dopuna Dodatka, jer se članak III. Izmjene i dopune Dodatka uopće ne može primijeniti u rubriciranoj pravnoj stvari jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka koja ukazuje na ograničeno trajanje primjene čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka do 31. prosinca 2012. Osim toga, tužena upozorava na primjenu članka VII. Izmjena i dopuna Dodatka jer isti odgađa primjenu članka III. izmjena i dopuna Dodatka za svaki mjesec tijekom kojeg je retroaktivno zabilježen negativan rast BDP, a nesporno je da je u razdoblju od IV. tromjesečja 2011. do III. tromjesečja 2014. odnosno za razdoblje od 12 tromjesečja je zabilježen negativan rast BDP, a što znači da se za razdoblje od 12 tromjesečja odgađa primjena istog članka, uslijed čega okolnosti za povećanje osnovice, kako to neosnovano potražuje tužitelj nisu nastupile. Tužena se poziva na sudsku praksu i to presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br.: Pr-584/17-31., posl.br.: Pr-2826/16-57 od 21. prosinca 2017., te presudu Općinskog suda u Osijeku, posl.br.: Pr-154/2017-17 od 30. listopada 2017. 

              Tuženik predlaže saslušanje ravnateljice L. G., na okolnost obračuna i isplate plaće, osnovice za obračun i isplatu plaće, na okolnost isplate i obračuna plaće u odnosu na primjenu COP te činjenica iz odgovora na tužbu i spornih okolnosti  kao i da sud službenim putem pribavi podatak od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske za razdoblje 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014. na okolnost negativnog rasta BDP. 

Obzirom da je tuženik obračun i isplatu plaće obvezan izvršiti isključivo putem centralnog obračuna plaće ("COP"), a koji COP je izrađen od strane i u nadležnosti je Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija, tuženik predlaže da sud pozove Republiku Hrvatsku kao umješača odnosno Općinsko državno odvjetništvo ispred Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija da u ovaj sudski postupak stupi odnosno da sudjeluje kao umješač na strani tuženika obzirom da je nesporan pravni interes iste da sudjeluje u ovom postupku jer pravne posljedice donesene presude u ovom postupku odrazit će se na pravnu i ekonomsku situaciju Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija. Dakle, novčana sredstva za namirivanje rubriciranog postupka će se nabavljati iz državnog proračuna, a zbog čega je interes Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija nesporan. Tuženik ističe da se obračun plaće vrši putem COP-a, a koje elemente za obračun i isplatu plaće kao što su osnovica plaće, prirez i slično postavlja i unosi Republika Hrvatska, pa s obzirom na mogući regresni zahtjev ovisno o odluci u ovom postupku također je neosporan interes Republike Hrvatske. 

U prilog svemu naprijed navedenome ide i nesporna činjenica da za razdoblje 2017. uopće nije donesen važeći kolektivni ugovor zbog čega su se naprijed navedene odluke Vlade Republike Hrvatske primjenjivale, a što je tužena uredno primjenjivala pri obračunu i isplati plaće svakom svom radniku. Dakle, tužitelju je isplaćivana plaća sukladno odredbama ZOR, KU, TKU za  rad.

 

4. Tuženik predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbaci kao nedopuštenu u cijelosti, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanu, a sve to uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi sve parnične troškove ovog postupka. 

 

 

5. Sud je obavijestio Republiku Hrvatsku o otpočetoj parnici, međutim ista se nije očitovala do zaključenja glavne rasprave, a u svim istovjetnim parničnim predmetima koji se vode pred ovim sudom, Republika Hrvatska odbila je sudjelovati u postupku kao umješač na strani tuženika jer nije osnivač tuženika.

 

6. Na ročištu održanom 19. rujna 2022. tužiteljica označava vrijednost predmeta spora u iznosu od 500,00 kn i povlači tužbu, a tuženik predlaže kraći rok kako bi se mogao očitovati na povlačenje tužbe.

 

7. Podneskom od 19. rujna 2022. tuženik se očituje da se protivi povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

   8.  Sukladno odredbi čl. 193. st. 1. ZPP, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a nakon toga, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, tužitelj može povući tužbu samo ako tuženik na to pristane.

 

9. S obzirom da se tuženik protivio povlačenju tužbe, sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

 

10. U provedenom dokaznom postupku  pročitan je Ugovor o radu od 30. svibnja 2018., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatak Sporazumu, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražna odluku, Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., priopćenja za javnost, procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda koji su javno objavljeni, Zahtjev za dostavu dokumentacije, Odluke Vlade o osnovici za obračun plaće u javnim službama.

 

11. Vlada Republike Hrvatske s jedne strane i Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi s druge strane sklopili: Sporazum o osnovici plaće u javnim službama dana 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te da su iste ugovorne strane, osim Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, sklopili i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

12. Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen između Sindikata Hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi s jedne strane i Vlade Republike Hrvatske s druge strane, utvrđeno je da su ugovorne stranke suglasno utvrdile da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava na način:

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2007. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2006.,  

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2008. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2007.,  

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2009. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2008., a navedene obračunske osnovice primjenjivat će se od 1. siječnja svake godine.

 

13. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od

13. svibnja 2009., potpisan po potpisnicima Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama potpisnici  Sporazuma suglasili su se da se s danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. Od 1. siječnja 2010. osnovica za obračun plaće povećat će se za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (lipanj 2009. = 100) prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Nadalje je u točki III. ovog Dodatka Sporazumu dogovoreno da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto. Točkom IV. ugovoreno je da će se nakon proteka roka od 6 mjeseci iz točke III. Sporazuma utvrditi razlika u paritetima i to između: pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u 2010. i pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj u 2008., a sve prema podacima državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Osnovica za obračun plaća korigirat će se prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Stranke su također ugovorile da će putem Arbitražnog vijeća utvrditi projekciju rasta plaća za 2011. Točkom V. tvrđeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon 11 mjeseci od korekcije osnovice obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25 i prosječne plaće u RH na razini 92:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne plaće u RH za zadnji 6 mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Daljnji proces konvergencije plaća u javnim službama nastavit će se svake godine u razdoblju od 4 godine povećanjem osnovice jednom godišnje za međugodišnji rast prosječne plaće u RH uvećano za postotak o kojemu će se pregovarati jednom godišnje. Proces konvergencije uskladit će se do kraja 2016. U Dodatku Sporazumu u točki VII. utvrđeni su uvjeti koji su nužni za ostvarivanje Sporazuma i to ako do 30. rujna 2010. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a ne bude prosječno veći dva uzastopna tromjesečja od 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) Vlada Republike Hrvatske će od 1. listopada 2010. korigirati osnovicu za obračun plaća za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju 30. rujan 2009. do 30. rujan 2010.  Za iznos tako korigirane osnovice zbog promjene potrošačkih cijena umanjit će se rast osnovice koji nastupi u trenutku navedenom u točki III. sporazuma, te ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u točki IV. – V. Sporazuma uskladba se odgađa za tri razdoblja, odnosno ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2009. u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više, potpisnici Sporazuma pristupiti će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma,; ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2010. pad u

prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5%, odnosno tijekom 2011. i 2012. pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 1% potpisnici Sporazuma pristupit će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma, i u konačnici ako masa za plaće korisnika Državnih proračuna prijeđe više od 11% na

godišnjoj razini u 2011. i 2012. pristupit će se reviziji Sporazuma.

 

14.  26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih

Službi i to: Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je u bitnom izmijenjen članak III. a način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast realnog mjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama. Odredbom članka XI. stavak 4. ugovoreno je trajanje ovog sporazuma na vrijeme od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016., s tim da su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. u članku III. određeno je da će

osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno  (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nesporno je da ugovorne strane kasnije nisu pristupile produljenju primjene navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

 

15. 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (potpisnici Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama), donijeli su  Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV., u vezi sa člankom VII. Dodatka Sporazumu. Vjerodostojnim tumačenjem određeno je da primjena članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. se odgađa do 31. prosinca 2013., međutim, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., a niti odredbe članka III. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.

 

16. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor  za

službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 – dalje TKU), koji u članku 51. stavak 4. propisuje da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze  važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Ovo proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili naprijed analizirano Vjerodostojno  tumačenje izmjena Dodatka Sporazumu. Iz službenih podataka Državnog zavoda za statistiku utvrđeno je da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12  tromjesečja uzastopno te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% i da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

 

     17. Shodno prednje navedenom,  uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu su ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015.

 

                   18. Na temelju čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19- dalje u tekstu ZR), za radnika će se primijeniti najpovoljnije pravo ako je neko pravo  iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom  o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

 

                 19. Neprihvatljiva je tvrdnja tuženika da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a posljedično i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. navedenih Izmjena i dopuna ne mogu biti osnova za povećanje osnovice za obračun plaće u javnim službama. Naime, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao, već samo parafirao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Niti jedan potpisnik,  u zakonom predviđenom postupku nije osporavao valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Dakle, iste su sastavni dio Kolektivnog ugovora.

 

   20. Ispunjeni su i uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. – IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju iz članka III-IV bio zabilježen negativan rast BDP-a. Odredba članka III odnosi se na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa ubuduće. Što znači, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009, a niti odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća iznositi 5.425,37 kn bruto. Odredbe o osnovici za obračun plaća u javnim službama implementirane su u odredbi članka 51. stavak 4. TKU-a, kojom odredbom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju  ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaće u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim u tim dokumentima. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. ugovoreno je da će se odredba članka III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu od 26. listopada 2011. primjenjivati do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. u daljnjem razdoblju više nije bilo. Citirana odredba članka III. Izmjena i dopuna, ostala je na snazi i trebala se primjenjivati ne samo tijekom ugovorenog trajanja navedenih Izmjena i dopuna za vrijeme od pet godina, dakle do 26. listopada 2016., već uz primjenu odredbe članka 199. stavak 1. ZR-a o produženoj primjeni kolektivnih ugovora do 26. siječnja 2017. , što znači da je pravno shvaćanje tužene o vremenu primjene iste, pogrešno. Navedenom zakonskom odredbom određeno je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen ugovor, odnosno tri mjeseca do isteka otkaznog roka.

 

21. Prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, proizlazi da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a i da je BDP stalno rastao, što znači da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2%. Dakle, ispunili su se uvjeti da se javnim službenicima od 1. prosinca 2015. obračunava plaća po osnovici od 5.415,37 kn.

 

20. O spornim pravnim pitanjima iz ovog parničnog predmeta Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. odlučio je o pravnim pitanjima iz dopuštene revizije koju je podnijela Republika Hrvatska kao umješač u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-581/2017 (spis Županijskog suda u Zagrebu (Gž R-1083/2018) na način da:

 

-          dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III u javnim službama

nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP-a zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja),

 

-          ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a

ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjena članka V., a članka VII. na članak III. do V. na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenog dosezanja (konvergenciji).

 

              Prema tome, odredbom članka VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o povratu osnovice jer se odredba članka VII. navedenih izmjena odnosi na način usklađivanja pariteta.              

 

              21. Neosnovana je tvrdnja tuženika da je primjena Dodataka Sporazuma kao i Izmjene i dopune Dodatka  istekla 26. listopada 2016. jer je odredbom članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ugovoreno da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina), a odredbom članka 199. stavak 1. ZR-a je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, što znači da su isti u primjeni do 26. siječnja 2017. (tri mjeseca nakon 26. listopada 2016. odnosno isteka ugovorenog vremena važenja Dodatka Sporazumu sa izmjenama i dopunama).  

 

    22. Sukladno odredbi čl. 219. St. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

23. Povlačenjem tužbe i tužbenog zahtjeva, tužiteljica povlači i dokazne prijedloge jer su, historijat tužbe i tužbeni zahtjev jedan pravni akt i čine cjelinu.

 

24. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljica bi dokazala ugovorom o radu zaključenim s tuženikom u utuženom razdoblju jer je osnovan  zahtjev javnih službenika za povećanjem osnovice u utuženom razdoblju, a visinu tužbenog zahtjeva, provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

 

25. Tužiteljica nije dokazala da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika, a nije dokazala niti visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

 

26. Tužiteljica je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu i označila vrijednost predmeta spora 10.001,00 kn. S obzirom da se nije očitovala nakon što je tuženik prigovorio aktivnoj legitimaciji tužiteljice jer u utuženom razdoblju nije bila zaposlenica tuženika, sud je pozvao tužiteljicu da postavi tužbeni zahtjev, što je ista i učinila i postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 11.791,94 kn, a na ročištu održanom 19. rujna 2022. naznačila je vrijednost predmeta spora u iznosu od 500,00 kn, kao i na ročištu održanom 7. veljače 2023.

 

Tražbina tužiteljice se odnosi na potraživanje razlike plaće u utuženom razdoblju za razliku plaća za prosinac 2015. do zaključno s razlikom plaće za siječanj 2016. Vrijednost predmeta spora u konkretnoj pravnoj stvari se određuje zbrajanjem mjesečnih iznosa razlike plaće koje potražuje tužitelj.

 

S obzirom da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 11.719,88 kn (zbroj mjesečnih iznosa razlike plaća koje tužitelj potražuje od tuženika), a nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, odlučio povući tužbu i tužbeni zahtjev, čemu se tuženik protivi, tužiteljica nema mogućnost mijenjati vrijednost predmeta spora i označiti je u iznosu od 500,00 kn jer i dalje egzistira tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.719,88 kn. Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu od 11.719,88 kn, a samim time i vrijednost predmeta spora iznosi 11.719,88 kn, kao vrijednost glavnog zahtjeva, a prema kojoj vrijednosti se određuje visina sudskih pristojbi i trošak zastupanja stranaka u ovom parničnom predmetu.

 

27. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Visina troškova određena je prema vrijednosti predmeta spora – 11.719,88 kn, te u skladu sa odredbama Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 - dalje Tarife). 

 

28. Tuženiku su priznati slijedeći troškovi: trošak sastava odgovora na tužbu od 10. veljače 2021. i trošak podneska od 1. srpnja 2022.  u iznosu 1.500,00 kn po tbr. 8/1 Tarife po podnesku, trošak sastava podnesaka od 19. rujna 2022. u iznosu od 375,00 kn umjesto zatraženog iznosa od 1.500,00 kn, po tbr 8/3 Tarife jer navedeni podnesak nije podnesak naveden u tbr. 8/1 Tarife. Tuženiku je priznat i trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 23. lipnja 2022. i 19. rujna 2022. u iznosu od 750,00 kn po tbr. 9/2 Tarife po ročištu,  te trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 7. veljače 2023. u iznosu od 1.500,00 kn. Priznat je i trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 750,00 kn po tbr 9/3 Tarife. Na ove iznose priznat je i trošak PDV u iznosu od 1.406,25 kn. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn, a ne u zatraženom iznosu od 400,00 kn jer sudska pristojba na odgovor na tužbu iznosi 200,00 kn te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn.

 

Dakle, ukupno dosuđen trošak tuženika iznosi 7.631,25 kn / 1.012,84 eura.

 

Sud nije tužiteljici priznao zatraženi trošak podnesaka od 24. lipnja 2021.  I 6. svibnja 2022. te 18. svibnja 2022. i 7. lipnja 2022. jer navedeni podnesci nisu bili nužni u ovom parničnom postupku, a navod da tužiteljica nije bila zaposlenica tuženika, tuženik je mogao istaći već u odgovoru na tužbu.

 

29.  Zakonska zatezna kamata na parnične troškove nije tražena.

 

30.  Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o

izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), iznosi 15 dana.

 

31. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Slavonskom Brodu, 24. veljače 2023.

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac v.r.

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku do 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na Županijski sud.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DN-a:

1. odvjetnik M. K. iz Z.

2. odvjetnica A. M. B. iz S. B.

3. Porezna  uprava S. B. – nakon pravomoćnosti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu