Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-591/2022-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od
suca Vladimira Ferenčevića kao predsjednika vijeća, te sutkinje Smiljke Premužić kao
članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća,
u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz V., OIB:
…, kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u V.,
protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: …,
kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva K. & P., odvjetnici u
Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u
Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-1131/2019-26 od 13. travnja

2022., koja je ispravljena rješenjem broj P-1131/2019-31 od 2. studenog 2022., u
sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u
Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-1131/2019-26 od 13. travnja

2022., koja je ispravljena rješenjem broj P-1131/2019-31 od 2. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji,
poslovni broj P-1131/2019-26 od 13. travnja 2022., koja je ispravljena rješenjem broj
P-1131/2019-31 od 2. studenog 2022 odlučeno je tako da izreka glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez
depozita broj: 5140060250-27000053487/2006. sklopljenog 8. travnja 2006.g između
tužitelja Ž. P. OIB …, iz V., i S. B. d.d. O, V..

2 Poslovni broj: Gž-591/2022-10

II. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 2. i članka 3. t. 2. Ugovora o namjenskom
kreditu bez depozita broj: 5140060250-27000053487/2006. sklopljenog 8. travnja

2006. između tužitelja i S. B. d.d. O., V., u dijelu
u kojem je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju s naslova povrata preplaćenih anuiteta temeljem
ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati 7.231,86 kn
(sedamtisućadvjestotridesetjednakunaiosamdesetšestlipa) sa zakonskim zateznim
kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:

-72,73 kn poče od 1. listopada 2007. do isplate

-74,56 kn počev od 1. studenoga 2007. do isplate -72,29 kn počev od 1. prosinca 2007. do isplate

-74,22 kn počev od 1. siječnja 2008. do isplate -74,66 kn počev od 1. veljače 2008. do isplate

-70,41 kn počev od 1. ožujka 2008. do isplate -75,67 kn počev od 1. travnja 2008. do isplate -70,50 kn počev od 1. svibnja 2008. do isplate

-71,53 kn počev od 1. lipnja 2008. do isplate

-69,57 kn počev od 1. srpnja 2008. do isplate

-60,92 kn počev od 1. kolovoza 2008. do isplate
-69,40 kn počev od 1. rujna 2008. do isplate

-67,55 kn počev od 1. listopada 2008. do isplate
-75,17 kn počev od 1. studenoga 2008. do isplate
-67,86 kn počev od 1. prosinca 2008. do isplate
-125,01 kn počev od 1. siječnja 2009. do isplate
-125,31 kn počev od 1. veljače 2009. do isplate
-112,65 kn počev od 1. ožujka 2009. do isplate
-122,14 kn počev od 1. travnja 2009. do isplate
-112,02 kn počev od 1. svibnja 2009. do isplate
-168,48 kn počev od 1. lipnja 2009. do isplate
-159,10 kn počev od 1. srpnja 2009. do isplate
-164,10 kn počev od 1. kolovoza 2009. do isplate
-158,43 kn počev od 1. rujna 2009. do isplate

-155,90 kn počev od 1. listopada 2009. do isplate
-158,41 kn počev od 1. studenoga 2009. do isplate
-153,78 kn počev od 1. prosinca 2009. do isplate
-158,98 kn počev od 1. siječnja 2010. do isplate
-159,54 kn počev od 1. veljače 2010. do isplate
-141,94 kn počev od 1. ožujka 2010. do isplate
-158,77 kn počev od 1. travnja 2010. do isplate
-150,94 kn počev od 1. svibnja 2010. do isplate
-155,7 5 kn počev od 1. lipnja 2010. do isplate
-158,12 kn počev od 1. srpnja 2010. do isplate
-159,17 kn počev od 1. kolovoza 2010. do isplate
-165,05 kn počev od 1. rujna 2010. do isplate

-153,55 kn počev od 1. listopada 2010. do isplate
-142,69 kn počev od 1. studenoga 2010. do isplate
-155,38 kn počev od 1. prosinca 2010. do isplate
-147,79 kn počev od 1. siječnja 2011. do isplate

3 Poslovni broj: Gž-591/2022-10

-142,04 kn počev od 1. veljače 2011. do isplate -126,85 kn počev od 1. ožujka 2011. do isplate -135,66 kn počev od 1. travnja 2011. do isplate -129,88 kn počev od 1. svibnja 2011. do isplate -140,28 kn počev od 1. lipnja 2011. do isplate

-134,60 kn počev od 1. srpnja 2011. do isplate

-145,55 kn počev od 1. kolovoza 2011. do isplate -139,91 kn počev od 1. rujna 2011. do isplate

-128,22 kn počev od 1. listopada 2011. do isplate -71,75 kn počev od 1. studenoga 2011. do isplate
-67,80 kn počev od 1. prosinca 2011. do isplate

-69,57 kn počev od 1. siječnja 2012. do isplate -68,82 kn počev od 1. veljače 2012. do isplate

-63,12 kn počev od 1. ožujka 2012. do isplate -65,36 kn počev od 1. travnja 2012. do isplate -62,04 kn počev od 1. svibnja 2012. do isplate

-62,94 kn počev od 1. lipnja 2012. do isplate

-59,07 kn počevši od 1. srpnja 2012. do isplate

-59,54 kn počev od 1. kolovoza 2012. do isplate -57,67 kn počev od 1. rujna 2012. do isplate

-53,77 kn počev od 1. listopada 2012. do isplate

-54,74 kn počev od 1. studenoga 2012. do isplate
-51,66 kn počev od 1. prosinca 2012. do isplate

-51,69 kn počev od 1. siječnja 2013. do isplate -49,37 kn počev od 1. veljače 2013. do isplate

-43,70 kn počev od 1. ožujka 2013. do isplate -46,82 kn počev od 1. travnja 2013. do isplate -43,52 kn počev od 1. svibnja 2013. do isplate

-42,63 kn počev od 1. lipnja 2013. do isplate

-39,29 kn počev od 1. srpnja 2013. do isplate

-33,96 kn počev od 1. kolovoza 2013. do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015.
po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju
kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. st. 2. i 8. Zakona o
obveznim odnosima, a sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju s naslova povrata preplaćenih anuiteta kredita
temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati 22.895,53
(dvadesetdvijetisućeosamstodevedesetpetkunaipedesettrilipe) kn sa zateznom
kamatom na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:

-293,64 kn počev od 1. siječnja 2011. do isplate
-238,59 kn počev od 1. veljače 2011. do isplate
-275,20 kn počev od 1. ožujka 2011. do isplate
-232,63 kn počev od 1. travnja 2011. do isplate
-263,03 kn počev od 1. svibnja 2011. do isplate

4 Poslovni broj: Gž-591/2022-10

-347,40 kn počev od 1. lipnja 2011. do isplate
-333,89 kn počev od 1. srpnja 2011. do isplate
-503,73 kn počev od 1. kolovoza 2011. do isplate
-521,13 kn počev od 1. rujna 2011. do isplate

-380,84 kn počev od 1. listopada 2011. do isplate
-397,34 kn počev od 1. studenoga 2011. do isplate
-394,61 kn počev od 1. prosinca 2011. do isplate
-415,34 kn počev od 1. siječnja 2012. do isplate
-441,63 kn počev od 1. veljače 2012. do isplate
-443,60 kn počev od 1. ožujka 2012. do isplate
-427,92 kn počev od 1. travnja 2012. do isplate
-435,15 kn počev od 1. svibnja 2012. do isplate
-450,62 kn počev od 1. lipnja 2012. do isplate
-440,55 kn počev od 1. srpnja 2012. do isplate
-442,28 kn počev od 1. kolovoza 2012. do isplate
-435,23 kn počev od 1. rujna 2012. do isplate

-418,10 kn počev od 1. listopada 2012. do isplate
-442,88 kn počev od 1. studenoga 2012. do isplate
-448,15 kn počev od 1. prosinca 2012. do isplate
-449,93 kn počev od 1. siječnja 2013. do isplate
-420,40 kn počev od 1. veljače 2013. do isplate
-441,35 kn počev od 1. ožujka 2013. do isplate
-450,36 kn počev od 1. travnja 2013. do isplate
-441,37 kn počev od 1. svibnja 2013. do isplate
-406,13 kn počev od 1. lipnja 2013. do isplate
-406,00 kn počev od 1. srpnja 2013. do isplate
-415,87 kn počev od 1. kolovoza 2013. do isplate
-431,39 kn počev od 1. rujna 2013. do isplate

-453,09 kn počev od 1. listopada 2013. do isplate
-444,16 kn počev od 1. studenoga 2013. do isplate
-455,35 kn počev od 1. prosinca 2013. do isplate
-455,51 kn počev od 1. siječnja 2014. do isplate
-495,24 kn počev od 1. veljače 2014. do isplate
-507,02 kn počev od 1. ožujka 2014. do isplate
-494,37 kn počev od 1. travnja 2014. do isplate
-485,49 kn počev od 1. svibnja 2014. do isplate
-474,30 kn počev od 1. lipnja 2014. do isplate
-484,13 kn počev od 1. srpnja 2014. do isplate
-492,97 kn počev od 1. kolovoza 2014. do isplate
-501,47 kn počev od 1. rujna 2014. do isplate

-482,10 kn počev od 1. listopada 2014. do isplate

-509,87 kn počev od 1. studenoga 2014. do isplate -515,42 kn počev od 1. prosinca 2014. do isplate

-512,18 kn počev od 1. siječnja 2015. do isplate -517,18 kn počev od 1. veljače 2015. do isplate

-515,18 kn počev od 1. ožujka 2015. do isplate -514,22 kn počev od 1. travnja 2015. do isplate

-519,65 kn počev od 1. svibnja 2015. do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015.
po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih

5 Poslovni broj: Gž-591/2022-10

poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju
kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. st. 2. i 8. Zakona o
obveznim odnosima, a sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn (devettisućapetstokuna) u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na
način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga da tuženiku u cijelosti
nadoknadi parnične troškove, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet
vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te traži trošak žalbe.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda nije proturječna
niti sama sebi, niti razlozima presude, a niti je u proturječju sa provedenim dokazima i
sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa kako prvostupanjska presuda nema niti
nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati to nije počinjenja bitna
povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – dalje:
ZPP) na koju se u žalbi ukazuje.

5.2. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da mu prvostupanjski sud svojim nezakonitim
postupanjem nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom, jer je tuženik bio uredno
pozivan na rasprave, aktivno je sudjelovao u postupku, te je sud i proveo dokaze koje
je predložio, pa dakle nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točka 6. ZPP-a na koju se u žalbi ukazuje.

5.3. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud ne
nalazi ni postojanje nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. ZPP-a na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj
dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju provedenih
dokaza i njihovom pravilnom ocjenom sukladno članku 8. ZPP-a utvrdio sve sporne i
odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je činjenično stanje
pravilno i potpuno utvrđeno tako da nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe o promjenjivoj
kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke i valutnoj klauzuli ugovora o
namjenskom kreditu, kao i isplata s osnova preplaćenog iznosa, a zbog tih ništetenih
odredbi.

6 Poslovni broj: Gž-591/2022-10

8. Prvostupanjski sud je utvrdio, a što među strankama nije niti sporno, te proizlazi i iz
podataka u spisu da je tužitelj sa prednikom tuženika S. B. d.d. O.,
P. V. zaključio ugovor o namjenskom kreditu bez depozita dana 8.
travnja 2006., a potpis tužitelj na istom ugovoru ovjeren je 10. travnja 2006. kojim
ugovorom je S. B. odobrila tužitelju stambeni kredit za kupovinu zemljišta
u iznosu od 23.000,00 CHF, protuvrijednosti u hrvatskim kunama po srednjem tečaju
Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita sa kamatama od 4,30% godišnje,
koja je promjenljiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, da je rok vraćanja kredita
9 godina, a kredit se otplaćuje mjesečno u jednakim anuitetima, tako da prvi anuitet
dospijeva 1. lipnja 2006., a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju
Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Isto tako nije sporno da je kredit u cijelosti
otplaćen.

9. Iz navoda tužbe, iskaza tužitelja saslušanog kao stranke, te samog ugovora o kreditu
proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu tužitelj zaključio kao fizička osoba, a koji
kredit je i namijenjen za kupovinu zemljišta za gradnju kuće, dakle u svrhu koja nije
namijenjena njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj
djelatnosti, a tuženik drugačije tijekom postupka nije niti tvrdio, niti dokazivao, pa dakle
tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne
novine" broj 96/03), a koji Zakon je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog
ugovora o kreditu.

10. Točno je, kao što se u žalbi navodi, da se presude iz kolektivnog spora ne mogu
direktno primijeniti na ovaj konkretni predmet iz razloga što izrekom presuda iz
kolektivnog spora nisu obuhvaćeni ugovori koje je sklapala S. B. d.d.
O., već H. A. A. B. d.d., a S. B. je dakle u vrijeme
zaključenja ugovora bila samostalni pravni subjekt i pripojila se H. A. A. B.
d.d. tek u ožujku 2009.

No, iako se prvostupanjski sud u obrazloženju poziva i na presude iz kolektivnog spora,
kako to pravilno ukazuje žalitelj, osim toga prvostupanjski sud i sam analizira predmetni
ugovor i konkretne odredbe, pa također na temelju provedenih dokaza zaključuje da
su ništetne odredbe predmetnog ugovora u pogledu valutne klauzule i promjenjive
kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke.

11. Dakle, prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 81. stavak 1. i članka 87.
naprijed citiranog Zakona o zaštiti potrošača sam utvrđuje da su odredbe predmetnog
ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetne, pa
neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu navodima da je odluka
prvostupanjskog suda o ništetnosti nepravilna, jer da je donesena primjenom utvrđenja
iz presuda u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, budući je u prvostupanjskoj
presudi sadržano i valjano utvrđenje i ocjena ništetnosti predmetnog ugovora izvršeno
od strane samog prvostupanjskog suda.

12. Na tuženiku je teret dokaza činjenice da se pojedinačno pregovaralo o predmetnim
ugovornim odredbama i to u predugovornoj fazi na način da tužitelj kao potrošač bude
u stanju na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti ekonomske posljedice koje iz
istoga za njega proizlaze, a kako je to propisano člankom 81. stavak 4. citiranog
Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, iz kojeg
proizlazi da ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed

7 Poslovni broj: Gž-591/2022-10

sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
Jednako je propisano člankom 3. stavkom 3. podstavkom 3. Direktive 93/13 EEZ od 5.
travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, a tuženik to nije
dokazao kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, jer iz iskaza saslušane po
tuženiku predložene svjedokinje, tadašnje zaposlenice S.B., M.S.
to ne proizlazi, a tužitelj saslušan kao stranka upravo tvrdi suprotno, tj. da mu nisu
dane potpune informacije, već da mu je dapače službena osoba S. B.
rekla da je najpovoljniji kredit u švicarskim francima te da će mu anuitet iznositi
mjesečno oko 1.150,00 kn, a povećao mu se i preko 1.900,00 kn, te da je to znao ne
bi takav ugovor sklopio, kao i da mu nitko nije objasnio načine i mehanizme promjene
kamatne stope.

13. Stoga, budući je pravilno utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na
formularu tuženika kao davatelja kredita, a u kojem ugovoru o kreditu nisu navedeni
jasni i određeni parametri promjene kamatne stope, kao i način na koji se ista
izračunava, a niti je tuženik dokazao da je poduzeo sva postupanja u dobroj vjeri da
rizik od promjene tečaja koji je svojstven sklapanju ugovora o kreditu u stranoj valuti
bude za tužitelja manji i ne stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.
U predmetu suda EU broj C-415/11 Aziz, na koju se u žalbi tuženik poziva, je navedeno
da je potrebno ocijeniti je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga razumno pretpostavio
da bi potrošač pristao na odredbu u pojedinačnim pregovorima, te kako je pravilno
utvrđeno i da stranke prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu pojedinačno
pregovarale o predmetnim ugovornim odredbama, pravilno je prvostupanjski sud
utvrdio da su iste ništetne te da tužitelj ima pravo na isplatu svega što je tuženik bez
osnove stekao u utuženom razdoblju, a koju visinu je prvostupanjski sud utvrdio na
temelju nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka i to u pogledu promjenljive
kamatne stope iznos od 7.231,86 kn, a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli
22.895,53 kn, a kojem vještačenju u pogledu matematičkog izračuna stranke nisu
prigovorile, te kojim vještačenjem je uzeto u obzir i ono što je tužitelj manje platio kada
je tečaj bio niži od početnog, odnosno od dana puštanja kredita, kao i kada je stopa
kamate bila niža od one početno ugovorene.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja svoje navode da je trebalo provesti dopunu
vještačenja na način da se eventualna razlika u pretplati izračuna tako da se uzme kao
da je zaključen kunski kredit, jer da je vještačenje tako provedeno da je uzeta fiksna
kamata koja je početno naznačena u ugovoru kao i tečaj važeći na dan kada je kredit
pušten odnosno dostavljen tuženiku, jer je utvrđen ništetnim samo dio odredbe
ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i
vezanjem uz valutnu klauzulu uz CHF, a ne i dio u kojem je ugovorena početna stopa
ugovorne kamate od 4,30%, pa se stoga postojanje eventualno pretplate i moglo jedino
izračunati prema početnoj stopi ugovorne kamate, pri čemu je visina mjesečnog
anuiteta izračunata primjenom tečaja na dan isplate kredita i upravo zbog prednje
navedenog isto ne znači da su stranke ugovorile fiksnu kamatu kako to u žalbi
pogrešno navodi tuženik. Osim toga, ne može sud nadomještati ništetnu odredbu, jer
bi svaka prilagodba ništetne ugovorne odredbe značila ujedno i njezino djelomično
ostavljanje na snazi, a što nije dopušteno s obzirom na sadržaj odredbe članka 87.
stavak 1. citiranog Zakona o zaštiti potrošača (takvo shvaćanje zauzeto je i u presudi
Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-708/2022 od 29. lipnja 2022.).

8 Poslovni broj: Gž-591/2022-10

15. Niti žalbeni navodi da odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ne bi bila
ništetna, jer da je ista lako uočljiva i jasna, pri kojim iznošenjem žalbenih navoda se
tuženik poziva na presudu Suda EU u predmetu C-186/16 Andriciuc, nisu osnovani, a
to stoga što tuženik gubi iz vida cjelokupno stajalište (kontekst) Suda EU izraženo u
toj presudi. Naime, Sud EU je zauzeo stajalište da odlučnu ulogu ima, s jedne strane,
pitanje jesu li odredbe sastavljene jasno i razumljivo, tako da uobičajeno obaviješteni
potrošač koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može procijeniti cijenu koju
ima platiti, a s druge strane, okolnost koja je povezana s nenavođenjem u ugovoru o
kreditu informacija koje se smatraju bitnima s obzirom na narav robe ili usluga koje su
predmet tog ugovor. Stoga je Sud EU naveo da u pogledu zajmova u stranoj valuti,
potrošači snose rizik od pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruju svoj dohodak, a koji
pad vrijednosti valute u kojoj ostvaruju svoj dohodak može utjecati na potrošačevu
mogućnost vraćanja zajma, pa se u takvim slučajevima traži da prodavatelj robe ili
pružatelj usluga utvrdi moguće promjene tečaja i rizike koji proizlaze iz zajma u stranoj
valuti, a nacionalni sudovi imaju provjeriti je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga
potrošaču pružio sve potrebne informacije koje mu omogućuju procjenu svojih
financijskih obveza (C-186/16 Andriciuc), pri čemu je posebno relevantno i je li
prodavatelj robe ili pružatelj usluga tim važnim informacijama dao odgovarajući značaj.

16. Slijedom iznijetoga, a uzevši u obzir to kako je u ugovoru definiran mehanizam
promjene valutne klauzule gdje je samo navedeno da se anuiteti obračunavaju po
srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan plaćanja, nema mjesta
zaključku da je tuženik takovom formulacijom udovoljio zahtjevima transparentnosti,
jer obveza transparentnosti se ne može ograničiti isključivo na razumljivosti odredbi na
formalnoj i jezičnoj razini, budući da iz prednje navedene odluke Suda EU proizlazi da
je prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi najodlučnije postupanje kreditora,
dakle konkretno tuženika kao pružatelja usluga koje mora biti takovo da tužitelju kao
potrošaču mora biti jasno i razumljivo što za njega nosi sklapanje određenog
potrošačkog ugovora, a tomu nije tako u konkretnom slučaju, sve uzevši u obzir
formulacije ugovornih odredbi i postupanje zaposlenika tuženika prije i prilikom
sklapanja ugovora.

17. Odlučujući o prigovoru zastare prvostupanjski sud isti cijeni neosnovanim, utvrdivši
da je zastara počela teći ispočetka 13. lipnja 2014., sukladno odluci Vrhovnog suda
RH u odluci broj Rev-2245/17-2 od 20. veljače. 2018. u kojoj je izraženo pravno
shvaćanje da je zastara prekinuta pokretanjem parničnog postupka za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO), jer je tužba podnesena

13. lipnja 2019., pa od podnošenja tužbe nije protekao rok iz članka 225. ZOO-a
odnosno opći zastarni rok od 5 godina i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

17.1. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud prigovor zastare
ocijenio neosnovanim, a to stoga što sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na
sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 30. siječnja 2020., zastarni
rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti
jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju
zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao
posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske
odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle,
budući je tek u ovome parničnom postupku presudom utvrđena djelomična ništetnost

9 Poslovni broj: Gž-591/2022-10

ugovora o kreditu u vezi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tek od utvrđenja ništetnosti navedenih odredaba počinje teći zastarni rok.

17.2. Stoga je u smislu prednje navedenog shvaćanja Vrhovnog suda prigovor zastare
neosnovan, time da valja dodati da sukladno neobvezujućoj prirodi nepoštenih
ugovornih odredbi iz članka 6. stavka 1. iz Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, u odlukama Suda EU u spojenim
predmetima C-776/19 do C-782/19 od 10. lipnja 2021. je izraženo shvaćanje da rok
zastare za povrat neosnovano isplaćenih iznosa stečenih temeljem nepoštene
odredbe, a koji može isteći čak i prije nego je potrošač mogao saznati za nepoštenost
takve odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu s Direktivom 93/13 EEZ od 5.
travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

U konkretnom slučaju zastarni rok dakle nije niti počeo teći prije pravomoćnosti
predmetne prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o
promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle od dana donošenja ove
drugostupanjske odluke, a što je u skladu sa shvaćanjem zauzetim na sjednici
Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020. koje je doneseno upravo povodom
spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora
općenito, a koje nije izmijenjeno shvaćanjima zauzetim na sjednici Građanskog odjela
VSRH od 31. siječnja 2022. godine, a koje se primjenjuje u konkretnom predmetu
obzirom da ništetnost nije već prethodno utvrđena u nekom drugom postupku.

18. Slijedom svih iznijetih razloga, sukladno članku 1111. ZOO-a tužitelj ima pravo na
povrat stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi
iznos od 7.231,86 kn, a temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o
kreditu sklopljenog 2006. godine, u iznosu od 22.895,53 kn, sve sa zakonskom
zateznom kamatom od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a – nepošteni stjecatelj)
budući da je isplata izvršena temeljem ugovora kojega je sam tuženik sastavio, a
tužitelj nije imao nikakova utjecaja na sadržaj ugovora, pa neosnovano tuženik u žalbi
osporava i dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate. Stoga je valjalo primjenom
članka. 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku
presudu potvrditi u točkama I., II., III. i IV. kojima je odlučeno o glavnoj stvari.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka, a koja se žalbom nikakvim konkretnim
žalbenim navodima niti ne pobija, je donesena pravilnom primjenom članka 154.
stavak 1. ZPP-a, pa je valjalo primjenom članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi i odluku
o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke prvostupanjske presude.

20. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, nije mu dosuđen zahtijevani trošak žalbenog postupka.

Bjelovar, 23. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Vladimir Ferenčević, v.r.