1

Poslovni broj: Gž R-568/2020-4

 

Poslovni broj: Gž R-568/2020-4

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

             R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. iz K. S., OIB:…, zastupane po punomoćnicima M. J. i M. B., odvjetnicima iz S., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & p. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice podnesenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1082/18 od 21. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1082/18 od 21. travnja 2020. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              II O troškovima žalbenog postupka sud prvog stupnja odlučit će u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos od 16.044,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji vrijedi na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. siječnja 2014. do isplate (točka I izreke), te je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.106,97 eur/15.875,00 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka II izreke).

 

2. Protiv citirane presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

 

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tužiteljice kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tužiteljice na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane svote za doživljenje u iznosu od 16.044,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s kamatama.

 

8. U provedenom je postupku utvrđeno:

 

- da je tužiteljica 16. travnja 1998. zasnovala radni odnos kod prednika tuženika J. o. d.d., te da je zaposlenica tuženika;

 

- da su E. ž. o. d.d. kao osiguratelj i prednik tuženika kao ugovaratelj osiguranja i korisnik osiguranja za slučaj smrti osiguranika i za slučaj doživljenja zaključili policu životnog osiguranja broj ….od 17. lipnja 2004., u kojoj je tužiteljica označena kao osiguranik,

 

              - da je navedena polica životnog osiguranja trebala važiti u razdoblju od 1. siječnja 1999. do 1. siječnja 2014., te je istom ugovorena osigurana svota za doživljenje u iznosu od 16.044,00 eura,

 

              - da su prednik tuženika i tužiteljica 10. svibnja 1999. zaključili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja,

 

              - da se člankom 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja prednik tuženika obvezao kao ugovaratelj i korisnik osiguranja iz police osiguranja za život broj …. sklopljene s E. ž. o. d.d. Z. za osiguranje života osiguranika - tužiteljice poštivati sve ugovorne obveze za cijelo vrijeme trajanja osiguranja,

 

              - da su člankom 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja stranke ugovorile tuženikovu obvezu isplate tužiteljici kao osiguraniku otkupne vrijednosti police umanjene za sva zakonom predviđena davanja ukoliko do prestanka Ugovora o osiguranju tužiteljice dođe sporazumno ili protekne više od 10 godina od sklapanja ovog Ugovora,

 

              - da su stranke člankom 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja ugovorile da je polica osiguranja života broj …sa svim ostalim dijelovima sastavni dio toga Ugovora,

 

              - da je polica životnog osiguranja broj … otkupljena od strane ugovaratelja E. o. d.d. s danom 1. siječnja 2008.

 

              9. Cijeneći sadržaj članka 5. citiranog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja, iz kojega proizlazi da je polica osiguranja sastavni dio toga Ugovora, sud prvog stupnja utvrđuje da je sudbina narečenog Ugovora vezana uz sudbinu Ugovora o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja, iz kojeg razloga da je prestankom Ugovora o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja prestao važiti i predmetni Ugovor stranaka, odnosno da su prestala prava i obveze koje za stranke proizlaze iz tog Ugovora. Navedeno potkrjepljuje utvrđenjem da stranke citiranim Ugovorom i Ugovorom o osiguranju života nisu ugovorile za tužiteljicu pravo da na bilo koji način utječe na pravnu sudbinu Ugovora o osiguranju života u kojem je navedena kao osiguranik, dok s druge strane, iz članka 1. i članka 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja proizlazi da prava i obveze ugovornih stranka traju za vrijeme trajanja osiguranja, te je člankom 5. utvrđeno da polica osiguranja čini sastavni dio Ugovora zajedno sa svim sastavnim dijelovima – dokumentima osiguratelja koji se odnose na Ugovor o osiguranju života i prema kojem je E. o. d.d. imao pravo izvršiti otkup police.

 

              10. Iz navedenih razloga, jer je ugovor tužiteljice i prednika tuženika prestao prije nego što je tužiteljica stekla pravo na isplatu otkupne vrijednosti police, a ujedno E. o. d.d. otkupom police prije isteka osiguranja nije prekršio odredbe Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja i Ugovora o osiguranju života, drži da je prestala obveza tuženika isplatiti tužiteljici osiguranu svotu za doživljenje, iz kojih razloga tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

              11. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja ovome sudu nije prihvatljivo.

 

              12. Naime, tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi se na isplatu osigurane svote na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja od 10. svibnja 1992., sklopljenog između stranaka.

 

              13. Sukladno odredbi čl. 149. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO/91) kada netko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.

              14. Iz sadržaja citiranog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama (čl. 4. st. 2.) proizlazi da je tuženik tim ugovorom preuzeo obvezu isplatiti tužiteljici kao osiguraniku otkupnu vrijednost police osiguranja umanjenu za sva zakonom predviđena davanja ukoliko je do prestanka ugovora o radu zaposlenika došlo sporazumno ili je proteklo više od 10 godina od sklapanja tog ugovora, iz čega je za zaključiti da je u tom dijelu, a u smislu odredbe čl. 149. ZOO/91 polica osiguranja od 17. lipnja 2004., sklopljena između E. ž. o. d.d. i tuženika, sklopljena kao ugovor u korist treće osobe.

              15. Da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru u korist trećeg, i to tužiteljice, proizlazi i iz odredbe čl. 31. Uvjeta osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja i Posebnih uvjeta za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja iz 1999. kojima je određeno da sva prava koja proizlaze iz ugovora o osiguranju života pripadaju ugovaratelju osiguranja sve dok ne nastupi osigurani slučaj, a neopozivo određenom korisniku ostaje pravo otkupa u smislu otkupa iz stavka (4) čl. 25. ovih Uvjeta (stavak 1.). Ako se osiguranje odnosi na život treće osobe, potrebna je njezina pisana suglasnost za raspolaganje pravima u smislu prethodnog stavka. Sve izjave i zahtjevi ugovaratelja obvezni su za osiguratelja ako su dani u pisanom obliku i dostavljeni prije nastanka osiguranog slučaja (stavak 2.).

 

              16. S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o osiguranju osobe, na ugovorni odnos stranaka primjenjuju se odredbe ZOO/91 o osiguranju života u korist treće osobe u smislu čl. 957. st. 1. citiranog Zakona, sukladno kojem ugovaratelj osiguranja života može u ugovoru, a i nekim kasnijim pravnim poslom (osnovano tužiteljica ističe da je to Ugovor od 10. svibnja 1999.), pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora (stavak 1.), ali ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, za određivanje korisnika potrebna je i njezina pismena suglasnost (stavak 2.), što znači da bez suglasnosti tužiteljice prednik tuženika nije imao ovlasti na otkup police.

 

              17. Naime, iz provedenog postupka ne proizlazi da bi tužiteljica dala ikakvu suglasnost za određivanje korisnika i za otkup police, već bi proizlazilo da je svrha tog ugovora bila jačanje portfelja osiguratelja i stimulacija tužiteljice - zaposlenika tuženika za ostanak na radu.

             

              18. Shodno tome, a jer je po ocjeni ovoga suda tuženik postupio protivno odredbi čl. 957. ZOO-a, tužiteljica za slučaj doživljenja sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja, ostvaruje pravo na otkupnu vrijednost police umanjenju za sva zakonom predviđena davanja.

 

              19. Kako sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa, a jer se tuženik u cijelosti protivio kako osnovi tako i visini tužbenog zahtjeva, nije utvrdio otkupnu vrijednost police umanjenu za sva zakonom predviđena davanja, to je u navedenom dijelu činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              20. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

              21. Sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

             

U Rijeci 23. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović