Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-4123/22-2

                           

Poslovni broj: Usž-4123/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

    P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Udruge z. z. i o. r. o. B. S. B. K., zastupan po punomoćniku I. G., odvjetniku u S., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi zabrane obavljanja neregistrirane ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-82/22 od 4. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-82/22 od 4. srpnja 2022.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-334-09/21-02/13, urbroj: 443-01-17-01-21-2 od 26. studenog 2021. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Višeg turističkog inspektora, Područnog ureda Split, Službe za ugostiteljstvo, pružanje usluga u turizmu i za boravišnu/turističku pristojbu, klasa: UP/I-334-09/21-04/432, urbroj: 443-02-03-07/21-1 od 16. kolovoza 2021. Tim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je zabranjeno daljnje obavljanje neregistrirane ugostiteljske djelatnosti odnosno pružanje usluga smještaja u objektu, građevini na adresi P. …, K. (tri dvokrevetne sobe) dok ne otkloni utvrđene nedostatke, odnosno istu ne upiše u sudski ili odgovarajući registar, a najkraće na rok od 30 dana od dana izdavanja usmenog rješenja, odnosno najkraće do 11. rujna 2021.

2.              Navedenim rješenjem suda, isti poslovni broj i datum, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

3.              Protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je inspekcijskim nadzorima od 27. srpnja i 12. kolovoza 2021., pogrešno utvrđen boravak učesnika projekta Udruge B. lj. od 2. srpnja do 28. kolovoza 2021., kao obavljanje neregistrirane ugostiteljske djelatnosti. Ne radi se o neregistriranoj ugostiteljskoj djelatnosti radi ostvarenja novčane dobiti već o organiziranom nužnom smještaju učesnika programa i članova Udruge – umjetnika, znanstvenika i volontera tijekom realizacije umjetničkog programa u cilju zaštite i afirmacije prirodne i kulturne baštine otoka. Zbog donošenja predmetnog rješenja kojim se zabranjuje smještaj učesnika programa Udruge žalitelj se obratio Ministarstvu kulture i medija koje je dostavilo očitovanje od 30. siječnja 2021., koje potvrđuje da se tužitelj ne koristi vlastitim objektima za pružanje ugostiteljske djelatnosti koji bi imali uporabnu dozvolu za smještaj sudionika. Sud je pogrešno ocijenio temeljno pitanje termina i kvalifikacije smještaja učesnika programa Udruge u objektu koji nije u vlasništvu udruge što nesporno prema članku 6. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ne obuhvaća izuzeće primjene ovog Zakona, ali stavlja sve udruge koje nemaju smještajni objekt u svom vlasništvu u neravnopravan položaj pred zakonom. Smatra da je za pravilnu primjenu ove odredbe sud propustio utvrditi točnu kvalifikaciju programa B. I. A. R.. Članak 6. stavak 1. točka 10. Zakona ne isključuje mogućnost korištenja za smještaj sudionika tužitelju ustupljenog prostora smještajnog objekta na temelju ugovora o korištenju kuće i zemljišta na adresi, gdje je registrirano sjedište Udruge. Smatra da nije nužno da zgrada – mala kamena kuća bez uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti (nema vodovodne mreže), u kojoj je sjedište udruge bude u vlasništvu Udruge, niti bi takva okolnost trebala isključivati primjenu odredbe izuzeća zakona kod provedbe neprofitnih programa u kulturi i umjetnosti, a ne u svrhu stjecanja dobiti. Kod inspekcijskog nadzora i u postupku propušteno je utvrditi točnu kvalifikaciju – status učesnika programa i točnu namjenu donacija učesnika programa. Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik žalbene navode smatra neosnovanim. Neosnovan je navod tužitelja da je tuženik propustio utvrditi točnu namjenu donacija sudionika programa. Upućuje na obrazloženje osporenog rješenja u kojem je navedeno da je donacija ili darovanje davanje u novcu, stvarima ili uslugama primatelju i to bez ikakve naknade ili protučinidbe. Kako je tužitelj pružao usluge smještaja osobama koje ga daruju, što je protivno odredbi članka 479. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, proizlazi da je to davanje u konkretnom slučaju imalo obilježje prividnog pravnog posla odnosno da donacije osoba koje su kod tužitelja bile smještene imaju obilježje obavljanja neregistrirane ugostiteljske djelatnosti što je protivno cilju i svrsi donacije, te je protivno odredbi članka 5. stavak 1. podstavak 1. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je zakonitost rješenja u upravnom postupku donesenih u primjeni odredaba članka 6. stavak 2. a u vezi članka 4. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti  (Narodne novine, broj 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.) te odredbe članka 5. stavak 1. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (Narodne novine, broj 61/11. i 66/19.), jer je obavljenim inspekcijskim nadzorima dana 27. srpnja i 12. kolovoza 2021.,  a o čemu su sačinjeni zapisnici sa opširnim i detaljnim zatečenim stanjem na adresi sjedišta tužitelja, odnosno u poslovnim prostorijama Udruge, utvrđeno činjenično stanje opširno navedeno tim zapisnicima kojima prileže i fotografije kao sastavni dijelovi zapisnika da je tužitelj u objektu na adresi P., K., pružao usluge smještaja (tri dvokrevetne sobe, kuhinja i dnevni boravak), na opisani način obavlja neregistriranu ugostiteljsku djelatnost slijedom čega mu je osnovano sukladno odredbi članka 9. stavak 1. podstavka 1. Zakona o zabrani sprječavanja neregistrirane djelatnosti određena zabrana daljnjeg obavljanja neregistrirane ugostiteljske djelatnosti.

7.              Pri tome pravilno prvostupanjski sud i tuženik zaključuju da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 6. stavak 1. točke 10. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, kojom je propisano  izuzeće od primjene toga Zakona, jer tužitelj nije ishodio prethodno mišljenje ministarstva nadležnog za kulturu, a što proizlazi i iz očitovanja Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske od 30. srpnja 2021., na koje se poziva tužitelj, kao i da značaj programa Udruge ne može nadomjestiti zakonom propisano mišljenje Ministarstva.

8.              Za predmetnu stvar je pravno odlučno da tužitelj ne ispunjava zakonom propisane uvjete u smislu članka 5. stavak 1. podstavak 1. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno da u konkretnom slučaju nije dokazao zakonitost poslovanja koji se odnose na radnje odnosno pružanje usluga smještaja koje upućuje na obavljanje ugostiteljske djelatnosti u smislu članka 6. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, jer kako je to već naprijed rečeno, nije registriran za obavljanje te djelatnosti niti je pribavio mišljenje ministarstva nadležnog za kulturu u smislu navedenog članka 6. stavak 1. točke 10. istog Zakona.

9.              Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda i tuženika vezan uz uplaćivanje donacija za smještaj, jer su korisnici usluga bili pozivani na uplaćivanje dnevnih donacija u određenim iznosima na ime participacije u troškovima održavanja kuće, pri čemu se prvostupanjski sud pravilno poziva i na sadržaj dopisa Ministarstva od 19. lipnja 2020., a što je protivno cilju i svrsi same donacije pa je osnovan zaključak da se u stvari radi o obavljanju ugostiteljske djelatnosti na opisani način. Nije pravno odlučan niti prigovor da je trebalo utvrditi točnu kvalifikaciju odnosno status učesnika programa obzirom na neprijeporno utvrđenu činjenicu da tužitelj nije u smislu članka 6. točke 10. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti prethodno ishodio propisano mišljenje.

10.              Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.

11.              Obzirom na izloženo, osnovano je prvostupanjski sud temeljem odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) pobijanim rješenjem odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

12.              Nastavno, kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu iste odredbe Zakona o upravnim sporovima, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

13.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 23. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić,v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu