1

Broj: Ppž-2079/2022

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D.P., kojeg brani Ž.M., odvjetnica u V., zbog prekršaja iz članka 32. stavak 1. i 4., članka 12. stavak 4. i 8. i članka 138. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/17, 118/18, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika D.P., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp P-1388/2020-44 od 4. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

 

I.              Povodom žalbe okrivljenika D.P., a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda u pravnoj oznaci i novčanoj kazni, na način na način da se počinjena djela prekršaja, činjenično opisana u izreci, pravno označavaju kao prekršaji iz članka 32. stavak 1. i 4., članka 12. stavak 4. i 8. i članka 138. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), za koje prekršaje se okrivljeniku temeljem istih pravnih propisa, utvrđuju novčane kazne za prekršaj pod točkom 1.) u iznosu od 390,00 eura / 2.938,46 kuna[1], za prekršaj pod točkom 2.) u iznosu od 60,00 eura / 452,07 kuna i za prekršaj pod točkom 3.) u iznosu od 60,00 eura / 452,07 kuna te mu se na temelju članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 510,00 (petstodeset) eura / 3.842,60 (tritisućeosamstočetrdesetdvijekuneiezdesetlipa) kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka presude, a ukoliko u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne u smislu članka 152.stavak 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je kaznu u cijelosti platio.

 

II.              Odbija se žalba okrivljenika D.P. kao neosnovana i pobijana presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

III.              Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik D.P. obvezan je platiti trošak žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura / 150,69 (stopedasetkunaišezdesetdevetlipa) kuna u roku od 30 dana od dana primitka presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okrivljenik D.P. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna, temeljem članka 32. stavak 1. i 4., članka 12. stavak 4. i 8. i članka 138. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci.

 

2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

 

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti trošak postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna.

 

4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

 

5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Smatra da su razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na odmjeravanje kazne proturječni jer u izreci se navodi da nije kažnjavan, a u obrazloženju se čita potvrda o kažnjavanosti okrivljenika. Izrečena kazna je prestroga i sud nije vodio računa o imovno stanju okrivljenika, da svojim ponašanjem nije nikog ugrozio jer nije bilo prometa. Izrečena zaštitna mjera nije razmjerna težini počinjenih prekršaja. Vozačka dozvola mu je neophodna za svakodnevno putovanje na posao i za brigu o baki koja živi sa njim i njegovim roditeljima u zajedničkom kućanstvu. Troškove postupka također smatra previsoko utvrđenim. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

 

Žalba je neosnovana.

 

6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Tokom trajanja ovog postupka dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/22), koji propis je blaži za počinitelja od propisa koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, te je isti i primijenjen na temelju odredbe članka 3. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), na način opisan pod točkom I. izreke ove presude. Naime, propisom koji se primjenjuje od 1. siječnja 2023. propisan je blaži minimum novčane kazne za prekršaj iz članka 32. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno blaže fiksno utvrđene kazne u odnosu na ostale prekršaje.

 

8. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, opasnosti djela, a koje okolnosti su mjerodavne za izbor mjere i vrste kazne. Prilikom odlučivanja o visini izrečene novčane kazne u odnosu na svaki pojedini prekršaj, prvostupanjski sud je cijenio sve činjenice koje okrivljenik ističe u žalbi, te ovaj Sud ne nalazi razloga za ublažavanje izrečene novčane kazne jer smatra da su izrečene novčane kazne u dovoljnoj mjeri individualizirane osobi okrivljenika i istu okrivljenik svojom žalbom nije doveo u pitanje.

 

9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca. Ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj.  Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenih djela prekršaja u stjecaju.

 

              10. Okrivljenik neosnovano ističe da su troškovi postupka određeni u previsokom iznosu, s obzirom da su isti odmjerenu sukladno složenosti i trajanju postupka u iznosu propisanom Rješenjem ministra pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13).

 

          11. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c. Prekršajnog zakona, okrivljenik  je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.

 

          12.  Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                              U Zagrebu, 23. veljače 2023.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.