1           Poslovni broj 15 P-563/2019-45

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj 15 P-563/2019-45

 

 

            

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

  Stalna služba u Županji

        Veliki kraj 48 

    OIB: 77561654785                                                  

                                                                                                               

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. D. OIB ., iz R., R. …, zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u V., protiv tuženika A. B. d.d., Z., S. a. … OIB ….., zastupan po punomoćniku B. B., odvjetnik u OD Š. i p.i, iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 23. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Dopušta se preinaka tužbe od dana 17. studeni 2022. na način da tužitelj na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje isplatu iznosa od 15.134,82 eura/ 114.041,88 kn umjesto iznosa od 12.912,21 eura/ 97.287,07 kn.

 

II. Povučeni dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao da se utvrde ništetnim  odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030250-27000057237/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 23. veljače 2007, potvrđenog dana 27. veljače 2007. g. po javnom bilježniku Ž. M. iz V., D. u. …, pod brojem: OV-2528/2007, sklopljenog između tužitelja D. D. (OIB: ……..) iz R., A., R. …. i S. b. d.d. O., K. …….., pravnog prednika tuženika A. b. d.d. Z.(OIB: ……….), S. a. ….., iz čl. 5. gdje je ugovoren način promjene valutne klauzule  u novu valutnu klauzulu, u čl. 9. gdje je ugovoreno da se može izvršiti prijevremena djelomična i konačna otplata kredita uz zaračunavanje naknade na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici banke, u čl. 19. gdje se korisnik kredita odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti i u čl. 25. u kojem stoji da potpisom ugovora korisnik kredita prihvaća odredbe poslovnih uvjeta banke naročito odluke o kamatnim stopama i odluke o visini naknade, smatra se da nije niti podnesen.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030250-27000057237/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 23. veljače 2007, potvrđenog dana 27. veljače 2007. g. po javnom bilježniku Ž. M. iz V., D.u. …, pod brojem: OV-2528/2007, sklopljenog između tužitelja D. D. (OIB: ………) iz R., A., R. …… i S. b. d.d. O., K. …, pravnog prednika tuženika A. b. d.d. Z. (OIB: ……), S. a. .., u dijelu u kojem u čl. 2. glasi: „...u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita..“; u čl. 3. toč. 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“; u čl. 3. toč. 4.:“...a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.“; u čl. 3. toč. 5. :“...Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.‟; u čl. 4. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.‟;

 

II. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z. (OIB: ……), S. a. .., da tužitelju D. D. (OIB: ………) iz R., A., R. …… na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos u visini od 2.382,46 eura[1]/ 17.950,64 kuna (dvijetisućetristoosamdesetdvaeuraičetrdesetšestcenti)/ sedamnaesttisućadevetstopedesetkunaišezdesetčetirilipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 17,55 eura1/132,24 kune od 1. listopada 2007. godine do isplate,

-na iznos od 18,04 eura1/135,91 kuna od 1. studenog 2007. godine do isplate,

-na iznos od 17,65 eura1/132,98 kune od 1. prosinca 2007. godine do isplate,

-na iznos od 18,24 eura1/137,41 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate,

-na iznos od 18,48 eura1/139,23 kune od 1. veljače 2008. godine do isplate,

-na iznos od 17,54 eura1/132,13 kuna od 1. ožujka 2008. godine do isplate,

-na iznos od 18,98 eura1/142,91 kuna od 1. travnja 2008. godine do isplate,

-na iznos od 17,80 eura1/134,11 kune od 1. svibnja 2008. godine do isplate,

-na iznos od 18,19 eura1/137,05 kuna od 1. lipnja 2008. godine do isplate,

-na iznos od 17,83 eura1/134,32 kuna od 1. srpnja 2008. godine do isplate,

-na iznos od 18,00 eura1/135,62 kune od 1. kolovoza 2008. godine do isplate,

-na iznos od 18,03 eura1/135,88 kuna od 1. rujna 2008. godine do isplate,

-na iznos od 19,20 eura1/144,64 kuna od 1. listopada 2008. godine do isplate,

-na iznos od 19,84 eura1/149,47 kune od 1. studenog 2008. godine do isplate,

-na iznos od 18,05 eura1/136,04 kuna od 1. prosinca 2008. godine do isplate,

-na iznos od 31,18 eura1/234,96 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 33,95 eura1/255,83 kune od 1. veljače 2009. godine do isplate,

-na iznos od 30,77 eura1/231,84 kuna od 1. ožujka 2009. godine do isplate,

-na iznos od 33,66 eura1/253,61 kuna od 1. travnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 42,35 eura1/319,13 kune od 1. svibnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 47,30 eura1/356,38 kuna od 1. lipnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 45,06 eura1/339,53 kuna od 1. srpnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 46,65 eura1/351,49 kune od 1. kolovoza 2009. godine do isplate,

-na iznos od 47,22 eura1/355,78 kuna od 1. rujna 2009. godine do isplate,

-na iznos od 45,38 eura1/341,88 kuna od 1. listopada 2009. godine do isplate,

-na iznos od 46,55 eura1/350,73 kune od 1. studenog 2009. godine do isplate,

-na iznos od 45,63 eura1/343,78 kuna od 1. prosinca 2009. godine do isplate,

-na iznos od 47,71 eura1/359,48 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 48,14 eura1/362,69 kune od 1. veljače 2010. godine do isplate,

-na iznos od 43,43 eura1/327,26 kuna od 1. ožujka 2010. godine do isplate,

-na iznos od 49,09 eura1/369,87 kuna od 1. travnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 47,18 eura1/355,48 kune od 1. svibnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 49,23 eura1/370,95 kuna od 1. lipnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 50,56 eura1/380,92 kuna od 1. srpnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 51,47 eura1/387,83 kune od 1. kolovoza 2010. godine do isplate,

-na iznos od 54,03 eura1/407,11 kuna od 1. rujna 2010. godine do isplate,

-na iznos od 50,90 eura1/383,47 kuna od 1. listopada 2010. godine do isplate,

-na iznos od 51,49 eura1/387,92 kune od 1. studenog 2010. godine do isplate,

-na iznos od 52,80 eura1/397,83 kuna od 1. prosinca 2010. godine do isplate,

-na iznos od 50,85 eura1/383,15 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate,

-na iznos od 49,52 eura1/373,10 kune od 1. veljače 2011. godine do isplate,

-na iznos od 44,84 eura1/337,86 kuna od 1. ožujka 2011. godine do isplate,

-na iznos od 48,63 eura1/366,41 kuna od 1. travnja 2011. godine do isplate,

-na iznos od 47,27 eura1/356,19 kune od 1. svibnja 2011. godine do isplate,

-na iznos od 51,83 eura1/390,52 kuna od 1. lipnja 2011 godine do isplate,

-na iznos od 50,51 eura1/380,56 kuna od 1. srpnja 2011. godine do isplate,

-na iznos od 55,48 eura1/418,03 kuna od 1. kolovoza 2011. godine do isplate,

-na iznos od 54,18 eura1/408,20 kuna od 1. rujna 2011. godine do isplate,

-na iznos od 50,51 euro1/380,54 kuna od 1. listopada 2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,41 euro1/214,03 kune od 1. studenog 2011. godine do isplate,

-na iznos od 27,33 eura1/205,90 kuna od 1. prosinca 2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,56 eura1/215,21 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 28,84 eura1/217,32 kune od 1. veljače 2012. godine do isplate,

-na iznos od 26,94 eura1/202,95 kuna od 1. ožujka 2012. godine do isplate,

-na iznos od 28,46 eura1/214,47 kuna od 1. travnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 27,59 eura1/207,87 kune od 1. svibnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 28,61 eura1/215,53 kuna od 1. lipnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 27,47 eura1/206,97 kuna od 1. srpnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 28,33 eura1/213,46 kuna od 1. kolovoza 2012. godine do isplate,

-na iznos od 28,13 eura1/211,94 kuna od 1. rujna 2012. godine do isplate,

-na iznos od 26,89 eura1/202,63 kuna od 1. listopada 2012. godine do isplate,

-na iznos od 28,06 eura1/211,41 kune od 1. studenog 2012. godine do isplate

-na iznos od 27,22 eura1/205,07 kuna od 1. prosinca 2012. godine do isplate,

-na iznos od 28,01 eura1/211,03 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate,

-na iznos od 27,53 eura1/207,43 kune od 1. veljače 2013. godine do isplate,

-na iznos od 25,12 eura1/189,24 kuna od 1. ožujka 2013. godine do isplate,

-na iznos od 3,96 eura1/29,81 kuna od 1. travnja 2013. godine do isplate, po kamatnoj stopi od u visini od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. g., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. g., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z. (OIB: ….), S. a. .., da tužitelju D. D. (OIB: ………) iz R., A., R. …… na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos u visini od 15.134,82 eura[1] /114.041,88 kuna (petnaesttisućastotridesetčetirieuraiosamdesetdvacenta/ stočetrnaesttisućačetrdesetjednakunaiosamdesetosamlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 9,28 eura1/69,87 kuna od 11. listopada 2007. godine do isplate

-na iznos od 10.75 eura1/81,01 kuna od 14. studenog 2007. godine do isplate,

-na iznos od 9,30 eura1/70,12 kuna od 12. prosinca 2007. godine do isplate,

-na iznos od 11,93 eura1/89,93 kune od 12. siječnja 2008. godine do isplate,

-na iznos od 12,73 eura1/95,96 kuna od 15. veljače 2008. godine do isplate,

-na iznos od 16,10 eura1/121,24 kune od 13. ožujka 2008. godine do isplate,

-na iznos od 14,10 eura1/106,23 kune od 11. travnja 2008. godine do isplate,

-na iznos od 11,41 euro1/85,95 kuna od 10. svibnja 2008. godine do isplate,

-na iznos od 11,89 eura1/89,60 kuna od 11. lipnja 2008. godine do isplate,

-na iznos od 9,18 eura1/69,19 kuna od 2. kolovoza 2008. godine do isplate,

-na iznos od 9,65 eura1/72,70 kuna od 2. rujna 2008. godine do isplate,

-na iznos od 11,77 eura1/88,70 kuna od 2. listopada 2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,31 euro1/183,20 kuna od 2. studenog 2008. godine do isplate,

-na iznos od 15,11 eura1/113,83 kune od 2. prosinca 2008. godine do isplate,

-na iznos od 34,44 eura1/259,47 kuna od 2. siječnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 35,90 eura1/270,51 kuna od 2. veljače 2009. godine do isplate,

-na iznos od 36,93 eura1/278,29 kuna od 2. ožujka 2009. godine do isplate,

-na iznos od 34,12 eura1/257,10 kuna od 2. travnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 34,63 eura1/260,94 kune od 2. svibnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 41,58 eura1/313,32 kune od 2. lipnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 39,02 eura1/294,02 kune od 2. srpnja 2009. godine do isplate,

-na iznos od 39,92 eura1/300,76 kuna od 2. kolovoza 2009. godine do isplate,

-na iznos od 41,82 eura1/315,08 kuna od 2. rujna 2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,73 eura1/306,91 kuna od 2. listopada 2009. godine do isplate,

-na iznos od 39,68 eura1/298,96 kuna od 2. studenog 2009. godine do isplate,

-na iznos od 42,10 eura1/317,22 kune od 2. prosinca 2009. godine do isplate,

-na iznos od 44,40 eura1/334,53 kune od 2. siječnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 46,82 eura1/352,74 kune od 2. veljače 2010. godine do isplate,

-na iznos od 46,18 eura1/347,96 kuna od 2. ožujka 2010. godine do isplate,

-na iznos od 50,25 eura/378,65 kuna od 2. travnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 49,20 eura1/370,74 kune od 6. svibnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 51,25 eura1/386,16 kuna od 5. lipnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 62,78 eura1/473,05 kuna od 13. srpnja 2010. godine do isplate,

-na iznos od 60,16 eura1/453,27 kuna od 24. kolovoza 2010. godine do isplate,

-na iznos od 70,00 eura1/527,45 kuna od 22. rujna 2010. godine do isplate,

-na iznos od 64,81 euro1/488,33 kune od 27. listopada 2010. godine do isplate,

-na iznos od 60,91 euro1/458,91 kuna od 20. studenog 2010. godine do isplate,

-na iznos od 68,48 eura1/515,96 kuna od 12. prosinca 2010. godine do isplate,

-na iznos od 77,77 eura1/585,94 kune od 12. siječnja 2011. godine do isplate,

-na iznos od 74,18 eura1/558,91 kuna od 15. veljače 2011. godine do isplate,

-na iznos od 71,97 eura1/542,27 kuna od 18. ožujka 2011. godine do isplate,

-na iznos od 68,21 euro1/513,96 kuna od 19. travnja 2011. godine do isplate,

-na iznos od 69,37 eura/522,70 kuna od 19. svibnja 2011. godine do isplate,

-na iznos od 82,15 eura1/618,97 kuna od 18. lipnja 2011 godine do isplate,

-na iznos od 83,94 eura1/632,49 kuna od 19. srpnja 2011. godine do isplate,

-na iznos od 98,09 euro1/739,02 kune od 18. kolovoza 2011. godine do isplate,

-na iznos od 92,95 eura1/700,36 kuna od 17. rujna 2011. godine do isplate,

-na iznos od 84,95 eura1/640,09 kuna od 8. listopada 2011. godine do isplate,

-na iznos od 69,40 eura1/522,88 kuna od 17. studenog 2011. godine do isplate,

-na iznos od 68,58 eura1/516,76 kuna od 17. prosinca 2011. godine do isplate,

-na iznos od 71,28 eura1/537,10 kuna od 14. siječnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 74,26 eura1/559,50 kuna od 17. veljače 2012. godine do isplate,

-na iznos od 74,35 eura1/560,18 kuna od 16. ožujka 2012. godine do isplate,

-na iznos od 72,48 eura1/546,10 kuna od 18. travnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 73,24 eura/551,82 kune od 18. svibnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 74,35 eura1/560,22 kune od 15. lipnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 73,15 eura1/551,16 kuna od 14. srpnja 2012. godine do isplate,

-na iznos od 73,25 eura1/551,93 kune od 18. kolovoza 2012. godine do isplate,

-na iznos od 72,15 eura1/543,59 kuna od 15. rujna 2012. godine do isplate,

-na iznos od 70,09 eura1/528,13 kuna od 18. listopada 2012. godine do isplate,

-na iznos od 72,59 eura1/546,97 kuna od 10. studenog 2012. godine do isplate,

-na iznos od 73,50 eura1/553,82 kune od 15. prosinca 2012. godine do isplate,

-na iznos od 73,14 eura1/551,08 kuna od 15. siječnja 2013. godine do isplate,

-na iznos od 69,49 eura1/523,57 kuna od 12. veljače 2013. godine do isplate,

-na iznos od 72,02 eura1/542,64 kune od 12. ožujka 2013. godine do isplate,

-na iznos od 72,60 eura1/547,00 kuna od 12. travnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 71,46 eura1/538,43 kune od 11. svibnja 2013. godine do isplate,

-na iznos od 68,09 eura1/513,07 kuna od 12. lipnja 2013. godine do isplate,

-na iznos od 64,71 euro1/495,10 kuna od 11. srpnja 2013. godine do isplate,

-na iznos od 68,15 eura1/513,51 kuna od 8. kolovoza 2013. godine do isplate,

-na iznos od 68,95 eura1/519,49 kuna od 17. rujna 2013. godine do isplate,

-na iznos od 72,39 eura1/545,46 kuna od 12. listopada 2013. godine do isplate,

-na iznos od 70,60 eura1/531,94 kune od 13. studenog 2013. godine do isplate,

-na iznos od 71,38 eura1/537,80 kuna od 11. prosinca 2013. godine do isplate,

-na iznos od 72,06 eura1/542,95 kuna od 11. siječnja 2014. godine do isplate,

-na iznos od 45,83 eura1/345,32 kune od 13. veljače 2014. godine do isplate,

-na iznos od 46,97 eura1/353,90 kuna od 11. ožujka 2014. godine do isplate,

-na iznos od 46,31 euro1/348,93 kune od 9. travnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 44,98 eura1/338,92 kune od 10. svibnja 2014. godine do isplate,

-na iznos od 44,47 eura1/335,07 kuna od 13. lipnja 2014. godine do isplate,

-na iznos od 44,96 eura/338,75 kuna od 10. srpnja 2014. godine do isplate,

-na iznos od 46,26 eura1/348,54 kune od 12. kolovoza 2014. godine do isplate,

-na iznos od 47,85 eura1/360,54 kune od 11. rujna 2014. godine do isplate,

-na iznos od 47,72 eura1/359,56 kuna od 15. listopada 2014. godine do isplate,

-na iznos od 48,45 eura1/365,10 kuna od 12. studenog 2014. godine do isplate,

-na iznos od 49,51 euro1/373,05 kuna od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

-na iznos od 49,08 eura1/369,81 kuna od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

-na iznos od 10.527,52 eura1/79.319,59 kuna od 10. veljače 2015. godine do isplate,   od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. g., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z. (OIB: …..), S. a. …, da tužitelju D. D. (OIB: ………) iz R., A., R. …… plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.546,02 eura1 /34.252,00 kn (četiritisućepetstočetrdesetšesteuraidvacenta / tridesetčetiritisućedvjestopedesetdvijekune) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. veljače 2023. kao dana donošenja presude, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

 

V. Odbija sa tužitelj sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 6.101,37 eura/45.970,75 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je tuženik odnosno njegov pravni prednik S. b. d.d. odobrio kredit u iznosu od 37.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita na rok otplate od 21 godinu, u mjesečnim anuitetima u kunama obračunatom po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno plaćanja, uz ugovorenu  kamatnu stopa koju je jednostrano promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu.

 

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je tijekom otplate kredita početno ugovoreni anuitet zbog povišenja kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na HRK značajno povećavao na što tužitelj nije mogao utjecati, a  tužitelju kod sklapanja ugovora nisu pojašnjeni parametri ni razlozi zbog kojih bi eventualno došlo do opravdanog povećanja anuiteta, odnosno  kamatne stope.

 

1.2. Također tužitelj navodi da pravni prednik  tuženika prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu.

 

1.3. Odredbe o načinu promjene ugovorene kamatne stope tužitelj smatra  ništetnim budući visinu kamatne stope čini ovisnom o volji jedne ugovorne strane, a što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja. Također i odredbu o valutnoj klauzuli tužitelj smatra ništetnom, budući da kreditor prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke.

 

1.4. Nadalje tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., a u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Za navedenu presudu navodi da je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., a i u odluci VSRH posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., navodi da je zauzet stav i u pojedinačnom predmetu korisnika kredita da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te da zastarni rok za podnošenje tužbe iznos i 5 godina počev od 14. lipnja 2014.

 

1.5. Također tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013.,  u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica Švicarski franak, tako da su tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

 

1.6. Tužitelj se poziva i na presudu suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 od 20. rujna 2017. kojom je presuđeno da ugovorna odredbe o valutnoj klauzuli nije pošten a ukoliko kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, a zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača.

 

1.7. Tužitelj s obzirom na gore navedeno pozivajući se na odredbu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08 i 78/15 – u daljem tekstu ZOO/05) navodi da je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., 1115. i 1046. ZOO-05.

 

1.8. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP) navodeći da je sud vezan za utvrđenja u parnici, u kojoj je pravomoćnom presudom utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava osoba, a što je sadržano i odredbi čl. 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (NN79/07, 125/07 i 79/09 u daljem tekstu ZZP/07).

 

1.9. Nadalje tužitelj navodi da je zahtjevom od 22. svibnja 2019. zatražio od tuženika dostavu cjelokupne dokumentacije što je tuženik odbio bez ikakvog opravdanog razloga a naglašava uz to da je on laik i ne raspolaže dovoljno ekonomskim znanjem da bi točno specificirao tužbeni zahtjev što će biti u mogućnosti tek nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja i drugih dokaza na okolnost visine dugovanja, pri tom se poziva na odredbe čl. 186. b. st. 3 ZPP-a.

 

1.10.  Tužitelj je u tužbi predložio sudu da utvrdi ništetnim odredbu iz čl. 2.  ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se kredit isplaćuje u  kunama prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, odredbu čl. 3. toč. 2. kojom je ugovoreno da se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednost iznosa od 37.000,00 CHF, u čl. 3. toč. 4. gdje je ugovoreno da se kredit vraća u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno plaćanja, u čl. 3. toč. 5. gdje je ugovoreno da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, u čl. 4. gdje je ugovoreno da kamatna stopa promjenjiva i da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora, u čl. 5. gdje je ugovoren način promjene valutne klauzule  u novu valutnu klauzulu, u čl. 9. gdje je ugovoreno da se može izvršiti prijevremena djelomična i konačna otplata kredita uz zaračunavanje naknade na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici banke, u čl. 19. gdje se korisnik kredita odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti i u čl. 25. u kojem stoji da potpisom ugovora korisnik kredita prihvaća odredbe poslovnih uvjeta banke naročito odluke o kamatnim stopama i odluke o visini naknade.

 

1.11. Nadalje predlaže da se obveže tuženika da tužitelju isplati temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 40.000,00 kn s kamatom računajući od dospijeća svakoj pojedinog iznosa pozivajući se na odredbu čl. 186. b. st. 3. ZPP navodi da će naknadno po financijsko knjigovodstvenom vještačenju specificirati tužbeni zahtjev, pored toga zatražio je naknadu parničnog troška s kamatom od donošenja presude.

 

1.12. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, pismenim podneskom od 19. svibnja 2022. tužitelj je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te da predlaže sudu da utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, u čl. 2. kako glasi: „...u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita..“; u čl. 3. toč. 2. kako glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“; u čl. 3. toč. 4.:“...a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.“; u čl. 3. toč. 5. :“...Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.‟; u čl. 4. kako glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.‟;

 

1.13. Pored gore navedenog tužitelj predlaže sudu da naloži tuženiku da tužitelju na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 17.950,64 kuna sa kamatom od dospijeća svakomjesečnog iznosa do isplate i zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 97.287,07 kuna također s kamatama od dospijeća svakomjesečnog iznosa do isplate i troškove postupka s kamatom od donošenja presude.

 

1.14. Iz sadržaja gore navedenog podneska vidljivo je da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva iz tužbe kojim je potraživao da se utvrde ništetnim odredbe čl. 9., 19. i 25. Ugovora o kreditu radi čega je temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke rješenja. 

 

1.15. Pismenim podneskom od 18. siječnja 2023. tužitelj je tužbeni zahtjev naveden u točki. 1.11. i 1.12. ovog obrazloženja temeljem odredba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22) iskazao i u eurima.

 

1.16. Pismenim podneskom od 17. studeni 2022. tužitelj je s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli zatražio iznos od  114.041,88 kn / 15.134,82 eura s kamatom od uplate svakomjesečnog iznosa.

 

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev po osnovi i visini navodeći da tužitelj potražuje isplatu iznos od 40.0000,00 kn a nije dostavio dokaz da je tražene iznose osobno platio tuženiku. Tuženik ističe prigovor zastare tražbine jer tužitelj potražuje povrat mjesečnih anuiteta u kojem slučaju se temeljem odredbe čl. 226. ZOO/05 primjenjuje zastarni rok od 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Sukladno tome, tužitelj nije ovlašten tražiti povrat anuiteta za koje je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara. Smatra da se ne mogu primijeniti učinci presude u tzv. kolektivnom sporu Potrošač na tijek i prekid zastare, a pozivajući se na odredbu čl. 215. st. 1. ZOO/05 prigovor zastare smatra osnovanim.

 

2.1. Tuženik nadalje navodi da tužitelj pozivajući se na presudu u tzv. predmetu Potrošač ukazuje na odredbu čl. 138. a ZZP/07 s tim da ukazuje da u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu Zakon o zaštiti potrošača nije poznavao takvu vrstu tužbe niti davao pravo pojedinačnim potrošačima da pozivom na utvrđenje iz kolektivnog spora pokreću parnice. Nadalje navodi da sud nije vezan za utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018. budući da tužitelj potražuje povrat stečenog bez osnove a ne naknadu štete, a što proizilazi iz odredbe čl. 502. c . ZPP-a s obzirom da tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu šteta, a ZPP tek u izmjenama objavljenim u Narodnim novinama 70/2019 u čl. 502. c. iza riječi "naknade štete" dodaje riječi ili "isplatu . Nadalje tuženik navodi da je tek izmjenama Zakonima o zaštiti potrošača ZZP/07 iz 2009. (NN 79/09) moguće pozivanje na postupke za zaštitu kolektivnih interesa u individualnim postupcima a ugovor o kreditu je sklopljen ranije te se propis ne primjenjuje  retroaktivno.

 

2.2. Nadalje tuženik ukazuje da presudama na koje se poziva tužitelj nije utvrđeno da je S. b. d.d. s kojom je tužitelj sklopio ugovor o kreditu povrijedila bilo koje pravo tužitelja i li drugog potrošača korištenjem ništetnih ili nepoštenih odredbi navodeći da o istom postoji sudska praksa, a ukoliko bi u ovom postupku se utvrdilo da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu Slavonske banke d.d. tada se ponovno poziva na zastaru.

 

2.3. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, pozivajući se na odredbe čl. 96., 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 u daljem tekstu ZZP/03) navodi da nije dopušteno ocjenjivanje poštenja odnosno valjanosti odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu budući da je ista odredba jasna i lako razumljiva te uočljiva, tako da uz primjenu čl. 99. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti spornih odredbi, a pozivajući se na odluku Vrhovnog suda RH Rvet-249/14 od 9. travnja 2015. navodi da ugovorena valutna klauzula ne podliježe testu poštenja što je potvrdio i sud Europske unije u presudu broj C-186/16 od 20. rujna 2017. Također tuženik navodi da je valutna klauzula dopuštena u RH izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN30/94) od kada se često koristi, te je lako razumljiva prosječnom potrošaču, osporava da tužitelju nisu pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaposlenik kreditora upoznao tužitelja sa svim rizicima, a tužitelj je trebao postupati sa višim stupnjem pažnje od uobičajenog  budući da je izdao instrumente osiguranja, a uz to je HNB u više navrata upozoravao o rizicima vezanim za ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF. Također tuženik navodi da ni tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja a interne projekcije tuženika o kretanju tečaja su sastavljene na temelju istraživanja trećih strana, te ukazuje da je CHF dugo godina bio stabilna valuta tako da je od ožujka 1996. do ožujka 2006. porastao samo za 1,1% radi čega nije razumljivo očekivati da tuženik isključivo snosi valutni rizik niti mu nametnuti nemoguću činidbu da predvidi kretanja tečaja CHF za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kredit, što je potvrdio i nezavisni odvjetnik u mišljenju od 27. travnja 2017. u predmetu C-186/16 suda Europske unije.

 

2.4. Osim navedenog tuženik ističe kako Ustavni sud RH u rješenju posl. br. U-I-392-2011 nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti čl 22. ZOO s ustavom što potvrđuje argumente tuženika.

 

2.5. Tuženik navodi da je zbog neočekivanog rasta tečaja CHF poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit kao npr. u lipnju 2010. omogućeno reprogramiranje kredita, u listopadu 2010. smanjena kamatna stopa i ukinuta naknada za promjenu valutne klauzule uz koju se veže valutna klauzula iz CHF u euro, smanjena kamatna stopa u kolovozu 2011., omogućena konverzija stambenog kredita iz CHF u euro bez nakane, omogućen moratorij i odgoda plaćanje, 2014. u siječnju izvršeno usklađivanje s Zakonom o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 45/13). 

 

2.6. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik navodi da se također ne mogu primjenjivati gore navedene presude u tzv. postupku potrošač te da su i ove odredbe bile jasne, lako razumljive i lako uočljive, a uz to se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, s tim da ova odredba nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja te nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tuženik je uz to od 1. siječnja 2011. uskladio svoje poslovanje s odredbama Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o zaštiti potrošača.

 

2.7. Tuženik se protivi provođenju financijsko knjigovodstvenom vještačenju na način da se kamatna stopa odredi kao početna kamatna stopa iz razloga što ukoliko tužitelj smatra nepoštenim odredbe o valutnoj klauzulu o CHF tada je riječ o kunskim kreditu te bi trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredit, a također smatra da treba uzeti u obzir i periode kada je  tužitelj manje plaćao zbog manje kamatne stop i početnog tečaja, te isto oduzeti od ukupnog zbroja.

 

2.8. Nadalje tuženik navodi da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti pravo Europske unije i to čl. 4. st. 1. Direktive 93/13/EEZ, presudu suda Europske unije C-226/12 odnosno nacionalno zakonodavstvo tumačiti u duhu prava Europske unije uvažavajući shvaćanje "uvjeta dobre vjere" iz čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ navodeći da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka.

 

2.9. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, tuženik navodi da tužitelj primjenjuje institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a te ukazuje da po čl. 1112. st. 1. ZOO-a tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje osim ako je zadržao pravo na povrat, te dalje navodi da se zakonska zatezna kamata ne može tražiti od uplate pojedinog anuiteta budući da tuženik nije nepošten pozivajući se na odredbu čl. 1115. ZOO-a.

 

2.10. U završnom dijelu odgovora na tužbu, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

 

3. Provedeni su dokazi uvidom u priloženi ugovor o kreditu s lista 5-12 sudskog spisa, uvidom u otplatni plan s lista 15-22 sudskog spisa,  uvidom u dokumentaciju s lista 222-264 sudskog spisa  koja se odnosi na predmetni ugovor o kreditu, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke M. I. s lista 279-283 sudskog spisa, uvidom u dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka s lista 306-312 te s lista 338-343 sudskog spisa, saslušanjem sudskog vještaka M. I., saslušanjem svjedoka I. K. i  saslušanjem tužitelja.

 

4. Cijeneći navode stranaka i na osnovu provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje sud tužbu smatra osnovanom radi čega je tužbenom zahtjevu udovoljeno.

 

5. Nesporno je da je tužitelj s pravnim prednikom S. b. d.d. O. podružnica V.i sklopio Ugovor o kreditu za adaptaciju kuće u iznosu 37.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 21 godinu uz kamatnu stopu od 4,30% godišnje, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaći vrši prije roka dospijeća. Dospijeće svakoga anuiteta je prvog dana u mjesecu, a prvi anuitet dospijeva 1. svibnja 2007. Kamate se obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

 

6. Nesporno je nadalje, da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala, i to sa početno ugovorenih 4,30% godišnje, tako da je kamatna stopa od 1. rujna 2007. povećana na 5,30%, od 1. prosinca 2008. iznosi 6.00%, od 1. svibnja 2009. iznosi 6.75% i od 1. prosinca 2010. iznosi 6,50%, od 1. listopada 2011. 5,45% i od 1. siječnja 2014. 3,23% te da se u skladu s tim mijenjao i iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi otplaćivati.

 

7. Uvidom u Otplatni plan s lista 15-22 sudskog spisa za predmetni ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,30%, koja je ugovorena prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, mjesečni anuitet predmetnog kredita iznosio 223,36 CHF, dok je npr. iz obavijesti o promjeni kamatne s tope s lista 231 vidljivo da anuitet od 1. siječnja 2011. iznosi 268,43 CHF uz primjene nove kamatne stope od 6,50% a po obavijesti s lista 237 proizilazi da je anuitet uz primjenu kamatne stope od 6,75% 273,14 CHF.

 

8. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

 

9. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetnu poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

 

10. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je S. b. d.d. O., a koja je sa tužiteljem zaključila sporni ugovor o kreditu tijekom 2008., pripojena H. A.-A. B. d.d. Z. i to temeljem ugovora o pripajanju od 18. lipnja 2008., a da je potom temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-16/22619-2, H. A.-A. B. d.d. Z. nastavila svoje daljnje poslovanje pod nazivom A. B. d.d. Z..

 

11. Nesporno je također među parničnim strankama da S. b. d.d. O. u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača i u vrijeme donošenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., nije postojala kao poseban pravni subjekt.

 

12. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog Ugovora o kreditu i to po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu konkretno dio čl. 2., čl. 3. toč. 2., 4. i 5. te čl. 4. istoga Ugovora o kreditu, a kojim se određuje da se odobrava kredit u iznosu od 37.000,00 CHF koji će se otplaćivati, odnosno podmirivati u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, na dan dospijeća odnosno plaćanja ukoliko je plaćanje prije dospijeća, te kojima se određuje promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ugovoru, te da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

 

13. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i prednika tuženika.

 

14. Sud smatra da se tužitelj  može pozivati na pravna utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača bez obzira što za S. b. d.d. O. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za način promjene kamatne stope i za način ugovaranja valutne klauzule. Naime, nesporno je da je kolektivna tužba za zaštitu interesa potrošača podnesena 2012., kada S. b. d.d. O. nije postojala kao zaseban pravni subjekt, budući je ista tijekom 2008. pripojena H. A.-A. B. d.d. Z. koja je kao takva sudjelovala u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, a potom ista od 2016. nastavlja poslovati pod nazivom A. B. d.d. Z..

 

15. Uzimajući u obzir pravne učinke pripajanja koji su regulirani odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 11/93, 34/99, 121/99, 55/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19), odnosno da upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, to onda proizlazi da je tadašnja H. A.-A. B. d.d. Z. kao prednik ovdje tuženika preuzela sva prava i obveza tadašnje S. b. d.d. O., pa tako i obveze koje eventualno mogu nastati temeljem utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji je predmet ovoga spora.

 

16. Sve ovo naprijed navedeno potvrđuje činjenične navode tužbe da je i prednik tuženika S. b. d.d. O. prilikom zaključenja potrošačkih kredita u istom razdoblju koristila identičan obrazac ponašanja kao i sve druge tužene banke, odnosno kao i sama H. A.-A. B. d.d. Z. kojoj je kasnije pripojena S. b. d.d. O., zbog čega se u ovom konkretnom slučaju mogu također na odgovarajući način primijeniti sva utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, temeljem odredbe čl. 502. c ZPP i čl. 118. ZZP/14. Bitno je napomenuti da tuženik u ovom konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03 kao trgovac nije dokazao da predmetni ugovor nije sačinjen po standardnom ugovoru o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, te je upravo suprotno u odgovoru na tužbu naveo da je riječ o pravnom pitanju.

 

17. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na način izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

 

18. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, proizilazi da se tužitelj u smislu odredbe čl. 502. c ZPP pozvao na pravno utvrđenje iz presude  Trgovačkog suda u Zagrebu  u predmetu P-1401/2012 pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14-2 međutim sud je, pored navedenog vodo računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1.  Zakona o zaštiti potrošača  (NN 41/14 i 110/15 u daljem tekstu ZZP/14), temeljem čl. 118. ZZP/14 obvezuje u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete  koja  mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

18.1. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku, te koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019.

 

19. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti odredbi članka 4. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, sud je primijenio odredbe ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tj. na dan 23. veljače 2007. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

 

20. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

 

21. Analizirajući spornu odredbu članka 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa istom ugovoru, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.

 

22. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog Ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog Ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 4. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

 

23. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je odredba ugovora o kreditu o načinu izmjene kamatne stope nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna.

 

24. Kako je već naprijed navedeno da je o pitanju ništetnosti ovako formulirane odredbe o promjeni kamatne stope pravomoćno odlučeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i da utvrđenja iz iste presude vezuju i ovaj parnični sud u pojedinačno pokrenutom postupku potrošača, (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj: Rev-3142/2018, od 19. ožujka 2019.).

 

25. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija. S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i to u dijelu čl. 2. i 3. st. 4. podstavak 3. gdje se iznos kredita veže za iznos CHF te gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za devize S. b. d.d. O. na dan plaćanja.

 

26. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

27. Analizirajući sporne odredbu članaka 2., 3. i 4. st. 2. Ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno da se odobrava kredit u iznosu od 37.000,00 CHF u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju NHB na dan korištenja kredita  i kojima je ugovorena da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju HNB na dan plaćanja proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

 

28. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 3., 4. i 9. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

 

29. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 2. i 3. st. 4. podstavak 3.  Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.

 

30. S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i to u dijelu čl. 2. i  3. gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća te je iz gore navedenih razloga u odnosu na tečaj CHF valjalo  primijeniti tečaj od dana korištenja kredita.

 

31. Cijeneći sve naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o ugovaranju kamatne stope i valutne klauzule i to za tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., to je primjenjujući sukladno odredbama ZZP/14 presudu donesenu u tom sporu na ovaj konkretni slučaj odlučeno kao u točkama I.  izreke ove presude.

 

32. U situaciji da pravomoćna presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i utvrđenja iz iste presude ne vezuju sud, valjalo bi utvrđivati da li su pobijane odredbe Ugovora o kreditu ništetne temeljem odredbe čl. 81. st. 2. i 4. ZZP-a, radi čega je proveden dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja.

 

33. Svjedok I. K.,  u svom iskazu navodi da je u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu radila u S. b. u V., da poznaje tužitelja, međutim ne sjeća se da li je sa njom kontaktirao prije sklapanja ugovora o kreditu. Poznato joj je da su zainteresirane osobe za kredit dolazile u banku te je osim drugih zaposlenih i ona  bila zadužena za provjeru kreditne sposobnosti, a većina korisnika kredita dođe sa vizijom kakav kredit hoće. Pod tim podrazumijeva da su u to vrijeme najčešće pitali da li mogu dobiti kredit s valutnom klauzulom u CHF. Svakom eventualnom korisniku kredita je tumačila pojam valutne klauzule za euro ili CHF, kao i to da je kamata promjenjiva ili da nije promjenjiva. To znači da im je govorila da će im mjesečni anuitet ovisiti o tečaju na dan uplate. Nadalje je navela da je klijent mogao birati  od ponuđenih ugovora, kakav će ugovor o kreditu sklopiti, pri tome službenici banke nisu utjecali na korisnike kredita u smislu da su ih nagovarali koju vrstu kredita trebaju uzeti  po pitanju valute ili kamate. Uobičajeno je bilo da korisnik kredita pita što je za njega najpovoljnije na što je ona odgovarala da nije na njoj da to govori te da ne može u njegovo ime donositi odluke nego je tumačila što je bilo tada u ponudi. Ne sjeća da li su u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu bili isti uvjeti za dobivanje bilo koje vrste kredita, ali misli da su bili približno slični uvjeti za potrošačke kredite, dopušta mogućim da su uvjeti bili i različiti za valutu CHF u odnosu na valutu euro. Ugovore o kreditu sastavljao je pravnik iz banke koji je radio u poslovnici u Đ.,  ne zna da li je bilo ugovora sa različitim uvjetima iako je riječ o CHF, ona npr. nije mogla pregovarati sa korisnikom kredita o uvjetima kredita, ne sjeća da li je to itko i tražio a da je i zatražio ona bi isto proslijedila nadležnoj službi. Korisnici kredita su dobivali ugovor kojeg su mogli odmah potpisati a mogli su ga odnijeti  kući i naknadno potpisati a sjeća se i slučajeva da su ljudi odustajali od kredita nakon pripremljene dokumentacije.

 

34. Tužitelj u svom iskazu navodi da je tijekom 2007. trebao kredit a budući da je bio klijent S. b., interesirao se u toj banci i u drugim bankama za kredit. Za kredit se odlučio u S. b. jer je tamo primao plaću, ponuđeno mu je da sklopi predmetni kredit, shvatio je da bi mogao plaćati mjesečnu ratu za koju su rekli da bi iznosila koliko se sjeća 917,00 kn a to je bilo otprilike trećina mjesečnih uplata plaće na njego račun. Ne sjeća se da mu je neko tumačio da je kamatna stopa promjenjiva i da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom. Tada je shvatio da je to jedini kredit koji može dobiti s obzirom na primanja, tako da mu npr. nije niti ponuđen kredit bez valutne klauzule ili s valutnom klauzulom euro. Kod sklapanja ugovora odnosno kada se interesirao za kredit u S. b.i od strane službenika rečeno mu je da je kredit koji je sklopio za njega najpovoljniji. Nadalje tužitelj je naveo da je letimično pročitao ugovor prije potpisivanja, da nakon što mu se rata počela povećavati nije tražio od banke promjenu valutne klauzule iz CHF u neku drugu valutu. Ne sjeća se da u čl. 5. Ugovora o kreditu stoji da je korisnik kredita ovlašten tražiti promjenu valutne klauzule. Dalje je naveo da je kredit trebao za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj živi, a jedina ponuda sa strane banke bila je da sklopi predmetni ugovor, tako da mu nije ponuđen kredit sa fiksnom kamatnom stopom, a za sebe je rekao da nije bio upućen npr. da li može pregovarati o uvjetima kredita.

 

35. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u  pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

36. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

37. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.              

 

38. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

 

39. S obzirom na iskaz tužitelja kao i iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da se ne sjeća da li je ona pregovarala s tužiteljem o uvjetima kredita kao i u dijelu u kojem navodi da je tumačila pojam promjenjive kamatne stope i valutne klauzule proizilazi da u konkretnom slučaju pravni prednik tuženika S. b. d.d. nije u dovoljnoj mjeri informirao tužitelja budući da ga je upoznao sa pojmom kamatne stope i valutne klauzule a ne i rizicima te mehanizmima promjene kamatne stope i povećanja tečaja CHF što je u konkretnom slučaju izazvalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja s obzirom da nije niti imao mogućnost pregovarati o npr. visini kamatne stope.  Sve navedeno ima za posljedicu ništetnost odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljem odredbe čl. 81. st. 1. i 2.  ZZP/03.

 

40. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja kamatne stope i valutne klauzule to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15  u daljem  tekstu ZOO), a u svezi s čl. 1111. ZOO-a, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora, ukoliko prigovor zastare nije osnovan.

 

41. Ocjenjujući prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćenog s osnova povećanja stope zatezne kamate nespornim proizilazi da je

tužitelj u točki 9. tužbe pozivajući se na odredbu čl. 186. b. st. 3. ZPP naveo da će tužbeni zahtjev naknadno specificirati nakon provođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem te da tužbeni zahtjev postavlja okvirno na iznos od 40.000,00 kn zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli s kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa .

 

42. S obzirom na gore navedeno proizlazi da je tužitelj u smislu odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP-a podnio tužbu kojom je prekinuta zastara, a tužbeni zahtjev je odredio nakon provođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem podneskom od 19. svibnja 2022. potražujući s osnova ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 17.950,64 eura što nije preinaka tužbe. 

43. S obzirom na gore navedeno ocjenjujući prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćenog s osnova povećanja stope zatezne kamate utvrđeno je da je prigovor neosnovan iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 3. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13. lipnja 2014., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

 

44. Ocjenjujući prigovor zastare za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćenih iznosa zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu proizilazi da je prigovor tuženika  neosnovan i to iz razloga jer je prema gore navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 3. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 15. lipnja 2018., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

 

45.  Bitno je napomenuti da je tužitelj kao što je gore navedeno temeljem odredbe čl. 186. b. st. 3.  ZPP podnio tužbu, te tijekom postupka temeljem odredbe čl. 186. b. st. 4. ZPP odredio tužbeni zahtjev nakon provedenog dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenje, potražujući iznos od  97.287,07 kn s osnova ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli što ne predstavlja preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. Međutim tužitelj je pismenim podneskom od 18. siječnja 2023. povećao tužbeni zahtjev po ovom osnovu na iznos od 15.134,82 eura / 114.041,88 kn što predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a koju preinaku je sud dopustio iz razloga što je sudski vještak naknadno utvrdio da više plaćeni iznos zbog ništetne odredbe o  valutnoj klauzuli iznosi 15.134,82 eura / 114.041,88 kn a ne do tada utvrđeni iznos od 97.287,07 kn tako da je dopuštenje preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, radi čega je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

 

46. I u slučaju da sud ne obvezuje gore navedena presuda u tzv. postupku potrošač, predmetna potraživanja ne bi bilo u zastari, budući da je usvojeno pravno stajalište Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2021. prema kojem zastara za restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u svakoj pojedinačnoj građanskoj parnici počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što znači da u ovom konkretnom slučaju u kojem je nepravomoćnom presudom utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj valuti uz kojeg je vezana glavnica Švicarski franak, nije nastupila zastara potraživanja tužitelja iz tužbe podnesene 3. lipnja 2019., po čl. 225. ZOO-a zbog čega je prigovor zastare neosnovan (stav izražen u Presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 Gž-1900/2021-2 od 6. srpnja 2021.).

 

47. Radi utvrđenja iznosa koje je tuženik dužan tužitelju isplatiti proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

 

47.1. Sudski vještak knjigovodstvene struke M. I. u nalazu i mišljenju navodi da je srednji tečaj HNB na dan isplate kredita 23. veljače 2007. bio 4,517659 kuna za 1 CHF, da je  uz primjenu kamatnu stope od 4,30% što je prvotno ugovorena kamatna stopa anuitet iznosio 223,36 CHF s tim da je zbog promjene kamatnih stopa u razdoblju od 1. svibnja 2007. do 9. veljače 2015. tužitelj banci uplatio anuiteta u iznosu od 51.365,56 CHF, a od toga kamata iznosi 14.256,11 CHF a glavnica iznosi 37.108,95 CHF (iznos predstavlja ukupno stavljeno u otplatu).

 

47.2. Pretplata po osnovi povećanja kamatne stope iznosi 3.345,15 CHF ili preračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja 17.950,64 kn, uzimajući u obzir i razdoblja kada su manje plaćeni anuiteti zbog promjene kamatne stope.

 

47.3. Tečajna razlika za cijelo razdoblje otplate od 1. svibnja 2007. do 9. veljače 2015. iznosi 97.287,07 kn.

 

48. U pismenom podnesku od 17. svibnja 2022. tuženik je prigovorio na metodi kojom je izvršen izračun navodeći da stranke nisu sklopile ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom te da nisu sklopile ugovor o kreditu bez valutne klauzule odnosno u kunama. Predlaže da se izvrši dopuna nalaza i mišljenja na način da se izračuna eventualna razlika primjenjujući kamatnu stopu koju su vjerovnici naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima dalje navodeći da je vještak uzeo pogrešan tečaj s obzirom da nije uzeo tečaj važeći na dan dospijeća anuiteta niti prosječni tečaj CHF u promatranom razdoblju, kao niti npr. važeći tečaj za drugu valutu euro na dan dospijeća ili plaćanja tako da je vještak ugovor s valutnom klauzulom preinačio u ugovor o kreditu bez valutne klauzule.

 

49. U dopuni nalaza i mišljenja od 14. rujna 2022. sudski vještak knjigovodstvene struke je sve iznose koji su navedeni u nalazu i mišljenju iskazao i u eurima tako da više plaćeno zbog promjene kamatne stope iskazuje u iznosu do 2.382,46 eura a više plaćeno zbog promjene tečaja za CHF iskazuje u iznosu od 12.912,21 euro.

 

50. Očitujući se na primjedbe tuženika u pismenom podnesku od 2. studenoga 2022. sudski vještak navodi da je dan isplate kredita 23.02.2007. godine, da je  tečaj za 1 CHF tog dana iznosio 4,517659. Ukupan iznos razlike zbog tečajne razlike između tečaja važećeg na dan realizacije kredita i svake naknadne promjene tečaja CHF u kunama uzimajući u obzir i razdoblja kada je više plaćeno i uzimajući u obzir razdoblja kada je manje plaćeno anuiteta iznosi ukupno 114.041,88 kuna (15.134,82 Eura ) umjesto iznosa od 97.287,07 kn koji je utvrđen u prvotnom nalazu i mišljenju.

 

51. Nadalje u gore navedenom podnesku odnosno dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak M. I. očitovala se i na primjedbe tuženika iznesene u  podnesku od 20. listopada 2022. gdje tuženik navodi da nije uzet u obzir samo iznos anuiteta nego i naplaćene zatezne kamate i troškovi. S tim u svezi sudski vještak navodi da je izvršena dopuna nalaza i mišljenja i izvršen izračun bez zateznih kamata i troškova koji su bili sadržani u nekim uplaćenim anuitetima, te su za izračun korišteni su podaci iz Pregleda prometa za klijenta sa stranica 253-264 spisa koje je dostavio tuženik.

 

51.1. Nadalje navodi da je u nalazu i dopuni nalaza iskazana razlika u plaćenim anuitetima u odnosu na anuitete koje bi platio tužitelj da nije bilo promjene tečaja a pritom izračunu nisu uzete u obzir zatezne kamate i troškovi po svakom anuitetu u kojem su bile zaračunate od strane banke, odnosno u obzir su uzeti samo anuiteti bez zateznih kamata i troškova, (stranice spisa 253-264). Na navedeni način tečajnu razliku je iskazala po svakom mjesecu otplate kredita kao i ukupan iznos tečajnih razlika za potraživanje od banke koji iznosi 114.041,88 kuna, uzimajući u obzir i iznose za razdoblje kada je bilo manje plaćenih anuiteta, tako da razlika između anuiteta po tečaju koji je vrijedio na dan realizacije kredita, odnosno isplate kredita i anuiteta po promjenjivom tečaju, tečajna razlika iznosi 114.041,88 kuna.

 

52. U odnosu na primjedbu tuženika iz  podneska od 20. listopada 2022. godine gdje u točki 4. ističe da vještak nije u izračunu kod konačne otplate koristio fiksirani tečaj 6,39 kuna za 1 CHF, odgovorila je da je provjerom u spisu utvrdila da je banka kod konačne otplate koristila fiksirani tečaj od 7,312691 kuna za 1 CHF (stranica 264 spisa), odnosno saldo glavnice u iznosu od 27.832,29 CHF je obračunala po tečaju 7,312691 i tako dobila iznos od 203.528,96 kuna, (stranica 264 spisa), iz čega proizlazi da ni banka nije koristila fiksirani tečaj od 6,39 kn za jedan CHF. U odnosu na primjedbu o datumu isplate kredita navodi da je utvrdila datum isplate kredita prema podacima banke sa stranice 222 sudskog spisa.

 

53. U završnom dijelu dopune nalaza i mišljenja s lista 338-342 sudskog spisa, sudski vještak  navodi da je tužitelj obvezu po predmetnom kreditu platio više za iznos od 131.992,52 kuna i to po osnovi  više plaćenog zbog promjene kamatne stope 17.950,64 kuna (2.382,46 EURA) i više plaćeno zbog promjene tečaja za CHF 114.041,88 kuna (15.134,82 EURA) odnosno ukupno 131.992,52 kuna (17.517,28 EURA).

 

54. Na ročištu od 18. siječnja 2023. tuženik prigovara i nadalje nalazu i mišljenju sudskog vještaka navodeći da je u prvotnom nalazu i mišljenju prikazao ukupan iznos uplata anuiteta  od 316.866,45 kn a u dopuni nakon umanjenja iznosa uplata za kamate i troškove, taj iznos se povećao na 333.621,26 kn. Osim toga navodi da vještak krivo koristi tečaj CHF kada je naveo da je on 4,517659 kn, a ispravno je 4,571149 kn.

 

55. Prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja sudski vještak M. I. na ročištu 18. siječnja 2023. navodi da je točno je da je u tablici na listu 281 sudskog spisa iskazala uplaćeni iznos od 316.866,45 kn od kojeg iznosa je krenula kod izračuna više plaćenog zbog promjene tečaja i kamatne stope. Dalje je navela da je točno da je kod dopune nalaza i mišljenja u tablici s lista 341 sudskog spisa iskazala uplaćeni iznos od 333.621,26 kn, a iz njezinog očitovanja od 2. studenoga 2022. vidljivo je da je tada navela kako je koristila podatke koje je dostavio tuženik te se nalaze na str 253-264 sudskog spisa na temelju čega "je dobila veći iznos" tako da nikakve podatke nije konstruirala niti izmišljala nego koristila isključivo podatke koje je dostavio tuženik, radi čega ostaje kod nalaza i mišljenja s dopunama u cijelosti.

 

56. Po pitanju primjedbi na primijenjeni tečaj CHF je navela da je ova primjedba ranije istaknuta na koju se očitovala u očitovanju od 2. studenoga 2022. te ponovno naglašava da po dokumentaciji iz sudskog spisa proizilazi da je kredit isplaćen 23. veljače 2007. kada je službeni tečaj odnosno srednji tečaj HNB za CHF bio, 4,51769 što je lako provjerljiv podatak. Naglašava da tuženik ničim nije dokazao da je kredit isplaćen 7. ožujka 2007. a iz podataka s lista 222 sudskog spisa kao datum isplate kredita proizilazi 23. veljače 2007.

 

57. Na pitanje punomoćnik tuženika sudski vještak navodi da je podatke o uplatama dostavio tuženik s tim da iz podataka koji su se nalazili u sudskom spisu kod izrade prvog nalaza i mišljenja u pojedinom anuitetu nije raščlanjeno što predstavlja glavnicu, kamatu  i eventualnu zateznu kamatu na konkretnu ratu, dok je kod izrade dopune nalaza i mišljenja imala na uvidu podatke gdje je u pojedinom anuitetu raščlanjeno što predstavlja glavnicu, kamatu  i eventualnu zateznu kamatu na konkretnu ratu, radi čega je došlo do izmjene više plaćenog iznosa iz razloga što zatezne kamate na pojedinu ratu nisu smjele biti priznate.

 

58. Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan, te se vještak kod izrade nalaza i mišljenja rukovodio uputom sudu po kojoj je trebao primijeniti tečaj CHF na dan isplate kredita, što znači da vještak nije Ugovor o kreditu ocijenio kao "kunski kredit" nego je postupio po uputi suda. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe Ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti, a odluka suda u ovom slučaju je da se primjeni tečaj CHF na dan isplate kredita.

 

59. Radi gore navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude te je tuženik sukladno odredbi čl. 323. a u svezi s odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a obvezan tužitelju vratiti zatraženi novčani iznos od 2.382,46 eura/ 17.950,64 kn s naslova preplate zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi i iznos od 15.134,82 eura/ 114.041,88 kn zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su zatražene od uskrate odnosno plaćanja koje je izvršio tužitelj te je kamata određena sukladno Uredbi o visini stope zateznih kamata (NN 72/02 i 153/04) i prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, dok je tijek zakonskih zateznih kamata koji je gore naveden određen sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO-a, budući se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Neosnovan je navod tuženika da tužitelj nije dokazao tko je vršio povrat iznosa iz kredita s obzirom da je iz podataka iz sudskog spisa vidljivo da su uskrate vršene na njegovim primanjima ili je sam neposredno vršio uplate, a kredit je prijevremeno otplaćen u veljači 2015.

 

60. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

 

61. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

 

61.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 u daljem tekstu Tarifa). Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 13. prosinca 2021., 16. veljače 2022., 15. rujna 2022. u zatraženom iznosu od 100 bodova za svako ročište i trošak zastupanja na ročištima od  27. listopada 2022. i 18. siječnja 2023. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 250 bodova za svako ročište s obzirom na vrijednost predmeta spora preinačenog tužbenog zahtjeva i trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude za što mu se temeljem Tbr. 9. toč. 3. tarife mogao priznati iznos od 50 bodova. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 10. prosinca 2021. u kojem se očitovao na odgovor na tužbu u zatraženom iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 19. svibnja 2022. u kojem se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i trošak sastava podneska od 4.  listopada 2022. u kojem se očitovao na dopunu nalaza i mišljenja za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 250 bodova za svaki podnesak. Nadalje tužitelju je priznat trošak sastava podnesak od 18. siječnja 2023. u kojem je tužbeni zahtjev iskazan i u eurima za što se temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova što ukupno s osnove nagrade punomoćnika iznosi 30.000,00 kn u čemu je sadržan i PDV.

 

61.1. Tužitelju se nije mogao priznat trošak sastav podneska od 27. studeni 2022. s obzirom na navedeni podnesak nije zaprimljen u sudski spis.

 

61.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 750,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu također u iznosu od 1.502,00 kn, što ukupno daje parnični trošak u iznosu od 34.252,00 kn.

 

62. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022) i dosuđeni parnični trošak iskazan je i u eurima po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 u iznosu od 4.546,02 eura.

 

63. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

 

      U Županji, 23. veljače 2023.

 

 

Sudac

Anica Pastović v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

 

 

                 Obavijest:

1. D. V., odvjetnik u V.,
2. B. B., odvjetnik u Š. & P. o. d., d.o.o., Z..