Poslovni broj: UsI-311/2022-10

1

 

       Poslovni broj: UsI-311/2022-10

 

               

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice V. S. iz S. K., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. M., radi povrede službene dužnosti, 24. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/21-02/111, URBROJ: 511-01-158-21-5 od 3. prosinca 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/21-02/111, URBROJ: 511-01-158-21-5  od 3. prosinca 2021., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Zagrebu, broj: KLASA; UP/I-114-04/20-02/174, URBROJ: 511-01-158-21-14 od 27. svibnja 2021.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljica je proglašena odgovornom

za teže povrede službene dužnosti:  „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza“  i „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ iz članka 96. stavka 1. točke 1. i 7. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., dalje u tekstu ZOP) za koja djela je izrečena jedinstvena disciplinska kazna – novčana kazna  u visini od 15% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 4 mjeseca (4x15%). Istim rješenjem utvrđeno je da tužiteljica nije odgovorna za dio činjeničnog opisa, naveden pod točkom 1. izreke rješenja

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Izričito osporava da bi počinila teže povrede disciplinske dužnosti ističući da upravna tijela nisu u dovoljnoj mjeri cijenila iskaz svjedoka J. P. i tužiteljice, odnosno odluka nije donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Iznosi sadržaj iskaza saslušanih na usmenoj raspravi M. J. te J. P. kao i njenih izričitihnavoda ističući da je o zdravstvenom stanju T. Š. imala saznanja isključivo na temelju podataka koje joj je prenio J. P., koji je temeljem informacije dobivene od M. J. njegovo zdravstveno stanje prikazao stabilnim. Navodi da je o ozbiljnosti zdravstvenog stanja T. Š. saznala tek kada je M. J. treći puta nazvao policijsku postaju i zatražio da hitna pomoć bude spremna ispred policijske postaje kada dođe s T. Š.. Navodi da se odluka prvostupanjskog tijela temelji na pogrešno utvrđenoj kronologiji odnosno slijedu događaja uzevši u obzir točne vremenske podatke (o upućivanju policijskih službenika na intervenciju i pozivu policijskog službenika M. J. J. P.), jasno je da je u predmetnoj intervenciji poduzela odgovarajuće korake uzevši u obzir informacije predočene od strane pomoćnika J. P., a koji je isključivo komunicirao s M. J.. Tužiteljica dalje navodi kako upravno tijelo nije razlikovalo pojam medicinske pomoći i hitne medicinske pomoći pa u tom kontekstu treba cijeniti njen iskaz kada smatra da je J. P. naložio da se T. Š. dovede u postaju radi pružanja medicinske pomoći, dakle u vidu načelne ocjene stanja u kojemu se imenovani nalazi i eventualne potrebe za daljnjom obradom, ali to istovremeno ne znači da je znala da je T. Š. potrebna hitna medicinska pomoć. Nadalje tužiteljica navodi da joj se kao šefici smjene stavlja na teret da je bila dužna pratiti predmetnu intervenciju te nadzirati i usmjeravati rad svog pomoćnika, pa se u tom smislu poziva na članak 10. stavak 2. točka 5. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika ("Narodne novine", broj: 129/11., 82/12., 140/13., 32/15., 40/15., 115/15., 11/17., 102/17., 129/17., 5/18., 109/18. i 24/19., dalje u tekstu Uredba) navodeći da je radno mjesto J. P. – pomoćnika šefa policijske postaje kategorizirane u podkategoriju niži rukovoditelj treće razine, te je stoga on rukovodio predmetnom intervencijom, pratio stanje i donosio odluke sve sukladno opisu radnog mjesta i ovlasti da samostalno rješava zadaće iz djelokruga policijskih poslova uz nadzor nadređenog rukovoditelja. Smatra kako prvostupanjsko tijelo ispušta iz vida da je predmetnog dana nadzirala oko 5 do 6 intervencija te objektivno nije bilo moguće za svaku konkretnu intervenciju postavljati upite radi razjašnjenja okolnosti ukoliko ne raspolaže podacima koji bi takav nadzor opravdali. Osporava da je pogrešno vrijeme poziva hitne pomoći upisala u cilju dovođenja u zabludu neposrednog rukovoditelja kao i Stručni tim te da bi time počinila povredu službene dužnosti opisanu kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije. Ističe  da se radi o pogrešci o unosu brojeva u stresnoj situaciji u kojoj se nalazila, pritom ističući da omaške i drugi tipfeleri u pisanju brojeva nisu neuobičajeni u izvješćima, a da je isti dan navedenu pogrešku ispravila te ispravljeno izvješće predala L. M. Š.. Navodi da za običnu nepažnju kojom bi eventualno moglo biti počinjeno djelo, nije pripisana disciplinska odgovornost. Predlaže provesti dokazi postupak saslušanjem tužiteljice kao stranke te pojedinačno navedenih svjedoka kao i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužiteljica ponavlja prigovore iznesene u žalbi, a koje je Drugostupanjski disciplinski sud jasno i argumentirano odbio, pa se u tom smislu upućuje na obrazloženje osporenog rješenja. Osporava navod tužiteljice da nisu obrazloženi razlozi na temelju kojih je utvrđena odgovornost jer je vidljivo iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nakon izvedenih dokaza, kojim dokazima i iz kojih razloga je Vijeće poklonilo vjeru, analizirajući pritom dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj povezanosti, dok je Drugostupanjski disciplinski sud meritorno ispitao sve žalbene navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešno primjeni materijalnog prava i odluci o kazni, te je iste u svom rješenju analizirao i obrazložio u skladu s odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje ZUP). Poziva se na članka 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti ("Narodne novine", broj: 141/11., dalje u tekstu Pravilnik) te ističe da nije bilo mjesta primjeni pravnog pravila "in dubio pro reo" budući da je tuženik utvrdio da su se terećene povrede dogodile na način kako je to postavljeno činjenično i pravno u zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka za što je dano detaljno obrazloženje. Tuženik ističe da je tužiteljica nesporno ostvarila obilježja težih povreda službene dužnosti za što joj je izrečena odgovarajuća kazna.

Predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

 

5.              U skladu sa člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS) sud je 17. veljače 2023. u prisutnosti stranaka održao usmenu i javnu raspravu na kojoj je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

 

6.              Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome iskazuju kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Tužiteljica provođenje dokaznog postupka njenim saslušanjem te saslušanjem svjedoka navedeni u tužbi. Tuženik se protivi izvođenju dokaznog postupka na način kako je predložila tužiteljica.

 

7.              Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu.

 

8.              Raspravnim rješenjem suda odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka njenim saslušanjem te saslušanjem predloženih svjedoka.

 

9.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

10.              Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u disciplinskom postupku radi počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. i članka 96. stavka 1. točka 7. ZO-aP opisane kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza" i "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", a odluka donesena nakon provedene usmene i javne rasprave, te  je tužiteljici izrečena jedinstvena disciplinska kazna na način kako je pod točkom 2. obrazloženja ove presude navedeno.

 

11.              Uvidom u obrazloženje prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je u tom postupku provedena usmena rasprava 19. veljače 2021., 10. ožujka 2021. i 27. svibnja 2021., detaljno se obrazlažu i navode pregledani dokazni materijali te iznosi sadržaj saslušanih svjedoka M. J., J. P. te navodi iznesene obrane prijavljene policijske službenice – tužiteljice. Analizira se sadržaj izvedenih dokaza te iznose razlozi na stranicama 11. – 16. obrazloženja prvostupanjskog rješenja za utvrđenu disciplinsku odgovornost policijske službenice. Obrazlažući odluku o kazni prvostupanjsko tijelo je cijenilo olakotne okolnosti (dobre i uspješne radne ocjene u posljednje četiri godine, dosadašnju disciplinsku nekažnjavanost, dugogodišnji radni staž unutar MUP-a, te nagrađivanost skupnom godišnjom nagradom 2003.) dok posebnih otegotnih okolnosti koje bi utjecale na vrstu i visinu kazne nije našlo. Za izrečenu disciplinsku kaznu – novčanu kaznu tijelo smatra da će sukladno odredbi članka 6. Pravilnika odgojno djelovati na prijavljenu i imati značaj generalne prevencije prema ostalim policijskim službenicima.

 

12.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim. Otklanjajući žalbene navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i zaključku o počinjenoj disciplinskoj povredi tuženik se poziva na odredbe članka 45. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj: 76/09., 92/14. i 70/19.) ističući da u konkretnom slučaju razlog dovođenja u policijsku postaju T. Š. nije bilo to što kod sebe nije imao identifikacijske dokumente već se, u konkretnom slučaju radilo o pronalasku i policijskom postupanju u odnosu na psihičku bolesnu osobu čiji nestanak je bio prijavljen, koja je trebala trošiti terapiju i koja je bez hrane provela u šumi dva tjedna, nakon čega je pronađena u šumi u vidno iscrpljenom i lošem stanju, kod sebe nije imala identifikacijske dokumente, a predstavila se navođenjem imena i prezimena i datuma rođenja. Stoga u takvim okolnostima tijelo otklanja prigovor tužiteljice iznesen u žalbi da je neposjedovanje identifikacijskih dokumenta bio razlog za privođenje u policijsku postaju imajući u vidu da se predstavio osobnim podacima temeljem kojih je pronađen u evidencijama MUP-a kada je i utvrđeno da je za tom osobom raspisana potraga kao za nestalom osobom. Na navedeno ukazuje i to što je pomoćnik šefa smjene zatražio dovođenje u policijsku postaju iz razloga raspisane potrage. Stoga tuženik navodi da je u takvim okolnostima predmetnog događaja trebalo postupiti sukladno odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, posebno imajući u vidu da je potraga raspisana iz razloga nestanka, a ne što je mogući počinitelj kaznenog djela, a posebice iz razloga teškog stanja koje je zahtijevalo hitnu medicinsku skrb. Tuženik navodi da je nesporno cijeneći podatke u izvješću J. P. kao i izjavi M. J. na zapisnik, utvrđeno da je obnašajući funkciju službujućeg šefa smjene putem svog pomoćnika naložila M. J. i M. R. dovođenje T. Š. u policijsku postaju. Tuženik otklanja kao neosnovane i navode tužiteljice da nije dokazana tvrdnja prema kojoj je mogla znati da se radi o psihički bolesnoj osobi lošeg fizičkog stanja te se ista cijeni nastojanjem da se opravda postupanje. Tuženik navodi kako tužiteljica nije shvatila ozbiljnost stanja T. Š., a da navedeno proizlazi iz činjenica što hitnu medicinsku pomoć nije zatražila odmah po prvom pozivu M. J. u 15,24 sati već tek nakon njegovog drugog poziva u 16,15 sati, a utvrđeno je da je prvi telefonski poziv prema Nastavnom zavodu za hitnu medicinsku pomoć u Z. ostvaren u 16,15 sati, drugi u 16,36 sati, a treći u 16,40 sati. Drugostupanjski disciplinski sud smatra da tužiteljica neprimjereno kroz žalbu nastoji odgovornost za predmetnu situaciji prebaciti na policijskog službenika M. J. koji je unatoč tome što je mladi policijski službenik bez velikog iskustva u policijskom postupanju u konkretnoj situaciji postupio propisno te izrazito profesionalno, savjesno i u skladu s pravilima struke, pri čemu je pokazao i osobno zalaganje da se T. Š. doista pomogne. Neutemeljenima se cijene navodi žalbe da iz iskaza J. P. proizlazi teza da se u operativnom dežurstvu nije moglo doći do zaključka da se radi o slučaju koji zahtjeva hospitalizaciju bez odgode, iz razloga jer je M. J. svojim pozivima i inzistiranjem na hitnoj medicinskoj pomoći jasno upućivao na ozbiljnost stanja T. Š., a navedeno je proizlazilo i iz drugih podataka kojima je raspolagala policijska postaja, a u vezi s nestankom imenovanog. U odnosu na navod tužiteljice kojim osporava zaključak da bi namjerno dovela u zabludu rukovoditelja i Stručni tim sačinjen od policijskih službenika Službe za unutarnju kontrolu jer da unos navoda da je prvi puta zvala hitnu pomoć u 15,20 sati predstavlja omašku tuženik se poziva na podatke kojima je nesporno utvrđeno da je prvi poziv prema Nastavnom zavodu za hitnu medicinsku pomoć ostvaren u 16,15 sati. Na stranici 12 obrazloženja rješenja obrazlažu se razlozi zbog kojih nije poklonjena vjera tom dijelu žalbenih navoda cijeneći da je nelogično i neuvjerljivo da u trenutku ispitivanja na ove okolnost, od strane spomenute L. M. Š. 28. svibnja 2020. upravo toj osobi za koju navodi da joj je predala ispravljeno izvješće, to ne bi i spomenula. Vijeće navodi da upravo činjenica što tužiteljica nije zvala hitnu pomoć odmah pri prvom pozivu M. J. u 15,24 sati već tek nakon drugog poziva, gotovo sat vremena kasnije je od bitnog utjecaja na utvrđivanje odgovornosti budući da navedeni zakašnjeli poziv hitnoj medicinskoj pomoći ukazuje na to da je olako shvatila ozbiljnost navedene situacije i cjelokupnog stanja T. Š., a što je upravo i bio razlog da nije naložila da se istog odmah odvede na hitni bolnički prijem već da ga se dovede u policijsku postaju.

 

13.              Disciplinski postupak protiv policijskih službenika propisan je odredbama članka 93. do 114. ZOP-a, a provodi se na temelju odredbi toga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak, dakle ZUP-a, kako to proizlazi iz odredbe članak 100. stavka 1. ZOP-a te članka 3. stavka 1. ZUP-a.

 

14.              Člankom 93. stavkom 1. ZOP-a propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe.

Prema stavku 2. članka 93. ZOP-a policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

 

15.              Člankom 96. stavkom 1. točkama 1. i 7. ZOP-a propisano je da je teža povreda službene dužnosti: neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, te nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

 

16.              Člankom 101. stavkom 1. ZOP-a propisano je da je disciplinski postupak  hitan i javan.

 

17.              Člankom  102. stavkom 1. ZOP-a propisano je  da policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima.

Prema stavku 2. članka 102. ZOP-a policijski službenik u disciplinskom postupku ima pravo na branitelja koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika.

 

18.              Člankom 105. ZOP-a propisano je da prije podnošenja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka čelnik tijela ili nadležni rukovoditelj mora pružiti mogućnost policijskom službeniku da se očituje o povredi službene dužnosti koja mu se stavlja na teret.

 

19.              Člankom 107. stavkom 1. ZOP-a propisano je da se u postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak mora se pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje.

Prema stavku 2. članka 107. ZOP-a rasprava se može održati i bez nazočnosti policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak ako je policijski službenik uredno pozvan, a pozivu se nije odazvao niti je svoj nedolazak opravdao.

 

20.              Člankom 110. stavkom 2. ZOP-a propisane su kazne za teže povrede službene dužnosti, pa je tako predviđena i novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci (točka 1.).

Prema stavku 7. članka 110. ZOP-a ako je policijski službenik u istom postupku proglašen odgovornim za više povreda službene dužnosti, disciplinski sud će utvrditi kaznu za svaku pojedinu povredu i izreći jedinstvenu kaznu.

 

21.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporavanog i prvostupanjskog rješenja, sud utvrđuje da je na tužbene prigovore, koji su identični navodima u postupku pred upravnim tijelima podnesene žalbe, već odgovoreno drugostupanjskim rješenjem, da su za odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, a koji proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka i citiranih odredaba materijalnog prava. Prema ocjeni suda pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja navodima tužbe i tijekom spora nije dovedena u pitanje, odnosno u postupku je utvrđeno da je tužiteljica počinila disciplinska djela – povrede službene dužnosti koje joj se stavljaju na teret i za koje su proglašena odgovornom. U konkretnom slučaju na prihvatljiv način tuženiku, a i ovom sudu prvostupanjski je disciplinski sud u okviru svojih ovlasti odlučivao koje dokaze će izvesti u svrhu razjašnjenja stanja stvari te savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te zatim na temelju cjelokupnog  činjeničnog rezultata postupka, po načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (članak 8. i članak 9. ZUP-a) ocijenio kojim dokazima i iz kojih razloga poklanja vjeru, za što su izneseni razlozi, pa zaključke i stajalište tuženika iznesene u osporenom rješenju, u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Nadalje je utvrđeno su disciplinski sudovi u predmetnom postupku pravilno primijenili odredbe materijalnog i postupovnog prava, koje su citirane u obrazloženjima prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

 

22.              Stoga ispitujući zakonitost osporavanog rješenja po tužbenim razlozima sud nalazi da su neosnovani razlozi kojima tužiteljica pokušava osporiti pravilnost i zakonitost odluke kojom je odbijena njena žalba.               Odluka o odgovornosti tužiteljice donesena je nakon provedenog postupka, u skladu sa odredbama ZOP-a, odnosno nakon provedene usmene rasprave u skladu sa člankom 107. stavkom 1. ZOP-a. Tužiteljici je omogućeno sudjelovanje u provedenom disciplinskom postupku u skladu sa člankom 102. stavkom 1. ZOP-a kojim je propisano da policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima. Izjava tužiteljice dana pred disciplinskim sudom u postupku je cijenjena kao i iskazi saslušanih svjedoka, a razlozi za iznesene zaključke o odgovornosti za počinjene povrede prema ocjeni suda utemeljeni su na dostavljenoj dokumentaciji spisa.

 

23.              Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Pored navedenog, radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se detaljno u obrazloženju osporenog rješenja očitovao tuženik i s kojim je suglasan u cijelosti  i ovaj Sud.

 

24.              Povrede odredaba postupka vezano za provođenje i ocjenu dokaza u postupku koji je prethodio ovom  sporu sud nije našao. Također nisu utvrđene povrede ZUP-a koje se odnose na sadržaj obrazloženja osporenog rješenja. Iz izvedenih dokaza proizlazi odgovornost tužiteljice za počinjene povrede službene dužnosti. Stoga nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužiteljice i predloženih svjedoka. Isti su ispitani u disciplinskom postupku te su njihove izjave uzete u razmatranje pri donošenju zaključaka, na način da su kao i izjave tužiteljice i podaci priležećih izviješća i druge dokumentacije spisa u vezi postupanja u konkretnom predmetu prilikom pronalaska Tomislava Šimića i njegova dovođenja u policijsku postaju, u relevantnim pojedinostima provjerene i ocijenjene, te iz istih izvedeni u rješenju izvedeni zaključci. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjih dokaza je stoga odbijeno. Ovo tim više jer su predloženi svjedoci kao i tužiteljica u postupku ispitani, te spisu prileže njihove izjave, kao i iskaz pred disciplinskim sudom.

 

25.              Izrečena jedinstvena disciplinska kazna utemeljena na odredbama ZOP-a i valjano obrazložena pozivom na odredbe članka 111. ZOP-a uz pravilnu ocjenu olakotnih okolnosti dok otegotnih okolnosti nije nađeno, pa sud nema osnova za zaključak da se pri odabiru vrste i težine disciplinske kazne nisu uzele u obzir sve okolnosti koje su relevantne za njeno odmjeravanje.

 

26.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

 

27.              U skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je to navedeno u točki I. izreke.

 

28.              O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavkom 4. ZUS-a. Tim je člankom propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora, neosnovan.             

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 24. veljače 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. Zakona o upravnim sporovima).