1

Poslovni broj: Gž Ob-10/2023-2

 

Poslovni broj: Gž Ob-10/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. F. P., OIB: …, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici M. Š., OIB: …, oboje iz T., zastupani po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz V., protiv tuženika Z. P. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. A., odvjetniku iz O., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-218/2021-30 od 20. prosinca 2022., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-218/2021-30 od 20. prosinca 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Valpovu broj P-519/12-8 od 5. travnja 2013. u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje (toč. III izreke) tako što se tuženiku Z. P., OIB: …, iz T., nalaže da umjesto iznosa od 950,00 kuna, za uzdržavanje mlt. tužitelja F. P., OIB: …, iz T., ubuduće počev od 21. lipnja 2021. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaća svaki mjesec po 1.657,59 kuna (tisućušestopedesetsedamkunapedesetdevetlipa) / 220,00 eura (dvjesto-dvadeseteura)1 tako što je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a buduće prilikom svake isplate plaće, najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, teče od dospijeća svakom pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka."

 

2. Protiv presude žale se obje stranke.

 

2.1. Tužitelj se žali zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.

 

2.2. Tuženik se žali protiv dijela prvostupanjske presude kojim mu je naloženo da plaća uzdržavanje za tužitelja preko iznosa od 1.487,86 kn do presuđenog iznosa od 1.657,59 kn, također zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu kojim je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 74,63 eura.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Suprotno žalbenim navodima stranaka, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik otac mlljt. tužitelja te da je tuženikov brak sa M. Š., zakonskom zastupnicom tužitelja, razveden presudom Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-519/2021 od 5. travnja 2013. Nije sporno da je tom presudom tuženiku naloženo da za uzdržavanje tužitelja plaća iznos od 950,00 kn mjesečno što tuženik i čini.

 

6.1. Utvrđujući u smislu članka 307. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20.; dalje: ObZ) ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj star 14 godina, pohađa 7. razred osnovne škole, nema nikakvih posebnih aktivnosti, ali ima zdravstvenih problema zbog čega tri do četiri puta na mjesec odlazi liječniku na kontrolne preglede. Živi sa majkom u zajedničkom kućanstvu sa majčinim drugim suprugom M. Š. sa kojim majka ima dvoje djece. Uzevši u obzir troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i skrbi o zdravlju, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj ima uobičajne potrebe za uzdržavanjem djeteta njegove dobi te su te potrebe utvrđene u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno, prema životnom standardu tuženika sukladno članku 311. stavak 2. ObZ-a.

 

6.2. Utvrđujući ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja koje se odnose na njegove prihode i imovinsko stanje u smislu članka 313. stavak 1. ObZ-a prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik zaposlen i da prima plaću u iznosu od oko 4.500,00 kn mjesečno te da redovito prima naknadu za radne rezultate u iznosu od 400,00 kn mjesečno, a u 2021. godini mu je isplaćena božićnica u iznosu od 2.500,00 kn i poklon za dijete u iznosu od 600,00 kn. Tuženik živi u kućanstvu sa roditeljima i bratom, ima kredit čija otplata iznosi 1.200,00 kn mjesečno, plaća pretplatu za tužiteljev mobitel u iznosu od 200,00 kn mjesečno te zajedno sa bratom roditeljima pomaže plaćati režije za kuću u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno. Nema drugih dužnosti uzdržavanja, a niti mogućnosti stjecanja dodatne zarade.

 

6.3. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" br. 37/22.) koja je bila na snazi u vrijeme presuđenja je u stavku I. propisano da minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a koji se određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za razdoblje od siječnja do prosinca 2021. iznosi 7.129 kuna, prema Priopćenju Državnog zavoda za statistiku broj: 9.1.1/12. od 18. veljače 2022. iznosi za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne plaće ili iznos od 1.568,38 kn.

 

6.4. Na temelju gornjih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik za uzdržavanje tužitelja može plaćati iznos od 1.657,59 kn te je pobijanom presudom izmijenio gore navedenu presudu Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-519/12-8 od 5. travnja 2013. u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje tužitelja na način da je tuženiku naloženo da za uzdržavanje tužitelja plaća iznos od 1.657,59 kn mjesečno, odnosno iznos od 220,00 eura.

 

7. Tužitelj se žali navodeći da iz obrazloženja pobijane presude nije vidljiv niti jedan relevantan podatak koji je prvostupanjski sud trebao utvrditi u smislu odredbe članka 307. ObZ-a.

 

7.1. Člankom 307. stavkom 1. ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje., stavkom 2. propisano je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a stavkom 3. propisano je da će se pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

 

7.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i u skladu s citiranim člankom 307. ObZ-a utvrdio sve činjenice i okolnosti u odnosu na tužitelja, a i na tuženika, o kojima ovisi odluka o visini iznosa kojeg je tuženik dužan plaćati za tužiteljevo uzdržavanje pa taj žalbeni razlog nije osnovan.

 

7.3. Nije osnovan niti žalbeni razlog da su tužiteljeve potrebe veće od mjesečnog iznosa od 2.000,00 kn kako je to utvrdio prvostupanjski sud jer je taj iznos primjeren uzrastu i potrebama tužitelja. Također, nije osnovan ni žalbeni razlog da je tuženik, obzirom na svoju materijalnu situaciju, u mogućnosti za uzdržavanje plaćati viši iznos od dosuđenog. Kada se zbroje svi tuženikovi prihodi, proizlazi da on mjesečno zarađuje oko 5.160,00 kn te će mu, nakon plaćanja uzdržavanja za tužitelja, za podmirivanje njegovih osobnih potreba ostati iznos od oko 3.500,00 kn i stoga ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da tuženik nema mogućnost da tužitelju plaća uzdržavanje u iznosu većem od dosuđenog.

 

7.4. Nije osnovan niti žalbeni razlog da dječji doplatak, kojeg majka prima za tužitelja, ne može biti prihod kojim bi dijete trebalo sudjelovati u vlastitom uzdržavanju jer prvostupanjski sud taj prihod tako nije niti uračunao.

 

7.5. Konačno, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 366. ObZ-a kada je, obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka pa je zbog tih razloga tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je odbijajući dio prvostupanjske presude i odluka o trošku postupka.

 

8. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je sukladno njegovom imovnom stanju, a naročito visini mjesečne plaće koju prima, uzdržavanje koje mora plaćati za tužitelja odmjereno u previsokom iznosu. Navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta utemeljena na postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće u Republici Hrvatskoj koja sada iznosi oko 7.583,00 kn, a njegova plaća je znatno manja od te plaće. Smatra da dijete treba živjeti standardom svojih roditelja pa ako su roditelji siromašniji tada će i dijete biti siromašnije.

 

8.1. Člankom 314. stavak 3. ObZ-a je propisano da iznimno od stavka 2. toga članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju. Tuženik nema drugih dužnosti uzdržavanja osim uzdržavanja tužitelja, a tužitelj nema vlastitih prihoda kojima bi pridonosio svojem uzdržavanju te je stoga tuženik na temelju članka 314. stavak 1. ObZ-a dužan za tužiteljevo uzdržavanje plaćati iznos propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, dakle iznos od 1.568,38 kn mjesečno bez obzira na svoje imovinsko stanje. Prvostupanjski sud je tuženika obvezao da plaća uzdržavanje u iznosu od 1.657,59 kn, što je za 89,21 kn, dakle neznatno više od minimalnog novčanog iznosa. Kako je tuženik zaposlen i ostvaruje zaradu prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice od kojih zavisi odluka o uzdržavanju i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio plaćanje uzdržavanja u iznosu od 1.657,59 kn.

 

8.2. Nisu osnovani niti ostali žalbeni razlozi kojima tuženik pokušava opravdati svoju tvrdnju da je uzdržavanje presuđeno u previsokom iznosu, a nisu osnovani niti žalbeni razlozi koji se odnose na odluku o parničnom trošku koju je prvostupanjski sud, kako je to gore već rečeno, donio pravilnom primjenom članka 366. ObZ-a pa je zbog tih razloga tuženikova žalba na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđen je dosuđujući dio prvostupanjske presude kao i odluka o trošku postupka.

 

Koprivnica, 23. veljače 2023.