1

 

Poslovni broj: 32 UsI-905/2022-10

 

 

 

 

 

                    

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja B. C., OIB…., iz K., kojeg zastupa K. C., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB…., Z., radi poreza na dohodak, 23. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o j e 

 

I                            Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21-01/56, ur. broj: 513-04-22-2 od 14. ožujka 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/19-01/52, ur. broj: 513-07-02-20-38 od 2. prosinca 2020.

 

II                            Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-471-02/21-01/56, ur. broj: 513-04-22-2 od 14. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/19-01/52, ur. broj: 513-07-02-20-38 od 2. prosinca 2020., kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza poreza na drugi dohodak po osnovi razlike između vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. 

 

2.               Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom jer smatra da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno te da je on tijekom poreznog postupka dokazao izvore stjecanja svoje imovine. Tako navodi da mu nije priznato:

 

-          da je 15.12.2016. posudio od B. B., iznos od 375.000,00 kuna

-          najam poslovnog prostora društvu A. Z. d.d. u razdoblju od 15.08.2002. do 15.08.2007.

-          najam poslovnog prostora društvu M. M. M. d.o.o., u razdoblju od 15.10.2002. do 15.10.2004. najam lokala za prodaju pirotehničkih sredstava od 2013. do danas.

-          ugovor o kreditu sklopljen s Zagrebačkom bankom d.d. od 29.03.2006., ugovori o nenamjenskim kreditima sklopljeni s PBZ d.d. broj 9100053425 od 26.09.2002., broj 9012306396 od 27.02.2007., brzi kredit, broj 9012824936 od 25.07.2007., broj 9013174272 od 16.10.2007., broj 9017720799 od 29.08.2013.

-          ugovor o najmu poslovnog prostora koji je sklopljen između njegove supruge i obrta I. Lj. T. u trajanju od 01.09.2006. do 2016. godine

-          da od 30.10.2013. do danas ostvaruje prihod od OPG-a.

 

Navodi da je sve zaprimljene novčane iznose štedio te ih trošio za uzdržavanje obitelji po potrebi, pa tako i u 2017. godini. Zahtjeva poništavanje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja.

 

3.               Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

 

4.               Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika te je saslušao svjedoka B. B. i tužitelja osobno.

             

6.               Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

7.               Odredbom članka 88. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, dalje ZPDOH) propisano je:

 

(1) Radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje.

(2) Usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora.

(3) Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovoga Zakona.

 

Odredbom članka 89. ZPDOH-a propisano je da

 

(1) Podatke o poreznim obveznicima prikupljene na temelju odredaba ovoga Zakona i podatke prikupljene kroz ostale porezne postupke iz nadležnosti Porezne uprave, Porezna uprava je dužna međusobno uspoređivati.

(2) Radi usporedbe podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava dužna je prikupiti javno dostupne podatke o poreznim obveznicima, kao i podatke o imovini dostupne kroz sustave za razmjenu podataka između nadležnih institucija i Porezne uprave.

(3) Ako usporedba podataka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka pokazuje znatna odstupanja između uobičajenih primitaka poreznih obveznika i nastalih izdataka za nabavljenu imovinu i utrošena sredstva za potrošnju, Porezna uprava će kroz postupak provjere pozvati poreznog obveznika da popuni obrazac Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine, propisan odredbama posebnog propisa.

(4) U provedbi postupka provjere podataka Porezna uprava je ovlaštena tražiti i razmjenjivati podatke s drugim javno pravnim tijelima te tražiti podatke od drugih osoba sukladno odredbama posebnog propisa.

(5) Ako u postupku provjere podataka porezni obveznik dostavi vjerodostojnu dokumentaciju kojom dokazuje izvore sredstava, Porezna uprava će navedene podatke pridružiti već poznatim podacima za poreznog obveznika.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, ako se porezni obveznik ne odazove pozivu ili ne dostavi vjerodostojnu dokumentaciju, Porezna uprava će u roku od 60 dana putem ovlaštenih osoba pokrenuti postupak utvrđivanja drugog dohotka iz članka 76. ovoga Zakona.

(7) Na temelju okončanih postupaka pokrenutih na temelju stavaka 5. i 6. ovoga članka, Porezna uprava će ustrojiti stanje imovine za tog poreznog obveznika na određeni dan.

(8) Postupak pokrenut na temelju stavaka 5. i 6. ovoga članka provodi se za imovinu stečenu u rokovima zastare propisane zakonom kojim je uređen opći porezni postupak.

(9) Izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim. Ako porezni obveznik kao vjerodostojne isprave dostavlja isprave iz razdoblja koja su izvan rokova zastare, iste se mogu prihvatiti ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi njihova vjerodostojnost.

 

Odredbom članka 76. ZPDOH-a propisano je da

 

(1) Drugim dohotkom smatra se primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (dalje u tekstu: stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane.

(2) Drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način propisan člancima 88. i 89. ovoga Zakona.

 

8.               Iz spisa predmeta razvidno je da je Porezna uprava kod poreznog obveznika obavilo porezni nadzor po članku 76. Zakona o porezu na dohodak za razdoblje od 01.01.2017. do 31.12.2017., o čemu je 06.10.2020. sastavljen zapisnik KLASA: UP/II-471-02/19-01/52, URBROJ: 513-07-02-20-35.

 

Tužitelj je početkom nadzora dostavio poreznom tijelu ispunjenu Izjavu fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine za razdoblje od 01.01.do 31.12.2017. u kojoj je kao izvore dohotka naveo mirovinu i invalidninu, dok o podacima o ostaloj imovini kojom raspolaže podnositelj izjave - gotovina, štednja, ostala financijska imovina i drugo, nije naveo ništa. Pod točkom 6.-napomene navedenog obrasca isti je naveo da je izvršio pozajmicu od C. I. u iznosu od 500.000,00 kn 07.03.2016.

 

Međutim, prema Službenoj zabilješci Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije broj: 511-17- 14/1-2017 od 20.06.2017. godine, B. C. izjavio je da su izvori za novčani polog u iznosu od 677.287,56 kn koji je izvršen dana 26.01.2017. godine na račun Wustenrot stambene štedionice njegova osobna ušteđevina u iznosu od 200.000,00 kn te posudba od 500.000,00 kn od C. I..

 

Zbog navedenog, nadzorom je izvršena analiza i pregled primitaka i izdataka poreznog obveznika temeljem poreznom tijelu dostupnih i prikupljenih podataka od strane poreznog obveznika prema Izjavi C. B. o izvorima stjecanja imovine i podataka te dokumentacije iz službenih evidencija Porezne uprave i prikupljenih podataka od drugih javno pravnih tijela i institucija kao što su banke, HZMO i druge.

 

              Iz poreznog rješenja proizlazi da je porezno tijelo detaljno analiziralo stečenu imovinu i izdatke tužitelja.

 

9.               Iz poreznog rješenja proizlazi da je tužitelj u prigovoru protiv poreznog rješenja naveo da je ratni vojni invalid s dijagnozom PTSP, da se liječi dugi niz godina, da je bolest takve naravi da utječe na njegovo pamćenje, rasuđivanje zbog čega se sve njegove izjave i podaci koje je dao u postupku mogu relativizirati, odnosno da su isti nepotpuni ili pogrešni te da je tužitelj u prethodnim razdobljima imao velik priljev sredstava koji daleko nadmašuje utvrđene prihode, ali je isto zaboravio napomenuti.

 

U odnosu na ove navode, porezno tijelo je iste utvrdilo nevjerodostojnima te je utvrdilo da se tužitelj smatra poslovno sposobnom strankom u postupku koja je ovlaštena davati obavijesti i podatke, dostavljati dokumentaciju i poduzimati radnje koje proizvode pravne učinke.

 

10.           Nadalje iz poreznog rješenja proizlazi da je tužitelj tek u prigovoru prvi put obavijestio poreznu upravu o ugovoru o pozajmici s B. B..

 

Vezano za ove (ujedno i tužbene) navode da je posudio od B. B. dana 15.12.2016. godine iznos od 375.000,00 kn te da je na istu posudbu zaboravio, porezno tijelo navelo je da je nadzor trajao u razdoblju od 25.11.2019. do 06.10.2020., u kojem razdoblju je s tužiteljem u više navrata obavljen razgovor o tijeku postupka te da do podnošenja prigovora, niti na zaključnom razgovoru o ishodu poreznog nadzora, isti nije spomenuo navedeni ugovor o pozajmici novčanih sredstava kao izvor imovine za uplatu novčanih sredstava na račun Wusstenrot stambene štedionice. Također, isti u Izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine nije naveo da je raspolagao gotovinom u domaćoj ili stranoj valuti niti je kao izvor primitaka naveo navedeni ugovor o pozajmici sa B. B.. Nadalje, uvidom u podatke kojima raspolaže Porezna uprava, Portal PBZO, uvid u podatke o visini dohotka i primitaka utvrđeno je da je B. B. u 2016. godini ostvario dohodak u ukupnom iznosu od 26.099,41 kn i primio neoporezive primitke prema Zakonu o porezu na dohodak u iznosu od 37.500,00 kn (dnevnice i prigodne nagrade), u 2015. godini dohodak u iznosu od 14.850,44 kn, te dnevnice i prigodne nagrade u iznosu od 39.231,95 kn, dok je u 2014. godini ostvario godišnji dohodak u iznosu od 14.488,00 kn. Prema pregledu podataka u ISPU-promet nekretnina B. B. je u 2014. godini evidentiran kao otuđitelj nekretnine-građevinsko zemljište temeljem čega je ostvario primitak u iznosu od 10.000,00 kn, dok se u posljednje tri godine za koje se vodi evidencija u PBZO ne pojavljuje kao sudionik u prometu motornim vozilima. Temeljem navedenog, nije vjerojatno da bi isti mogao raspolagati u 2016. godini navedenim iznosom od 375.000,00 kn i izvršiti pozajmicu C. B.. Također, uvidom u navedeni ugovor o novčanoj pozajmici utvrđeno je da isti ugovor nije ovjeren kod javnog bilježnika, te da je jedan od svjedoka ista osoba (T. T., Z.) koja se pojavljuje i u svojstvu svjedoka u tijeku nadzora prethodno dostavljenog Ugovora o novčanoj pozajmici sa C. I.. Ugovori su pisani u istoj formi, po istom predlošku. Nadalje, uvidom u izvode računa C. B. utvrđeno je da isplata pozajmice nije izvršena na iste, niti je dostavljen dokaz isplati pozajmice u gotovini (potvrde, isplatnica i slično), dok u odredbama samog ugovora također nije naveden način isplate (citat „daje pozajmicu u novčanom iznosu od 375.000,00 kn"), odnosno iz navedenog slijedi da ne postoje jasni materijalni dokazi i jasno naznačeni i materijalno evidentirani prijenos vrijednosti, koji ukazuju na tijek novca. Sukladno članku 89. stavku 9. Zakona o porezu na dohodak izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim. Temeljem svega navedenog, dostavljen ugovor o novčanoj pozajmici sa B. B. kao davateljem pozajmice ne smatra se vjerodostojnom ispravom i valjanim dokaznim sredstvom te se isto ne može uvažiti u poreznom postupku.

 

11.           Nadalje, vezano za tužbene navode da je tužitelj ostvarivao prihode od iznajmljivanja poslovnih prostora u razdoblju od 2002. do 2007. godine za koje Porezna uprava zbog propisanih rokova zastare više ne vodi evidencije o prijavama poreza na dohodak od imovine i za koje je priložio ugovore o najmu sa A. Z. d.d. i s M. M. m. d.o.o., utvrđeno je da u Izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine za razdoblje od 01.01. da 31.12.2017. godine porezni obveznik nije naveo da je raspolagao gotovinom u domaćoj ili stranoj valuti kao ni štednjom temeljem primljene najamnine te iz navedenog proizlazi da su ista sredstva potrošena u godinama primitka kao što je uglavnom isti naveo u prigovoru, citat „stavljalo se na stranu i trošilo po potrebi".

 

12.           U odnosu na tužbene navode da je 29.03.2006. podignuo kredit kod Zagrebačke banke u iznosu od 20.000,00€ koji je novac stavio na stranu i trošio po potrebi i koji predstavlja izvor primitaka u postupku, obrazloženo je da u Izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine tužitelj nije naveo da je raspolagao gotovinom u domaćoj ili stranoj valuti kao ni štednjom. Uzimajući u obzir protek vremena te s obzirom da ista sredstva sa danom 01.01.2009. godine (do kada banke čuvaju podatke o prometima i stanju računa) nisu bila evidentirana na računima poreznog obveznika, smatra se da su ista sredstva potrošena u prethodnim godinama (prije 01.01.2017.).

 

13.           Vezano za tužbene navode tužitelja da mu u izvore primitaka nisu priznati podizani krediti kod Privredne banke Z. d.d. i to u 2002., 2007. i 2013. godini, citat „od čega se novac stavljao na stranu i trošio po potrebi", nadzorom je utvrđeno da u Izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine za razdoblje od 01.01. do 31.12.2017. godine porezni obveznik nije naveo da je raspolagao gotovinom u domaćoj ili stranoj valuti kao ni štednjom. Međutim, na navode C. B. na zaključnom razgovoru o dva kredita o nenamjenskom trošenju sredstava podignuta u Privrednoj banci Z. d.d. u 2007. godini 27.02.2007.-14.500,00 € i 16.10.2007.-200.000,00 kn) te s obzirom da je porezno tijelo raspolagalo sa navedenim ugovorima (dostavljeno od strane banke) postupajući u dobroj vjeri sukladno članku 9. stavku 1. i 2. Općeg poreznog zakona nadzorom su isti krediti priznati kao izvor primitaka poreznog obveznika te je izvršena proširena usporedba primitaka i izdataka za razdoblje od 01.01.2007. do 26.01.2017. godine temeljem poreznom tijelu dostupnih podataka. Kredit koji je korišten 29.08.2013. godine u iznosu od 65.680,74 kn uključen je kao primitak za izvore sredstava u 2013. godini, a nadzorom je utvrđeno da je korišten za podmirenje dopuštenog prekoračenja po tekućem računu (minus) i podmirenje troškova po kreditnim karticama C. B. i da gotovina nije podignuta što pobija navode poreznog obveznika da se po istome novac stavio sa strane - štednja. Za brzi kredit koji se ovdje nadopunjuje kao izvor primitaka koji je podignut 25.07.2007. godine u iznosu od 30.000,00 kn utvrđeno je da je isplata izvršena na tekući račun i već uključena u primitke kroz smanjenje i povećanje minusa po tekućem računu, a za kredit podignut 26.09.2002. godine u iznosu od 14.500,00 €, porezno tijelo zbog proteka vremena, zakonske obveze banaka o vremenskom čuvanju podataka te zbog činjenice da ista sredstva sa danom 01.01.2009. godine (do kada banke čuvaju podatke o prometima i stanju računa) nisu bila evidentirana na računima poreznog obveznika smatra da su ista sredstva potrošena u prethodnim godinama (prije 01.01.2009. godine).

 

14.           Vezano za navode tužitelja da je uzdržavao obitelj i štedio iznajmljivanjem poslovnog prostora između supruge i Lj. T. i to od 01. 01.09.2006. do 2016., ističe se da je kao dokaz o navedenom predočio ugovor o zakupu poslovnog prostora između C. B., OIB…. kao zakupodavca i Lj. T., OIB…. kao zakupnika. Nadzorom je utvrđeno da navedeni ugovor nije prijavljen u Poreznu upravu (na ime C. B. niti na ime C. M.-supruga) i da po istom nije plaćen porez na dohodak od imovine. Porezni obveznik također nije dostavio dokaz o plaćanju najamnine, a uvidom u izvode računa istog utvrđeno je da po navedenom ugovoru uplate nisu vršene na račun C. B.. Zbog navedenog te zbog toga što u Izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine za razdoblje od 01.01. do 31.12.2017. godine porezni obveznik nije naveo da je raspolagao gotovinom u domaćoj ili stranoj valuti kao ni štednjom po osnovi iznajmljivanja navedenog poslovnog prostora, te s obzirom na protek vremena navedeno se ne može pripisati C. B. kao izvor primitaka.

 

15.           Vezano za navode tužitelja da, ako porezno tijelo ove primitke ne priznaje, da tada treba umanjiti njegove troškove za uzdržavanje obitelji, obrazloženo je da je tužitelj tijekom poreznog postupka izjavio da ne može odrediti prosječnu godišnju potrošnju kućanstva te da u postupku nadzora nije dostavio vjerodostojne dokaze koji bi ukazivali na odstupanje potrošnje kućanstva od podataka Državnog zavoda za statistiku te uvažavajući činjenicu da zajedničko kućanstvo na adresi K., čini pet članova, godišnji izdaci kućanstva procijenjeni su sukladno članku 92. Općeg poreznog zakona prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

 

16.           Za navode da tužitelj iznajmljuje lokal za prodaju pirotehničkih sredstava od 2013. godine pa i do danas, a koji ugovor će se dostaviti naknadno, uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da C. B. od 2013.g. do danas nije evidentiran kao obveznik poreza na dohodak od imovine odnosno za istog nema evidentiranih prijava po osnovi najma prostora, niti je plaćao porez na dohodak od imovine. Uvidom u promete računa C. B. utvrđeno je da po istima nema priliva sredstava temeljem iznajmljivanja poslovnih prostora. Temeljem navedenog te s obzirom da u Izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine za razdoblje od 01.01. do 31.12.2017. godine porezni obveznik nije naveo da je raspolagao gotovinom u domaćoj ili stranoj valuti kao ni štednjom temeljem navedenog ugovora o najmu isto se ne može priznati kao izvor primitaka poreznog obveznika.

 

17.           Konačno, vezano za navode da je porezni obveznik C. B. upisan u upisnik poljoprivrednika kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (dostava rješenja) međutim u prilog tvrdnji o ostvarenim primicima od poslovanja OPG-a nije dostavljena nikakva dokumentacija kojom bi se ista dokazivala, niti je isto naveo u Izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine za razdoblje od 01.01. do 31.12.2017. godine kao gotovinu ili štednju iz prethodnih godina. Naime, temeljem Pravilnika o prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na OPG-u („Narodne novine", broj 76/14) svaki OPG mora voditi Evidenciju o prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda koja sadrži najmanje podatke o datumu prodaje, vrsti i količini prodanih vlastitih proizvoda.

 

18.          Zaključno, provedenim postupkom nadzora utvrđeno je da u vrijeme kada je prema izjavama poreznog obveznika isti štedio (izvori prihoda od najamnina i kredita) istodobno se zaduživao kreditima u bankama, odnosno podizao kredite za zatvaranje obveza po prethodno odobrenim kreditima i obveza po tekućem računu, zadužio se pozajmicom od 500.000,00 kn kod strica C. I. (koja pozajmica je priznata u postupku nadzora), kao i minusima na tekućim računima, te je također izvršio ustup nekretnine banci na ime dugovanja po prethodno odobrenim kreditima. Sve ovdje navedeno kao i činjenica da je C. B. u tijeku postupka sam izjavio da je dugo vremensko razdoblje bio u izuzetno teškoj financijskoj situaciji (Izjava zaprimljena u spis pod KLASOM: UP/l-471 -02/19-01 /52, URBROJ: 15-20-30 dana 31.08.2020. godine), a što je sve detaljno opisano u prethodnom dijelu obrazloženja rješenja, utvrđeno je da iznesene navode tužitelja o štednji čini neuvjerljivima, nevjerodostojnima te kontradiktornima utvrđenom činjeničnom stanju.

 

19.          Iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika proizlazi da je tuženik utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje. Provelo je detaljnu analizu svih uplata i isplata na računima žalitelja otvorenih kod poslovnih banaka te na temelju analize svih podatka koje su dostavile banke i dokumentacije koja je prikupljena, pravilno ocijenilo dostavljenu dokumentaciju te utvrdilo nerazmjer za nadzirano razdoblje. Izvršena je usporedba svih legalnih i zakonito ostvarenih izvora imovine sa izdacima za stjecanje imovine te je utvrđeno da porezni obveznik nije vjerodostojno dokazao stjecanje imovine u smislu odredbe članka 76. ZPDOH.

 

U vezi navoda tužitelja kako su njegova početna sredstva znatno veća od onoga što je utvrđeno poreznim nadzorom te da je štedio niz godina čuvajući novac kod kuće i trošio ga ovisno o potrebama, pa i za potrebe u 2017. godini, tuženik je obrazložio da tužitelj za svoje tvrdnje nije dostavio dokaze. Tužitelj nije dostavio dokaz da u nadziranom razdoblju raspolaže određenim iznosom za koji tvrdi da potječe od nenamjenskih kredita iz 2002. i 2007.godine. Naime, tužitelj nije dokazao da određena sredstva potječu iz ranijih razdoblja (prije nadziranog), odnosno nije dokazao daje određena novčana sredstva stekao u ranijim razdobljima na zakonit način. Prvostupanjskog tijelo je utvrdilo primitke te početno stanje sredstava na način da su uvrštena sva sredstva za koja je tužitelj predočio vjerodostojnu dokumentaciju. Nadalje, prvostupanjsko tijelo provjerilo je vjerodostojnost izjava žalitelja o navedenim izvorima sredstava, primjerice je li B. B. ostvarivao primitke u iznosu koji bi ukazivao daje stvarno mogao posuditi novčana sredstva u iznosu kako to tužitelj navodi. Što se tiče navoda žalitelja o tome kako nisu priznati prihodi od poljoprivredne proizvodnje, ističe se da tužitelj kako nije dostavio dokaze za navedene tvrdnje, odnosno nije predočio niti jedan dokument o tome, a nije niti dao obračun mogućih prihoda i troškova po tom osnovu. Registracija OPG-a i popis katastarskih čestica nisu relevantni dokazi o primicima od proizvodnje i prodaje poljoprivrednih proizvoda.

 

20.          Sud nakon provedenih dokaza prihvaća utvrđenja javnopravnih tijela, a koja se u cijelosti odnose i na tužbene navode u ovom sporu, kao osnovana i valjano i jasno obrazložena.

 

21.          Sud je radi provjere pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja tijekom spora proveo i dokaz saslušanjem tužitelja osobno te svjedoka B. B..

 

22.          Tužitelj je u svom iskazu u bitnom ponovi tužbene navode, dok nije iznio nikakve nove navode kojima bi doveo u sumnju zakonitost osporavanih rješenja.

 

23.          Vezano za utvrđenja koja se odnose na pozajmicu od R. B., sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka B. B., koji je u svom iskazu naveo da je s tužiteljem bio u prijateljskim odnosima te da mu je i prije sklapanja tog ugovora u više navrata pozajmio neke manje novčane iznose koje je on uredno vratio. Radi navedenog je pristao pozajmiti tužitelju iznos od 375.000,00 kuna, no inzistirao je da potpisivanju ugovora budu nazočna dva svjedoka. Ugovor nije ovjeren kod javnog bilježnika iz razloga što nisu smatrali potrebnim taj trošak već su smatrali da su svjedoci dostatan dokaz o sklapanju tog ugovora. Naveo je da je tužitelju predmetni iznos u cijelosti predao na ruke prilikom sklapanja ugovora. Naveo je da ga porezna uprava nije nikad kontaktirala vezano za navedeni ugovor, niti je ikad nad njime provela vezani porezni nadzor. Navodi da se radi o novčanom iznosu kojeg je on uredno zaradio i djelomično naslijedio, da je na sve svoje primitke uredno plaćao potrebne poreze te da porijeklo svoje imovine može dokazati i smatra nespornim. Nadalje je obrazložio da mu tužitelj dug nije vratio u dogovorenom roku, radi čega se obratio tužitelju radi povrata duga te je s njim dogovorio da mu izda zadužnicu od 375.000,00 kuna. Navodi da je na temelju zadužnice pokrenuo ovršni postupak te da mu je do sada uplaćeno od strane Fine 9.043,70 eura.

 

24.          Svjedok je sudu i protivnoj strani dao na uvid zadužnicu izdanu od tužitelja koja glasi na iznos od 375.000,00 kuna od 14. travnja 2022. ovjerenu od strane javnog bilježnica V. P. iz Z., pod poslovnim brojem: OB-4853/22.

 

25.          Tužitelj je uz tužbu dostavio dokaze o tome da je B. B. pokrenuo ovršni postupak radi naplate pozajmljenog iznosa, i to Zahtjev za izravnu naplatu od 14. travnja 2022. i Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje od 3. studenog 2022.

 

26.          Sud iskaz svjedoka B. B., dovodeći ga u vezu s drugim dokazima provedenima u porezno postupku, ne ocjenjuje vjerodostojnim dokazom u ovom sporu.

 

Naime, ističe se da je ugovor o zajmu između fizičkih osoba neformalan ugovor, budući da za fizičke osobe nije propisana obveza vođenja poslovnih knjiga, čuvanja i izrade pisanih isprava o zajmovima, obveza davanja i primanja zajma na račun, odnosno bilo kakvo evidentiranje zajmova u pisanom obliku (bez obzira na iznos) i njihovog ovjeravanja kod javnog bilježnika. Radi navedenog se činjenice bitne za oporezivanje moraju utvrđivati prema specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja te ocjenom dokaza u njihovoj ukupnosti.

 

Prvotno se ističe da sud ne ocjenjuje uvjerljivim i životnim navode tužitelja da je tijekom postupka poreznog nadzora, koji je trajao u razdoblju od 25.11.2019. do 06.10.2020. i u tijeku kojeg je porezno tijelo u više navrata razgovaralo s tužiteljem, „zaboravio“ navesti da je od B. B. dana 15.12.2016. pozajmio iznos od 375.000,00 kn. Pogotovo stoga što je nadzor vršen za 2017.-tu godinu, za koju bi bilo životno da su sredstva koja su navodno primljena u prosincu 2016. godine utrošena u 2017. godini, dok nije životno da se tužitelj toga ne bi sjetio. Također, bitno je za istaknuti da je tužitelj sklapanje ugovora o zajmu istaknuo tek nakon što je primio predmetni zapisnik o poreznom nadzoru.

 

              Nadalje, utvrđeno je da ugovor o zajmu nije ovjeren kod javnog bilježnika što ne utječe na valjanost ugovora ako isti dosita postoji, no utječe na zaključak suda o tome da nije moguće sa sigurnošću utvrditi vrijeme sklapanja, odnosno da nije moguće utvrditi da li je isti doista sklopljen 15.12.2016., a što posljedično utječe i na zaključak o vjerodostojnosti ugovora.

 

              Nadalje, prema stavu suda nije životno niti da je tužitelj B. B. odmah, na njegovo traženje, radi neplaćanja duga izdao zadužnicu, jer, ukoliko je pristao na takvo vraćanje duga (ovrhom), tužitelj je mogao s B. B. dogovoriti i podmirivanje dugovanja u mjesečnim obrocima. Također, B. B. nije pokrenuo ovrhu na drugim predmetima i sredstvima ovrhe, primjerice nekretninama. Ističe se i da je tužitelj B. B. izdao zadužnicu te je isti isti dan pokrenuo ovrhu, i to dana 14. travnja 2022., dakle gotovo pet i pol godina nakon izvršene pozajmice, no deset dana nakon podnošenja tužbe ovom sudu.

 

Porezno tijelo je utvrdilo i da je jedan od svjedoka ugovora o pozajmici ista osoba (T. T., Z.) koja se pojavljuje i u svojstvu svjedoka u tijeku nadzora prethodno dostavljenog Ugovora o novčanoj pozajmici sa C. I.. Ugovori su pisani u istoj formi, po istom predlošku. Utvrđeno je da ne postoje dokazi o tijeku novca. Konačno, porezno tijelo je uvidom u podatke kojima raspolaže Porezna uprava utvrdilo da nije vjerojatno da je B. B. u 2016. godini raspolagao iznosom od 375.000,00 kn te da je mogao izvršiti pozajmicu C. B..

 

Na temelju svega navedenog, sud je utvrdio da se ugovor o pozajmici ne može smatrati vjerodostojnim dokazom u ovog upravnoj stvari.

 

27.          Radi navedenog, sud je utvrdio da su javnopravna tijela pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, da je postupak proveden u skladu sa zakonom te da su upravna tijela pravilno na utvrđeno činjenično stanje primijenila materijalno pravo Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju odredbe čl. 57. stavak 1. ZUS-a.

 

28.          S obzirom na to da je sud tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim, tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora na temelju odredbe čl. 79. ZUS-s.

 

 

U Zagrebu, 23. veljače 2023.

 

              Sudac:

Janja Topol, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).