Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Gž-92/2023-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Bjelovaru Bjelovar, Josipa Jelačića 1 |
Poslovni broj: Gž-92/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. T. iz D. D., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. M., odvjetniku iz K., protiv tuženika E. o. d.d. V., Podružnica V., OIB: …, zastupan po punomoćniku K. F. Š., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 6 Pn-44/2022-90 od 22. studenog 2022., 24. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
I.) Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 6 Pn-44/2022-90 od 22. studenog 2022. godine preinačuje u točki II. izreke pa se sudi:
"Nalaže se tuženiku E. o. d.d. V., Podružnica V., V., OIB: …, da tužiteljici Lj. T. iz D. D., OIB: …, na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 8.216,40 EUR / 61.906,47 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. studenog 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“
II.) Prvostupanjsko rješenje u ne pobijanom dijelu (točka I. i točka III. izreke) ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1.) Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 6 Pn-44/2022-90 od 22. studenog 2022. godine utvrđeno je da se smatra da je tužba za isplatu novčanog iznosa od 5.471,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti povučena (točka I. izreke).
1.1.) Istim rješenjem je naloženo tuženiku E. o. d.d. V., Podružnica V., V., da tužiteljici Lj. T. iz D. D., na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 99.617,73 kuna / 13.221,54 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. travnja 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena (točka II. izreke), i istovremeno je tužiteljici Lj. T. iz D. D., naloženo je da tuženiku E. o. d.d. V., Podružnica V., V., na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 2.773,39 kuna / 368,10 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. studenog 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena (točka III. izreke).
2.) Protiv navedenog rješenja, i to protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II. izreke, žalbu izjavljuje tuženik zbog bitne povrede postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu odluku o troškovima preinači dosuđivanjem troškova postupka tuženiku, uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.
3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.) Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5.) Pobijanom točkom II. izreke sud dosuđuje tužiteljici parnični trošak na koji, prema ocjeni prvostupanjskog suda, ona ima pravo imajući u vidu vrijednost predmeta spora te uspjeh stranaka u sporu, primjenjujući pri tome odredbe čl.154.st.5. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP) te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Odvjetnička tarifa).
5.1.) U skladu sa naprijed navedenim sud dosuđuje tužiteljici trošak u ukupnom iznosu od 99.617,73 kune – koji trošak se sastoji od: troška sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kuna priznatog temeljem Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife, od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 5.000,00 kuna, od troška zastupanja na raspravama održanim 19.01.2015., 18.07.2017., 24.10.2017., 09.05.2018., 15.04.2019., 15.09.2020., 15.06.2021. i 13.09.2021. u iznosu od po 5.000,00 kuna za svaku raspravu temeljem Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife, od troška sastava podnesaka od 05.02.2018. (pogrešno navedeno 05.02.2012.), od 26.06.2020., od 25.03.2021. i od 10.06.2021. godine u iznosu od po 5.000,00 kuna za svaki temeljem Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife, od troška obračunatog PDV-a na navedene radnje u zastupanju u iznosu od 17.500,00 kuna, od troška plaćenog vještačenja u iznosu od 4.000,00 kuna, i od troška pristojbe na tužbu u iznos od 4.227,73 kuna i na presudu u iznos od 3.890,00 kuna.
6.) Nije sporno da je tužiteljica na ročištu održanom dana 25. listopada 2022. godine povukla tužbu glede dijela tužbenog zahtjeva za koji je, rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Gž-678/2022-2 od 30. lipnja 2022. godine, ukinuta prethodno donesena prvostupanjska presuda 6 Pn-43/2015-80 od 01. travnja 2022. godine ispravljena rješenjem 6 Pn-43/2015-81 od 13. travnja 2022. godine – a riječ je o zahtjevu za isplatu iznosa od 5.471,00 EUR / 41.221,25 kuna.
6.1.) Isto tako, nije sporno da je u prethodnoj točki navedenom drugostupanjskom presudom ovog suda potvrđena ranije donesena prvostupanjska presuda kojom je tužiteljici dosuđena isplata iznosa od 174.030,00 kuna, kao i mjesečna renta u iznosu od 1.350,00 kuna počevši od 05. veljače 2018. godine.
6.2.) Također, nesporno je da je navedenom prvostupanjskom presudom 6 Pn-43/2015-80 od 01. travnja 2022. godine ispravljenom rješenjem 6 Pn-43/2015-81 od 13. travnja 2022. godine tužiteljica pravomoćno odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 37.240,00 kuna.
7.) Imajući u vidu navedeno u točkama 6. do 6.2. neosnovane su žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo – jer da je primjenom odredbe čl.158.st.1. ZPP-a morao obvezati da ona njemu, a ne on njoj, naknadi parnični trošak.
7.1.) Navedene žalbene tvrdnje nisu osnovane zbog toga što tužiteljica nije u cijelosti povukla tužbu, već kao što je to i navedeno u točki 6., ona je to učinila samo za manji dio (5.471,00 EUR / 41.221,25 kuna) utuženog iznosa a da to povlačenje nije posljedica djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu, dok je sa preostalim pretežitim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva uspjela u parnici. Slijedom toga, tuženiku temeljem naprijed navedene odredbe čl.158.st.1. ZPP-a pripada pravo samo na onaj trošak postupka koji se odnosi na naprijed navedeni povućeni dio tužbe, koji se odmjerava prema vrijednosti tog povućenog dijela zahtjeva, i to za sve one radnje u postupku koje je tuženik poduzeo do momenta povlačenja tužbe na ročištu održanom dana 25. listopada 2022. godine.
8.) Kada odlučuje o visini troškova zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, na koje stranka ima pravo kao na trošak potreban za vođenje parnice, sud trošak za svaku poduzetu radnju u zastupanju odmjerava prema vrijednosti spora u momentu poduzimanja te radnje. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da iz razloga obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno prema kojoj vrijednosti spora je sud odmjerio trošak koji je priznao tužiteljici s osnova zastupanja po punomoćniku, čime ukazuje na postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a. Međutim navedena manjkavost pobijanog rješenja, u konkretnom slučaju, ne čini razlog za ukidanje pobijanog rješenja, jer je navedeni nedostatak bilo moguće otkloniti na temelju stanja predmetnog spisa, što je i učinio ovaj sud drugog stupnja temeljem odredbe čl.373.a st.1.t.2. u svezi st.3. istog članka ZPP-a, koja odredba se, temeljem odredbe čl.381. ZPP-a, primjenjuje i u žalbenom postupku protiv rješenja.
8.1.) Naime, u parnici u kojoj je postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatu novčanog iznosa tada vrijednost predmeta spora čini upravo iznos isplata kojeg se zahtjeva u parnici, s tim da kada se radi o zahtjevu za isplatu rente, tada vrijednost predmeta spora čini utuženi iznos rente za razdoblje od 5 godina ili 60 mjeseci. Polazeći od navedenog vrijednost predmeta spora u momentu (10.09.2015.) podnošenja tužbe je iznosila 386.542,00 kuna, a u momentu (13.09.2021.) zaključenja rasprave ista je iznosila 332.755,40 kuna. Tijekom trajanja postupka, od podnošenja tužbe pa do zaključenja raspravljanja vrijednost predmeta spora se je u više navrata mijenjala (297.272,00 kune, 336.2540,00 kuna, 316.740,00 kuna, 399.302,00 kuna, 353.755,40 kuna) uslijed snižavanja (povlačenja tužbe za iznos naknade štete plaćene tijekom postupka) tužbenog zahtjeva, odnosno povećanja tužbenog zahtjeva. Međutim navedene promjene vrijednosti predmeta spora nisu imale utjecaja na visinu troškova postupka s osnova zastupanja po punomoćnicima u osobama odvjetnika, jer je vrijednost predmeta spora tijekom cijelog postupka ulazila u vrijednosni razred 250.000 do 500.000 kuna iz odredbe Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife, za koji je propisano pravo na naknadu u vrijednosti od 500 bodova. Tužiteljica je i postavila zahtjev za naknadu troškova upravo prema navedenom vrijednosnom razredu te uz primjenu cijene boda od 10,00 kuna, a sud prvog stupnja joj je primjenom navedenog vrijednosnog razreda te navedene cijene boda i odmjerio trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika.
8.2.) Dakle, pobijanom odlukom tužiteljici je pripadajući trošak s osnova zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika sud odmjerio u skladu sa važećom vrijednosti spora u vrijeme poduzimanja svake radnje zastupanja po punomoćniku, pa u navedenom dijelu žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane.
9.) Tuženik žalbom, pobijajući odluku o troškovima dosuđenim tužiteljici, ističe da su joj priznati troškovi na koje u skladu sa odredbama Odvjetničke tarife nema pravo, odnosno u iznosu na koji nema pravo.
9.1.) U svezi sa prednjim neosnovane su žalbene tvrdnje da je tužiteljici neosnovano dosuđen trošak sastava podneska za koji je sud u obrazloženju odluke naveo da se radi o podnesku "od 05. veljače 2012. godine". Naime, u obrazloženju pobijane odluke sud prvog stupnja doista navodi da tužiteljici dosuđuje trošak „sastava podneska od 05. veljače 2012. godine“, ali uz to navodi i to da „je riječ o podnesku kojim se je tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke“. Upravo iz navedenog pojašnjenja suda o kakvom je podnesku riječ, sasvim izvjesno proizlazi da je riječ, ne o podnesku od 05. veljače 2012. godine već o podnesku od 05. veljače 2018. godine, što znači da je sud, pri obrazlaganju koje troškove priznaje tužiteljici, pogrešno u obrazloženju naveo datum njegova sačinjena.
9.2.) Neosnovane su i žalbene tvrdnje u kojima se tvrdi da je tužiteljici neutemeljeno dosuđen trošak za zastupanje na raspravi 09. svibnja 2018. godine primjenom Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife. Navedene tvrdnje ne mogu se prihvatiti jer iz stanja predmetno spisa proizlazi da se je na navedenoj raspravi raspravljalo i o predmetu spora, a ne samo o procesnim pitanjima kako to u žalbi tvrdi tuženik. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno tužiteljici dosudio i navedeni trošak.
9.3.) Iz naprijed navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu pripadajućeg troška tužiteljice na koji bi ona imala pravo temeljem odredbe čl.155. ZPP-a.
10.) Međutim osnovane su žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio sav utvrđeni trošak pozivajući se na odredbu čl.154.st.5. ZPP-a, kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
10.1.) Naime, imajući u vidu da je tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 37.240,00 kuna i kada se taj dio zahtjeva stavi u odnos prema cijelom zahtjevu (292.270,00 kuna) koji je egzistirao u momentu donošenja ranije presude, tada proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu sa 87,2 %, odnosno da nije uspjela sa 12,8 % zahtjeva, što se, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne bi moglo smatrati neznatnim dijelom zahtjeva u smislu naprijed citirane odredbe čl.154.st.5. ZPP-a, što nadalje znači da je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl.154.st.2. ZPP-a, tj. razmjerno uspjehu u sporu.
10.2.) Kada se, u skladu sa odredbom čl.154.st.2. ZPP-a, izvrši prebijanje uspjeha tužiteljice (87,2 %) i uspjeha tuženika (12,8 %) tada proizlazi da bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužiteljici 74,4 % njenog parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja i na trošak sudskih pristojbi. Navedeni dio parničnog troška, polazeći od izloženog u točki 5.1. ovog obrazloženja, iznosi 95.617,73 kune, pa 74,4 % tog troška iznosi 71.139,59 kuna, a kada se navedenom iznosu u cijelosti pribroji plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 4.000,00 kuna, tada proizlazi da bi tuženik bio u obvezi naknaditi trošak postupka u iznosu od 75.139,59 kuna.
11.) Nadalje, s obzirom da je tužiteljica tijekom postupka povukla tužbu za dio zahtjeva u iznosu od 5.471,00 EUR ili 41.221,24 kune, to onda tuženiku, u skladu sa već izloženim u točki 7.1. ovog obrazloženja, primjenom odredbe čl.158.st.1. ZPP-a, pripada pravo na naknadu troška postupka koji se odnosi na naprijed navedeni povućeni dio tužbe, koji se odmjerava prema vrijednosti tog povućenog dijela zahtjeva, i to za sve one radnje u postupku koje je tuženik poduzeo do momenta povlačenja tužbe na ročištu održanom dana 25. listopada 2022. godine.
11.1.) Dakle, polazeći od vrijednosti (5.471,00 EUR / 41.221,24 kuna) povučenog dijela zahtjeva, i polazeći od tuženikova zahtjeva za naknadu troška (list 461) te uvažavajući pri tome odredbe Odvjetničke tarife, tuženiku je u smislu navedenog u točki 11. priznat trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova temeljem Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife, za zastupanje na ukupno osam rasprava (19.11.2015., 18.07.2017., 24.10.2017., 09.05.2018., 15.04.2019., 15.09.2020.,15.06.2021. i 13.09.2021.) 800 bodova (po 100 bodova za svaku) temeljem Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife, za sastav podneska od 04.05.2018. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) 100 bodova temeljem Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife, što sve ukupno čini 1000 bodova. Tuženik je troškovnikom zatražio naknadu troška primjenom cijene boda od 10,00 kuna, pa navedeni trošak vrijednosno iznosi 10.000,00 kuna, i na isti se ima obračunati trošak PDV-a, što iznosi 2.500,00 kuna, iz čega proizlazi da bi tuženiku pripadalo pravo na ukupan trošak, primjenom odredbe čl.158.st.1. ZPP-a, od 12.500,00 kuna.
11.2.) Osim navedenog troška tuženiku, temeljem navedene odredbe čl.158.st.1. ZPP-a, pripada i pravo na trošak izjavljivanja žalbe od 16.04.2022. godine i pravo na trošak zastupanja na ročištu održanom dana 25.10.2022. godine, no taj trošak nije dosuđen tuženiku odlukom ovog suda, jer mu je isti već priznati i dosuđen ne pobijanom točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja.
12.) Uvažavajući sve naprijed navedeno, trošak tužiteljice utvrđen od strane ovog drugostupanjskog suda u iznosu od 75.139,59 kuna, koji tužiteljici pripada temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, treba umanjiti za trošak tuženika u iznosu od 12.500,00 kuna, na koji on ima pravo temeljem odredbe čl.158.st.1. ZPP-a, pa razlika navedenih troškova, koju je tuženik dužan naknaditi tužiteljici, iznosi 62.639,59 kuna.
13.) Tuženik je u ovom žalbenom postupku uspio sa 37,12 % (62.639,59 / 99.617,73) pa u tom postotku ima pravo na trošak tog postupka. Taj trošak iznosi 1.975,00 kuna te predstavlja trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.350,00 kuna te trošak sastava žalbe po punomoćniku, no isti nije tuženiku dosuđen u zatraženom iznosu od 2.187,50 kuna već u iznosu od 625,00 kuna. To stoga jer se žalbom pobija rješenje, tj. odluka o troškovima koja se uvijek smatra rješenjem, pa čak kada je o troškovima odlučeno i presudom, pa stoga tuženiku ne pripada pravo na navedeni trošak primjenom odredbe iz Tbr.10.t.1. Odvjetničke tarife kako ga je obračunao tuženik, već primjenom odredbe iz Tbr.10.t.5. Odvjetničke tarife, tj. pripada mu pravo na 50 % naknade prema odredbi Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife (50 % od 1.000,00 kuna), što iznosi 500,00 kuna, i na taj iznos mu pripada pravo na trošak PDV-a u iznosu od 125,00 kuna.
13.1.) Od navedenog troška u ukupnom iznosu od 1.975,00 kuna tuženiku, razmjerno uspjehu u ovom žalbenom postupku, pripada pravo na 37,12 %, što iznosi 733,12 kuna, za koji iznos valja umanjiti trošak utvrđen u točki 12. obrazloženja (62.639,59 kuna), na koji način se dolazi do konačnog iznosa troška, koji je tuženik u obvezi platiti tužiteljici, i on iznosi 61.906,47 kuna ili 8.216,40 EUR, koliko je tužiteljici i dosuđeno.
14.) Zbog svega naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, djelomično uvažiti žalbu tuženika te preinačiti odluku sadržanu u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja te odlučiti kao u izreci.
Bjelovar, 24. veljače 2023.
Sudac
Antun Dominko v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.