Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
9 P-222/2022-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza LAGUNA COMMERCE d.d. u
stečaju, Buzet, Sportska 2, OIB: 32698244053, kojeg zastupaju punomoćnici mr.sc.
Renato Martinčić i Nataša Martinčić - Križanac, odvjetnici u Labinu, Sv. Katarina 6,
protiv tuženika KONZUM plus d.o.o. Zagreb, Čavićeva 1/a, OIB: 62226620908, kojeg
zastupa punomoćnik Mario Ivančev, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović,
Dolički & Partneri, Zagreb, Miramarska 24, radi utvrđenja ništavosti potvrde javnog
bilježnika od 23. travnja 2002., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20.
siječnja 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom
23. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je potvrda Javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Vrsara
52450, R.Končara 15 broj OU-440/01-15 od 23.4.2002. ništava i da ne proizvodi
nikakve pravne učinke.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 74.656,58 EUR / 562.500,00 KN, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 25.009,95 EUR / 188.437,47 KN.
Obrazloženje
1. Ovaj postupak je nastao razdvajanjem podnesene protutužbe u postupku
posl. br. P-112/2022, koji se vodi kod ovoga suda između ovdje tužitelja u navedenom
postupku u svojstvu tuženika i ovdje tuženika, u navedenom postupku u svojstvu
tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva.
2. Protutužbeni zahtjev je razdvojen rješenjem posl. br. P-112/2022-12 od 29. kolovoza 2022.
3. Protutužbenim zahtjevom, koji je razdvajanjem postupak postao tužbeni zahtjev, tužitelj traži utvrđenje ništetnosti potvrde javnog bilježnika od 23. travnja 2002.
4. U tužbi navodi kako se tuženik u predmetu ovoga suda koji se vodi kod ovoga
suda u predmetu P-112/2022, radi utvrđenja prava vlasništva na k.č. broj 3312, k.o.
Poreč, poziva da je na temelju potvrde Javnog bilježnika od 23. travnja 2002. o
punopravnom stjecanju vlasništva na k.č. 3312, k.o. Poreč, uz ispunjenje pretpostavki
iz članka 277. stavak 5. tada Ovršnog zakona putem svog pravnog prednika Konzum
d.d. stekao vlasništvo nad navedenom nekretninom uz napomenu da ta potvrda nije
nikada stavljena van snage i da je postala pravomoćna. Temeljem te potvrde tuženik
da u tužbi u predmetu P-112/2022 ističe da je njegov pravni prednik stekao vlasništvo
sukladno pravilima Ovršnog zakona koji je važio u vrijeme sklapanja pravnog posla
između pravnog prednika tuženika i pravnog prednika tužitelja, te da se radi o
sporazumu o prijenosu fiducijarnog prava vlasništva na nekretnini koji je sklopljen 29.
listopada 2001. Tužitelj drži da to predstavlja osnov za podnošenje ove tužbe i ističe
da je Potvrda koju je Javni bilježnik Đordano Pahović iz Vrsara, R. Končara 15, izdao
23. travnja 2002., a gdje je utvrdio da je Konzum d.d. bivši pravni prednik tuženika
postao punopravni vlasnik nekretnina čije je vlasništvo preneseno u njegovo fiducijarno
vlasništvo sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini koji je potvrđen u
uredu javnog bilježnika 29. listopada 2001. izdana u nezakonitom postupku. Tužitelj
ističe da je nad tužiteljem 19. travnja 2002. otvoren stečajni postupak, a da je javni
bilježnik svoju potvrdu izdao 23. travnja 2002., iako da je znao da je nad Laguna
commerce d.d. otvoren stečaj. Ta potvrda javnog bilježnika da je ništava sama po sebi
jer da nije postojao zakonski razlog za izdavanje takve potvrde. O tome da je stečajni
upravitelj obavijestio javnog bilježnika, ali da javni bilježnik nije odgovorio na zahtjev
stečajnog upravitelja. Navodi da prema članku 88. stavak 1. Stečajnog zakona koji je
tada bio na snazi, pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju početkom
dana kojega je oglas o otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj ploči suda,
a oglas o otvaranju stečajnog postupka da je objavljen je na oglasnoj ploči Trgovačkog
suda u Rijeci 19. travnja 2002., pa da javni bilježnik nije mogao poduzimati nikakve
pravne radnje nakon što je stečaj otvoren, pa niti izdavati potvrdu o priznanju prava
vlasništva. To da je javni bilježnik učinio protivno odredbi članka 69. i 70. Zakona o
javnom bilježništvu gdje da se predviđa pod kojim uvjetima javnobilježnički akt nema
snagu javne isprave.
5. Kako je stečajni upravitelj obavijestio tadašnji Konzum d.d. da osporava
punopravno vlasništvo Konzuma d.d. na nekretninama Laguna commerce d.d., da
stečajni upravitelj nije mogao priznati potvrdu javnog bilježnika od 23. travnja 2002. jer
da se radi o ništavoj potvrdi. Tadašnji Konzum d.d. da je prihvatio mišljenje stečajnog
upravitelja i 13. lipnja 2002. da je dostavio stečajnom upravitelju prijavu razlučnog
vjerovnika, a ne izlučnog, pa da je Konzum d.d. tada odustao od izlučnog prava (koje
bi imao na temelju Potvrde javnog bilježnika) i prijavio razlučno pravo na iznos od
9.948.217,66 kn.
6. Međutim, u međuvremenu da je Konzum d.d. dostavio stečajnom upravitelju
podnesak od 5. ožujka 2009. kojim tvrdi da još jedanput želi riješiti o zainteresiranosti
Konzuma d.d. za kupnju nekretnine na lokaciji Logičko distributivnog centra u Poreču,
M.Vlašića 49., za što da je nuđen iznos od 50.000.000,00 kn. Time da je Konzum d.d.
u cijelosti odustao od traženja zahtjeva da je vlasnik nekretnina i da je time htio i kupiti
te nekretnine smatrajući da mu je to najbolja solucija. Stečajni upravitelj da nije mogao
na to pristati jer da taj iznos nije bio prihvatljiv obzirom da ta sredstva koja su se nudila
nisu bila dovoljno raspoloživa za okončanje stečaja.
7. Tužitelj stoga predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je potvrda
Javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Vrsara 52450, R.Končara 15 broj OU-440/01-
15 od 23. travnja 2002. ništava i da ne proizvodi nikakve pravne učinke.
8. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbenom zahtjevu, te prvotno
istaknuo kako je predmetna tužba kao takva nedopuštena jer da je između stranaka
u tijeku već postupak s tužbenim zahtjevom koji se isključuje s ovopredmetnim
tužbenim zahtjevom. Ističe da se u postupku pred naslovnim sudom pod poslovnim
brojem P-112/2022 traži utvrđenje prava vlasništva ovdje tuženika na predmetnoj
nekretnini, dok je u ovom postupku predmet spora navodna ništetnost isprave javnog
bilježnika kojom je potvrđeno da se smatra kako je tuženik na temelju zakona (ex lege)
postao punopravni vlasnik predmetne nekretnine. Tuženik stoga drži kako se može
zaključiti kako je u jednom postupku predmet spora utvrđenje vlasništva predmetne
nekretnine u korist tuženika (P-112/2022), a u drugom postupku (ovaj predmet)
predmet spora da je utvrđenje ništetnosti isprave koja potvrđuje da je tuženik postao
vlasnik predmetne nekretnine na temelju zakona (ex lege), pa da se ta dva tužbena
zahtjeva međusobno isključuju i da stoga u skladu s člankom 194. Zakona o parničnom
postupku nije dozvoljena ovakva tužba.
9. Osim zbog naprijed navedenog, smatra da predmetna tužba nije dozvoljena
ni člankom 187. ZPP-a. Navedenim člankom ZPP-a da je propisano da tužbom za
utvrđenje, tužitelj može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje
kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Isprava
koja je predmet ovog spora i za koju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti da je predviđena
Zakonom o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98.) i to u
članku 90. kojim je propisano kako javni bilježnik, na zahtjev zainteresiranih osoba
može potvrditi i druge činjenice pored onih navedenih u prethodnim članovima ovoga
Zakona. Upravo o tome da se ovdje i radi. Predmetna isprava (potvrda javnog
bilježnika) da ni na koji način nije bila predviđena tadašnjim Ovršnim zakonom (1996)
("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., dalje u tekstu: „OZ“), te da predmetna
potvrda javnog bilježnika predstavlja samo potvrdu o činjenicama. Člankom 277. OZ-
a da je propisano je da će se, nakon ispunjenja određenih uvjeta, smatrati da je
predlagatelj osiguranja, ovdje tuženik, postao punopravni vlasnik stvari. Takva isprava
da nije podobna za pobijanje u smislu postojanja ili nepostojanja prava i/ili pravnog
odnosa. Predmetna potvrda javnog bilježnika da nije ni pravo, ni pravni odnos.
10. Kako tužitelj nigdje ne dovodi u pitanje istinitost (autentičnost) predmetne
isprave, tako da se na to tuženik posebno ne očituje obzirom da istinitost predmetne
isprave u smislu članka 187. ZPP-a nigdje nije dovedena u pitanje. Prema pravnoj
književnosti, pa tako i ugledni akademik Siniša Triva pojašnjava da se kod istinitosti
radi o autentičnosti isprave, tj. da je određenu ispravu izdala osoba koja je za to
ovlaštena i osoba koja je navedena kao njen izdavatelj. To sve da za posljedicu ima
kako predmetna tužba nije dopuštena te da je treba odbaciti.
11. Tužitelj da ima pravo u drugim postupcima dokazivati da su u javnoj ispravi
činjenice neistinito utvrđene, u skladu s člankom 230. stavkom 3. ZPP-a, ali da on to
ne traži ovom tužbom pa da o tome nema smisla dalje ni raspravljati. Nadalje da
neodređeno osporava pravo vlasništva tuženika nad predmetnom nekretninom, no da
nigdje precizno ne navodi zbog čega je predmetna isprava konstitutivni element i zašto
je njeno utvrđenje ništetnom krucijalno za utvrđenje da tuženik nije vlasnik predmetne
nekretnine. Sam tužitelj da u tužbi u točki B) I. navodi da se tuženik poziva na tu ispravu
(potvrdu) javnog bilježnika, ali da pritom sam potvrđuje da je tuženik stekao vlasništvo
predmetne nekretnine na temelju ispunjenja pretpostavki iz članka 277. OZ-a, dakle,
tuženik da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao ex lege, u trenutku ispunjenja
zakonskih pretpostavki, odnosno u trenutku ispunjenja svih pretpostavki iz članka 277.
OZ-a, a predmetna potvrda javnog bilježnika da to samo potvrđuje (deklarira).
12. Tuženik ističe da se potrebno vratiti u prošlost kako bi se obrazložila svrha
izdavanja predmetne potvrde javnog bilježnika, te navodi da je, u trenutku kada je
tuženik stekao fiducijarno i kasnije punopravno vlasništvo i kada se sve ovo događalo,
fiducija kao takva bila izrazito podnormirana u hrvatskom zakonodavstvu, tako da je
predlagatelj osiguranja odnosno vjerovnik stekao, pod određenim uvjetima,
punopravno vlasništvo određene nekretnine ili određenog prava, no da ni članak 277.
OZ-a ni neki drugi članak OZ-a ili drugog propisa nije definirao kako će se to utvrditi u
svrhu upisa u zemljišne knjige. U praksi da se stjecanje vlasništva na određenoj stvari
odnosno stvari utvrđuje sudskom presudom. Kako bi bilo nelogično i dovodilo bi u
pitanje pravnu sigurnost fiducije ako bi se nakon stjecanja vlasništva na temelju članka
277. OZ-a trebalo pokretati poslije parnicu za utvrđenje vlasništva, tako da je pravna
praksa popunila tu prazninu na način da su javni bilježnici izdavali potvrde da se proveo
postupak prema članku 277. OZ-a i da je vjerovnik postao punopravni vlasnik
nekretnine odnosno stvari.
13. Tuženik navodi da je nejasno što tužitelj pokušava reći kad osnovanost svog
zahtjeva temelji na tvrdnji da „javni bilježnik nije mogao poduzimati nikakve pravne
radnje nakon što je stečaj otvoren, a niti izdavati potvrdu o priznanju prava vlasništva“,
te da nije najjasnije kako je tužitelj došao na ideju da predmetna potvrda predstavlja
ispravo o priznanju vlasništva, kad je uvidom u njen sadržaj i u sadržaj odredbe članka
277. OZ-a jasno vidljivo da se tom potvrdom potvrđuje kako je proveden postupak na
temelju članka 277. i da je shodno tome i u skladu s tom preciznom i jasnom odredbom
članka 277. stavka 5. OZ-a tužitelj u svojstvu vjerovnika i predlagatelja osiguranja ex
lege postao punopravni vlasnik predmetne nekretnine. Tvrdnje tužitelja da su zbog
otvaranja stečaja predmetna potvrda i odgovarajući pravni poslovi na temelju kojih je
tuženika stekao vlasništvo predmetne nekretnine „ništavi pravni akti“ da su u cijelosti
neosnovane. Tužitelj takve tvrdnje iznosi zbog toga što smatra da su svi pravni poslovi
sklopljeni nakon 9. travnja 2001. ništetni. Temelj za takve tvrdnje tužitelj da pronalazi
u tome što je 9. travnja 2001. trgovačko društvo MAGROS d.o.o. (sada u stečaju),
Opatija, podnijelo prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tuženikom (njegovim
pravnim prednikom) i da je to bio prvi dopušteni i obrazloženi prijedlog za otvaranje
stečajnog postupka, bez obzira što je on kasnije bio povučen i što je predmetni stečajni
postupak otvoren na temelju prijedloga trgovačkog društva BENN d.o.o. Marčana
(sada društvo brisano iz sudskog registra) koji je podnesen cca 11 mjeseci nakon gore
navedenog prijedloga trgovačkog društva MAGROS d.o.o., Opatija.
14. Tekst odredbi članka 137. stavka 2. i članka 97. odgovarajućeg Stečajnog
zakona ("Narodne novine" broj 44/96., 161/98., 29/99., 129/00.) da nije sporan, no da
je sporno tumačenje tužitelja kako se u slučaju predmetnog prijedloga za otvaranje
stečajnog postupka podnesenog od strane trgovačkog društva MAGROS d.o.o. radi o
onom prvom dopuštenom i obrazloženom prijedlogu u odnosu na kojeg se trebaju
računati rokovi iz članka 137. stavka 2. u vezi s člankom 97. SZ-a (1996). Takav stav
tužitelja da je pogrešan, zbog toga što u situaciji kada svi vjerovnici koji su podnijeli
prijedloge za otvaranje stečajnog postupka povuku svoje prijedloge za otvaranje
stečajnog postupka i on bude pravomoćno obustavljen, stečajnog postupka više nema.
15. Pravne radnje koje su poduzete u pravomoćno obustavljenom postupku da
nemaju nikakvih daljnjih pravnih učinaka na moguće nove prijedloge za otvaranje
stečajnog postupka protiv istog dužnika u novo pokrenutom postupku.
16. I pravna književnost i sudska praksa da su suglasne oko toga, odnosno gore
navedeno da je više puta potvrđeno od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali
i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
17. Sve prethodno navedeno da ima za posljedicu kako je tumačenje tužitelja
pogrešno te kako su njegove tvrdnje o ništetnosti pravnog posla na temelju kojeg je
tuženik stekao predmetnu nekretninu neosnovane. Osim što pravna književnost i
sudska praksa potvrđuju gornje navode tuženika o neosnovanosti predmetnih tvrdnji
tužitelja, isto da je potvrdio i naslovni sud u svojoj obavijesti poslovni broj St-18/2002
od 24. travnja 2006. u kojoj da je izričito navedeno da je stečajni postupak nad Laguna
Commerce d.d., Poreč otvoren po prijedlogu vjerovnika koji je na sudu zaprimljen 14.
ožujka 2002.
18. U konačnici, sve to da je potvrdio i javni bilježnik Đordano Plahović i Porezna
Uprava Republika Hrvatske koja da je razrezala porez trgovačkom društvu KONZUM
d.d., Zagreb (pravni prednik tuženika). KONZUM d.d., Zagreb (pravni prednik tuženika)
da je taj porez već i platio.
19. U konačnici, zbog svega navedenog da nisu točne ni tvrdnje tužitelja da
javni bilježnik nije mogao posvjedočiti o činjenicama koje su nastale prije otvaranja
stečajnog postupka.
20. Tuženik da nema potrebu odgovarati na tvrdnje tužitelja vezano za njegove
radnje u to vrijeme koje su bile poduzete u svrhu zaštite njegovih interesa vezano za
vlasništvo predmetne nekretnine, a tu da se prvenstveno misli na tvrdnje tužitelja o
tome što i kako je prednik tuženika postupao da što prije dođe do upisanog vlasništva
predmetne nekretnine. Određeno pravo odnosno njegovo ostvarenje da ne mora
nužno biti u istoj liniji s ekonomskim interesima. Tuženik da se nikad nije odrekao bilo
kojeg svojeg prava vezano za vlasništvo predmetne nekretnine, ali da je pokušao
učiniti sve da što prije bude upisan kao njen vlasnik, što da je možda bilo i nepotrebno,
ali da bi bilo u njegovom ekonomskom interesu.
21. Na temelju svega navedenog, tuženik ističe da nije sporno kako tužba
nedopuštena te se stoga predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojom se ona
odbacuje, podredno da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na
naknadu troškova ovog postupka tuženiku.
22. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to
dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 5-8 spisa), dokumentaciju uz odgovor na tužbu
(str. 22 spisa), dokumentaciju uz zapisnik od 15. studenog 2022. (str. 29-293 spisa),
dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 27. prosinca 2022. (str. 305-314 spisa),
dokumentaciju uz podnesak tuženika od 9. siječnja 2023. (str.321-325 spisa), te se
vrši uvid u ovosudne spise P-538/2020 i P-62/2020.
23. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.
24. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora te je
raspravnim rješenjem posl. br. P-222/2022-8 od 15. studenog 2022. vrijednost
predmeta spora određena u visini od 139.221.370,00 kuna kako je to tužitelj označio
u tužbi iz razloga što je to vrijednost imovine koja je predmetom zahtjeva u pogledu
koje je izdana sporna Potvrda.
25. Tužitelj je podnio tužbu kojom traži utvrđenje ništetnosti isprave javnog
bilježnika Đordana Pahovića, broj OU-440/01-15 od 23. travnja 2002. i ne proizvođenje
nikakvih pravnih učinaka, navedene potvrde.
26. Potvrda javnog bilježnika Đordana Pahovića, broj OU-440/01-15 od 23.
travnja 2002. , izdana je na temelju čl. 277. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine,
broj 57/96, 29/99 i 42/00, dalje Ovršni zakon/96, koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja
navedene provrde). Na temelju navedene odredbe je bilo propisano da ako protivnik
osiguranja ne postupi prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, odnosno ako
protivnik osiguranja zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine, da je predlagatelj
osiguranja ovlašten zatražiti od protivnika osiguranja, preko javnoga bilježnika, da ga
u roku od petnaest dana obavijesti, također preko javnoga bilježnika, zahtijeva li da se
stvar na kojoj je vlasništvo preneseno proda ili da se preneseno pravo unovči putem
javnoga bilježnika, te da je u obavijesti protivnik osiguranja dužan odrediti najnižu
cijenu po kojoj se stvar može prodati odnosno pravo unovčiti, imenovati javnoga
bilježnika koji će obaviti prodaju stvari odnosno unovčenje prava te priložiti njegovu
izjavu da je voljan obaviti prodaju odnosno unovčenje i da su mu predujmljeni troškovi
prodaje ili unovčenja i da će se iz iznosa dobivenoga prodajom, odnosno unovčenjem
prethodno podmiriti tražbina predlagatelja osiguranja s kamatama i troškovima te
porez na promet, pri čemu najniža cijena koju je odredio protivnik osiguranja ne smije
biti niža od osigurane tražbine, uvećane za kamate i troškove predlagatelja osiguranja
koji će predvidivo dospjeti odnosno nastati do isteka roka do kojega javni bilježnik mora
prodati stvar ili unovčiti pravo, te za predvidivi porez na promet. Stavkom 5. navedenog
zakonskog članaka je bilo propisano da ako protivnik osiguranja ne postupi prema
naprijed navedenom odnosno ako javni biježnik ne uspije stvar prodati ili pravo unovčiti
u roku od tri mjeseca od dana kada ga je predalgatelj osiguranja na to ovlasio, smatrati
će se da se protivnik osiguranja odrekao prava tražiti predaju stvari odnosno unovčenje
imovine (stavak 4.), te da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari
odnosno punopravni imatelj prava koji su na njega preneseni, za cijenu koja odgovara
iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza na promet, osim ako
predlagatelj osiguranja u roku od petnaest dana po isteku roka iz st. 1. navedenog
zakonskog članka ne obavijesti putem javnoga bilježnika protivnika osiguranja da ne
želi zadržati stvar odnosno pravo umjesto isplate osigurane tražbine.
27. Potvrdom od 23. travnja 2002. javni bilježnik je potvrdio činjenice propisane naprijed citiranom zakonskom odredbom i potvrdio da:
- LAGUNA COMERCE d.d. sa sjedištem u Poreču, M. Vlašiiča 20., fiducijarni
dužnik, nije postupio po odredbama članka 277. stavaka 1. i 2. Ovršnog zakona,
- da je, po proteku rokova iz članka 277. stavka 1. i 2. Ovršnog zakona, stjecatelj
fiducijarnog vlasništva KONZUM d.d., dopisom od 22. travnja 2002. obavijestio javnog
bilježnika da želi postati punopravni viasnik nekretnina čije je vlasništvo preneseno u
njegovo fiducijarno vlasništvo Sporazumom o prijenosu fiducijarrnog prava vlasništva
na nekretnini od 29. listopada 2001., koji je potvrđen u njegovom uredu 29. listopada
2001. pod poslovnim brojem OU-440/01-1.
28. Na temelju članka 277. stavka 5. Ovršnog zakona/96 javni je bilježnik
potvrdio kako se smatra da je stjecatelj fiducijarnog vlasništva, KONZUM d.d. sa
sjedištem u Zagrebu, M. Čavića 1a, postao punopravni vlasnik nekretnina čije je
vlasništvo preneseno u njegovo fiducijarno vlasništvo Sporazumom o prijenosu
fiducijarnog prava vlasništva na nekretnini, koji, je potvrđen u njegovom Uredu 29.
listopada 2001. pod poslovnim brojem OU-440/01-1, i to nekretnini zemljišta
označenog sa k.č.br. 3312, k.o. Poreč.
29. Dakle, javni bilježnik je navedenom potvrdom samo potvrdio da je vjerovnik,
ovdje tuženik postao punopravnim vlasnikom nekretnine, k.č.br. 3312, k.o. Poreč, a
koje vlasništvo je radi osiguranja novčane tražbine preneseno na vjerovnika na temelju
Sporazuma o prijenosu fiducijarrnog prava vlasništva na nekretnini od 29. listopada
2001., koji je Potvrđen u javnobilježničkom uredu Đordana Pahovića iz Poreča 29.
listopada 2001. pod poslovnim brojem OU-440/01-1, a što je navedeno i u samoj
potvrdi javnog bilježnika.
30. Javni bilježnik je izdavanjem navedene potvrde kostatirao činjenice koje su
nastale ranije, ispunjenjem pretpostavki propisanih Ovršnim zakonom, a koje su
nastale zaključenjem Sporazuma o prijenosu fiducijarrnog prava vlasništva na
nekretnini od 29. listopada 2001., potvrđenog u javnobilježničkom uredu Đordana
Pahovića iz Poreča 29. listopada 2001. pod poslovnim brojem OU-440/01-1, pa
činjenica otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem nije od utjacaja na konstataciju
učinjenu u navedenoj Potvrdi.
31. Stoga, kako potvrda javnog bilježnika nije ugovor, već javna isprava,
tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje njezine ništetnosti, već
je u smislu čl. 230. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991.,
91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008.,
84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022.,
dalje: ZPP) jedino dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene
činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Kako, dakle, tužitelj ne može
zahtijevati utvrđenje ništetnosti navedene potvrde javnog bilježnika, to je tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u
vezi sa čl. 155. ZPP-a.
33. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na
naknadu troškova na vrijednost predmeta spora od 18.477.851,22 EUR /
139.221.370,00 KN (Fiksni tečaj konverzije 7,53450).
34. Na ime troškova postupka tuženiku je priznat trošak u iznosu od 74.656,58
EUR / 562.500,00 KN i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima 15.
studenog 2022. i 20. siječnja 2023., u iznosu od po 19.908,42 EUR / 150.000,00 KN,
te PDV 25% u iznosu od 14.931,32 EUR / 112.500,03 KN, na temelju Tbr. 8.1., 9.1. i
42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.
142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.).
35. Trošak sastav podneska od 10. siječnja 2023. tuženiku nije priznat iz
razloga što je sve navode iznijete u navedenom podnesku tuženik mogao iznijeti i na
ročištu održanom 20. siječnja 2023. Nije mu priznat ni trošak za pristup na ročište za
objavu presude, jer nije pristupio na navedeno ročište.
36. Dosuđeni iznos troškova postupka u izreci odluke prikazan je u valuti EUR,
preračunat u valutu KN, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450, uvažavajući Zakon o
uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22,
88/22-ispravak).
U Pazinu 23. veljače 2023.
Sutkinja
Tamara Lakoseljac Benčić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave
presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu,
odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o
ročištu za objavu presude.
DNA:
- Pun. tužitelja,
- Pun. tuženika.
Kontrolni broj: 02ade-0f940-36059
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Tamara Lakoseljac Benčić, O=TRGOVAČKI SUD U PAZINU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.