Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8             

Poslovni broj: 42. Pp-3763/2022-49

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. O., radi prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar broj: 511-02-05/1-51/58-19 od 20.3.2019., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona  (NN 107/07), dana  24. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o     j  e

 

OKRIVLJENI  D. O., O.:..., sin V. i R., r. D., rođen .... u D., s prebivalištem u S., P. 75.,  državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno osuđivan

 

 

oslobađa    se   optužbe

 

I               da bi dana 10. ožujka 2019., oko 18:00 sati, u stanu u ulici I. M. u B.,  nasilnički se ponašao u obitelji na način da je nevjenčanu suprugu L. M. vrijeđao pogrdnim riječima: "kurvo, droljo idiote", i potom je fizički napao na način da ju je odguravao svojim tijelom prsa o prsa, što bi se odvijalo u prisutnosti njihovog zajedničkog djeteta V. O., rođenog 2017.,   

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II               Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

 

Obrazloženje             

1.               Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj: 511-02-05/1-51/58-19 od 20.3.2019., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.               Nakon provedenog postupka donesena je prvostupanjska presuda kojom je okrivljenik oglašen krivim  za inkriminirani prekršaj, ali je povodom žalbe okrivljenika, Visoki Prekršajni sud u Zagrebu ukinuo navedenu presudu, u vezi čega je proveden ponovni postupak.

3.               Okrivljeni D. O. uredno je pozvan na glavnu raspravu radi iznošenja obrane te nije pristupio niti je svoj izostanak pravovremeno ispričao, a nije uložio pisanu obranu.

4.               Obzirom na to, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja na glavnoj raspravi radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja samo izvršio uvid u izvješće o pruženoj intervenciji za nasilje u obitelji. 

5.               U postupku nije bilo nespornih okolnosti tako da je valjalo utvrđivati da li se okrivljenik kritične zgode u obiteljskoj kući izražavao izvjesno psihičko nasilje vrijeđanjem izvanbračne supruge, te da bi potom nastavio sa fizičkim nasiljem na način da je tijelom odnosno prsima odguravao suprugu u prisutnosti maloljetnog djeteta.

6.               Na temelju provedenog dokaza, a vezano za sadržaj činjeničnog opisa prekršaja, sud nalazi da opisano postupanje okrivljenika u zakonskom smislu ne predstavlja prekršaj nasilničkog ponašanja iz spomenute zakonske odredbe, pa je stoga oslobođen optužbe.

7.               Iako okrivljenik u ponovljenom postupku nije aktivno sudjelovao i iznosio obranu te se izjašnjavao o spornim i relevantnim činjenicama, sud smatra kako izostanak njegove obrane nije utjecao na zakonito donošenje meritorne odluke, upravo stoga što prema sadržaju činjeničnog opisa njegovo ukupno postupanje nije bilo protupropisno.

8.               Upravo to je i bio razlog zbog kojeg sud nije odlučio dodatno provoditi dokaz ispitivanjem same oštećenice L. M., jer bez obzira na sadržaj njezinog iskaza koji bi bio predočen sudu u ponovljenom postupku, to ipak ne bi moglo promijeniti sadržaj činjeničnog opisa, dok se ovlašteni tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije odlučio na izmjenu i dopunu samog činjeničnog opisa navedenog prekršaja.

9.               Prvotno treba napomenuti da se okrivljeniku stavljaju na teret dva oblika nasilja i to psihičke te fizičke naravi. U odnosu na nasilni čin psihičke naravi, treba istaknuti kako je u zakonskoj terminologiji psihičko nasilje svako ne tjelesno nasilje koje je kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenosti, pa je nastupanje neke od tih posljedica jedna od odlučnih činjenica i sastavnih elemenata koje čine biće tog prekršaja. Uvidom u činjenični opis spomenute protupravne radnje razabire se da opisani verbalni napad okrivljenika očito nije izazvao bilo koju od naprijed navedenih posljedica za oštećenu, jer se ne spominje da bi ona zbog vikanja ili izražavanja nekih riječi  od njegove strane došla u stanje uznemirenosti, ili da bi joj bilo povrijeđeno dostojanstvo. U optužnom aktu samo se izričito ističu i citiraju navodne riječi koje je okrivljenik izricao prema oštećenoj u smislu vrijeđanja. No, kako nema naznačenih činjenica koje čine biće ovog prekršaja, tada sud nije mogao prekoračiti optužbu u tom smislu i bez intervencije tužitelja to naznačiti u činjeničnom opisu. Upravo stoga u postupku i nije bilo potrebno niti prihvatljivo da se provođenjem bilo kakvih dokaza utvrđuju naznačene činjenice odnosno  posljedice, kao što je uznemirenost ili povreda dostojanstva oštećene, kada ta bitna obilježja djela nisu sastavni dio činjeničnog opisa prekršaja.

10.               Isto tako, što se tiče fizičkog nasilja treba napomenuti da je došlo do izmjene zakonske terminologije i smisla neprimjerenog i nedopuštenog tjelesnog djelovanja prema nekom članu obitelji, da bi se takva aktivnost smatrala tjelesnim nasiljem. Time valja naglasiti kako tjelesno odnosno fizičko nasilje pretpostavlja  postojanje izravne namjere počinitelja da prema nekom od člana obitelji primjeni fizičku silu kojom potencijalno ugrožava fizički integritet te osobe i može dovesti do nastupanja izvjesne tjelesne povrede, iako nastupanje tjelesne povrede nije nužno za izvršenje takvog nasilnog čina. Međutim, u konkretnom slučaju okrivljeniku se stavlja na teret da je predmetne zgode svoju izvanbračnu suprugu L. M. tjelesno napao tako što je svojim prsima ostvario tjelesni dodir u njezina prsa te ju u tom smislu potencijalno odguravao. Upravo spomenuti zakonski okvir tjelesnog nasilja pretpostavlja primjenu fizičke sile prema nekom članu obitelji. Time se predmetna zakonska odredba svakako ne može tumačiti krajnje ekstenzivno već samo intenzivno i to upravo stoga što je potrebna volja i htjenje počinitelja da određenom silom djeluje prema tijelu člana obitelji. Kada je tome tako, onda činjenica da je okrivljenik samo svojim prsima dodirivao prsa oštećene kao izvanbračne supruge, čime joj nikako nije mogao nauditi niti izazvati bol, a još manje tjelesnu povredu, onda se nameće zaključak da kod njega nije postojala stvarna namjera za primjenom fizičke sile prema supruzi koja bi prelazila uobičajenu granicu prihvatljivog ponašanja i ophođenja članova obitelji. Takav zaključak nameće se s razlogom obzirom da je okrivljenik u suprotnome imao višestruki dijapazon mogućnosti da doista primjenjuje izvjesnu fizičku silu prema oštećenoj za slučaj da mu je bila stvarna namjera ugrožavati integritet izvanbračne supruge, što očito ovdje nije bio slučaj.

11.               I napose, u samom izvješću o pruženoj intervenciji za nasilje u obitelji naznačeno je kako je majka oštećene A. M. dojavila navodni nasilni čin od strane okrivljenika prema njezinoj kćeri L. M. s naznakom da je maltretira izvanbračni suprug, dok je i sama oštećena službenim osobama tom prilikom naznačila da ju je okrivljenik samo dodirivao tijelom prsa u prsa te joj upućivao izvjese pogrdne riječi uvredljivog sadržaja, pri čemu nije naznačila da bi takvo izražavanje od strane okrivljenika kod nje izazvalo bilo kakvu psihičku posljedicu.

12.               Obzirom na naprijed navedeno niti dio činjeničnog opisa gdje se naznačuje način  na koji je tjelesno okrivljenik djelovao prema izvanbračnoj supruzi u naravi se  ne može smatrati fizičkim nasiljem, pa time ukupan činjenični opis ne predstavlja protupravno ponašanje okrivljenika, zbog čega izostaje djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, te je stoga za odnosni prekršaj oslobođen optužbe.   

13.               Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

 

U Bjelovaru, 24. veljače 2023. 

 

 

Zapisničar                                                                                          SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.                                                                Ratko Laban v.r.

 

 

                                         

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

             

Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

 

 

Dostaviti:

1.)   Okrivljeniku

2.)   Podnositelju Optužnog prijedloga

 

-          po pravomoćnosti

3.)   Oštećenoj L. M. iz B., P. B. V. ....,

4.)   H. zavodu za socijalni rad, P. U. S.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu