1

Poslovni broj Gž-193/2023-2

Poslovni broj Gž-193/2023-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

P  R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja: 1. M. B., OIB: ...., 2.  R. B., OIB: ....., 3. M. B., OIB:...., 4. K. B. K. OIB: ..., 5. I. Č. OIB: ..., 6. E. Č., OIB: ...., 7. D. d. d.o.o., OIB: ...., 8. D. D., OIB: ..., 9. M. Đ., OIB: ..., 10. L. E., F. A., OIB: ...., F. N., OIB: ...., G. I., OIB: ..., G. Z., ured G. M., OIB: ..., H. A., OIB: ....., H. I., OIB: ..., H. J., OIB: ..., H. K., OIB: ...., H. – N. M., J. A., J. S., OIB: ..., J. P., OIB: ...., J. M., OIB: ...., J. T. OIB: ...., J. D., OIB: ...., J. – K. B., OIB: ...., K. Z., OIB: ...., K. M., OIB: ...., K. M., OIB: ..., K. M., OIB: ...., K. A., OIB: ..., K. I., OIB: ...., K. M., OIB: ...., K. N., OIB: ...., K. B., OIB: ...., K. T., OIB: ..., K. E., OIB: ......, K. I., OIB: ...., L. Ž., OIB: ...., L. T., OIB: ...., L. S. – I., OIB: ...., L. V., L. M., OIB: ...., L. J., OIB: ....., L. M., OIB: ...., M. L., M. Đ., OIB: ..., M. A., OIB: ...., M. D., OIB: ..., M. I., OIB: ...., M. E., OIB: ...., M. M., M., OIB: ..., M. M., OIB: ..., M. R., OIB: ..., N. J., OIB: ..., O. I., OIB: ..., O. Đ., OIB: ..., P. J., OIB: ...., P. L., OIB: ...., P. Đ., OIB: ...., P. D., OIB: ...., P. P. A., OIB: ...., P. P., OIB: ...., P. N., P. L. P., P. M., P. M., R. M., OIB: ...., R. D., OIB: ...., R. D., OIB: ...., R. V., OIB: ..., R. J., OIB: ...., R. I., OIB: ..., R. S., OIB: ...., R. Ž., OIB: ...., R. Đ., OIB: ...., R. J., OIB: ..., R. K., OIB: ...., S. M., OIB: ...., S. T., S. I. P., OIB: ...., S. A., OIB: ...., S. L., OIB: ...., S. A., S. M., OIB: ..., S. R., OIB: ...., S. M., OIB: ..., S. M., OIB: ...., Š. D., OIB: ...., Š. Z., OIB: ...., Š. M., Š. B., OIB: ...., Š. I., Š. Z., OIB: ...., Š. B., T. J., OIB: ...., T. P., OIB: ...., T. M., OIB: ...., T. Ž., OIB: ...., T. B., V. J., OIB: ....., V. N., OIB: ...., V. M. caffe R., Z. A., OIB: ...., Ž. I., OIB: ...., P. M., svi iz Z., svi zastupani po zakonskom zastupniku - upravitelju G. s. k. g. d.o.o. Z., OIB ...., kao sljedniku Z. h. d.o.o., Podružnica G. s. – k. g., protiv tuženika I. Z. iz B., OIB: ...., radi isplate,  odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv-16/2019-17 od 22. prosinca 2022., 24. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv-16/2019-17 od 22. prosinca 2022. u točki I i III izreke.

 

 

Obrazloženje 

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. Š. iz Z. poslovni broj Ovrv-10618/08 od 26. kolovoza 2008. kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 2.241,60 kn/297,51 eur sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.   

 

2. U točki II izreke djelomično je ukinut platni sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-10618/08 od 26. kolovoza 2008. u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi pa do konačne isplate, te u dijelu preko iznosa dosuđenog točkom I izreke te presude od 2.241,60 kn/297,51 eur pa do iznosa od ukupno 2.822,40 kn/374,60 eur (za iznos od 580,80 kn/77,09 eur) sa pripadajućom zateznom kamatom, te je u tom dijelovima, kao i u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da novčanu tražbinu tužitelja uplati na račun sredstava zajedničke pričuve otvoren kod Z. b. d.d. broj HR...., s pozivom na broj ...., tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.527,01 kn/335,39 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

 

4. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između isprava koje se nalaze u spisu i zapisnika. Navodi da je sud protivno zakonu, bez izričite suglasnosti tuženika, dopustio subjektivnu preinaku tužbe. Pritom osporava zaključak suda prvog stupnja da se ne bi radilo o subjektivnoj preinaci tužbe već samo o označavanju suvlasnika. Navodi da je sud vezan onim što je navedeno u prijedlogu za ovrhu temeljem kojeg je platni nalog donijet. Navodi da je sud M. V., koji je s tuženikom imao sklopljen ugovor o zakupu i koji je preuzeo obvezu urednog plaćanja pričuve za utuženo razdoblje, u uvodu presude naveo tužitelja bez adrese i osobnog identifikacijskog broja. Također da je sud štetu tuženika sam odlučio o visini mjesečnog iznosa pričuve i to na način da je prema korisnoj površini poslovnog prostora tuženika koja iznosi 55,60 m2 izračunao njegov udio u zajedničkoj pričuvi koji iznosi 1,15%, pa je u skladu s time i korigirao potraživanje tužitelja na iznos od 93,40 kn mjesečno, umjesto 117,60 kn koliko je tužitelj tražio. Takav obračun je obrazložio  pozivom na odredbu čl. 381. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV), iako je raniji prijedlog tužitelja o eventualnom tužbenom zahtjevu u točki 6. obrazloženja presude odbio jer da je sud u odluci o glavnoj stvari dužan odlućivati isključivo o platnom nalogu. U platnom nalogu kao i u prijedlogu za ovrhu navedeni su kao tužitelji suvlasnici stambene zgrade u Z., a koji u smislu odredbe čl. 77. ZPP-a nemaju pravnu osobnost i ne mogu biti stranke u postupku, što znači da je takav prijedlog za ovrhu trebao biti u samom početku odbačen, podredno trebalo je takav zahtjev tužitelja odbiti i ukinuti platni nalog u cijelosti. S obzirom na navedeno, tuženik prigovora i odluci o parničnom trošku.

 

6. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i ukinuti platni nalog u cijelosti uz nalog tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka uvećano za trošak žalbe i sudske pristojbe.

 

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

8. Žalba nije osnovana.

 

9. Prije upuštanje u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

 

10. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. toč. 3. ZPP-a.

 

11. Prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupcima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tuženika u pravcu da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno nije dopušten, pa ga stoga ovaj sud nije niti razmatrao.

 

12. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

 

13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zajedničke pričuve od tuženika kao vlasnika posebnog dijela – poslovnog prostora za razdoblje od siječnja do prosinca 2006. te siječnja do prosinca 2007.

 

15. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-da je zgrada u u Z., na adresi ... koja je sagrađena na z.č. ...., k.o. T., upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo, te da je još uvijek u tijeku postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za navedenu česticu, koji se vodi kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-38626/2012,

 

-da su tužitelji suvlasnici predmetne zgrade, odnosno vlasnici posebnih dijelova nekretnine,

 

-da je ugovor o upravljanju stambenom zgradom u Z., sklopljen između suvlasnika predmetne stambene zgrade i G. s. – k. g. d.o.o., a kojem su suvlasnici povjerili poslove upravljanja predmetnom zgradom, pa sukladno tome da su tužitelji u predmetnom postupku dokazali ovlaštenje navedenog trgovačkog društva da u svojstvu upravitelja pokrene protiv tuženika postupak radi naplate zajedničke pričuve,

 

-da je tuženik vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u predmetnoj zgradi, a time i suvlasnik zgrade,

 

-da predmetna nekretnina nije etažirana i suvlasnici nekretnine nisu svoje odnose uredili sukladno čl. 66. -  čl. 99. ZV-a, pa se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe čl. 374. - 387. ZV-a, tj. odredba čl. 381. ZV-a koja propisuje da se udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja, dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, određuje na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili druge samostalne prostorije koja je u njegovom vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini,

 

-da su prema navedenoj zakonskoj odredbi kao kriterij utvrđivanja visine zajedničke pričuve uzima udio korisne površine stana ili druge samostalne prostorije u zgradi, a ne kriterij namjene i položaja pojedinog posebnog dijela u zgradi, a kako bi to proizlazilo iz odredbe čl. 14. predmetnog Međuvlasničkog ugovora, u kojem su suvlasnici ugovorili da se razdioba troškova zgrade utvrđuje prema udjelu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine, uz povećanje za korekcijski koeficijent namjene koji za stambene prostore iznosi 1,00, za garažni prostor 0,75, a za poslovni prostor 1,25,

 

-da je korisna površina poslovnog prostora tuženika 55,60 m2, te u odnosu na zbroj korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u zgradi, njegov udio u zajedničkoj pričuvi iznosi 1,15%, pa je tuženik za utuženo razdoblje dužan na ime zajedničke pričuve za predmetni poslovni prostor platiti 93,40 kn mjesečno, a ne 117,60 kn mjesečno jer se umnoškom površine poslovnog prostora u vlasništvu tuženika i cijene pričuve u utuženom razdoblju (55,60m2 x 1,68 kn/m2), bez uvećanja za korekcijski koeficijent iz čl. 14. Međuvlasničkog ugovora (1,25), dolazi do iznosa od 93,40 kn mjesečno.

 

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu zajedničke pričuve za predmetni poslovni prostor u vlasništvu tuženika u iznosu od 93,40 kn mjesečno, što za utuženo razdoblje od siječnja 2006. do prosinca 2007. ukupno iznosi 2.241,60 kn/297,51 eur, te pozivom na odredbu iz čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to u dijelu koji se tiče glavne stvari i pripadajućih zateznih kamata koje teku od dospijeća svake pojedine obveze do konačne isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21- dalje ZOO).

 

17. Pritom sud prvog stupnja istaknuti prigovor zastare smatra neosnovanim pozivajući se na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. u kojem se navodi da potraživanje s osnova zajedničke pričuve zastarijeva u roku od 3 godine. Sukladno tome, a imajući u vidu da najstarije potraživanje u predmetnom postupku dospijeva 16. veljače 2006., te da je prijedlog za ovrhu podnesen 29. srpnja 2008., zaključuje da tražbina tužitelja nije u zastari.

 

18. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno stanje kada je udovoljio tužbenom zahtjevu za plaćanje zajedničke pričuve.

 

19. Pravilno je sud prvog stupnja odbio tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

 

20. Naime, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2569/2015 od 28. veljače 2019. ukinute su presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6563/2011-4 od 24. ožujka 2015. i Trgovačkog suda u Zadru broj P-554/2011 od 22. srpnja 2011. u pravnoj situaciji – kada su sudovi odbili zahtjev suvlasnika stambene zgrade kao tužitelja koji nisu dokazali status suvlasnika i pritom izrazili stajalište da su aktivnu legitimaciju trebali dokazati prilaganjem zemljišno-knjižnog izvatka, odnosno ugovora o kupnji posebnih dijelova nekretnine. Iz obrazloženja Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je podnositeljima ustavne tužbe (suvlasnicima) povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje, obzirom da se isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika iz razloga što nisu dokazali svoj status ukazuje kao pretjerani formalizam u situaciji u kojoj suvlasnike zastupa upravitelj zgrade, posebice uzimajući u obzir da je isplata duga zajedničke pričuve zatražena na račun zajedničke pričuve. Nadalje je navedeno da je stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. kojom je utvrđeno da je upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji pričuvu ne plaćaju u cijelosti mutatis mutandis primjenjiva i u slučaju kad suvlasnici zastupani po upravitelju zgrade pokrenu postupak.

 

21. Prema tome sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu pokrenutom po suvlasnicima stambene zgrade u Z., zastupanih po upravitelju G. s. k. g. d.o.o. radi naplate zajedničke pričuve od tuženika sa zahtjevom da se sredstva naplate na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve, isticanje nedostatka aktivne legitimacije suvlasnika jer nisu dokazali status suvlasnika navedene nekretnina, ukazuje se pretjeranim formalizmom u situaciji u kojoj su suvlasnici zastupati po upravitelju zgrade i isplata – duga zajedničke pričuve je zatražena na račun zajedničke pričuve.

 

22. Nije osnovan ni žalbeni prigovor tuženika da su pogrešno primijenjene postupovne odredbe kada je umjesto nekih od prvotno označenih suvlasnika zgrade u Z., kao tužitelji označeni drugi suvlasnici, jer označavanje imena i naziva suvlasnika stambene zgrade ne predstavlja subjektivnu preinaku tužbe i time nisu pogrešno primijenjene odredbe ZPP-a, a u svakom slučaju sud prvog stupnja je mogao nastaviti postupak i po u tužbi prvotno označenim tužiteljima, suvlasnicima zgrade poimence navedenim i zastupanim po upravitelju.

 

23. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da zakupac poslovnog prostora kao posebnog dijela nekretnine nije preuzeo tuženikov dug koji se temelji na obvezi plaćanja zajedničke pričuve.

 

24. Naime, činjenica da je poslovni prostor u zakupu treće osobe i da je ugovorom o zakupu obveza plaćanja pričuve prenesena na zakupca nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari jer zakupac time nije postao dužnik tužitelja, on ne preuzima dug niti pristupa dugu, već samo preuzima obvezu prema tuženiku da će ispuniti njegovu obvezu, pa tužitelji prema njemu nemaju nikakva prava. Stoga tužitelji ne mogu tražiti ispunjenje obveze od zakupca.

 

25. S obzirom na navedeno pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik obvezan plaćati zajedničku pričuvu, a visinu pričuve isto tako je pravilno utvrdio u visini od 93,40/12,40 eur mjesečno, kako je to obrazloženo u prvostupanjskoj presudi, odnosno umnoškom površine poslovnog prostora u vlasništvu tuženika koja iznosi 55,60 m2 i cijene pričuve u utuženom razdoblju (55,60 x 1,68 po m2).

 

26. Jednako tako, odluka o parničnom trošku temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

 

27. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u točki I. i III. izreke potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

28. Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena. 

 

 

     

U Rijeci 24. veljače 2023.

 

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara