1

Poslovni broj Gž -2180/2021-3

Poslovni broj Gž-2180/2021-3

 

                                  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

            P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B.-M. iz S., OIB ..., zastupane po punomoćniku G. D., odvjetniku u Z. protiv tuženika O.b. d.d. S., OIB ....., zastupanog po punomoćniku R. Ž.  odvjetniku u OD Ž. i partneri d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog  građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-460/2020-18 od 30. travnja 2021., u sjednici vijeća  23. veljače 2023.

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se  žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog  građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-460/2020-18 od 30. travnja 2021.

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki  I izreke tuženiku je naloženo tužiteljici isplatiti iznos od 20.118,55 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude dospjele od  12. prosinca 2005. do  25. rujna 2012. dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.348,00 kn s  zateznom kamatom.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice te istu obveže na naknadu cjelokupnog parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih  žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

6. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama,  razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio  tužbeni zahtjev su jasni, te u skladu sa stanjem u spisu, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7. Nisu ostvareni ni ostali  žalbeni razlozi.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat stečenog (restitucijski zahtjev) na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu kojeg su stranke,  tužiteljica kao  korisnik kredita, i  tuženik kao kreditor sklopile  3. studenoga 2005. s time da tužiteljica  traži isplatu iznosa od 20.118,55 kn s zateznom kamatom.

 

9. U ovom  žalbenom postupku nije sporno da je između stranaka sklopljen navedeni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenljiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, da je tužiteljici isplaćen kredit u iznosu od  30.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti sukladno  Ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporno je pravo tužiteljice na povrat preplaćenog iznosa kao i zastara  tužiteljičine novčane tražbine.

 

10. Cijeneći prethodno navedene činjenice kao i sadržaj spornih ugovornih odredbi i to odredbe čl. 2. kojom je ugovorena  promjenljiva kamatna stopa sukladno odluci banke te odredbu čl. 10.  Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula prvostupanjski sud je zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama o kojima stranke pojedinačno nisu pregovarale. Imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od  4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača prvostupanjski sud pozivajući se na temelju čl. 502. c ZPP-a i čl. 81., 82. i 87. st. 1.  Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje ZZP/03) te čl.  322. st. 1. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21 - dalje ZOO), kao i na odredbu čl. 11 a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12 – dalje ZPK) zaključuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

11. Nadalje na temelju nalaza i mišljenja vještaka  knjigovodstvene struke utvrđuje da je tužiteljica na temelju ništetnih ugovornih odredbi preplatila iznos od  20.118,55 kn pa zauzima stajalište da joj pripada pravo na povrat tog iznosa slijedom  čega prihvaća tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama od  dana plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta do isplate.

 

12. Sud je odbio kao neosnovan  tuženikov  prigovor zastare pozivom na odredbe čl. 241. i čl. 245. st. 1. ZOO-a cijeneći da je podnošenjem  kolektivne tuže  Trgovačkom sudu u Zagrebu,  4. travnja 2012. došlo do prekida zastare a da je od pravomoćnog okončanja tog spora  13. lipnja 2014. zastara započela teći iznova dok da se vrijeme proteklo prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

 

13. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14,  110/15, 14/19) propisano je da  odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također odredba čl. 502 c. ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (28. siječnja 2020.) propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa na način da se  fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno  utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502 c. st. 1. ovoga Zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlašten štiti u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

14. Dakle, navedene odredbe ZZP i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen  zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga pravomoćna odluka suda  donesena povodom  tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

 

15. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih
interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj točke 2. izreke pravomoćne
presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.,
koja glasi „ Utvrđuje se da je tužena O.b. d.d. S. u razdoblju
od 01.11.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava
potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima
ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih
ugovora tužena O.b. d.d. S. kao trgovac nije potrošače u
cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane
odluke utemeljene na potpunoj obavijesti , a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, pa je time O.b. d.d. S. postupila
suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81.,
82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09,
79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno
odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.
godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne
interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima,
koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima
promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene O.b.
d.d. S. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
ugovora tužena O.b. d.d. S. kao trgovac i korisnici kreditnih
usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne
parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene
O.b. d.d. S. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na
jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time
tužena O.b. d.d. S. postupila suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od
10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81.,82. i 90., a od
07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti
potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to
člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o
obveznim odnosima“, ništetna je odredba predmetnog ugovora o promjenjivoj
kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje
prvostupanjski sud.

 

16. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je sud  pogrešno ocijenio stranački iskaz tužiteljice u vezi nepoštenosti ugovornih odredbi iz  ugovora o kreditu pri čemu da je upitna vjerodostojnost stranačkog iskaza tužiteljice treba reći da iz stanja u spisu proizlazi da sud ovaj dokaz nije izveo, već je,  na ročištu od 22. ožujka 2021. na kojem je glavna rasprava zaključena odbio provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku. Međutim  ova okolnost ne ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer prema shvaćanju ovog suda, saslušanje tužiteljice kao stranke u postupku nije bilo neophodno potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

17. Naime, prema shvaćanju ovog suda a imajući u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj  U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. treba reći da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja, te je isti sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502. c ZPP-a u sporovima u individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

 

18. Međutim, prema stanju u spisu tuženik takav dokaz (saslušanje zaposlenika koji je radio na obradi kredita) nije predložio, pa s obzirom na to treba zaključiti da tuženik u smislu odredbe čl. 7. i 219. ZPP-a ničim nije dokazao da je tužiteljici u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama.

 

19. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici, s obzirom na
djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga
što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike
između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate
obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, te po osnovi ništetne
valutne klauzule jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a,
slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je
obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužiteljici, visinu kojeg tuženik žalbom
niti ne dovodi u pitanje, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine
mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a.

 

20. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane presude  žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onog što je posljedica direktnog  učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

 

21. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu dosuđene razlike, pozivajući se da između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa pa da je izračun razlike
pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, nisu osnovani, jer je
izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene pa se
na ugovorni odnos između tužiteljice i tuženika primjenjuje početno ugovorena
kamatna stopa.

 

22.Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom
shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice
utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog
odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u
slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna
drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je
ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u
ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je
utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti
sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s
valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih
parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u
postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve
sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog
ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o
obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95.,
71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

 

22.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 28. siječnja 2020.., tražbina tužiteljice nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji
zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa je pravilan stav prvostupanjskog sud o
neosnovanosti prigovora zastare.

 

23. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, s time da je visina troškova ispravno odmjerena u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

 

24. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

 

                                                        U Rijeci, 23. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić