1

Poslovni broj: Gž-556/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-556/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja Ž. A. Š. iz O., (OIB:…), zastupanog po punomoćnici N. Đ. T., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. K. iz S. T., (OIB:…), zastupanog po punomoćnici V. B. T., odvjetnici u D. S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj P-320/2020-31 od 23. ožujka 2022., u sjednici vijeća od 23. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj P-320/2020-31 od 23. ožujka 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"Nalaže se tuženiku M. K. iz S. T., isplatiti tužitelju Ž. A. Š. iz O., OIB: … iznos od 22.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno čl 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

 

1.1.              Odlukom o parničnom trošku (u st. II.) tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi taj trošak isplatom iznosa od 8.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

2.              Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj putem svoje punomoćnice iz svih žalbenih razloga, sa obrazloženjem, u bitnome, da iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji su suseljani stranaka i koji cijeli život obrađuju svoje nekretnine, a i gledali su kako se obrađuju nekretnine tužitelja, proizlazi da nekretnine koja su predmet spora nisu obrađivane u skladu s pravilima struke; da svjedoci S. H. i Š. K., koji nisu zainteresirani za ishod ovog spora, su iskazivali kako je tuženik u potpunosti zatrpao kanale koji su služili za odvodnju s istočne i južne strane nekretnine, da kada se pogledaju fotografije oranice, a što potvrđuju saslušani svjedoci prije i poslije sanacije da je vidljivo kako je prije sanacije oranica bila puna vode i blata, a nakon dovoženja zemlje i iskopavanja kanala da je ista ostala suha i pogodna za obradu, da poljoprivredni vještak nije vodio računa da je nekretnina tužitelja bila livada i da je takva predana u posjed tuženiku a isti ju je pretvorio u oranicu i uništio livadu, da ni odluka o troškovima postupka nije pravilna jer da tuženiku za zastupanje na pripremnom ročištu pripada 50% odvjetničke nagrade, sukladno Tbr. 9. toč. 2. Odvjetničke tarife.

             

2.1.              Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači pobijana odluka "na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP).

 

4.              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.              

 

5.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda na koju upire tužitelj (ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a), jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća, kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.

 

7.              Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u ukupnom iznosu od 22.400,00 kuna, a isti se odnosi na štetu koju da je počinio tuženik prilikom obrade nekretnina tužitelja, onih upisanih u zk.ul. 810 k.o. Stubička Slatina. Zahtjev za isplatom iznosa od 8.400,00 kuna odnosi se na "trošak sanacije i izrade kanala i odvodnje" na tim nekretninama, a zahtjev u iznosu od 14.000,00 kuna odnosi se na štetu nastalu zbog nemogućnosti obrade predmetnih nekretnina, u skladu s pravilima "poljoprivredne struke i smanjenim prinosima, s obzirom da zbog vode na nekretninama ništa ne raste".

 

8.              U provedenom dokaznom postupku (vještačenjem po vještaku poljodjelske struke, saslušanjem svjedoka i stranaka te uvidom u isprave), prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučno činjenično stanje (dijelom i nesporno):

             

              -da je tužitelj izvanknjižni vlasnik nekretnina označenih kao k.č.br. 294, k.č.br. 295 i k.č.br. 296, upisanih u posjedovnom listu kao oranica, a u zemljišnoj knjizi kao pašnjak, ledina u S.;

             

-da se je tužitelj s tuženikom dogovorio da će isti obrađivati predmetne nekretnine;

 

-da je tuženik predmetne nekretnina obrađivao u razdoblju od 2015. do 2019.;

             

-da su predmetne nekretnine korištene kao livada u trenutku predaje tuženiku, no da imaju karakteristike oranice te da se u posjedovnom listu vode kao poljoprivredne parcele tj. oranice koje su približno pravilne i u blagom padu od sjevernog dijela prema spornom južnom dijelu;

             

-da je prema uviđaju za licu mjesta (list 54 do 56 spisa) koje je izvršeno za suhog vremena utvrđeno da predmetne nekretnine predstavljaju jednu cjelinu, u naravi pokošenu livadu, da je tužitelj izvršio nasipavanje zemljišta i uredio odvodnju, odnosno uredio poljoprivrednu površinu na način da voda ne stoji, ali i da je u uređenim kanalima i dalje vidljiva voda;

             

-da prema nalazu i mišljenju vještaka za poljodjelstvo proizlazi da uslijed obrađivanja predmetnih nekretnina od strane tuženika, u razdoblju od 2015. do kraja 2019. nije nastala mjerljiva šteta jer da u donjem dijelu zemljišta nakon kišnog vremena zaostaje voda, radi nepropusnog sloja i ceste, koja je uzdignuta iznad razine oranice, a odvodna cijev da je previsoko postavljena, te da odvodnja iz tog razloga nije moguća ispod razine cijevi;

             

-da, nadalje vještak navodi da i kada je kanal prokopan i kada je samo udubljenje uz rub oranice bez obzira na dubinu kanala i nasipavanje zemlje, nema adekvatne odvodnje, što ne predstavlja odgovornost tuženika i same obrade, već nepravilno uređenje odvodnje ispod ceste;

 

-da vještak obrazlaže da tuženik nije postupio kao dobar gospodarstvenik kada je pokušao strojevima pobrati kukuruz u kišnoj jeseni, ili kada je to bilo moguće, jer da je time napravio tragove u zemljištu, radi mokrog terena, međutim da se obradom za suhog vremena zemljište poravna i razrahli i ne ostavlja trajne posljedice, a i da je predmetna nekretnina u svom južnom dijelu bila snižena i prije nego je tuženik počeo istu obrađivati, zbog konfiguracije terena, a da je tužitelj navoženjem zemlje na južni dio povisio tu nekretninu i time poboljšao uvjete obrade koji su u tom dijelu bili loši zbog upravo takve konfiguracije terena, a ne zbog postupanja samog tuženika;

             

-da tužiteljev zahtjev prema tuženiku predstavlja zahtjev za naknadom štete prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima  ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje u tekstu: ZOO), ali da tužitelj nije dokazao da je zbog postupanja tuženika nastala šteta na poljoprivrednim površinama, odnosno da su radove koje je sam tužitelj izvršio na tim površinama poboljšali kvalitetu tih nekretnina, a ne sanirali štetu.

 

9.              Takva je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita te nije dovedena u  sumnju žalbenim navodima tužitelja. Naime tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje iz tužbe da je postupanjem tuženika na predmetnim poljoprivrednim površinama istome nastala "neka" šteta.

 

9.1.              Iz nalaza i mišljenja vještaka za poljodjelstvo koji je sačinjen po pravilima struke te istoga i ovaj sud prihvaća kao pravilnim, proizlazi da je glavni problem činjenica da se radi o teškom tlu koje ima nepropusni sloj u donjem dijelu, zbog čega voda ne može otjecati, odnosno ista se zadržava, a da je cesta uzdignuta iznad razine poljoprivrednog zemljišta, odnosno odvodna cijev je previsoko postavljena, pa odvodnja nije moguća ispod razine cijevi. Isto tako da sama činjenica što je tuženik koristio teške strojeve po mokrom terenu, ne utječe na nivo zemljišta, jer navedeno ne može sniziti nivo zemljišta, jer zemljište koje se zabije s teškim strojem ne zabije se trajno, već prilikom oranja u uvjetima kada je ono suho i primjereno za obradu, ono se ponovno razrahli i vraća na nivo u kojem je bilo prije zbijanja.

 

9.2.              Iz navoda svjedoka D. L. koji je obrađivao susjednu parcelu, također proizlazi da je i on na donjem dijelu nekretnine imao problema prilikom berbe s kombajnom kada je bila kišna godina, te da je dio kukuruza bran ručno.

 

9.3.              Nadalje, da su navedena utvrđenja suda prvog stupnja, te zaključak vještaka iz nalaza i mišljenja i njegove dopune pravilni, vidljivo je i iz fotografija sa stranice 93 spisa, a iz koje proizlazi da je glavni razlog zadržavanja vode na predmetnim nekretninama previsoko postavljena odvodna cijev ispod ceste, jer se je i nakon što je tužitelj prokopao kanale dubine 75 cm, voda i dalje zadržava u tim kanalima   obzirom da ne može otjecati kroz cijev ispod ceste, koja je previsoko postavljena.

 

10.              Slijedom svega navedenog, ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da bi radnjama tuženika na predmetnim poljoprivrednim površinama došlo do štete, tj. da radnje koje je tužitelj izvršio tijekom 2020. nisu izvršene u cilju saniranja štete, već radi poboljšanja kvalitete nekretnine (kopanjem dubljih kanala i navoženjem zemlje na južni dio nekretnine).

 

11.              Konačno i odluka i parničnom trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbe Odvjetničke tarife).

Pri tome valja navesti da je pravilno sud prvog stupnja priznao trošak tuženiku za zastupanje po punomoćnika za pristup ročištu od 27. siječnja 2021., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife.

 

12.              Zbog navedenog, kako je u ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a. S tim u vezi valjalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (po čl. 154. st. 1.  ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Puli - Pola 23. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.