Poslovni broj: 16 P-393/21-23

 

 

 

         

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785                                         

 

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz S. OIB: ..., zastupanog po punomoćniku G. Š., odvjetniku u Ž., protiv tuženika I. L. iz S. OIB nepoznat, sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku S. Ž., odvjetniku u Ž., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. siječnja 2023 u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, privremenog zastupnika tuženika, te donesene i objavljene presude dana 24. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Utvrđuje se da je tužitelj I. G. iz S., OIB:... stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 362, u k.o. S. i to na kč.br. 189 Dvorište i oranica u selu u površini od 1079 m2, što je tuženi I. L., S. dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

              II Nalaže se računovodstvu ovog suda da S. Ž., odvjetniku u Ž., kao privremenom zastupniku tuženika I. L. iz S., sada nepoznatog boravišta, na ime troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, isplati iznos od 124,43 EUR1 / 937,50 kn, iz predujma koji je položila tužiteljica, sa žiro-računa broj HR3123900011300068391, a nakon pravomoćnosti ovoga rješenja.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tužitelj od 1960. pa do podnošenja ove tužbe, dakle više od 20 godina kao zakonit, istinit i pošten posjednik posjeduje, obrađuje i gospodarski iskorištava nekretninu upisanu u zk.ul.br. 362, K.O. S….i i to kč.br. 189 Dvorište i oranica u selu u površini od 1079 m2, te plaća davanja za istu. Da je još 1960. navedenu nekretninu kupio tužiteljev otac, sada pok. P… G…., dok je tužitelj zajedno sa svojim ocem boravio u navedenoj nekretnini. Tužiteljev otac sada pok. P… G…. kupio je predmetnu nekretninu od tuženika međutim Kupoprodajni ugovor nije nikada proveden u zemljišnim knjigama već samo u katastru. Tužitelj nadalje navodi da navedena nekretnina nikada nije prešla u vlasništvo prednika tužitelja, a u zemljišnim knjigama kao vlasnik navedene nekretnine upisan je L. I. Navodi da tužitelj ne raspolaže informacijom o adresi boravišta tuženika, te u skladu s tim, predlaže da se tuženiku postavi privremeni zastupnik. Također navodi da je u posjed predmetne nekretnine prednik tužitelja je stupio nakon sklapanja ugovora, da taj posjed nije pribavljen silom, niti potajno, a tužitelju od dana stupanja u posjed pa do danas nitko nije osporavao pravo posjeda i vlasništva na predmetnim nekretninama. Obzirom da je tužitelj kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina preko 20 godina isti je dosjelošću, stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Stoga tužitelj predlaže da po provedenom postupku sud donese odluku na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

              2. Tuženiku I. L. pokušana je dostava pismena iz ovog postupka – poziva na davanje odgovora na tužbu, na adresu iz tužbe u S., te je s te adrese vraćena neuručena sa napomenom dostavljača "nepoznat na navedenoj adresi", a također je sud provjerom kroz evidenciju Ministarstva– pretragu osoba, pokušao na temelju raspoloživih podataka utvrditi točnu adresu tuženika, što je također ostalo bezuspješno, budući da je u toj evidenciji utvrđeno "da ne postoji osoba sa navedenim imenom i prezimenom", stoga je tuženiku rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj 16 P-393/21-11 od 6. travnja 2022. postavljen privremeni zastupnik u osobi S. Ž., odvjetnika u Ž. (list 27 spisa).

              3. U odgovoru na tužbu tuženik, zastupan po privremenom zastupniku je naveo da se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da smatra da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te da sud službenim putem, od PGP Vrbanja zatraži podatke o eventualnom prebivalištu, odnsono boravištu tuženika.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u zk izvadak sa lista broj 3, prijepis posjedovnog lista sa lista  broj 4, smrtni list za pok. P. G. sa lista broj 5, povijesni zk izvadak sa lista 12 do 15, saslušanjem svjedoka I. P. i I. T. (list 49 do 52), te tužitelja (list 17 do 18, te 49 do 52), a sud nije izvodio dokaz pribavljanjem od PGP Vrbanja podataka o eventualnom prebivalištu/boravištu tuženika, dok drugih dokaza nije bilo.

5. Cijeneći ovako izvedene dokaze, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, te je stoga tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

6. Svjedok I. P., kum tužitelja naveo je da su da mu je poznato da budući da je kum tužitelja, a i njihovi očevi su bili kumovi, da je na spornim nekretninama živio tužiteljev otac, do svoje smrti, odnosno do 1991., a tu je živio također i tužitelj, dok sebi nije kupio kuću za život, da te nekretnine sada u naravi čine građevinski plac, dakle, na njima se ne nalaze bilo kakvi građevinski objekti, da "otkad on zna za sebe" tužiteljev otac je tu živio i te nekretnine posjedovao, uključujući i tužitelja, da tužitelja, a ni njegova oca, nitko sa ovih nekretnina nije tjerao, prisvajao iste, niti mu osporavao posjed istih, da je tužitelj i sada u posjedu ovih nekretnina, u smislu da od smrti svojeg oca se brine o istim, održava ih kosi i dr. da se radi o nekretninama koje nisu velike vrijednosti, da one vrijede jednako onoliko koliko je tužitelj dao novca za njihovu kosidbu od smrti svog oca pa nadalje

7. Svjedok I. T., tazbinski srodnik tužitelja, naveo je da je on 1966. doselio iz U. u S., te da je zatekao da tužiteljev otac, sada pok. P. G. živi u spornim nekretninama, a u istim je živio do svoje smrti, odnosno do 1991. godine, a tu je živio i tužitelj od svog rođenja pa, dok se nije oženio i kupio kuću za stanovanje. Navodi da ove nekretnine sada u naravi čine jedan građevinski plac, a da je ranije na istima postojala jedna manja starija kućica, a koja se zbog zuba vremena gotovo sama srušila. Ne zna točno od koga je tužiteljev otac ove nekretnine kupio, zna samo da se pričalo da je iste kupio, a pretpostavlja da je iste i platio, a siguran je da mu vlasnik te nekretnine nije poklonio, i zna da je iste kupio od nekog čovjeka koji je potom odselio u J. u S. Detalje vezane za kupoprodaju, te eventualnu provedbu ugovora ne zna, no otkada je on došao u S…., zna da, niti tužiteljevog oca, a niti tužitelja nitko nije tjerao iz posjeda predmetnih nekretnina, niti je isto osporavao, a od smrti tužiteljevog oca brigu o ovim nekretninama vodi tužitelj, u smislu da iste kosi i održava orah koji se nalazi na predmetnim nekretninama.

8. Tužitelj I. G. je svom iskazu potvrdio navode saslušanih svjedoka I. P. i I. T. navodeći da od 1960. pa nadalje posjeduje nekretnine koje su predmet ovog postupka, na način da iste obrađuje i gospodarski iskorištava, također redovno iste održava, kosi, da se one u zemljišnim knjigama vode upisane kao dvorište i oranica u selu a u naravi one čine samo jedan građevinski plac na kojem je nekada bila kuća u kojem je njegov sada pok. otac stanovao, a kako se radilo o staroj kući, ista se nakon smrti njegovog oca sama srušila. Navodi da je predmetne nekretnine kupio njegov otac, sada pok. P. G. koji je u istim živio do svoje smrti, odnosno do 1991. a u istima je i tužitelj živio od rođenja pa do negdje 1969./70. Kada je njegov otac te nekretnine kupio tužitelj je bio malo dijete, sjeća se da je on te nekretnine kupio od vlasnika, pretpostavlja da je to bio tuženik, njemu je otac uvijek pričao da je on to kupio upravo od vlasnika, da je istome isplatio kupoprodajnu cijenu, no ne zna koliki iznos. Navodi da mu je poznato da je njegov otac kupoprodajni ugovor proveo u katastru, no nikada nije u zemljišnim knjigama, a ovo stoga što smatra da je on bio neuk i neupućen čovjek, te što je smatrao da, ako je proveo isto u katastru, da je to svršena stvar i da ne mora drugdje provoditi isti. Posebno dodaje da se radi o nekretninama koje sada nemaju nikakvu veliku vrijednost, po njegovoj slobodnoj procjeni isto može vrijediti maksimalno do 1.500,00 EUR, no kako je tužiteljev sin odlučio tu sagraditi nekakve objekte za odmor, kada dođe iz Zagreba da to može koristiti, te nekretnine više imaju za njihovu obitelj sentimentalnu vrijednost. Ne zna točno kada je njegov otac stupio u posjed istih nekretnina, no zna da je iste kupio 1960-tih, da je tužitelj odmah po rođenju i živio u njima, te pretpostavlja na temelju toga da je odmah stupio u posjed tih nekretnina. Navodi da, niti njegovog oca, niti njega, nitko nije tjerao iz ovih nekretnina, niti im je eventualno osporavao pravo posjeda i vlasništva na istim, a tužitelj je bio u uvjerenju da su te nekretnine upisane u zemljišnim knjigama u vlasništvo njegovog oca, no kada je bila iza ostavinska rasprava shvatio je da se one ne vode u vlasništvu oca, te je nakon istraživanja shvatio i da on taj kupoprodajni ugovor nikada nije gruntovno proveo.

9. Među strankama je nesporno:

-                            da je na nekretninama iz izreke ove presude tuženik upisan kao samovlasnik, ovo je vidljivo iz zemljišno-knjižnog izvatka i povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka za predmetne nekretnine, a da se na ovim nekretninama kao posjednik vodi P. G., otac tužitelja, ovo je vidljivo iz prijepisa posjedovnog lista,

-                            da su tužitelj, računajući i njegovog pravnog prednika, odnosno oca P. G., u posjedu ovih nekretnina najmanje od 1961.g., a ovo je utvrđeno iz iskaza svjedoka I. P. i I. T., kao i iskaza samog tužitelja

-                            iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice nesporno je utvrđeno i da tužitelj ove nekretnine održava, te da je i on u istima i živio do 1969/70.

10. Sporno je da li su ispunjeni uvjeti da tužitelji steknu pravo vlasništva na tim nekretninama dosjelošću.

11. Tužiteljica je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 2. rujna 2021., dakle u vrijeme važenja Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,11/01 i 79/06-nastavno ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997.g.

12. U smislu čl. 388.st.2. toga zakona u ovoj pravnoj stvari se ima primijeniti Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ( NN 53/91- nastavno ZOVO) iz razloga što je sada pok. P. G., otac tužitelja postao posjednikom kč.br. 189 od najmanje 1961., te je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tekao od 1961., pa su se stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije stupanja na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno najkasnije 1981. godine.

13. U smislu čl. 72. st.3. ZOVO savjesnost posjeda se pretpostavlja, a nesavjesnost se treba dokazati i nije dostatno samo poricanje savjesnosti posjeda od strane tuženika.

14. Budući da iz izvedenih dokaza u smislu čl. 72. st.2. ZVO proizlazi da tužitelj, uključujući i njegove pravne prednike nije znao da kč.br. 189 koju posjeduju nije njihova, jer je otac tužitelja upisan kao posjednik predmetnih nekretnina, pa su tužitelj i njegov pravni prednik – njegov otac, opravdano smatrali da ove nekretnine zaista i pripadaju tužitelju, a pogotovo stoga, jer su tužitelj, uključujući i svog pravnog prednika oca P. G. te nekretnine posjedovali neprekidno i samostalno, a u posjedu ih nitko nije smetao, niti ih je iz posjeda tjerao, ili im tražio vraćanje posjeda istih, on su bili savjesni posjednici predmetnih nekretnina.

15. Kako je utvrđeno da su tužitelj, uključujući i njegovog pravnog prednika,  savjesni posjednici nekretnina iz izreke ove presude preko 20 godina, a nije dokazano suprotno, zaključak je suda da je tužiteljica temeljem čl. 28. st. 4. ZVO stekla pravo vlasništava na istim.

16. Sud nije izvodio dokaz pribavljanjem od PGP V…. podataka o eventualnom prebivalištu/boravištu tuženika, kako je to predložio privremeni zastupnik tuženika, ovo stoga što je provjerom kroz evidenciju Ministarstva – pretragu osoba utvrđeno da u toj evidenciji ne postoji osoba sa navedenim imenom i prezimenom, pa se stoga taj dokaz ukazao kao nepotreban.

17. Privremeni zastupnik tuženika, na ime troška zastupanja potraživao je iznos od 937,50 kn.

18. Tuženiku zastupanom po privremenom zastupniku S. Ž., odvjetniku u Ž., a sukladno vrijednosti predmeta spora i uspjehu, te važećoj Odvjetničkoj tarifi (nastavno OT) kao i sukladno čl. 3. st. 2. Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (NN 5/14), a imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 21. studenog 2018., (da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženiku dužan predujmiti tužitelj, a da ti troškovi ulaze u parnični trošak, s tim da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi, te troškove tužitelju), kao trošak potreban za vođenje parnice mogao biti priznat trošak na ime 2 poduzete parnične radnje i to podnošenja odgovara na tužbu, te zastupanje na ročištu od 24. siječnja 2023., svaka radnja u iznosu od 937,50 kn, sve računajući pripadajući PDV, stoga se privremenom zastupniku tuženika mog priznati trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn, od čega mu je sukladno Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika sud mogao priznati 50% navedenog troška, odnosno iznos od 937,50 kn, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke rješenja.

             

 

U Županji 24. veljače 2023.

                                          Sudac      

           Helena Zetić v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovoga suda pisano u tri primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojoj se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu,  smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

              Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP)

              Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

 

             

Obavijest:

1. Tužitelj: po punomoćniku G. Š., odvjetniku u Ž.
2. Tuženik: po privremenom zastupniku S. Ž., odvjetniku u Ž.

 

 

 

 

 

1fiksni tečaj konverzije 7,53450