1              Poslovni broj Gž-1464/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1464/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Melite Novoselac, predsjednice vijeća, sutkinje Jadranke Prelić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Jadranke Toša Berečić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š., OIB: ..., iz V., ..., zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika banka d.d., OIB: ..., iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku M. Č., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-1089/2019-35 od 30. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-1089/2019-35 od 30. lipnja 2022.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

 

              "I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu br. 9010715142 od 9. rujna 2005., u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa odlukom banke o kreditiranju građana, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja A. Š., OIB ... iz V., ..., kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 14.091,77 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, i tuženika banke d.d. Z. OIB ..., ..., te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

 

 

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 9010715142 od 9. rujna 2005., u dijelu u kojem se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu Ugovora CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru broj 9010715142 od 9. rujna 2005., koji je zaključen između tužitelja i tuženika.

 

              III. Nalaže se tuženiku banka d.d. Z., da tužitelju A. Š. iz V., s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i s naslova povećanja tečaja CHF u odnosu na kune tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati ukupni novčani iznos od 9.072,12 (devettisućasedamdesetdvijekuneidvanaestlipa) kn sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine; od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje; od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

 

-na iznos od 01,29 kn počev od 30. studenoga 2005. g. do isplate,

-na iznos od 15,17 kn počev od 31. ožujka 2008. g. do isplate,

-na iznos od 00,16 kn počev od 30. lipnja 2008. g. do isplate,

-na iznos od 72,86 kn počev od 31. listopada 2008. g. do isplate,

-na iznos od 13,52 kn počev od 30. studenoga 2008. g. do isplate,

-na iznos od 76,85 kn počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate,

-na iznos od 81,76 kn počev od 31. siječnja 2009. g. do isplate,

-na iznos od 85,99 kn počev od 28. veljače 2009. g. do isplate,

-na iznos od 72,71 kn počev od 31. ožujka 2009. g. do isplate,

-na iznos od 74,82 kn počev od 30. travnja 2009. g. do isplate,

-na iznos od 57,52 kn počev od 31. svibnja 2009. g. do isplate,

-na iznos od 42,75 kn počev od 30. lipnja 2009. g. do isplate,

-na iznos od 46,06 kn počev od 31. srpanj 2009. g. do isplate,

-na iznos od 54,57 kn počev od 31. kolovoz 2009. g. do isplate,

-na iznos od 53,62 kn počev od 30. rujan 2009. g. do isplate,

-na iznos od 45,50 kn počev od 31. listopad 2009. g. do isplate,

-na iznos od 60,68 kn počev od 30. studeni 2009. g. do isplate,

-na iznos od 71,77 kn počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate,

-na iznos od 89,59 kn počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 84,95 kn počev od 28. veljače 2010. g. do isplate,

-na iznos od 107,96 kn počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

-na iznos od 102,93 kn počev od 30. travnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 113,43 kn počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 183,09 kn počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 168,21 kn počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 208,37 kn počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,

-na iznos od 198,54 kn počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,

-na iznos od 171,12 kn počev od 31. listopada 2010. g. do isplate,

-na iznos od 224,14 kn počev od 30. studenoga 2010. g. do isplate,

-na iznos od 290,15 kn počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate,

-na iznos od 244,65 kn počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 261,16 kn počev od 28. veljače 2011. g. do isplate,

-na iznos od 238,98 kn počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

-na iznos od 242,31 kn počev od 30. travnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 330,53 kn počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 336,46 kn počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 412,59 kn počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 375,69 kn počev od 31. kolovoza 2011. g. do isplate,

-na iznos od 334,99 kn počev od 30. rujna 2011. g. do isplate,

-na iznos od 3.424,68 kn počev od 05. listopada 2011. g. do isplate, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak, u roku od 15 dana.

 

              IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 9.831,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana 30. lipnja 2022. do isplate u roku od 15 dana."

 

2. Prvostupanjsku presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/9.1, 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. ,114/22.- dalje: ZPP),  s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode žalitelja, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik, jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

 

6. Sud prvog stupnja je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 9010715142, od dana 9. rujna 2005., ništetan u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope, te ugovorena valutna klauzula, te isplata preplaćenih iznosa.

 

8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

 

- da su tužitelj i tuženik 9. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 9010715142, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 14.091,77 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita,

- da je predmetni kredit odobren za kupnju vozila,

- da je citiranim Ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseci,

- da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa iznosila 5,50 % te je člankom 4. ugovoreno da banka može promijeniti visinu kamatne stope,

- da se tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjala jednostranim odlukama tuženika;

- da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen 18. listopada 2011.,

- da tužitelj ima status potrošača.

 

9. Pravilnom primjenom materijalnog prava, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev.Svoje utvrđenje i zaključak je potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

10. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva godišnja kamatna stopa prema odluci kreditora, te ugovorena valutna klauzula prvostupanjski sud polazi od presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013. (koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.)  i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019. Navedene odluke, donesene u  postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i utvrđenja ništetnosti pojedine odredbe ili dijela odredbe ugovora o kreditu i isplatu na temelju stjecanja bez osnove, kako to traži tužitelj u ovoj parnici. Stoga sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP-a) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a.

 

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe Ugovora o kreditu broj 9010715142, zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, ništetne u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke-tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke-tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojim odredbama nije bilo pregovora, niti je tužitelj utjecao na sadržaj istih, čime je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, nepoštene sukladno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 84. ZZP-a iz 2003., a sukladnu čl. 87. st. 1. istog Zakona ništetne.

 

12. Visina tužbenog zahtjeva, pravilno je utvrđena provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, koji nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja prihvatio i dao valjano obrazloženje za to.

 

13. Pravilno je neosnovanim sud prvog stupnja ocijenio i prigovor zastare utužene tražbine budući je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi i rješenju broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. jasno obrazložio pitanje zastare na način da  pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima  ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da  uzevši u obzir navedeni stav zastara tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na više plaćeno s osnove promjenjive kamatne stope je počela teći od pravomoćnosti presude u tom sporu, broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a da je zastara više plaćenog s osnove valute CHF počela teći pravomoćnošću presude broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. lipnja 2019., odnosno prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, 14. lipnja 2019. (promjenjiva kamatna stopa) odnosno 15. lipnja 2023. (valutna klauzula), slijedom čega istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

 

14. Ovo je potvrđeno i zauzetim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanski odjel (pod brojem: Su-IV-47/2020-2 dana 30. siječnja 2020.) po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

15. Vezano za prigovor tuženika da tužiteljica nema status potrošača, po ocjeni ovoga suda teret dokaza je na tuženiku da tužiteljica nema svojstvo potrošača po čl. 3. ZZP/07 (tako i VSRH u odluci Rev-18/2018).

 

16. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud bio dužan uzeti u obzir više i manje plaćene iznose zbog promjene tečaja i po ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju bilo bi neosnovano utvrđene iznose preplate umanjivati za tzv. negativnu razliku koja je proizašla zbog promjene kamatne stope i tečajne razlike CHF, a koja nije bila jasno predočena tužitelju od strane tuženika pa stoga tuženik ne može imati koristi od svog nezakonitog postupanja. Naime, upravo je tužena kao kreditor povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Manje plaćeni anuiteti posljedica su tečajne razlike CHF iz odredbe koja je ništetna i koja nije bila jasno predočena, pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a manje plaćeni iznosi nisu ni predmet tužbenog zahtjeva jer tužitelj plaćanjem anuiteta nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza uračunavanja manje plaćenih iznosa.

 

17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

18. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Osijek, 23. veljače 2023.