1         Poslovni broj: 10 Us I-1328/2022-4

 

Poslovni broj: 10 Us I-1328/2022-4

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja 1. V. V. i 2. M. V., oboje iz Z., D. 4, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prislavlje 14, radi oglašavanja ništavim rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, 23. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/22-01/580, URBROJ: 529-06-03-02-01/2-22-2 od 17. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/22-01/580, URBROJ: 529-06-03-02-01/2-22-2 od 17. listopada 2022., odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, KLASA: UP/I-335-03/22-01/373, URBROJ: 2170-08-02/14-22-3 od 16. kolovoza 2022., kojim je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja KLASA: UP/I-335-03/17-01/275, URBROJ: 2170-07-02/2-17-03 od 8. svibnja 2017., kojim je A. Š. iz N. V., P. 6, odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnim objektima u N. V., S.. T. 2.

 

2. Tužitelji su ovom Sudu pravodobno podnijeli tužbu zbog kojom osporavaju zakonitost rješenje tuženika, te u bitnome navode da nakon izdavanja rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga 8. svibnja 2017., donose 7. lipnja 2017. službenoj osobi Skicu izmjere iz njihovog geodetskog elaborata na kojoj je slika s terena iza k. č., k. o. N. i mole ga da im iz spisa donese situaciju s terena na kojoj je označio apartmane 3 i 4, da skicu donose u svrhu usporedbe kako bi se uvjerio da su apartmani 3 i 4 na zemljištu bez katastarskog broja i ne mogu biti predmet rješenja, a on da nervozno viče: "Kako Vi to mislite, spis je u arhivi, meni za to treba vremena.”, nakon čega da se voditeljica ispostave gđa. M, koja svemu tome prisustvuje, ispričava u njegovo ime, smiruje ga i iz ormara vadi spis, a on da iz spisa vadi tlocrt i maše s njim ne dajući mi ga u ruke i, naravno, ne kopira?!, a sada da ga navodno niti nema u spisu jer na njihovu molbu da im ga pošalje 3. studenog 2022. na e-mail, odgovara da on to nema u spisu?! Kako je 4. rujna 2020. drugostupanjsko tijelo donijelo rješenje kojim se predmet vraća na ponovni postupak, za rješenje od 8. svibnja 2017., s obrazloženjem da: "...slijedom navedenog, ovo tijelo smatra da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka... zbog čega pobijeno rješenje ne može ocijeniti na zakonu osnovanim, te je rješenje valjalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak”, sugerirajući da iznajmljivačica dostavi dokaz da je vlasnik apartmana 3 i 4 na adresi N. V., S.. T. 2. Prvostupanjsko tijelo da 12. listopada 2020. odbacuje prigovor na gore navedeno rješenje, ignorirajući razloge drugostupanjskog tijela, te izdaje rješenje na temelju istih dokumenata kao i kod prvog rješenja od 8. svibnja 2017., šturim obrazloženjem da je stranka kao dokaz o ispunjavanju uvjeta propisanog člankom 34. stavkom 2. točkom 1. i 3. Zakona, prilaže dokaze o vlasništvu objekta i o uporabljivosti građevine”. Iako ima naputak da iznajmljivačica dostavi dokaz da je vlasnik apartmana 3 i 4, prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja kaže: "...da je utvrđeno da je iznajmljivačica kao dokaz o pravu vlasništva priložila Izvadak iz zemljišne knjige za k. č. … k. o. N. i rješenje o izvedenom stanju", dakle iste dokumente za rješenje od 8. svibnja 2017., ništa novo za dokaz vlasništva na apartmanima 3 i 4. Kako se to kontinuirano događa od 2017.- 2022., da je itekako osnovan žalbeni navod da je prvostupanjsko tijelo moralo utvrditi vlasništvo svih apartmana na način da navede iz kojih z. k. izvadaka to proizlazi, jer da od početka svjesno čini proceduralnu pogrešku izdajući rješenje čijim se izvršenjem čini kazneno djelo prijevare. Kako je A. Š. dodijeljeno pravo pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, temeljem nevjerodostojnih dokumenata, a izvršavajući ga kao takvo iznajmljivanjem- ne besplatno- nego za stjecanje protupravne koristi, da je itekako osnovan žalbeni navod da se svjesno čini proceduralna greška izdavanjem rješenja čijim se izvršenjem čini kazneno djelo prijevare, jer da se apartmani 3 i 4 iznajmljuju bez dokaza vlasništva (nisu upisani u zemljišne knjige) i na taj način, ponavljamo, stječe nepripadajuća korist i čini se kazneno djelo prijevare, te da je stoga rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 8. svibnja 2017. valjalo oglasiti ništavnim. Gruntovni izvadak priložen spisu da je pravno nevaljan jer ne opisuje zahtjevnu zgradu od 150 m2 (prema mjerama u ravnini projekcije pročelja) na adresi N. V., S.. T. 2, nego kuću broj 372 na S., 108 m2, što nas dovodi do toga da niti jedan članak nabrojan u rješenju kojim se odbija naša žalba nije pravno utemeljena, a time itekako utemeljen naš žalbeni zahtjev da neprofesionalnim ponašanjem i svjesnim kršenjem službenog položaja izdaje se rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga, čije izvršenje iznajmljivačici pribavlja protupravnu dobit i čini kazneno djelo prijevare, pa stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

 

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja jer da nisu od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari svi prigovori tužitelja koji se odnose na ponašanje službenika prvostupanjskog tijela, jer da bi isti sadržajno predstavljali prigovor na ponašanje službenika u jedinici područne (regionalne) samouprave što da nije predmet ovog upravnog spora te ne utječe na zakonitost osporenog rješenja, da nisu od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari niti tužbeni navodi da je 4. rujna 2020. tuženik donio rješenje kojim se predmet vraća na ponovni postupak, za rješenje od 8. svibnja 2017., te navodi da se rješenjem tuženika KLASA: (UP/Il-034-02/20-13/53, URBROJ: 529-06-01-0202/3-20-2 od 4. rujna 2020. rješavalo o upravnoj stvari obnove postupka donošenja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odnosno o različitoj upravnoj stvari od predmetne upravne stvari kojom se rješava o oglašavanju ništavim rješenja od 8. svibnja 2017., te da niti u jednom dijelu rješenja od 4. rujna 2020. nije sugerirano da iznajmljivačica dostavi dokaz da je vlasnik apartmana 3 i 4 na adresi N. V., S.. T. 2. Navodi da nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navod da je 12. listopada 2020. prvostupanjsko tijelo odbacilo prigovor na gore navedeno rješenje, te izdalo rješenje na temelju istih dokumenata kao i kod prvog rješenja od 8. svibnja 2017. jer da se navedenim rješenjem od 12. listopada 2020. nije rješavalo o upravnoj stvari oglašavanja ništavim rješenja od 8. svibnja 2017. već je rješenjem prvostupanjskog tijela od 12. listopada 2020. kojim je odbijen prigovor V. V. od 21. srpnja 2020. izjavljen na postupanje javnopravnog tijela - Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije. Navodi da nije osnovan tužbeni navod da je prvostupanjsko tijelo trebalo utvrditi vlasništvo svih apartmana jer da se u predmetnoj upravnoj stvari odlučivalo o zahtjevu da se rješenje od 8. svibnja 2017. oglasi ništavim, a ne o zahtjevu za utvrđivanje ispunjavanja minimalnih uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, te da stoga prvostupanjsko tijelo trebalo utvrditi jesu li žalitelji dokazali da se izvršenjem predmetnog rješenja čini kazneno djelo prijevare, a ne utvrđivati vlasništvo svih apartmana, a žalitelji da nisu prvostupanjskom tijelu dostavili presudu donesenu u kaznenom postupku niti drugi odgovarajući dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se izvršenjem predmetnog rješenja čini kazneno djelo prijevare. Navodi da nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navod da je tuženik pogrešno utvrdio neosnovanim žalbeni navod da prvostupanjsko tijelo svjesno čini proceduralnu grešku tumačeći proizvoljno vlasništvo prema dokumentu koji to nije, te da pogrešno utvrđuje da se A. Š. ne podjeljuje nikakvo pravo izvršavanjem kojeg bi imenovana činila kazneno djelo prijevare jer pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, temeljem rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu da se ne ostvaruju elementi bića kaznenog djela prijevare, te da je A. Š. vlasništvo na predmetnim apartmanima dokazala prilaganjem zk. ul. …., iz kojeg da proizlazi da je vlasnik k. č. broj …, k. o. N., M. Š., na temelju čije suglasnosti A.Š.pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, a ne rješenjem o izvedenom stanju odnosno „dokumentom koji to nije", te stoga ostaje pri navodima osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije i potvrdi osporeno rješenje.

 

4. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne te stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, a Sud nije našao potrebnim u sporu izvoditi nove dokaze to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

 

              5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

              6. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da su tužitelji 14. lipnja 2022. podnijeli zahtjev za oglašavanje ništavim rješenja KLASA: UP/I-335-03/17-01/275, URBROJ: 2170-07-02/2-17-03 od 8. svibnja 2017., kojim je A. Š. iz N.V., P. 6, odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnim objektima u N. V., S. T. 2. Kao razlog navode da je rješenje izdano temeljem dokumenta koji ne ispunjava uvjet dokaza prava vlasništva u apartmanima 3 i 4, te navode da se izvršenjem navedenog rješenja čini kazneno djelo prijevare tako što se prikrivanjem činjenica A. Š. pribavlja protupravna imovinska korist iznajmljivanjem apartmana.

7. Odredbom članka 128. stavkom 1.  Zakona o općem  upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,

2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,

3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,

4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,

5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,

6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

 

8. Oglašivanje rješenja ništavim je izvanredni pravni lijek, a ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke, pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Ništavi upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim propisani zakonom i javnopravno tijelo ne može rješenje oglasiti ništavim izvan taksativno navedenih razloga u zakonskoj odredbi.

 

9. Predmet ovog upravnog spora je isključivo odlučivanje o prijedlogu tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja od 8. svibnja 2017., čije izvršenje je pravno i stvarno moguće prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, a kojim rješenjem je odlučeno o ispunjavanju propisanih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Neosnovani su navodi tužitelja da se predmetni apartmani iznajmljuju bez dokaza vlasništva i na taj način da se stječe nepripadajuća korist i čini kazneno djelo prijevare jer o tome nisu priložili niti jedan dokaz odnosno sudsku odluku iz koje bi to nedvojbeno proizlazilo. Iz priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga vidljivo je da je M. Š. jedini vlasnik nekretnine k. č. … k. o. N. u kojoj, uz njegovu suglasnost, A. Š. pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. 

 

10. Obzirom na navedeno, nepravilnosti na koje ukazuju tužitelji, čak i ako su točne, ne mogu biti razlogom za oglašivanje predmetnog rješenja ništavim, jer se ne mogu podvesti pod ni jedan od zakonom taksativno navedenih razloga.

 

11. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, pa je stoga na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.

 

U Rijeci 23. veljače 2023.

 

                                                                                                Sutkinja

 

                                                                                 Danica Vučinić, dipl. iur., v.r.

 

             

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)