1

Poslovni broj 40: P-505/2020-42

           

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Rijeka, Žrtava fašizma 7

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud  u Rijeci, po sucu Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1- V. P. K. iz R., OIB: … i 2- V. K. iz R., OIB: … , oboje zastupani po A. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika A. S.1 iz R., OIB: … , zastupan po A. S.2, odvjetniku iz R., radi prestanka uznemiravanja, dana 03. veljače 2023. nakon održane i zaključene glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, te javne objave 23. veljače 2023.g.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

              "I. Nalaže se tuženiku da prestane bespravno uznemiravati tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, ZK uložak … , oznake kuća br. … , pomoćna zgrada i dvorište, sagrađenoj na k.č.br. … , k.o. Z., na način da mu se zabrani ometanje građevinskih radova, neosnovano pozivanje inspekcije i policije, vikanje, prijetnje, kao i svako slično smetanje, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, a obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope, na stanje kredita odobrenih za razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

II.               Nalaže se tužiteljima da nadoknade tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.865,62 eura, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelji u tužbi, podnijetoj ovom sudu, preporučenom pošiljkom, dana 16.04.2020.g. navode da su vlasnici nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi ovog suda u zk.ul. … , oznake kuća br. … , pomoćna zgrada i dvorište, sagrađenoj na kč.br. … k.o. Z., dok da je tuženik vlasnik susjedne nekretnine upisane u zk.ul. … , oznake kuća, dvorište, oranica, sagrađene na kč.br. … i … k.o. Z. Navode da su sukladno Zakonu o gradnji ishodili građevinsku dozvolu za gradnju samostojeće višeobiteljske građevine s vanjskim bazenom, stambene namjene, te da je tuženik na navedenu dozvolu uložio paušalnu žalbu u cilju kako bi spriječio pravomoćnost iste. Navode da trenutno grade zid s južne strane svoje nekretnine, a za čiju izgradnju da im je tuženik kao međašni susjed dao pisanu suglasnost, međutim unatoč tome da ih uznemirava u pravu vlasništva na način da konstantno poziva inspekciju, a koja da izlaskom na teren svaki put utvrdi da postupaju unutar svojih zakonskih prava. Navode da su svaki puta primorani zastajati s radovima za vrijeme trajanja inspekcijskog nadzora, kao i trpjeti neugodnosti u vidu prilagodbe novih dinamičkih planova izgradnje s izvođačima. Također tuženik da ih uznemirava i svojim postupanjem prijeteći riječima "da se tu neće graditi dok je on živ" vičući i galameći na izvođače radova, a u cilju ometanja zakonito izvođenje radova. Pored toga tuženik da ometa i prilaz njihovoj nekretnini preko javne ceste te da je u nekoliko navrata zvao i policiju te vršio pritisak na njih nesuvislim prijavama. Navode da ih tuženik bespravno uznemirava u korištenju prava vlasništva jer da je svaki boravak na nekretnini gotovo nemoguć, pa da temeljem čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( dalje ZV-a ) predlažu donošenje presude kojom bi se naložilo tuženiku da ih prestane bespravno uznemiravati uz naknadu parničnog troška, odnosno sa sadržajem kao u točci I) izreke ove presude.

 

2.              Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao da je točno da su tužitelji ishodili nepravomoćnu građevinsku dozvolu, a na koju da je izjavio žalbu, međutim da to nije učinio iz hira ili obijesti već da su žalbeni navodi slijedili sve one prigovore koje je kao zainteresirana strana iznosio tijekom upravnog postupka, a koji od strane upravnog organa nisu prihvaćeni. Navodi da njegova žalba nije paušalna, već da je u upravnom postupku iskoristio svoje legitimno, zakonsko i ustavno pravo na podnošenje žalbe. Navodi da tužitelji nisu smjeli izvoditi radove na gradilištu bez pravomoćne građevinske dozvole, te da su problemi između njih nastali isključivo zbog nezakonitih postupaka tužitelja. Navodi da nisu istiniti navodi tužitelja da bi galamio i ometao prilaz njihovoj nekretnini, te da su ti navodi paušalni i ničim dokazivi. Istakao je da je u cilju dobrosusjedskih odnosa s tužiteljima potpisao geodetski elaborat koji definira među između kč.br. … , … i … , te da nije imao loše namjere spram tužitelja, međutim da se usprotivio gradnji prije ishodovanja pravomoćne građevinske dozvole i izgradnje potpornog zida na nezakoniti način, a tobožnju suglasnost za izgradnju potpornog zida koju su priložili tužitelji da nije vjerodostojna. Istakao je da su upravo tužitelji oni koji uznemiravaju susjede i ponašaju se samovoljno, a na što ukazuje i predmetna tužba kao primjer objesnog parničenja. Istakao je da nije vikao, niti prijetio, niti ometao nelegalne građevinske radove, a podnošenje pritužbe i žalbe da nisu pretpostavke koje bi opravdavale podnošenje predmetne tužbe, niti da predstavljaju uznemiravanje nečijih vlasničkih prava. Stoga je predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadnu parničnog troška.

 

3.              Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to u Izvatke iz zemljišnih knjiga ( list 5-7 spisa ), u dopis I. PP R. o intervencijama od 16.3.2020.g. ( list 8 spisa ), u građevinsku dozvolu ( list 9-14 spisa ), u fotografije ( list 33-34, 79-80, 82, 97-98 i 171-173 spisa ), u Skicu premjeravanja ( list 35-36 spisa ), u podneske i žalbe tuženika odjelu uprave, Ministarstvu i inspektoratu ( list 37-58 spisa ), u dopis I. PP R. o intervencijama od 05.11.2020.g. ( list 81 spisa ), u presudu Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem UsI-888/20 ( list 83-87 spisa ), u žalbu protiv presude Upravnog suda ( list 105-113 spisa ), saslušao 1 i 2- tužitelja te tuženika kao stranke i svjedoke Đ. K., K. S., K. L. i P. L.

 

4.              Tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom bespravnog uznemiravanja u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na kč.br. … , zk.ul. … k.o. Z. i to ometanjem građevinskih radova, neosnovanim pozivanjem inspekcije i policije, vikanjem i prijetnjama, uz zabranu daljnjeg uznemiravanja (actio negatoria).

 

6.              Među strankama u postupku nije sporno:

 

- da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao kč.br. … , upisana u zk.ul. … k.o. Z. ( list 5-6 spisa )

- da je tuženik samovlasnik nekretnina označenih kao kč.br. … i … , zk.ul. … k.o. Z. ( list 7 spisa )

- da su navedene nekretnine stranaka susjedne, odnosno da međe

- da su tužitelji kao investitori ishodili Građevinsku dozvolu od 06.02.2020.g. za građenje samostojeće višeobiteljske građevine sa vanjskim bazenom stambene namjene na nekretnini upisanoj u zk.ul. … k.o. Z.( list 10-14 spisa )

- da je tuženik kao zainteresirana strana tj. vlasnik susjednog zemljišta podnio pisani prigovor i žalbu protiv navedene Građevinske dozvole ( list 37-42 spisa)

- da je tuženik podnio i prijavu nezakonite izgradnje inspekciji ( list 44-46 i 47-48 spisa),

- da je tuženik podnio i predstavku na rad inspekcije inspektoratu ( list 52 spisa )

- da je tužitelj pred Upravnim sudom u Rijeci pokrenuo upravni spor radi poništenja Rješenja Ministarstva od 28.05.2020.g. kojim je odbijena njegova žalba protiv Građevinske dozvole izdane tužiteljima kao investitorima kao neosnovana, a koji postupak je okončan donošenjem prvostupanjske Presude pod posl. br. UsI-888/20 od 19.11.2020.g. kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev ( list 83-87 spisa ).

 

7.              Sporno je među strankama da li je tuženik ometanjem građevinskih radova, pozivanjem inspekcije i policije, te vikanjem i prijetnjama uznemiravao tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini.

 

8.              Tako iz iskaza 1-tužiteljice V. P. K. u bitnom proizlazi ( list 116 -118 spisa ) da su ona i suprug ( 2-tužitelj ) vlasnici zemljišta koje graniči sa nekretninom u vlasništvu tuženika, sa kojim da su bili u dobrosusjedskim odnosima sve do podnošenja papira za gradnju kuće. Kada je tuženik čuo da namjeravaju graditi kuću, da im je uvjetovao da kupe jedan dio njegovog zemljišta na kojem godinama nije uspio riješiti  vlasničko stanje i nakon što su mu rekli da ih to zemljište ne interesira i da nemaju novaca, da ih je počeo ucjenjivati i maltretirati. Tako da su tuženiku pokazali projekt kuće koju namjeravaju graditi, na što da im je rekao da se tu ništa neće graditi dok je on živ. Tuženik da je bio pozvan i u Grad R. po prigovoru radi predočenja projekta kojeg da nije htio niti pogledati. Izjavila je da ima 2 djece u dobi od 9 i 11 godina koji zbog problema sa tuženikom ne žele dolaziti na predmetno zemljište. Tuženik da je od samog početka smisleno i perfidno pokušavao osporiti građevinsku dozvolu i općenito gradnju. Te njegove radnje da se sastoje u podnošenju prigovora, žalbi, u pozivanju inspekcije ( 10-tak puta ) i u 3 navrata policije koji da su izašli na lice mjesta 1-2 puta. Tuženik da se izderavao na majstore i govorio im da se tu neće graditi, tjerao ih sa gradilišta, a što da je sve otežavalo gradnju. Tuženik da je fotografirao njih i majstore, da zuri u njih, a ona i suprug da žele nesmetano uživati u svom privatnom vlasništvu. Izjavila je da ih tuženik nikada nije psovao, ali da se stalno izderava na njih i verbalno ih zlostavlja. Tako da im govori „ovo vam neće proći“, „da rade sve pogrešno“, „da je kuća predimenzionirana za površinu čestice“, da tjera majstore sa gradilišta, a jednom da je na prolazu pisalo „zabranjen pristup“, da je sve bilo pobacano i srušena ograda, pa da su zvali policiju. Izjavila je da nije vidjela da tuženik postavlja tu ogradu i natpis, ali da je jedino on to mogao učiniti. Izjavila je da je u početku tuženik dozvolio da se potporni zid gradi na način da pumpa za beton koristi njegovu nekretninu, te da je potpisao  suglasnost za uređenje međa, ali kasnije da ih je počeo ucjenjivati sa otkupom svog zemljišta. Nitko od drugih susjeda da se ne buni na njihovu gradnju. Tuženik da je tijekom 2021.g. svojim automobilom blokirao prolaz miješalici betona, ali da je ipak maknuo vozilo jer je sam shvatio da će u protivnom snositi štetu ukoliko se beton u miješalici stvrdne. Tuženik da joj je jedne prilike rekao „sve ima svoju cijenu i sve se u životu plaća“, a što da je ona shvatila kao ucjenu i prijetnju. Izjavila je da su uglavnom fotografirale tuženikova supruga i kćer. Nikada da im nitko od nadležnih službi nije zabranio gradnju, niti je policija protiv njih pokretala bilo kakve postupke.  Izjavila je i da im je tuženik jednom dozvolio da dođe teretno vozilo na njegovu nekretninu, a za potrebe gradnje. Izjavila je da je gradnja kuće pri kraju, te da su izveli gradnju kuće na vlastitu odgovornost, prije ishodovanja pravomoćnosti građevinske dozvole.

 

9.              Iz iskaza tuženika u bitnom proizlazi ( list 118 -120 spisa ) da je sa tužiteljima imao normalan susjedski odnos, da su međusobno kontaktirali, te da im je izlazio u susret. Međutim kad su tužitelji počeli graditi statički južni zid da je vidio da stavljaju betonski podzemni blok, što da mu je bilo čudno, pa da je pitao 2- tužitelja što namjeravaju tu graditi, ali od njega da nije dobio odgovor. Izjavio je da je bio zainteresiran što će se graditi jer im nekretnine graniče. Izjavio je da nikoga nije ometao, već da je njegovo zakonsko pravo izvršiti uvid u projekt i građevinsku dozvolu i u tom pravcu da je poduzimao radnje. Izjavio je da mu tužitelji nikada nisu pokazali građevinsku dozvolu, već samo nacrte. Stoga da je angažirao odvjetnika da provjeri da li tužitelji imaju građevinsku dozvolu i da u njegovo ime poduzme sve pravne radnje. Izjavio je da nikog nije maltretirao jer da je bio u bolnici od 25. do 31. 12. 2019.g. i od 08.01. do 25.02.2020.g., a nakon izlaska iz bolnice da je bio još 4 mjeseca praktički nepokretan. Nikoga da nije uznemiravao, na nikoga da nije vikao, nikada da nije tjerao majstore i nikada da tužiteljima nije rekao da tu neće graditi dok je živ. Izjavio je da nikakav pritisak na tužitelje nije vršio, već da je fotografirao gradilište jer tužitelji nisu imali građevinsku dozvolu, te 3 puta zvao inspekciju prije nego je angažirao odvjetnika, ali se ista oglušila. Izjavio je da nije točno da bi postavljao ogradu na prilazni put tužiteljima, već da je ogradu postavio na svoju nekretninu. Izjavio je da su tužitelji gradnju završili i cijelo vrijeme da su izvodili radove. Izjavio je da je njegova kćer jednom zvala policiju kada su radnici prelazili po njihovom zemljištu, a što da im je smetalo. 

 

10.              Iz iskaza 2-tužitelja V. K. u bitnom proizlazi ( list 150-152 spisa ) da je sa suprugom kupio teren na kojem se nalazila stara kuća koju je trebalo srušiti, da su ishodovali potrebne dozvole za rušenje i gradnju nove kuće i prilikom prvog kontakta sa tuženikom da su mu rekli da ih ne interesira obližnja stara kuća na susjednoj parceli, čiji je tuženik suvlasnik. Nakon što su srušili staru kuću, da su počeli raditi ogradne zidove uslijed čega da je tuženik počeo zvati inspekciju koja da je 3 puta bila na terenu i svaki puta da su morali predočiti dokumentaciju za gradnju. Gradnja da im niti jednom nije zaustavljena. Prilikom gradnje nove kuće da su imali problema sa tuženikom koji da bi na izvođače vikao sa svog dvorišta  "da se tu ništa neće graditi", pa da im je nekoliko izvođača odustalo od posla zbog takvog ponašanja. Zbog toga da su bili u problemu sa pronalaskom izvođača, a kada su ga pronašli i kada je gradnja počela, da je tuženik istu ometao na način da je jednom fizički stao na put kojim je do njihovog gradilišta trebala doći miješalica s betonom i kada su mu rekli da će nastati šteta jer će se betonom stvrdnuti, onda je istu propustio. Još jednom da je pokušao spriječiti dolazak miješalice betona na način da je parkirao auto na prilazni put, ali ga je maknuo. Na istom putu da je jednom postavio i barikade po podu uz natpis "zabranjen pristup", a povodom čega da je zvao policiju. Pored toga tuženik da je 2-3 puta zvao policiju koja je dolazila na teren, sačinila službenu bilješku i rekla im da nema osnove za postupanje. Izjavio je da su sa svim susjedima dobri, osim sa tuženikom. Izjavio je nisu u potpunosti izvršili gradnju u skladu s projektom, ali da su osposobili kuću za život. Tijekom cijele gradnje tuženik da je sa svog dvorišta fotografirao i snimao, a sada da konstanto prati što se dešava u njihovom dvorištu na način da gleda tj. "pilji" u njih i turiste što da doživljavaju kao mobing. Nedavno da su mu 3 posađena čempresa „izgorila“, pa da zaključuje da je netko na njih nešto polio, a to da je mogao učiniti jedino tuženik jer je samo sa njegovog dvorišta moguće pristupiti tim čempresima. Tuženik da viče i na turiste koji pitaju da li su na dobroj adresi, pa da je to sve neugodno. Kada mu dođu potencijalni izvođači za unutrašnje uređenje kuće tuženik da im dobacuje: "oni vam neće platiti", "pazite se" i neki od izvođača da potom odustanu od posla zbog njegovog ponašanja. Uznemiravanje od strane tuženika da nije prestalo nakon podnošenja predmetne tužbe, već da je sada drugačije njegovo postupanje jer više ne zove inspekciju, niti policiju jer je kuća već izgrađena, već ih uznemirava na način da viče, uništava okoliš i slično. Izjavio je da je točno da im je tuženik dozvolio gradnju potpornog ogradnog zida koji međi s njegovim terenom i za to da je dozvolio da miješalica s betonom dođe preko njegovog pristupnog puta, ali prilikom gradnje kuće da je radio probleme. Tuženik da im je rekao da će ih to puno koštati, a nakon što su mu rekli da nisu zainteresirani kupiti drugu nekretninu, a što da doživljava kao ucjenu. Izjavio je i da nije osobno vidio da bi tuženik postavio blokade na prilazni put, ali da pretpostavlja i logično zaključuje da je to on učinio jer se radi o slijepoj ulici.

 

11.              Iz iskaza svjedoka Đ. K. u bitnom proizlazi ( list 152-153 spisa )  da je obavljao građevinske radove dok su tužitelji gradili kuću, da je dolazio na teren sigurno 60-tak puta, od kojih da mu je tuženik sigurno 30-tak puta iz svog vrta dobacivao „da neka se pazi“, „da će ga tužitelji prevariti“, „da mu tužitelji neće platiti radove“, „da se na gradilištu stalno mijenjaju izvođači“, a on da bi ga samo pozdravio i nastavio raditi svoj posao. U početku da je to utjecalo na njega na način da je usporilo izvođenje radova jer da je čekao 2- tužitelja kako bi popričali o plaćanju i angažiranja radnika. Izjavio je da je angažirao radnike koji da su napustili gradilište i rekli mu da je lud što radi, a ne zna da li će mu se rad platiti kako govori tuženik. Izjavio je da su se radovi odužili jer da nije imao s kime raditi jer su otišla 2 radnika zbog tuženika, a kasnije da je imao problema naći nove radnike zbog stanja na tržištu. Pored njega da su na gradilištu bili i drugi radnici iz A. kojima da se tuženik također obraćao, ali ga nisu razumjeli. Međutim tuženikova priča da se odmah pročula po gradilištu i svi radnici da su počeli sumnjati. Izjavio je da je on nastavio raditi jer da je 2- tužitelju došao prijateljski pomoći, a drugi majstori da su se mijenjali jer se među građevinskim radnicima pročula priča o neplaćanju koju je govorio tuženik. Zbog navedenog da su se radovi odužili za 5-6 dana. Kasnije da je dolazila policija na gradilište, kao i inspekcija, pa da su tužitelji imali problema s pronalaskom drugih izvođača jer nitko ne želi raditi na gradilištu koje posjećuje policija i inspekcija.

 

12.              Iz iskaza svjedokinje K. S., kćerke tuženika u bitnom proizlazi ( list 166-167 spisa )  da živi sa tuženikom u istoj kući, te da joj je poznato da je njen otac početkom prosinca 2019.g. zatražio pismeno intervenciju inspekcije, a nakon toga da ih je zvao i telefonom, te potom angažirao odvjetnika iz razloga što je vidio da tužitelji na svojoj čestici grade visoki zid na međi, a nije dobio odgovor oko gradnje toga zida. Izjavila je da njen otac nikada nije zvao policiju u svezi predmetne gradnje, niti je prijetio tužiteljima i izvođačima radova, niti ometao prilaz tužiteljevoj nekretnini. Štoviše u početku da je  otac bio u vrlo korektnim odnosima sa tužiteljima, pa da im je čak u 2 navrata dozvolio da se u njegovom dvorištu okrene kamion koji je iskrcao beton tužiteljima. Također da se sjeća da je otac 17.11.2019.g. donio radnicima tužitelja koji su radili po mraku lampu. Problemi da su počeli zbog toga što mu nije bilo jasno, niti je dobio odgovarajuće odgovore od tužitelja u vezi gradnje velikog zida na međi. Izjavila je da je njen otac bio u bolnici od 25. do 31.12.2019. te potom od 08.01. do 25.02.2020.g. zbog pretrpljenog moždanog udara, nakon čega se oporavljao do ljeta 2020. i u tom periodu zasigurno nikoga nije ometao, niti prijetio, niti vikao.

 

13.              Iz iskaza svjedokinje K. L. u bitnom proizlazi ( list 167-168 spisa ) da je prva susjeda tužitelja i sa njima da nije u dobrim odnosima zbog njihovog ponašanja tijekom gradnje kuće. Prilikom gradnje kuće tužitelji da su joj nanijeli štetu na ogradnom zidu kojeg su oštetili prilikom nanošenja građevinskog materijala kojeg su iskopali, a štetu da joj nikada nisu nadoknadili. Tužiteljev teren da uopće nije bio obilježen kao teren na kojem se gradi, a majstori da su bez pitanja ulazili u njeno dvorište, te iz njenog dvorišta postavljali oplatu za gradnju zida tužitelja, a zbog čega da je zvala policiju. Izjavila je da u dvorištu ima velikog psa i stalno da se bojala da pas ne napadne radnike koji su bez pitanja i najave ulazili u njeno dvorište. Tužitelji da su ih ignorirali i općenito da su se ponašali jako bahato. Izjavila je da nikada nije čula da bi tuženik tužiteljima i njihovim majstorima vikao, prijetio, priječio prolaz, niti bilo što slično. Izjavila je da zna da je tuženik zvao inspekciju, a i ona da se raspitivala u tom pravcu. U jednom razgovoru da joj je osobno 1- tužiteljica rekla "da se sve može kada poznaš prave ljude " i tako da su se tužitelji ponašali tijekom cijele gradnje. Izjavila je da su tužitelji kuću sagradili i da niti u jednom momentu nije primijetila da bi gradnja bila zaustavljena zbog ponašanja tuženika.

 

14.              Iz iskaza svjedoka P. L. u bitnom proizlazi ( list 169 spisa ) da je susjed stranaka, te da mu je poznato da je tuženik zvao inspekciju, a problemi sa tužiteljima da su nastali prilikom izvođenja građevinskih radova iz razloga što su tužitelji vršili iskope i bacali materijal kraj njihovog ogradnog zida, pa je materijal padao u njihovo dvorište, a takva situacija da je bila i sa tuženikom. Problem da je bio i u tome što im tužiteljev projekt nije bio dostupan, pa da kao susjedi nisu znali što će se točno graditi. Komunikacija sa tužiteljima da je bila nemoguća jer da se tužitelji nisu htjeli javljati na telefon. Njihovo gradilište da nije bio označeno kao gradilište, a jednom da su zvali policiju jer se građevinski iskop naslanjao na njihov ogradni zid i padao u dvorište. Izjavio je da nije vidio da bi tuženik priječio prilaz  majstorima, da nikada nije čuo verbalnu svađu između tužitelja i njihovih radnika i tuženika. Tuženik da je stariji čovjek i uglavnom da se bavi vrtom i nikada da nije čuo da bi se obraćao radnicima. Izjavio je i da nije primijetio da bi zbog bilo kakvog ponašanja tuženika bili zaustavljeni radovi na nekretnini tužitelja, već da su radovi išli svojim tijekom. U vrijeme gradnje tužiteljeve kuće da je bio kući jer je bio na čekanju posla, pa da je sve iskazano osobno vidio.

 

15.              Odredbom čl. 167. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, s time da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegove ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to i dokaže.

 

16.              Tužitelji su nedvojbeno vlasnici nekretnine označene kao kč.br. … , zk.ul. … k.o. Z. čime je ispunjena jedna od naprijed navedenih pretpostavki za zaštitu od uznemiravanja tj. vlasništvo nad nekretninom.

 

17.              Nadalje tužitelji tvrde da ih tuženik uznemirava u pravu vlasništva ometanjem građevinskih radova, pozivanjem inspekcije i policije, te vikanjem i prijetnjama.

 

18.              Provedenim dokaznim postupkom sud je nedvojbeno utvrdio da je  tuženik tijekom gradnje kuće od strane tužitelja poduzimao pravne radnje u cilju osporavanja građevinske dozvole za gradnju, a koja činjenica proizlazi iz naprijed citirane dokumentacije i iskaza stranaka i svjedoka K. S., te K. i P. L.  

 

19.              Međutim navedeno po stavu ovog suda ne predstavlja uznemiravanje tužitelja u izvršavanju ovlasti na nekretnini, niti ograničenje u njihovim vlasničkim ovlastima jer je navedenim tuženik legitimno iskoristio svoje zakonsko i ustavno pravo kao zainteresirana strana ( vlasnik susjednog zemljišta ), te u poduzimanju tih radnji nema protupravnosti.

 

20.              Nadalje provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno niti da bi tuženik uznemiravao tužitelje u pravu vlasništvu pozivanjem policije. Naime iz dopisa I. PP R. ( list 16 spisa ) proizlazi da je policija intervenirala u 2 navrata i to 29.02.2020.g. po pozivu K. L. iz razloga što da ista ima problema sa radnicima koji izvode građevinske radove na način da joj ulaze u dvorište nepoznate osobe i postavljaju cijevi, te 09.03.2020.g. po pozivu K. S. C. iz razloga što da u njeno dvorište ulaze nepoznate osobe zbog čega da je u strahu.

 

21.              Iz navedenog proizlazi da policiju nije pozivao tuženik, već njegova kćerka K. S. i svjedokinja K. L., a koje nisu stranke ovog postupka. Štoviše svjedokinja L. dostavila je prilikom svjedočenja i fotografiju radnika tužitelja u njenom dvorištu ( list 172 spisa ), čime su i potkrijepljeni njeni navodi dati policiji prilikom intervencije od 29.02.2020.g. iz čega proizlazi da se nije radilo o neosnovanom pozivanju policije, već da su tužiteljevi radnici zaista neovlaštenim ulaskom u ograđeno dvorište uznemiravali svjedokinju L. 

 

22.              Provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno niti da je tuženik uznemiravao tužitelje vikanjem i prijetnjama. Naime niti jedan saslušani svjedok nije potvrdio iskaze tužitelja o vikanjima i prijetnjama. Svjedok Đ. K. izjavio je da mu je tuženik u više navrata dobacivao „da neka se pazi“, „da će ga tužitelji prevariti“, „da mu tužitelji neće platiti radove“, „da se na gradilištu stalno mijenjaju izvođači“, a što se nikako ne može podvesti pod vikanje i prijetnje. Na navedeno ukazuje i iskaz svjedoka Krote da bi tuženika nakon citiranog „dobacivanja“ samo pozdravio i nastavio raditi svoj posao, a drugi radnici iz A. da ga nisu razumjeli.

 

23.              Pored toga da bi verbalno uznemiravanje prava vlasništva predstavljalo čin uznemiravanja, tužitelji su bili dužni dokazati da je tuženik poduzeo konkretne zahvate kojima je prisvojio neko pravo u odnosu na nekretninu tužitelja jer samo verbalno protivljenje tuženika izvođenju radova, bez konkretne faktične radnje u sprječavanju građevinskih radova na gradnji kuće, ne predstavlja čin uznemiravanja koji daje pravo na zaštitu temeljem naprijed citirane odredbe čl. 167. ZV-a ( odluka VS RH pod posl. br. Rev-2718/1999 od 19. veljače 2003.g. i Županijskog suda u Varaždinu pod posl. br. Gž-1808/11 od 10.10.2013.g. ).

 

24.              Dakle uznemiravanje treba biti posljedica neke ljudske radnje ili propuštanja, pri čemu se verbalno osporavanje neke vlasnikove ovlasti ili polaganje stanovitog prava na tužiteljevu stvar, ne smatra uznemiravanjem.

 

25.              Na navedeno ukazuje i nesporna činjenica da su tužitelji predmetnu kuću sagradili, odnosno da su izveli planirane radove na izgradnji, unatoč eventualnom verbalnom protivljenju tuženika. Pri tom valja istaknuti da dolazak inspekcije i policije na gradilište svakako za investitore i izvođače radova ne predstavlja ugodan čin, međutim radi se o postupanju nadležnih tijela u obavljanju svoje djelatnosti koje nije protupravno, niti neočekivano. Štoviše tužiteljima niti jednom  gradnja nije zaustavljena kako to iz njihova iskaza proizlazi.

 

26.              Postavljanje ograde na prilazni put, o čemu su iskazivali tužitelji nije predmet tužbenog zahtjeva. Štoviše iz dopisa I. PP R. na listu 99 spisa proizlazi da se radilo o događaju od 26.09.2020.g. odnosno nakon utuženja ( 16.04.2020.g. ), te da je policija pozvana po pozivu 2-tužitelja koji je izjavio da mu nije poznato tko je bacio kante i granje na prilaz . Dakle nije utvrđeno,  niti su tužitelji dokazali da bi ogradu na prilazni put postavio baš tuženik, niti su tužitelji to vidjeli kako to iz njihova stranačkog iskaza proizlazi.

 

27.              Niti ostali navodi tužitelja o fotografiranju, „piljenju“, maltretiranju i mobingiranju ničim nisu dokazani, a niti isti po stavu ovog suda predstavljaju  čin uznemiravanja u smislu naprijed citiranog čl. 167. ZV-a, već u odnosu na te radnje tužitelji mogu pokrenuti druge odgovarajuće postupke.

 

28.              Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti kako je odlučeno u točci I ) izreke ove presude.

 

29.              Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, pa je tuženiku prema troškovniku na listu 178 spisa primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 25.05.2021.g. od po 199,00 eura, zastupanje na ročištu 19.05.2021.g. u iznosu od 99,50 eura ( 50%), zastupanje na ročištu 19.07.2021.g. u iznosu od 199,00 eura, zastupanje na ročištima 20.10.2021.g., 21.01.2022.g. i 27.04.2022.g. od po 49,75 eura ( 25%), zastupanje na ročištu 07.07.2022.g. u iznosu od 199,00 eura, zastupanje na ročištu 10.10.2022.g. u iznosu od 49,75 eura, zastupanje na ročištima 02.12.2022.g. i 03.02.2023.g. od po 199,00 eura, PDV u iznosu od 373,12 eura, odnosno ukupno iznos od 1.865,62 eura kako je odlučeno u točci II) izreke ove presude.

U Rijeci 23. veljače 2023.

                                                                                                                     Sudac:

                                                                                                     Iva Smokvina-Dadasović, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:             

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.