Poslovni broj: Gž R-24/2023-2

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. I. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku iz ZOU D. L. i K. G. iz Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. - Podružnica Z. c., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku iz Z., radi otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10820/2020-97 od 1. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-10820/2020-100 od 6. prosinca 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023., 

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Žalba se odbija te se potvrđuje pobijana presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10820/2020-97 od 1. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-10820/2020-100 od 6. prosinca 2022.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da nije dopušten tuženikov otkaz ugovora o radu s tužiteljem, koji je tuženik dao tužitelju dostavljanjem "Odluke o otkazu ugovora o radu" datirane 18. listopada 2011., te se utvrđuje radni odnos između tuženika i tužitelja nije prestao otkazom.

 

2. Sud određuje da radni odnos između tuženika i tužitelja prestaje sudskim raskidom ugovora o radu sa danom 13. lipnja 2020. godine.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 75.873,60 kuna, u roku od 8 dana od dana dostave ove presude, kao naknadu štete za sudski raskid ugovora o radu.

 

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak.“

 

Ujedno je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna / 829,52 eura[1].

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj, pobijajući je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tuženik je 18. listopada 2011. tužitelju otkazao ugovor o radu na radnom mjestu "vozača kamiona 1" izvanrednim otkazom, obrazloživši to u bitnome time da je tuženikov rukovoditelj interne kontrole usporedbom putnih radnih listova i evidencije brojača kilometara u vozilu s jedne strane, te kretnja vozila u tužiteljevom programu GPS praćenja, utvrđeno da je tužitelj u periodu od 18. srpnja 2011. do 11. kolovoza 2011. ukupno stvarno prešao vozilom 1748 km, dok je u putnim radnim listovima prikazao pređeni put od 3249 km, te utrošak goriva za 230 litara više od ovoga što je imalo biti potrošeno za stvarno pređeni put, tj. 598 litara goriva umjesto 367 litara.

 

6. Prvostupanjski sud je ocijenio da navedene činjenice predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Pri tome je istinitost sporne činjenične tvrdnje tuženika da je tužitelj u navedenom razdoblju kamionom prešao put od 1748 km utvrdio na temelju uvida u ispis GPS sustava tuženika, ali i na temelju utvrđene činjenice da tužitelj nije uredno koristio tahograf u vozilu i na taj način otežao tuženiku svakodnevno praćenje stvarno prijeđenog puta teretnim vozilom kojim je upravljao tužitelj. Utvrđeno je naime da tužitelj, koji je svakog dana trebao mijenjati tahografski listić, to nije činio, što je imalo za posljedicu neupotrebljivost tahografskih listića, tj. nemogućnost očitanja vremena i brzine kretanja vozila. Konačno, prvostupanjski sud je navedene činjenice utvrdio i na temelju prometno-tehničkog vještačenja, kojim su potvrđene prethodno navedene sporne činjenice.

 

7. Između stranaka je tijekom postupka sporno i da li je da tuženik prije otkaza ugovora  proveo pravilan postupak savjetovanja sa radničkim vijećem. Prvostupanjski sud nalazi da je tuženik to učinio, s tim da se žalbeni navodi svode isključivo na osporavanje ovakve ocjene prvostupanjskog suda.

 

8. U odnosu na prigovor tužitelja da tuženik prije otkaza ugovora nije proveo pravilan postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, u skladu sa člankom 149. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09., 61/11. - dalje: ZR), prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je dopisom od 7. listopada 2011. tuženik zatražio od radničkog vijeća da se očituje o namjeravanoj odluci izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu tužitelju,

- da u navedenom dopisu nisu navedeni razlozi takve odluke, već je navedeno da su ovi razlozi navedeni u priloženom izvješću rukovoditelja interne kontrole,

- da je dopisom od 14. listopada 2011. radničko vijeće izvijestilo tuženika  da se nije u mogućnosti očitovati, jer da mu nisu dostavljeni svi dokazi i podaci u smislu članka 149. stavka 4. ZR-a, kao niti očitovanje tužitelja,

- da je istog dana (14. listopada 2011.) tuženik uputio dopis radničkom vijeću kojim se očituje na prethodno navedeni dopis radničkog vijeća, u kojem navodi da je radničko vijeće propustilo očitovati se u ostavljenom zakonskom roku od 5 dana, ali da mu unatoč tome dostavlja dodatnu dokumentaciju temeljem koje se tužitelju stavlja na teret povreda radne obveze, te da mu očitovanje tužitelja ne može dostaviti, jer da isti nije dostavio traženo očitovanje,

- da se do donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a niti nakon toga, radničko vijeće nije očitovalo.

 

9. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud svoju ocjenu o tome da je tuženik proveo valjani postupak savjetovanja sa radničkim vijećem u bitnome obrazlaže ocjenom da tuženik nije postupio protivno svojoj obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem već stoga što se je radničko vijeće imalo očitovati u roku od 5 dana, a dodatne podatke su zatražili nakon proteka navedenog roka.

 

10. U žalbi tužitelj navodi da rok od 5 dana za očitovanje radničkog vijeća na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, iz članka 149. stavka 5. ZR-a, ne može početi teći prije nego što su radničkom vijeću dostavljeni svi potrebni podaci, a da od dostavljanja traženih podataka (najranije 14. listopada 2011.) pa do donošenja pobijanog rješenja (18. listopada 2011.) navedeni rok nije protekao. Pored toga ponavlja svoju činjeničnu tvrdnju  da radničko vijeće niti zahtjev za očitovanje od   7. listopada 2011 (petak), kao niti naknadno očitovanje  tuženika  od 14. listopada 2011. (petak), nije primio istoga dana, već najranije slijedećeg radnog dana tj. u ponedjeljak, što je od utjecaja na ocjenu da li je radničko vijeće  dodatno očitovanje zatražilo unutar roka od 5 dana, te koliko je prošlo od dostavljanja naknadnog očitovanja do donošenja pobijanog rješenja. Smatra de se u petodnevni zakonski rok ne uračunavaju neradni dani.

 

11. Kao što to navodi i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, tuženik je prije donošenja odluke o otkazu bio u obvezi savjetovati se sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, kako je to propisano odredbom članka 149. stavka 3. točke 2. ZR-a, s tim da je postupak savjetovanja propisan odredbama stavaka 1., 2., 4., 5. i 6. navedenog članka, koje glase:

"(1) Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.

(4) Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

(5) Ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu.

(6) Ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.“

 

12. Tumačeći navedene odredbe u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i sa utvrđenim odlučnim činjenicama u odnosu na postupak tuženikovog savjetovanja sa radničkim vijećem, i ovaj drugostupanjski sud cijeni da je tuženik valjano proveo navedeni postupak, i to iz slijedećih razloga.

 

13. Budući da je mogućnost izvanrednog otkazivanja ugovora o radu ograničena relativno kratkim otkaznim rokom od 15 dana, računajući od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, (članak 108. stavka 2. ZR-a), neosnovana je žalbena tvrdnja da radničkom vijeću koje od poslodavca zatraži  naknadne informacije ili dokaze, poslodavac ima ostaviti naknadni rok od 5 dana za očitovanje, iz članka 149. stavka 5. ZR-a. Ovaj drugostupanjski sud cijeni da primjerenost takvog naknadnog roka treba cijeniti u svakom konkretnom slučaju. Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz sadržaja priloženog očitovanja tuženika od 14. listopada 2011., proizlazi da je navedeno očitovanje radničkom vijeću uručeno istog dana. Ovo naime proizlazi iz potvrde o primitku na navedenoj ispravi. Budući da je tuženik sa izvješćem rukovoditelja interne kontrole bio upoznat 6. listopada 2011., rok za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju je isticao 21. listopada 2011.  Stoga ovaj drugostupanjski sud cijeni da je tuženik, imajući u vidu imperativ hitnosti postupanja, i sve ostale odlučne okolnosti, radničkom vijeću ostavio primjereni rok za očitovanje, kada je ugovor otkazao 18. listopada 2011.

 

14. Iz činjenice da je na  očitovanje radničkog vijeća od 14. listopada 2011. tuženik odgovorio  istog dana, te da je stoga navedeno očitovanje primio istog dana kada ga je radničko vijeće sačinilo, kao i utvrđene činjenice da je navedeno očitovanje tuženika radničkom vijeću uručeno istog dana, za zaključiti je da su upravo zbog imperativa hitnosti tuženik i radničko vijeće sačinjene dopise međusobno dostavljali istog dana kada su sačinjeni. Da je, dakle, tuženik to učinio i sa dopisom od 7. listopada 2011., te da je prvostupanjski sud u pravu kada nalazi da je radničko vijeće dodatne informacije zatražilo po proteku roka od 5 dana. Međutim, i neovisno od toga da li je dopis tuženika od 7. listopada 2011. radničko vijeće primilo istoga dana (petak), ili tek slijedećeg radnog dana, tj. u ponedjeljak 10. listopada 2011., ocjena je ovog drugostupanjskog suda da primjerenost postupanja tuženika treba cijenit imajući u vidu kako sadržaj tako i vrijeme očitovanja radničkog vijeća. Naime, zatraživši naknadno očitovanje tek krajem radnog tjedna, početkom kojega  je najkasnije primilo dopis tuženika od 7. listopada 2011., radničko vijeće je pridonijelo skraćivanju roka unutar kojega se je imalo očitovati po primitku zatraženog. Pored toga, pri ocjeni pravilnosti postupanja tuženika u postupku savjetovanja sa radničkim vijećem, treba imati u vidu ne samo to da je radničko vijeće već iz izvješća rukovoditelja sektora interne kontrole, priloženog uz dopis tuženika od 7. listopada 2011., dobilo  potpunu informaciju o činjenicama na kojima će tuženik zasnivati namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu, već i to da nakon toga radničko vijeće vrlo općenito navelo zbog čega se nije u mogućnosti odmah očitovati o opravdanosti navedenog otkaza.

 

15. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je neosnovana žalbena tvrdnja o tome da presuda proturječi ispravama u spisu, nespornim činjenicama i iskazu svjedoka T. J., te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.). Pri tome u odnosu na sadržaj iskaza svjedoka T. J. treba reći da je ona u svom iskazu vrlo malo iznosila u odnosu na postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, te da sve prethodno izneseno upućuje na to da prvostupanjski sud nije imao razloga pokloniti vjeru onom dijelu njezinog iskaza u kojem ona navodi da je potrebna dokumentacija radničkom vijeću dostavljena nakon što je tužitelj već dobio otkaz.

 

16. Iz svega navedenog za zaključiti je da je tuženik u dobroj vjeri pristupio postupku savjetovanja sa radničkim vijećem, te da je pri tome postupio u skladu sa citiranim odredbama članka 149. ZR-a.

 

17. U odnosu na ostale razloge pobijane prvostupanjske presude, na okolnost ostvarenja materijalnopravnih pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu, tužitelj niti ne iznosi konkretnih žalbenih navoda, s tim da ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi u navedenom dijelu pobijana presuda imala nedostataka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

18. Iz navedenih razloga žalba je odbijena kao neosnovana te je potvrđena pobijana presuda.

 

 

Bjelovar, 23. veljače 2023.

 

 

                                                                                         Predsjednica vijeća

 

                                                                                               Smiljka Premužić v. r.