1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-653/2022-2

 

   

 

 

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-653/2022-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja F. Ć. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenice S. J. iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 55 Ovr-3037/22-2 od 28. listopada 2022., 23. veljače 2023.

 

 

riješio je

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 55 Ovr-3037/22-2 od 28. listopada 2022.

             

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu na pravu korištenja groba od 26. listopada 2022. kao nedopušten.

 

              2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje u tekstu: OZ), ističući  da je dopušteno provesti ovrhu na pravu korištenja groba budući da odredbe OZ-a izričito predviđaju mogućnost provođenja ovrhe na takvoj vrsti predmeta i to odredbama članka 239. OZ-a i 240. OZ-a. Ovrhovoditelj smatra da niti jedno pravilo pozitivnog prava ne onemogućuje provođenje ovrhe na pravu korištenja grobnog mjesta pa tako niti odredba članka 15. stavka 4. Zakona o grobljima („Narodne novine“ broj 19/98., 50/12. i 89/17.; dalje u tekstu: ZG), a iz koje odredbe ovrhovoditelj smatra da proizlazi kako je pravom korištenja grobnog mjesta moguće raspolagati. Predlaže preinačenje pobijanog rješenja.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

 

              6. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje pozivom na odredbu članka 4. stavka 1. i 2. OZ-a na temelju utvrđenja da predmetni prijedlog za ovrhu na pravu korištenja groba ovršenice sadržajno ne odgovara odredbama OZ-a zaključujući da odredbe OZ-a ne poznaju način na koji ovrhovoditelj predlaže provesti predmetnu ovrhu. Nadalje, prvostupanjski sud,  cijeneći članak 15. stavak 4. ZG-a, zauzima stajalište da predložena ovrha nije moguća.

 

              7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave – Ugovora o zajmu od 20. srpnja 2010., solemniziranog od strane javnog bilježnika I. P. iz Z. pod poslovnim brojem OV-14163/10, a radi naplate tražbine u iznosu od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. i iznosa troškova ovršnog postupka, predložio određivanje ovrhe pljenidbom, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom prava korištenja grobnog mjesta na groblju S. A. u naselju G..-B. evidentiranog pod brojem …, objekt … u površini od 2,40 m2, te da se zabrani ovršenici raspolagati pravom korištenja predmetnog grobnog mjesta i naloži V. općini ne provoditi promjene glede predmetnog prava korištenja grobnog mjesta po bilo kojoj osnovi za vrijeme trajanja ovršnog postupka.

 

              8. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              9. Nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja prema kojima smatra da je prvostupanjski sud u ovom predmetu trebao primijeniti odredbe članka 239. - 240. OZ-a, a koje odredbe uređuju ovrhu na drugim imovinskim, odnosno materijalnim pravima.

 

              10. Naime, odredba članka 240. OZ-a na koju se žalbom poziva ovrhovoditelj propisuje kako se ovrha na imovinskim, odnosno materijalnim pravima provodi pljenidbom tog prava te njegovim unovčenjem u skladu s odredbama o prodaji pokretnina. Međutim, pravo korištenja grobnog mjesta, iako se radi o imovinskom pravu, nije podložno prodaji, već je jedini način njegove prenosivosti ustup. To iz razloga što odredbe ZG-a ne uređuju niti predviđaju prodaju prava korištenja grobnog mjesta, već se sukladno odredbi članka 13. stavka 1. ZG-a grobno mjesto daje na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu od strane uprave groblja, dok korisnik prava korištenja grobnog mjesta prema članku 15. stavku 4. ZG-a može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama.

 

11. Stoga, kako pravo korištenja grobnog mjesta sukladno citiranim odredbama nije podložno prodaji, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje, to nije moguće odrediti i provesti ovrhu na tom pravu.

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci, 23. veljače 2023.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković