REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-392/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj
stvari tužitelja INFOART d.o.o., Zagreb, Lastovska 23, OIB 88255578438, kojeg
zastupa punomoćnik Vanja Vargec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko &
partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika AURO DOMUS d.o.o., Kastav, Tometići 1/d,
OIB 46688992812, kojeg zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, radi
isplate iznosa od 42.271,19 kn / 5.610,46 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv
presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1955/2017 od 21. prosinca

2022., 23. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1955/2017 od 21. prosinca 2022. u točkama I. i
III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 352,37 EUR / 2.654,93 kn.

r i j e š i o j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točke II.
izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1955/2017 od 21.
prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1955/2017 od 21. prosinca 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 81 Pž-392/2023-2 2

rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, poslovni broj
Ovrv-8151/2016 od 29. kolovoza 2016. kojim je naloženo tuženiku da naknadi
tužitelju iznos od 42.271,19 kn / 5.610,46 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.215,89 kn /294,01 EUR s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog
za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.393,75 kn /184,98 EUR i u tom dijelu
odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju
trošak parničnog postupka u iznosu od 17.648,48 kn / 2.342,36 EUR (točka III.
izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog dokaznog
postupka utvrdio da je tužitelj ispunio ugovornu obvezu, odnosno implementirao
aplikativni sustav za upravljanje maloprodajom, dok tuženik sve do početka ovog
postupka nije obavijestio tužitelja o nedostacima tog sustava, slijedom čega je
obvezao tuženika da plati tužitelju iznos ugovorene naknade na temelju odredaba čl.

590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08: dalje:
ZOO).

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbe
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne
primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da je počinjena bitna povreda
postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog
kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni
dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis. Prvostupanjski sud je nepotpuno
utvrdio činjenično stanje jer nije cijenio iskaz svjedoka Berisa Oštarića i izjavu Lorisa
Dessarda iz kojih je razvidno da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Tužitelj
nije ispunio svoje ugovorne obveze određene u čl. 2., 2a., 2b., i 2c. Ugovora, te nije
tuženiku pružao podršku niti je adekvatno implementirao u sustav sukladno Ugovoru.
Materijalno pravo je pogrešno primijenjeno jer sud nije uzeo u obzir odredbu čl. 597.
ZOO-a, kao ni odredbu čl. 613. st. 3. ZOO-a. Predložio je uvažiti žalbu i odbiti tužbeni
zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno
suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu u kojem se u cijelosti
usprotivio tuženikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti njegovu žalbu kao
neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst,
25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i 467. st. 1. ZPP-a u granicama
razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. ZPP-a, kao i na pravilnu
primjenu materijalnog prava.

7. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj

Poslovni broj: 81 Pž-392/2023-2 3

dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik
upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim
činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju
isprava i zapisnika u spisu.

8. U predmetnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl.

502. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male
vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka
iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne
primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a), dok se, u tom postupku povodom
žalbe, ne primjenjuju odredbe čl. 370. tog Zakona. Slijedom navedenog, u sporovima
male vrijednosti, drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenog
činjeničnog stanja.

9. Iz spisa proizlazi da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi ostvarenja svog
novčanog potraživanja s osnove Ugovora o korištenju infoart aplikativnog sustava od

3. ožujka 2016. predmet kojeg je implementacija i mjesečni najam (smještaj i
mjesečna uporaba licenci) aplikativnog sustava za upravljanje maloprodajom kojeg
na korištenje daje isporučitelj (tužitelj), a koristi naručitelj (tuženik) za svoje potrebe.
Točkom 2. tog Ugovora stranke su odredile sadržaj i opseg suradnje prema kojem se
isporučitelj u okviru najma sustava obvezao za naručitelja izvršiti implementaciju
(uvođenje) sustava, hosting (smještaj) i nesmetano korištenje implementiranog
sustava za vrijeme trajanja Ugovora, te pružiti uslugu održavanja sustava za vrijeme
trajanja Ugovora (čl. 2. Ugovora).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izvršio implementaciju
aplikativnog sustava, da se tuženik koristio tim sustavom, odnosno da je tužitelj
ispunio sve ugovorne obveze, dok tuženik nije dokazao da je tužitelja obavijestio o
bilo kakvim nedostacima nedostacima, već je tvrdnju o postojanju poteškoća prilikom
korištenja sustava tuženik prvi put istaknuo nakon započinjanja ovog parničnog
postupka, odnosno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Prvostupanjski sud je stoga na
temelju odredbe čl. 590. ZOO-a obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa od

5.610,46 EUR / 42.271,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11. Prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženog
iznosa tužitelju. Naime, tužitelj je tijekom postupka dostavio Ugovor o korištenju
infoart aplikativnog sustava od 3. ožujka 2016., račune i e-mail prepisku između
ugovornih strana, te je detaljno opisao i obrazložio poslovni odnos s tuženikom. S
druge strane tuženik nije osporavao da je tužitelj izvršio ugovorne obveze, nego je
isticao prigovore vezano za nedostatke izvršenog djela. U pogledu takvih tuženikovih
tvrdnji, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je
pravovremeno obavijestio tužitelja o bilo kakvim nedostacima u smislu odredaba čl.

604. i 605. ZOO-a, slijedom čega mu ne pripadaju ni prava koja zakon propisuje u
slučaju postojanja nedostataka izvršenog djela. Neosnovano tuženik upire da
prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odredbu čl. 597. ZOO-a prema kojoj odredbi je
izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Upravo suprotno,
iz spisa proizlazi da je tužitelj ispunio ugovorne obveze u cijelosti i u svemu kako je
ugovoreno. Nije osnovan ni žalbeni navod glede primjene odredbe čl. 613. st. 3.

Poslovni broj: 81 Pž-392/2023-2 4

ZOO-a prema kojoj naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao
djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno. To iz razloga što ni sam tuženik
nije osporavao da se koristio implementiranim sustavom iz čega proizlazi da je djelo
zapravo (prešutno) odobrio.

12. Kako iz spisa i cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi osnova i visina
tužbenog zahtjeva, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 590. ZOO-a prvostupanjski
sud održao na snazi platni nalog za utuženo potraživanje sukladno odredbi čl. 451.
st. 3. ZPP-a.

13. Žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

14. Pravilna je i odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka koju
tuženik posebno ni ne osporava.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova
žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u točkama I. i III.
izreke.

16. Tuženik nema pravni interes za pobijanje točke II. izreke prvostupanjske
odluke jer je njome odbijen zahtjev za dio troškova ovršnog postupka, a takva je
odluka povoljna za tuženika. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 367. st. 1.
ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

17. Odluka iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi
s odredom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 23. veljače 2023.

Sutkinja Kamelija Parać

Broj zapisa: 9-30855-5eb19

Kontrolni broj: 061a4-9f311-80321

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kamelija Parać, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.