Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 6 P-426/2019-39
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: 6 P-426/2019-39
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja Grad H., OIB…, H., kojeg zastupa M. B., odvjetnik u H., protiv tuženika I. S., OIB…, S., kojeg zastupa V. Č., odvjetnik u S., radi isplate 382.016,47 kn / 50.702,30 EUR, po objavi 24. veljače 2023.
presudio je
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 382.016,47 kn / 50.702,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od:
- 27.693,86 kn / 3.675,61 EUR od 16.7.2014. do isplate,
- 28.207,03 kn / 3.743,72 EUR od 24.9.2014. do isplate,
- 28.444,70 kn / 3.775,26 EUR od 4.11.2014. do isplate,
- 28.567,56 kn / 3.791,57 EUR od 21.1.2015. do isplate,
- 26.149,23 kn / 3.470,60 EUR od 4.5.2015. do isplate,
- 45.317,73 kn / 6.014,70 EUR od 2.7.2015. do isplate,
- 14.486,68 kn / 1.922,71 EUR od 17.8.2015. do isplate,
- 13.249,76 kn / 1.758,55 EUR od 25.9.2015. do isplate,
- 14.101,10 kn / 1.871,54 EUR od 25.9.2015. do isplate,
- 16.287,70 kn / 2.161,75 EUR od 22.10.2016. do isplate,
- 26.660,23 kn / 3.538,42 EUR od 15.1.2016. do isplate,
- 13.724,60 kn / 1.821,57 EUR od 16.2.2016. do isplate;
- 29.444,94 kn / 3.908,02 EUR od 8.3.2016. do isplate;
- 27.575,28 kn / 3.659,87 EUR od 1.6.2016. do isplate;
- 14.290,54 kn / 1.896,68 EUR od 8.7.2016. do isplate;
- 13.947,78 kn / 1.851,19 EUR od 4.8.2016. do isplate;
- 13.821,30 kn / 1.843,40 EUR od 1.9.2016. do isplate;
- 46,45 kn / 6,16 EUR od 2.9.2016. do isplate.
- za razdoblje do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena;
- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
II Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi koju je tužitelj podnio ovom sudu 12. prosinca 2016. u predmetu ovog suda poslovni broj P-812/2016, a protiv prvotuženika S. c. H. d.o.o. i drugotuženika I. S., tužitelj je naveo kako je 21. lipnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu, broj 211-186/2006 između tadašnje H. A.-A. B. d.d., Z. (kasnije A. B. d.d.), kao kreditora i prvotuženika S. C. H. d.o.o., H., kao korisnika kredita te kako je kao jamac platac, odnosno solidarni dužnik, drugotuženik I. S. iz S. Radi osiguranja naplate tražbine tužitelj je kreditoru 27. lipnja 2006. izdao bjanko zadužnicu, ovjerenu kod javnog bilježnika J. P. iz S. G. broj OV-2483/2006 te budući su tijekom siječnja 2014. po zahtjevu kreditora, započele naplate temeljem prethodno navedenog Ugovora i zadužnice, tužitelj je pred Trgovačkim sudom u Splitu u predmetu P-459/2014 pokrenuo regresni postupka protiv navedenih tuženika, u kojem predmetu je donesena nepravomoćna presuda kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj je nadalje naveo kako je presudom P-459/2014 od 9. veljače 2016. naloženo tuženicima, tužitelju solidarno isplatiti iznos od 82.344,99 kn sa sporednim potraživanjima za naplate izvršene do zaključno svibnja 2014. te je naveo kako se u trenutku podnošenja ove tužbe predmet P-459/2014 nalazio na Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske pod brojem Pž-20145/2016, a radi donošenja odluke povodom žalbi tuženika. Tužitelj je istakao kako su u daljnjem razdoblju od 16. srpnja 2014. do 2. rujna 2016. sa transakcijskog računa tužitelja, temeljem iste pravne i činjenične osnove i nadalje vršeni prijenosi sredstava na račun kreditora uz naplatu naknade za prisilnu naplatu pa je na taj način u navedenom razdoblju sa transakcijskog računa tužitelja, temeljem obveze tuženika kao dužnika, naplaćeno ukupno 464.361,46 kn, stoga je predložio sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženicima solidarnu isplatu iznosa od 464.361,46 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu od 17. siječnja 2017. drugotuženik I. S. je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanim. Drugotuženik je naveo kako je nesporno da su prvotuženik kao korisnik kredita i drugotuženik kao jamac platac sa kreditorom H. A.-A. B. d.d. zaključili Ugovor o kreditu radi izgradnje terena od umjetne trave na igralištu NK H. u Gradu H.
Drugotuženik je nadalje kao bitno istakao, kako je tužitelj jedan od osnivača prvotuženika, a što da je razvidno iz Društvenog ugovora od 9. svibnja 2006. te da sukladno odredbi članka 8. navedenog Ugovora drži poslovni udjel od 15%. Nadalje je naveo, kako su tužitelj i prvotuženik 20. srpnja 2006. sklopili Ugovor o nabavi za izvođenje radova održavanja nogometnog igrališta H. i postavljanja umjetne trave te kako je prvotuženik, nakon provedenog postupka javne nabave, izabran kao izvođač radova. Člankom 1. navedenog Ugovora utvrđeno je kako će se financiranje radova održavanja Nogometnog igrališta H. i postavljanje umjetne trave vršiti iz kreditnih sredstava odobrenih na rok od 10 godina temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u športski objekt nogometno igralište H. sklopljenim između Grada H., S. c. H. d.o.o. i Nogometnog kluba H. te da je tim Ugovorom predviđena obveza tužitelja na godišnje izdvajanje iz gradskog proračuna iznosa od 155.000,00 kn na rok od 10 godina, počevši od 1. rujna 2006. i da je određeno da se navedeni iznos godišnje uplaćuje u korist kredita H. A.-A. B. d.d., s tim da je prvotuženik Nogometnom klubu H. ispostavljao račune za održavanje nogometnog igrališta, koji računi su se dostavljali tužitelju te da se knjigovodstveno provodio prijeboj s iznosom kojim se podmirivao kredit H. A.-A. B. d.d., istakavši prigovor prijeboja međusobnih potraživanja. Drugotuženik je naveo kako je iz svega navedenog razvidno kako je tužiteljeva obveza bila otplata predmetnog kredita u godišnjem iznosu od 155.000,00 kn, što je tužitelj uredno i uplaćivao sve do 2013., kada je očito promjena političke vlasti u Gradu H. utjecala na to da tužitelj ne izvršava svoje obveze prema prvotuženiku, niti prema H. A.-A. B. d.d. te je naveo kako tužitelj nikada nije obavijestio prvotuženika o svojoj namjeri da neće nastaviti postupati sukladno potpisanom Ugovoru s prvotuženikom, kao ni dotadašnjoj praksi između stranaka, već su tuženici 1. i 2., o neplaćanju kredita poslovnoj banci, doznali tek pokretanjem ovog postupka. Slijedom svega navedenog, drugotuženik je predložio sudu odbiti u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane te naložiti tužitelju naknadu troškova postupka.
3. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu istakao da nije sporno između stranaka da su tuženik 1., kao korisnik kredita i tuženik 2. kao jamac platac, 21. lipnja 2006. sa H. A.-A. B. d.d. zaključili Ugovor o kreditu radi izgradnje terena od umjetne trave na igralištu NK H. u gradu H. te da je bitno da je tužitelj jedan od osnivača tuženika 1. i da drži poslovni udjel od 15% sukladno Društvenom ugovoru od 9. svibnja 2006. Isto tako navodi da su tužitelj i prvotuženik 20. srpnja 2006. sklopili Ugovor o nabavi za izvođenje radova održavanja nogometnog igrališta H. i postavljanje umjetne trave te da je člankom 1. navedenog Ugovora utvrđeno kako će se financiranje radova održavanja Nogometnog igrališta H. i postavljanje umjetne trave vršiti iz kreditnih sredstava odobrenih na rok od 10 godina temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u športski objekt nogometno igralište H. sklopljenim između Grada H., S. c. H. d.o.o. i Nogometnog kluba H. te da je tim Ugovorom predviđena obveza tužitelja na godišnje izdvajanje iz gradskog proračuna iznosa od 155.000,00 kn na rok od 10 godina, počevši od 1. rujna 2006. i da je određeno da se navedeni iznos godišnje uplaćuje u korist kredita H. A.-A. B. d.d. Prvotuženik je naveo kako je za održavanje nogometnog igrališta ispostavljao račune i da se knjigovodstveno provodio prijeboj s iznosom kojeg je tužitelj podmirivao banci sukladno preuzetoj obvezi ističući prigovor prijeboja međusobnih tražbina.
4. Nakon podnesenih odgovora na tužbu, a uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za prvotuženika sud je utvrdio da je nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, nad prvotuženikom S. c. H. d.o.o. rješenjem ovog suda poslovni broj St-2828/2015 od 3. ožujka 2017. otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak, a rješenjem ovog suda poslovni broj Tt-17/3348-2 od 19. lipnja 2017. prvotuženik je brisan iz sudskog registra, o čemu je i tužitelj obavijestio sud podneskom od 6. ožujka 2018. predloživši sudu obustaviti postupak u odnosu na prvotuženika sukladno odredbi članka 215.b Zakona o parničnom postupku.
5. Rješenjem ovog suda poslovni broj 6 P-812/2016 od 11. travnja 2018. u odnosu na prvotuženika S. c. H. d.o.o., koji je brisan iz sudskog registra, utvrđen je prekid postupka u smislu članka 212. stavak 1. točka 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP).
Na istom pripremnom ročištu od 11. travnja 2018., rješenjem suda je razdvojen postupak na način da je u odnosu na tužitelja i prvotuženika odlučeno nastaviti postupak pod poslovnim brojem P-812/2016 u kojem je utvrđen prekid postupka, a u odnosu na tužitelja i drugotuženika I. S. odlučeno je razdvojeni spis zavesti u novi poslovni broj i nastaviti postupak u odnosu na drugotuženika, kao jamca platca te je postupak nastavljen u predmetu poslovni broj P-312/2018, koji postupak je nakon zastoja postupka, nastavljen i dodijeljen mu je novi poslovni broj P-426/2019.
6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu te je izveo dokaze saslušanjem drugotuženika I. S., kao stranke u postupku (str. 114 i 115 spisa), svjedoka P. B. (str. 94 i 95 spisa) i svjedoka M. B. (str. 95 i 96 spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku J. d.o.o. (pisano vještačenje od 28. lipnja 2022., stranice 129-141 spisa), koje vještačenje stranke nisu osporile.
Tijekom postupka, a nakon provedenog vještačenja, tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev u točki I. izreke predložene presude na način da se umjesto broja: "464.361,46" isti briše i stavlja broj: "382.016,47".
7. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregleda isprava koje se nalaze u spisu kao i očitovanja stranaka tijekom postupka te iskaza saslušanog drugotuženika, iskaza saslušanih svjedoka i provedenog financijskog vještačenja, odlučeno je kao u izreci ove presude.
8. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 382.016,47 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne isplate tužitelja, koju je tužitelj radi namirenja rata kredita isplatio kreditoru temeljem zadužnice kao instrumenta osiguranja isplate kredita te tuženikov istaknuti prigovor prijeboja do iznosa utužene tražbine tužitelja.
9. U postupku je utvrđeno:
- da je između ugovornih strana kreditora H. A.-A. B. d.d. Z., Podružnica S. i korisnika kredita prvotuženika S. c. H. d.o.o. te I. S. iz S., kao jamca platca, zaključen Ugovor o kreditu broj 211-186/2006 od 21. lipnja 2006. (str. 5-9 spisa), kojim kreditom je Banka odobrila korisniku kredita devizni kredit u iznosu od 155.000,00 EUR za izgradnju terena od umjetne trave na igralištu NK H. u Gradu H., dakle namjenski kredit sa kamatnom stopom čija visina je vezana za tromjesečni EURIBOR sa dodatkom marže od 3,5% dekurzivno godišnje i to u trajanju otplate kredita u mjesečnim anuitetima do 1. kolovoza 2016., čija visina se utvrđuje planom otplate. Člankom 9. tog Ugovora ugovoreni su instrumenti osiguranja, a između ostalih kao instrument osiguranja ugovorene su mjenice i zadužnice i to u odnosu na drugotuženika, kao jamca-platca, jedna osobna bianco mjenica sa klauzulom "bez protesta" uz Sporazum sa izjavom o obvezi na temelju mjenice i osobna zadužnica, sve potpisano od strane jamca platca, a u odnosu na tužitelja, kao instrument osiguranja ugovorene su tri bjanko zadužnice i to jedna na iznos od 1.000.000,00 kn, jedna na iznos od 500.000,00 kn i jedna na iznos od 100.000,00 kn potpisane od strane ovlaštene osobe Grada H. i ovjerene kod javnog bilježnika sukladno odredbama Ovršnog zakona;
- da je tužitelju temeljem predatih zadužnica kao instrumenata osiguranja, banka (kreditor) po jednoj zadužnici koja je ovjerena kod javnog bilježnika J. P., pod poslovnim brojem Ov-2483/06 od 27. lipnja 2006., naplatila ukupno iznos od 464.361,46 kn sukladno dostavljenim Specifikacijama naplata FINE (str. 19-35 spisa);
- da je u postupku koji je vođen kod ovog suda donesena presuda poslovni broj P-459/2014 od 9. veljače 2016. kojom je naloženo prvotuženiku i drugotuženiku solidarno isplatiti iznos od 82.344,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate, koja presuda nije stekla svojstvo pravomoćnosti jer je postupak u prekidu zbog brisanja prvotuženika iz sudskog registra;
- da je prvotuženik S. c. H.d.o.o. osnovan Društvenim ugovorom po javnom bilježniku T. K.M. iz S.broj OU-221/06-1 od 9. svibnja 2006., te da su u društvu postojala dva poslovna udjela osnivača I. S. (poslovni udjel u iznosu od 17.000,00 kn ili 85%) i osnivača G. H. (poslovni udjel u iznosu od 3.000,00 kn ili 15%);
- da su tužitelj Grad H. i prvotuženik S. c. H. d.o.o., 20. srpnja 2006. sklopili Ugovor o nabavi za izvođenje radova održavanja Nogometnog igrališta H. i postavljanja umjetne trave te da su ugovorne strane, između ostalog, člankom 1. tog Ugovora o nabavi, ugovorile financiranje radova održavanja Nogometnog igrališta H. i postavljanja umjetne trave koje će se vršiti iz kreditnih sredstava odobrenih na rok od 10 godina temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u Športski objekt nogometno igralište H. sklopljenim između Grada H., S. c. H.d.o.o. i Nogometnog kluba H.,
- da je tim Ugovorom predviđena obveza Grada H. na godišnje izdvajanje iz Gradskog proračuna iznosa od 155.000,00 kn na rok od 10 godina, počevši od 1. rujna 2006.;
- da je člankom 2. tog Ugovora o nabavi, ugovorena obveza izvođača S. c. H. d.o.o., izvođenje svih potrebnih prethodnih radova, uključujući izolaciju i sl., postavljanje slojeva umjetne trave, postavljanje kvarcnog pijeska, postavljanje gumene strukture za cijenu od 155.000,00 kn (Članak 3.), a člankom 4. se naručitelj (Grad H.) obvezao izdvojiti iz Gradskog proračuna iznos od 155.000,00 kn 1. rujna 2006.;
- da je taj Ugovor za naručitelja potpisao i ovjerio tadašnji gradonačelnik P. B. i da je kod tužitelja taj ugovor označen Klasa: 620-01/06-01/10 Ur. broj: 2128-01-01/1-06-11 od 20. srpnja 2006., a za izvođača Sportski centar H., istog su potpisali članovi uprave I. S. i D. N.(str. 47 i 48 spisa te str. 62 i 63 spisa);
- da spisu prileži nepotpisani Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u Športski objekt Nogometno igralište H. (str. 49-52 spisa te str.64-67 spisa);
- da je iz iskaza saslušanog svjedoka P. B. (gradonačelnika Grada H. u vrijeme sklapanja Ugovora o nabavi između tužitelja i prvotuženika odnosno u razdoblju od 2005. do 2013., str. 94 i 95 spisa) razvidno da se Grad H.obvezao prvotuženiku plaćati mu za postavljanje i održavanje umjetne trave te edukaciju i za kampove mladih sportaša, iznos od oko 155.000,00 kn godišnje, koju isplatu je osporio slijedeći gradonačelnik Grada H. Također je svjedok iskazao da mu je poznato kako je prvotuženik S. c. H. d.o.o. završilo u stečaju i da po njegovom mišljenju proizlazi da niti Grad H. duguje društvu S. c. H. d.o.o. niti to društvo Gradu H. već da se nepostojeća tražbina želi naplatiti od drugotuženika I. S.;
- da je iz iskaza M. B.(str. 95 i 96 spisa), ranijeg zastupnika po zakonu prvotuženika, razvidno kako mu je poznato da je zaključen ugovor između Grada H. i S. c. H. d.o.o. po kojem se Grad H. obvezao isplaćivati S. c. H. d.o.o. godišnji iznos od 155.000,00 kn uz PDV i to za kampove, turnire, edukaciju djece što je Grad H. i činio otprilike 8-10 godina i uplaćivao iznos S. c. H. d.o.o. koje društvo je tim iznosom otplaćivalo kredit koji je zaključen sa tadašnjim H. A.-A. b. d.d. Isto tako je naveo kako je novi gradonačelnik Grada H. R. B. u ime Grada H. izrazio volju sanirati kredit te da odjedanput plati iznos prema Ugovoru kojeg je Grad H. bio u obvezi isplaćivati S. c. H. d.o.o. iz razloga uštede na PDV-u i to izravno banci putem njezine ovrhe Grada H. budući da je Grad H.za predmetni kredit izdao bjanko zadužnicu, a svoju obvezu prema S. c. H. d.o.o. da je Grad H. izvršio otplatom kredita tog društva prema banci,
- da iz iskaza tuženika I. S., (ranije drugotuženika, str. 114 i 115 spisa) proizlazi kako su stranke po svojim zastupnicima međusobno dogovarale poslovnu suradnju i to Grad H. i S. c. H. d.o.o. u svezi uređenja nogometnog igrališta u K. luci u H. radi čega je i osnovano društvo u mješovitom vlasništvu (Grad H. i I. S.) putem kojeg društva bi se uredilo to igralište, a za uređenje i za druge poslove vezano uz unapređenje i promoviranje nogometa u H. osnovano je to društvo, koje društvo je i zatražilo kredit od banke te je drugotuženik u tom kreditu nastupao u svojstvu jamca platca te je dao određena sredstva osiguranja kao fizička osoba, a isto tako su određena sredstva osiguranja dali i Grad H. Način otplate kredita prema tom Ugovoru da je bila godišnja rata od oko 155.000,00 kn koju je trebao plaćati Grad H., a prema izdanim fakturama S. c. H. d.o.o. koje plaćanje je bilo redovito sve do smjene političke vlasti u Gradu H. kojim je nova vlast smatrala da je predmetni posao opterećujući za proračun zbog čega su odlučili jednokratno zatvoriti dug prema banci i pokrenuli regresni postupak protiv drugotuženika radi isplate iznosa kojeg je Grad H. uplatio banci. Isto tako je konstatirao da Gradu H. nije nastala šteta zbog otplate tog kredita budući da su ga samovoljno odlučili platiti, a ostao im je uređen nogometni teren kojeg bi platio drugotuženik, pa bi se Grad H. neosnovano obogatio. Iz njegovog iskaza je nadalje razvidno kako je i Grad H. temeljem izdane zadužnice jamac platac pa da bi obveza drugotuženika mogla iznositi samo u visini njegovog dijela duga, a ne cjelokupnog iznosa;
- da je financijskim vještačenjem, pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije J. d.o.o., utvrđen slijed poslovnih događaja iz kojih proizlazi da je tužitelj platio društvu S. c. H. d.o.o., prema računima tog društva a s osnova izvođenja radova održavanja nogometnog igrališta H. i postavljanja umjetne trave sukladno Ugovoru od 20. srpnja 2006. u razdoblju od 6.3.2007. do 5.5.2010. ukupno iznos od 745.506,22 kn, a nakon tog nadnevka je S. c. H. d.o.o. račune za iste radove i usluge ispostavljao Nogometnom klubu H., kojem klubu je tužitelj uplaćivao donacije te je taj klub do 3.1.2014. uplatio S. c. H. d.o.o. za izvođenje radova održavanja nogometnog igrališta H. i postavljanja umjetne trave daljnji iznos od 652.148,41 kn. Sudski vještak je također utvrdila da je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 82.344,99 kn obuhvaćen tužbenim zahtjevom u predmetu ovog suda P-459/2014 te da zbroj tražbina tužitelja u ovom postupku prema dokumentaciji koja je priložena spisu iznosi 382.016,47 kn;
- da stranke nisu imale prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka;
- da je tužitelj na ročištu od 4. srpnja 2022. ispravio tužbeni zahtjev u točki I. izreke tako da umjesto iznosa od 464.361,46 kn, isto glasi na iznos od 382.016,47 kn;
- da je tuženik u podnesku od 8. srpnja 2022. potvrdio da je Grad H. za troškove održavanja nogometnog igrališta prema ugovornoj obvezi podmirio u iznosu od 1.397.654,63 kn te da je ostao nepodmiren iznos od 152.345,37 kn dok je tužitelju već dosuđen iznos od 82.344,99 kn, pa kako je od tužitelja naplaćen iznos od 464.361,46 kn, a budući da obje stranke imaju svojstvo jamca-platca po Ugovoru o kreditu to da tužitelj od tuženika može potraživati samo polovicu plaćenog iznosa, odnosno iznos od 232.180,73 kn, kako je tužitelju već dosuđen iznos od 82.344,99 kn to je tuženik sukladno članku 116. Zakona o obveznim odnosima za preostalu nepodmirenu tražbinu u iznosu od 152.345,37 kn istakao prigovor prijeboja.
10. Dakle, tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku temelji na Ugovoru o kreditu broj 211-186/2006 od 21. lipnja 2006. u kojem je tuženik jamac platac, odnosno solidarni dužnik, po kojem ugovoru je tužitelj, obzirom da je glavni dužnik prestao plaćati vjerovniku – banci dospjele anuitete kredita, temeljem zadužnice OV-2483/06 isplatio vjerovniku ukupno iznos od 464.361,46 kn.
11. Potrebno je navesti da i tužitelj vjerovniku – banci, odgovara kao jamac platac u smislu odredbe članka 214. i članka 215. Ovršnog zakona budući da jamci iz zadužnice imaju status jamca platca i solidarni su dužnici te za povrat duga odgovaraju vjerovniku kao glavni dužnik sve jer je tužitelj privatnom ispravom – zadužnicom, potvrđenom kod javnog bilježnika, kao dužnik, dao suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijene svi njegovi računi i da se sa istih izvrši izravna isplata vjerovniku, što je vjerovnik i učinio i od tužitelja naplatio tražbinu u ukupnom iznosu od 464.361,46 kn.
12. Nadalje, prema odredbi članka 111. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje ZOO) jamac za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac, a prema članku 125. ZOO-a kad ima više jamaca, pa jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu, on ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega. Kako su i tužitelj i tuženik jamci platci vjerovniku iz Ugovora o kreditu (banci), to je tužitelj mogao od tuženika predmetnom tužbom potraživati samo polovicu isplaćenog iznosa vjerovniku, dakle 232.180,73 kn, odnosno polovicu utuženog iznosa u ovom postupku ili iznos od 191.008,23 kn.
13. Kako je tužitelj osporavao sklapanje Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u športski objekt Nogometno igralište "H.", dok su svjedoci saslušani u ovom postupku i to P. B. i M. B. te tuženik iskazivali o postojanju poslovne suradnje u vezi izvođenja radova održavanja nogometnog igrališta H. i postavljanja umjetne trave, a što je knjigovodstveno potvrđeno dokumentacijom tužitelja i provedenim vještačenjem po sudskom vještaku u kojem je sudski vještak utvrdila da je S. c. H. d.o.o. u razdoblju od 7.2.2007. do 9.4.2010. ispostavljao tužitelju račune s opisom izvođenja radova održavanja nogometnog igrališta H. i postavljanja umjetne trave veza Ugovor Klasa: 620-01/06-01/10 Ur.br. 2128-01-01/1-06-11 od 20.7.2006., po kojim računima je tužitelj uplatio tvrtki S. c. H. d.o.o. od 6.3.2007. do 5.5.2010. iznos od 745.506,22 kn, kojim iznosom je sukladno iskazima svjedoka i tuženika, S. c. H. d.o.o. podmirivao kreditoru anuitete kredita (namjenskog kredita). Nakon tog razdoblja plaćanje računa za izvođenja radova održavanja nogometnog igrališta H. i postavljanja umjetne trave vršeno je tužiteljevim uplatama donacija Nogometnom klubu H., a taj klub je plaćao račune S. c. H. d.o.o. te je račune S. c. H. d.o.o. predočavao tužitelju temeljem kojih je tužitelj uplaćivao predmetne donacije u ukupnom iznosu od 652.148,41 kn iz čega sud zaključuje da se na taj način knjigovodstveno zatvarala obveza tužitelja prema S. c. H. d.o.o. za izvođenja radova održavanja nogometnog igrališta H. i postavljanja umjetne trave ili ulaganja u imovinu tužitelja, te je tužitelj sveukupno platio S. c. H. d.o.o. iznos od 1.397.654,63 kn, a nije platio iznos od 152.345,37 kn za koji iznos je tuženik također istakao prigovor prijeboja.
14. Napominje se da sud i u ovom postupku, zbog složenih odnosa između stranaka, rješavao spor u vezi s tuženikovim prigovorom prijeboja uzajamnih tražbina, kojeg tuženik može istaknuti u parnici u smislu odredbe članka 116. ZOO-a.
Tijekom postupka tuženik nije specificirao tražbinu na način da sud može sukladno odredbama ZPP-a donijeti odluku o prijeboju (compensatio per iudicem) već je istakao građanskopravni prijeboj do kojeg da je došlo sukladno odredbama članka 336. ZOO-a do članka 343. ZOO-a (compensatio civilis), na temelju izjave jedne strane upućene drugoj, što je tuženik tijekom postupka isticao, a poglavito u podnesku od 8. srpnja 2022. tako da je došlo do međusobnog prijeboja tražbina stranaka iz ovog postupka.
15. Ovaj sud smatra da nije osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku (drugotuženiku iz tužbe) i zbog toga što je tužitelj imao koristi iz Ugovora o nabavi od 20. srpnja 2006. jer je, kao vlasnik predmetne nekretnine (nogometnog igrališta) zadržao ulaganja, postavljanje umjetne trave.
Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.
16. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a jer su stranke u ovoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima te je svaka stranka dužna snositi svoje troškove parničnog postupka, pa je slijedom navedenog, za troškove parničnog postupka riješeno kao u točki II izreke presude.
17. S obzirom na obvezu dvojnog iskazivanja propisanu odredbama članka 43. i članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), ovaj sud je, primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona, iznose izražene u kunama obračunao i u iznose u eurima, te ih u odluci iskazao i u kunama i u eurima.
U Splitu 24. veljače 2023.
Sudac
Nevenka Marunica,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka ove presude.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.