1

Poslovni broj: 6 Pr-885/21-30

                 

      Republika Hrvatska                                                                      

   Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci

         OIB:77561654785                                                 Poslovni broj: 6 Pr-885/21-30

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V..... D...... iz Ž......, T.. K..... Z....... 3., OIB: ..........., zastupanog po punomoćnici N.... B..... odvjetnici iz V........., G..... 1./., protiv tuženika O.... ž....... b...... V....... iz V........ Z....... 5., OIB: ............, koga zastupaju zastupnik po zakonu – ravnatelj dr. K....... Š......, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 17. siječnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D...... V...., odvjetnika iz V........, i punomoćnika tuženika M.... V......, dipl. pravnika zaposlenog kod tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 24. veljače 2023.,

 

       p  r  e  s  u  d  i  o     j  e

 

              I. Nalaže se tuženiku O.... ž....... b...... V....... iz V........ Z....... 5., OIB: ............, da tužitelju V..... D...... iz Ž......, T.. K..... Z....... 3., OIB: .........., isplati na ime prekovremenog rada i to po osnovu liječničkog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatke za posebne uvjete rada za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. ožujka 2020. u iznosu od 5.682,17 eura[1] (slovima: pet tisuća šesto osamdeset dva eura i sedamnaest centi) / 42.812,48 kuna (slovima: četrdeset dvije tisuće osamsto dvanaest kuna i četrdeset osam lipa), sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% i to tekućom:

              - na iznos od 187,58 eura / 1.413,35 kuna od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 215,73 eura / 1.625,39 kuna od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 196,11 eura / 1.477,61 kuna od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 205,45 eura / 1.547,97 kuna od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 187,58 eura / 1.413,35 kuna od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 210,72 eura / 1.587,67 kuna od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 192,93 eura / 1.453,65 kuna od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 31,41 eura / 236,67 kuna od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 216,74 eura / 1.633,03 kuna od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 188,47 eura / 1.420,03 kuna od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 164,20 eura / 1.237,15 kuna od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 206,42 eura / 1.555,27 kuna od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 194,12 eura / 1.462,63 kuna od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 223,24 eura / 1.682,02 kuna od 16. ožujka 2019. do isplate

- na iznos od 217,04 eura / 1.635,30 kuna od 16. travnja 2019. do isplate

- na iznos od 198,72 eura / 1.497,25 kuna od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 194,12 eura / 1.462,63 kuna od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 224,29 eura / 1.689,92 kuna od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 195,04 eura / 1.469,50 kuna od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 67,97 eura / 512,10 kuna od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 262,15 eura / 1.975,17 kuna od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 239,36 eura / 1.803,44 kuna od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 262,15 eura / 1.975,20 kuna od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 250,24 eura / 1.885,42 kuna od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 244,14 eura / 1.839,51 kuna od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 280,83 eura / 2.115,94 kuna od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 425,42 eura / 3.205,31 kuna od 16. travnja 2020. do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

             

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.629,53 eura[2] (slovima: dvije tisuće šesto dvadeset devet eura i pedeset tri centa) / 19.812,19 kuna (slovima: devetnaest tisuća osamsto dvanaest kuna i devetnaest lipa) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio stupnjevitu tužbu Općinskom sudu u Vinkovcima protiv tuženika, radi isplate razlike plaće sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje Zakon o parničnom postupku).

 

2. U tužbi navodi da je u razdoblju od 4. listopada 2005. sukladno Ugovora o radu broj N-../.., te Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj N-../.. od 4. listopada 2005. neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu d..... m..... – s....... p......, te navodi da je temeljem čl. 66. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja tuženik bio dužan od 1. siječnja 2018. do 31. ožujka 2020. isplaćivati plaću koju čini osnovna plaća, te dodaci na plaću, te tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. ožujka 2020. nije pravilno obračunavao i isplaćivao tužitelju plaću, te nije obračunavao dodatke na plaću i na prekovremeni rad, već samo na redovan rad.

 

3. Tužitelj je podnio tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku predlažući da sud tuženiku naloži da u roku od 8 dana preda tužitelju Evidenciju radnog vremena kao i obračunske liste plaće za tužitelja i to za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. ožujka 2020., te nakon što tuženik udovolji naprijed navedenom da se provede dokaz knjigovodstveno – financijskim vještačenjem, nakon čega će tužitelj precizirati svoj tužbeni zahtjev. 

 

4. U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćniku priznaje činjenicu da je tužitelj zaposlen kod tuženika kako je to navedeno u tužbi, ali osporava istovremeno tvrdnju tužitelja da nije pravilno obračunavao i isplaćivao plaću i naknadu plaće i da nije obračunavao dodatke na plaću u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. ožujka 2020., navodeći da je sukladno zaključenom KU, rješenju o plaći, odnosno sukladno Zakonu isplaćivao plaću tužitelju tijekom trajanja radnog odnosa, a što čini i dalje i to tako da je obračun plaća poslodavac vršio putem Centralnog obračuna plaća RH (COP), s time da su svi javni službenici, pa time i svi liječnici uvedeni u Registar javnih službenika koji je povezan sa COP-om u koji se unose podaci iz Evidencije o radu za svakoga od njih, pa tako i za tužiteljicu.

 

5. Tuženik također navodi kako je tužitelj uredno primio obračune plaće/ isplatne liste i da na njih nije stavljao nikakve primjedbe tijekom utuženog vremenskog razdoblja, protivi se dostavi platnih lista u spis iz razloga što je tužitelj za svaku isplatu svoje plaće dobio platnu listu, te je iste bio dužan dostaviti budući se u tužbi upravo na njih i poziva, a koje služe kao osnova za ovu tužbu.

 

6. Stoga tuženik ističe da tuženiku nisu poznati razlozi zašto u COP-u plaća tužitelju u spornom razdoblju nije pravilno obračunata, te ukazuje na činjenicu da tuženik na ovu okolnost nije moga utjecati, tim više, a iz razlog nedorečenosti važećih odredbi Kolektivnih ugovora koji su se u utuženom razdoblju mijenjali i međusobno isključivali, tuženik smatra upitnim podnošenje tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u tužbi, a poglavito visinu i iznos tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud tužitelja odbije sa tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku.

 

7. U očitovanju na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj po punomoćniku osporava iste i smatra neosnovan tuženikov prigovor aktivne i pasivne legitimacije jer se tužitelj nedvojbeno nalazi u radnom odnosu kod tuženika temeljem zaključenog ugovora o radu na nadređeno vrijeme od 4. listopada 2005., tuženik je nedvojbeno poslodavac tužitelja kojem svakomjesečno isplaćuje plaću, te se kao takav mora pridržavati Zakona o radu, Kolektivnim ugovorima i ostalim aktima, a sve sukladno čl. 8. Zakona o radu. Suprotno navodima tuženika, tužitelju nije pravilno obračunata i isplaćivana plaća tj. nisu mu obračunavani svi dodaci na koje tužitelj ima pravo sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tek od 1. travnja 2020. tuženik je počeo na drugačiji način u odnosu na utuženo razdoblje obračunavati i isplaćivati plaću, no, tužitelj smatra nužnim i ukazati da je o ovom pitanju već stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) na sjednici građanskog odjela koja je održana 9. prosinca 2019.

 

8. Stoga su netočni navodi tuženika da su navodi tužitelja proizvoljni, te da tužitelj nema pravni interes, budući on ima pravni interes da mu se pravilno obračuna i isplati razlika manje isplaćene plaće, a koja će se moći tek utvrditi po provedenom knjigovodstveno – financijskom vještačenju.

 

9. S obzirom na činjenicu da tužitelj ne raspolaže dokumentacijom glede evidencije rada tako da ne može sa sigurnošću utvrditi da li je tuženik evidentirao pa time i platio sve prekovremene sate kada je tužitelj radio upravo zbog navedenog podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku, koju su kao takvu prihvaćali i sudovi u pravomoćno okončanim postupcima (odluka Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-105/2017 od 23. veljače 2017.)

 

10. U podnesku tužitelja zaprimljenog kod ovoga suda dana 27. prosinca 2022., a nakon provedenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja i dopune istog vještačenja, tužitelji je u skladu sa nalazom vještaka precizirao tužbeni zahtjev na iznos od ukupno 5.682,17 eura / 42.812,48 kuna sa osnove manje plaćenih dodataka na prekovremeni rad za utuženo vremensko razdoblje i to po osnovu liječničkog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatka za posebne uvjete rada.

 

11. U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u presliku aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj N-../.. od 4. listopada 2005., u presliku presude Općinskog suda u Vukovaru broj 11 Pr-4/2018-15 od 3. listopada 2018., u presliku simuliranog izračun sačinjenog od strane tuženika za tužitelja od 19. studenog 2021., te je provedeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje Obrt za financijske i računovodstvene usluge "EXPERT" iz Vinkovaca po nositelju vještačenja Tomislavu Borkoviću, dipl.oec., stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo, te uvid u nalaz i mišljenje od 18. siječnja 2022., očitovanje vještaka od 18. svibnja 2022. i dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka od 2. prosinca 2022., sukladno zakonskoj obvezi temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (Narodne novine br. 57/22) od 15. srpnja 2022.

 

12. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničkom postupku, ovaj sud je ocijenio u cijelosti osnovanim tužbeni  zahtjev tužitelja.

 

13. Između parničnih stranaka je nesporno da je tužitelj kao radnik u zdravstvenoj javnoj tužbi zaposlen kod tuženika kao poslodavca, odnosno u zdravstvenoj javnoj ustanovi O.... ž....... b...... V....... kao d..... m..... s...... – p......., te da je u predmetnom razdoblju obavljao poslove za tuženika kao poslodavca koji mu je isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće i dodatke sukladno obračunskim lista za isplatu plaće.

 

14. Nije sporno između stranaka da tužitelju pripadaju dodatci na plaću budući da isto proizlazi i iz obračuna plaća priloženih u sudski spis i to dodatak za posebne uvjete rada, liječnički dodatak i uvećanje plaće, tako da se u ovome sporu ima primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je bio na snazi u utuženom razdoblju.

 

15. S obzirom da je tuženik po punomoćniku u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa isti je u cijelosti neosnovan budući sud u odlučivanju primjenjuje propise koji reguliraju određenu materiju, dakle zakone, ugovore, kolektivne ugovore, te pod zakonske akte, a dužnost pridržavanja kolektivnih ugovora obvezuje i poslodavca i radnika sukladno odredbi čl. 8. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje Zakon o radu) i stav je suda da tužitelj svakako ima pravni interes da joj se pravilno obračuna i isplati razlika manje isplaćene plaće sukladno Kolektivnom ugovoru, te provedenom knjigovodstveno – financijskom vještačenju.

 

              16. Također je neosnovan prigovor tuženika apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovom predmetu.

             

17. Naime, temeljem odredbe čl. 2. Zakona o parničnom postupku sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, a tužbeni zahtjev je u ovom predmetu zahtjev za isplatom novčanog iznosa, dakle kondemnatorni zahtjev o kojem je sud uvijek ovlašteni i nadležan odlučivati.

             

18. Također je propisano i to čl. 34. st. 1. Zakona o parničnom postupku da Općinski sud uvijek sudi u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa, pa je i po ovoj zakonskoj odrednici potpuno neosnovan prigovor tuženika o apsolutnoj nenadležnosti suda, imajući u vidu da u konkretnom slučaju sud ne daje tumačenja već primjenjuje materijalno pravo koje regulira ovu materiju.

 

19. Predmet spora je isplata plaće i dodataka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 27. prosinca 2022. u ukupnom bruto iznosu od 5.682,17 eura / 42.812,48 kuna i to za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. ožujka 2020. i to po osnovu razlike plaće za prekovremeni rad i to po osnovu liječničkog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatka za posebne uvjete rada, što je i sporna okolnost. Dakle, sukladno navedenom sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva u pogledu dodataka na plaću.

19.1. Na prijedlog tužitelja sud je odredio provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku Obrt za financijske i računovodstvene usluge "EXPERT" iz Vinkovaca po nositelju vještačenja Tomislavu Borkoviću, dipl.oec., stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo, koji vještak je vještačio u velikom broju identičnih predmeta, pa slijedom navedenog posjeduje i znanje i iskustvo u ovakvim predmetima.

 

20. U svom nalazu i mišljenju imenovani vještak navodi da je izračun vrijednosti neplaćenih dodataka izvršen nakon što je provjerom platnih lista utvrđeno da niti u jednom mjesecu u promatranom razdoblju nisu plaćeni dodaci na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati. Također je vještak naveo da je tuženik sporne dodatke obračunavao samo na sate koji su odrađeni u redovnom radu, a na sate odrađene u prekovremenom radu te dodatke nije ni obračunao ni platio, s tim da je nalaz izrađen pod pretpostavkom da je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada (pa mu za svaki sat takvog rada pripada dodatak za otežane uvjete) i da je cijelo vrijeme radio na poslovima liječnika, pa mu za svaki sat pripada pravo na liječnički dodatak). Stoga je utvrđeno i to provjerom platnih lista da niti u jednom mjesecu u promatranom razdoblju nisu plaćeni dodaci za otežane uvjete rada i to od siječnja 2018. do kolovoza 2019. (12%), a od rujna 2019. do ožujka 2020. (16%), a u odnosu na dodatke za posebne uvjete rada i to od siječnja 2018. do kolovoza 2019. (25%), a od rujna 2019. do ožujka 2020. (28%).

20.1. Dakle, slijedom navedenog vještak utvrđuje da je ukupan iznos manje plaćenih dodataka na prekovremeni rad utvrđen u ukupnom bruto iznosu od 5.682,17 eura / 42.812,48 kuna, a također zbog pogreške u obračunu plaće, a za liječnički dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 14.466,80 kuna bruto, a za dodatak za posebne uvjete rada u iznosu od 28.345,68 kuna bruto, s napomenom da je vještak dao i očitovanje u odnosu na metodologiju kojom se koristio kod svog nalaza i mišljenja, te je izvršio i dopunu nalaza i mišljenje s obzirom na zakonsku obvezu dvojnog iskazivanja iznosa u kunama i eurima, što je već ovdje ranije obrazloženo.

 

21. Na sam izračun vještaka, ako i dopunu nalaza i mišljenje istoga tužitelj nije imao primjedbi, te je sukladno istom precizirao svoj tužbeni zahtjev sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku i to u podnesku od 27. prosinca 2022., dok je tuženik imao određenih primjedbi i to u odnosu na to da nije razvidno na temelju čega je isti nalaz sačinjen, odnosno temeljem kojih podataka je vještak sačinio nalaz i mišljenje. Prije svega u odnosu na iskazane postotke u tabelarnom prikazu, nije razvidno koje postotke je u pojedinim godinama vještak koristio prilikom izrade, a obzirom na Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno tuženik ističe kako je sačinjeni obračun u suprotnosti sa čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora jer se na prekovremeni rad ne obračunavaju dodaci, odnosno tuženik nema primjedbi na nalaz vještaka nego samo na matematički izračun, te i dalje smatra da ne postoji pravni osnov za podnošenje tužbe, odnosno da tužitelj nema pravo na dodatke.

 

22. Sud je primjedbe tuženika dostavio imenovanom vještaku, koji je sudu dostavio odgovor 18. svibnja 2022. smatrajući primjedbe tuženika potpuno neosnovane jer je u nalazu sate prekovremenog rada utvrdio uvidom u obračunske liste plaća koje je dostavio tuženik za svaki mjesec utuženog razdoblja, te tako utvrđene prekovremene sate iskazao u Tablici 2 nalaza prilikom izračuna razlike dodataka koji nisu obračunati na prekovremene sate prema važećim stopama sukladno odredbama Kolektivnog ugovora, te prema izračunu stručnih službi tuženika s napomenom da su u izračunu osnovne plaće dodaci za uvjete rada uključeni u izračun čime se uvećana osnovica koristila za izračun razlike prekovremenog rada, te s obzirom na primijenjenu metodologiju ostaje kod nalaza i mišljenje u cijelosti.

 

23. Odgovor vještaka dostavljen je strankama na očitovanje u roku od 15 dana, te se tužitelj očitovao podneskom od 21. lipnja 2022. u kojem navodi da tuženik izražava svojim podnescima samo subjektivno neslaganje s nalazom vještaka navodeći samo paušalno bez ikakve konkretizacije i pravne argumentacije kako osporava nalaz vještaka smatrajući da je pri izradi nalaza i mišljenja korištena pogrešna metodologija izračuna, te se podvlači da je vještak i u dostavljenom očitovanju od 18. svibnja 2022. detaljno obrazložio na koji način je došao do izračuna razlika plaće tužitelja, pa je po stavu tužitelja njegov nalaz takve prirode da se može ispitati u cijelosti i nema nikakvih nedostataka i proturječnosti.

             

24. Ukazuje se strankama da je imenovani vještak dostavio sudu dopunu nalaza i mišljenja 2. prosinca 2022. sukladno zakonskoj obvezi o dvojnom iskazivanju iznosa u eurima i kunama, a sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute RH, te je dodatno obrazložio način preračunavanja i zaokruživanja po službenom fiksnom tečaju konverzije za 1 eur = 7,53450 kuna. Prema nalazu vještaka Tomislava Borkovića, dipl.oec. iz Vinkovaca proizlazi da je tuženik za utuženo razdoblje ukupno isplatio manje dodataka na plaću u iznosu od 5.682,17 eura / 42.812,48 kuna bruto i to po osnovi plaće za prekovremeni rad, te je dakle tužitelj u skladu sa nalazom vještaka konačno postavio svoj tužbeni zahtjev na ukupan bruto iznos od 5.682,17 eura / 42.812,48 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakomjesečne razlike plaće i naknade plaće pa do isplate.

 

              25. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.g., a također i prema odredbi čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/17 – dalje Zakona o radu (10)), radnik ima pravo na povećanu plaću između ostalog i za prekovremeni rad, kao i dodatke za iznimnu odgovornost za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatke za posebne uvjete rada.

             

26. Prema odredbi čl. 255. st. 2. Zakona o radu (10), odnosno čl. 192. st. 2. Zakona o radu (14) pravna pravila sadržana u Kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se sukladno odredbama iz zakona primjenjuje Kolektivni ugovor, dok je odredbo čl. 257. st. 1. Zakona o radu (10), odnosno čl. 194. st. 1. Zakona o radu (14), propisano da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja Kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila Kolektivni ugovor, te kako je tuženik O.... ž....... b...... V....... kao poslodavac obvezna primjenjivati Kolektivne ugovore za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji su bili na snazi u spornom razdoblju, a isti se nedvojbeno primjenjuju i na tužitelja kao radnika zaposlenog kod tuženika, te da se imaju izravno primijeniti i u predmetnom slučaju.

             

27. Navedenim važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15), te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranje (Narodne novine br. 29/18) čl. 51. st. 1. određeno je da će se osnovna plaća radnika uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, dok je stavkom 9. istog članka propisano da se prekovremenim radom smatra svaki rad duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Odredbom čl. 57.  Kolektivnog ugovora (13) određeno da radniku iz djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na određenim radnim mjestima i poslovima, a tužitelj shodno navedenom ima pravo na uvećanje plaće od 16%. Nadalje, čl. 59. citiranog KU propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I (Narodne novine br. 96/2015) od 4. kolovoza 2015.g. u čl. 59. povećan je dodatak na iznos od 12% osnovne plaće, te se primjenjuje od 1. listopada 2015.

             

28. Sud je stava da tužitelju pripada dodatak za otežane uvjete rada, kao i za sve odrađene prekovremene sate, jer se uvjeti rada u međuvremenu nisu promijenili. U skladu sa navedenim je i sudska praksa, pa tako VSRH u svojoj presudi broj Revr-206/2012-4 od 2. travnja 2014. u istovjetnoj pravnoj stvari navodi da, ako tužitelj ima pravo na dodatke po KU da se dodaci kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću na prekovremeni rad.

 

              29. U međuvremenu je i VSRH na svojoj 8. sjednici održanoj dana 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

              30. S obzirom na činjenicu da je tuženik kao poslodavac obvezan voditi Evidenciju rada zaposlenika i da tužitelj sa istom ne raspolaže, to je tužitelju dopušteno u ovoj pravnoj stvari podnijeti stupnjevitu tužbu u smislu odredbe iz čl. 186. Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj nije raspolagao sa podacima temeljem kojih je mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev.

             

31. Imajući u vidu sve navedeno sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 27. prosinca 2022. u visini potraživanja od 5.682,17 eura / 42.812,48 kuna, koliko je to i utvrđeno da tužitelju pripada po provedenom knjigovodstveno – financijskom vještačenju.

             

32. Kako tuženik nije o dospjelosti isplatio tražbinu tužitelja, to mu u smislu odredbe čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 1258/11 i 78/15 – dalje ZOO), pored glavnice duguje i zatezne kamate i to počevši od šesnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu (10), odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (14).

             

33. O stopi zatezne kamate do 31. srpnja 2015. odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tako da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok je o stopi zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. odlučeno na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15), kojom je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              34. Uporište stajalištu izraženom u ovoj presudi, ovaj sud nalazi u postojećoj sudskoj praksi, kao u presudi VSRH broj Revr-206/2012-4 od 2. travnja 2014., odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-427/20182 od 18. rujna 2018., presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-571/2016-2 od 9. svibnja 2017., presudi Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-465/2016-3 od 19. srpnja 2017., kao i spomenutom zauzetom pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 9. prosinca 2019. i dr.

 

              35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom čl. 155. i čl. 186.b Zakona o parničnom postupku.

 

              36. Naime, polazeći od vrijednosti predmeta spora kako je ona naznačena po uređenom tužbenom zahtjevu, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) tužitelju je priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 199,08 eura, sastav obrazloženog podneska od 21. listopada 2021. u iznosu od 199,08 eura, podneska od 1. prosinca 2021. u iznosu od 199,08 eura, sastav obrazloženog podneska od 21. lipnja 2022. u iznosu od 199,08 eura, sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2022. u iznosu od 199,08 eura, i podneska od 27. prosinca 2022. u iznosu od 199,08 eura, zastupanje na ročištu od 23. studenog 2021. u iznosu od 199,08 eura, pristup ročištu od 28. travnja 2022. u iznosu od 199,08 eura, pristup ročištu od 17. siječnja 2023. u iznosu od 199,08 eura, te pristup ročištu za objavu presude 24. veljače 2023. u iznosu od 99,54 eura, te pripadajući PDV od 25% na navedene radnje u iznosu od 472,82 eura, što sveukupno iznosi 2.364,08 eura. Tužitelju je po osnovu odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku priznat i trošak plaćenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tako da je tužitelju sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.629,53 eura / 19.812,19 kuna.

 

Vinkovci, 24. veljače 2023.

                                                                                                                                   Sudac

                                                                                                                              Hrvoje Smital, v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

 

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica N. B., V.
2. O. ž. b., V., Z. 5.